Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-254/2019-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Eror, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te uz javnu objavu presude, 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. iz Zagreba Capraška 6. OIB: 00432869176, da tužiteljici ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pored već isplaćenih 7.299,75 EUR-a, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete isplati iznos od 9.700,25 EUR-a (devettisućasedamstoeura-dvadesetpetcenti) uvećano za zatezne kamate koje teku od 19. studenog 2019. pa sve do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 2.017,72 EUR-a

(dvijetisućesedamnaesteura-sedamdesetdvacenta) sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 6. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, odnosno u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici plati naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 12.366,24 EUR-a sa zateznim kamatama, kao i dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati zatezne kamate koje su na iznos od 9.700,25 EUR-a tekle od 4. veljače 2019. pa do 18. studenog 2019.

IV. Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, da tužiteljici ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak postupka u iznosu od 3.827,44 EUR-a (tritisućeosamstodvadesetsedameura-četrdesetčetiricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Ne prihvaća se sudjelovanje Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, kao umješača na strani tuženika u ovome predmetu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je dana 17. studenog 2018. oko 17,07 sati na Državnoj cesti br. 34 između Donjeg Miholjca i Svetog Đurđa došlo do prometne nesreće u kojoj je kao putnica u osobnom automobilu reg. oznaka [registarska oznaka] zadobila teške tjelesne ozljede, dok je vozač vozila u koje je bila putnik smrtno stradao. Nadalje, navela je da je osobni automobil u koje je bila putnik osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika policom br. [broj police]. Teške tjelesne ozljede koje je zadobila, navela je, opisane su u medicinskoj dokumentaciji, a zbog kojih se liječila u KBC Osijek, te su kod nje iste izazvale fizičke boli, duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, strah te potrebu za tuđom pomoći i njegom, ističući da zbog svoje životne dobi (55 godina u vrijeme podnošenja tužbe) zbog pretrpljenih ozljeda i smrti supruga nije u mogućnosti obavljati svakodnevne poslove u kući i obiteljskom gospodarstvu, skrbiti o domaćim životinjama i dr. Isto tako, navela je da je u ovom štetnom događaju pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu, a da je osim tuđe pomoći i njege te pomaganja u kući, kao oblika imovinske štete, pretrpjela i štetu zbog uništene odjeće te obuće koju je imala na sebi, a imala je i troškove liječenja koje je morala podmiriti zbog višednevnih odlazaka na terapije kod liječnika raznih specijalnosti izvan mjesta prebivališta. Napomenula je kako je KBC Osijek udaljen od mjesta njezina prebivališta 45 km, te je ukupno imala 90 km u odlasku i povratku za svaki odlazak liječniku. Nadalje, navela je da je morala angažirati rodbinu, susjede i prijatelje radi prijevoza na kontrolne preglede, plaćati troškove potrošenog goriva i dr. Tužiteljica je navela da se dana 4. veljače 2019. obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a da joj je isti na ime ukupne naknade neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od 55.000,00 kn, što ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, a sve sukladno čl. 1100. ZOO-a. Dodala je i kako smatra da joj tuženik nije ništa isplatio po osnovi imovinske štete radi tuđe pomoći i njege, uništene odjeće te troškova liječenja. Obveza pravične novčane naknade tuženika, navela je, dospijeva 4. veljače 2019. sukladno čl. 1103. ZOO-a. Slijedom svega navedenog, predložila je sudu da sukladno čl. 19., 1089., 1100. ZOO-a, donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, a potraživala je i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

1.1. Podneskom od 22. srpnja 2020. tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev, navodeći da s obzirom na odluku Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2020. kojom su se promijenili Orijentacijski kriteriji i iznos za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. Tužiteljica je navela da joj je radi pretrpljenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi umanjena životna aktivnost u omjeru 50% te ista trpi duševne boli radi umanjenja životne aktivnosti, pa sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima ista potražuje naknadu neimovinske štete zbog duševnih boli radi umanjenja životne aktivnosti u ukupnom iznos od 165.000,00 kn. Dakle, navela je, s osnove naknade pravične novčane naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje ukupno 221.260,00 kn. Nadalje, s obzirom da joj je već isplaćen iznos od 55.000,00 kn u izvansudskom postupku, navela je da dodatno potražuje po navedenoj osnovi 166.260,00 kn, a s obzirom da je tužbom traženo 105.000,00 kn na ime pravične naknade neimovinske štete, navela je, da povećava toč. I. petita tužbenog zahtjeva za dodatnih 61.260,00 kn, a sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima. Tužiteljica je navela da će konačno specificirati tužbeni zahtjev specificirati nakon provedenog medicinskog vještačenja.

1.2. Tijekom postupka navela je da tuženik neosnovano ističe prigovor suodgovornosti zbog pristanka na vožnju s osobom koja upravlja vozilom pod utjecajem alkohola. Naime, istaknula je, pripito stanje njezina muža nije uzrok nastanka prometne nezgode, s obzirom da je istu prouzročio JI upravljajući osobnim automobilom, reg. oznake: [registarska oznaka], koji se nalazio u teško pijanom stanju i kojemu je izmjerena koncentracija alkohola u krvi 2.73 g/kg, te da je isti uzrokovao prometnu nezgodu na način da je svojim automobilom skrenuo iz svoje desne prometne trake u lijevu, u kojoj je iz suprotnog smjera dolazio svojim automobilom njezin suprug, a u kojemu je tužiteljica bila putnik i koji se propisno kretao dopuštenom brzinom desnim prometnim trakom, ističući pri tome da bi svakako pretrpjela ozljede iz prometne nezgode kakve je pretrpjela, odnosno da bi se nesreća nedvojbeno dogodila neovisno o tome je li njezin suprug bio u pripitom stanju ili ne. Tužiteljica je nadalje navela da ističe kako tuženik treba dokazati svoj navod da je suodgovorna za nastanak štetnog događaja, odnosno za nastalu štetu zbog pristanka na vožnju s osobom u pripitom stanju u ovome konkretnom slučaju, a sve sukladno članku 219. ZPP-a. Isto tako, navela je da tuženik neosnovano navodi kako nisu priloženi nikakvi dokazi s naslova potraživanja troškova liječenja, kao i uništene odjeće, te da će visinu navedene štete sud procijeniti po slobodnoj ocijeni sukladno članku 223. ZPP-a ukoliko bude smatrao da osnova postoji. Navod tuženika kojim osporava tijek zatezne kamate s osnova neimovinske štete, navela je da je također neosnovan, dodajući da isti neosnovano, navodi kako nema pravo na potraživanje troška odštetnog zahtjeva, ukazujući i na članak 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji propisuje da oštećena osoba odštetni zahtjev može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, a koju zakonsku mogućnost je ista iskoristila.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja od 17. studenog 2018., no da ističe prigovor suodgovornosti tužiteljice zbog pristanka na vožnju s osobom koja je upravljala vozilom pod utjecajem alkohola, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja. Nadalje, istaknuo je prigovor namirenja, navodeći da je tužiteljici u cijelosti naknadio štetu koja joj je nastala povodom predmetnog štetnog događaja u iznosu od 55.000,00 kn, a koji iznos je isplatio dana 9. svibnja 2019., te dana 11. studenog 2019. na račun tužiteljice. Isto tako, tuženik je osporavao visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda, navodeći da navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao da niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu iznosa od 118.000,00 kn. Tuženik je osporavao se u cijelosti potraživanje s naslova troškova liječenja, kao i uništene odjeće jer za isto nisu priloženi nikakvi relevantni dokazi. Kako sukladno čl. 1069. ZOO za štetu prouzročenu u vezi s pogonom dvaju ili više motornih vozila njihovi vlasnici odgovaraju trećim osobama solidarno, predložio je da se o ovoj parnici obavijesti, a sukladno čl. 211. ZPP-a Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, eventualnog miješanja na strani tuženika. Nadalje, tuženik je osporavao i tijek zatezne kamate s osnova neimovinske štete, jer iz medicinske dokumentacije proizlazi kako liječenje tužiteljice u to vrijeme nije bilo okončano, pri tome naglašavajući da neimovinska šteta nastaje kada se završi liječenje oštećenog ,odnosno stabilizacijom njegova zdravstvena stanja, pa da bi zatezne kamate mogle početi teći potrebno je da budu poznati svi elementi štete uklučujući i njezin opseg. Isto tako, tuženik je osporavao i pravo tužiteljice da potražuje trošak odštetnog zahtjeva jer isto ne predstavlja nužnu pretpostavku koja mora biti ispunjena prije utuženja, navodeći i da sukladno čl. 151 st. 1. ZPP-a, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku parničnog postupka, iz čega proizlazi kako se ne radi o trošku koji je potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155 ZPP-a, kao i da trošak u mirnom postupku nije bio potreban jer se tužitelj mogao obratiti direktno sudu. Slijedom navedenog tuženik je predložio sudu da odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom i obveže ju na naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

2.1. Tijekom postupka tuženik je isticao da ne stoji tvrdnja tužiteljice da je JI uzrokovao prometnu nezgodu, budući da je pok. suprug tužiteljice SI pretjecao kombi vozilo u trenutku kada to nije mogao učiniti na siguran način te je udario u vozilo JI koje je zadržavalo svoj smjer kretanja. Stoga, naveo je, alkoholiziranost pok. vozača i te kako je mogla pridonijeti njegovu nesmotrenom ponašanju i uzrokovanju nezgode. Nadalje, naveo je da ostaje kod svih iznesenih prigovora kako doprinosa tužiteljice zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem, tako i visine štete. Tuženik je ponovno naveo da je tužiteljici uplaćen iznos od 55.000,00 kn, a koji iznos odgovara njezinom doprinosu nastanku štete te daljnjih 179.260,00 kn, dakle ukupno 221.260,00 kn.

2.2. Podneskom od 2. prosinca 2025. tuženik se očitovao na usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka Ivana Lovrića dr.med. i Zorana Čavajde, dr. med. na način da ne stavlja prigovore na usuglašenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Nadalje, predložio je sudu da sukladno čl. 211. ZPP-a o parnici obavijesti Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb. Nakon što je tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva.

2.3. U podnesku od 19. siječnja 2026. tuženik je naveo da je dana 12. siječnja 2026. zaprimio podnesak tužiteljice kojim ista djelomično povlači tužbeni zahtjev, a kojem se smanjenju protivi te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik je nadalje naveo da ostaje kod odgovora na tužbu, svih navoda, prigovora i dokaznih prijedloga istaknutih u dosadašnjem tijeku postupka.

3. Sud je povodom prijedloga tuženika, a sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku, obavijestio Sava osiguranje d.d. Zagreb o otpočetoj parnici između parničnih stranaka. Sava osiguranje d.d. je obavijestila sud da je primila obavijest o otpočetoj parnici, navodeći da stupa u parnicu na strani tuženika kao umješač. Nadalje, naveo je da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te da se pridružuje svim tuženikovim navodima i prigovorima istaknutim tijekom postupka, s tim da pridržava pravo na daljnje očitovanje.

3. 1. Sud nije prihvatio sudjelovanje Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, kao umješača na strani tuženika u ovom predmetu. Naime, tuženik je tijekom postupka predlagao da se o otpočetoj parnici obavijesti Sava osiguranje d.d. sukladno čl. 211. ZPP-a, te da je takvu obavijest sud i dostavio Sava osiguranju d.d. Osim toga, u sudski spis nije dostavljena polica osiguranja ili neki drugi dokaz iz kojega bi proizlazilo postojanje pravnog interesa Save osiguranja d.d. za sudjelovanjem u parnici kao umješač na strani tuženika, pa je stoga, imajući na umu prednje navedeno kao i da Sava osiguranje d.d. nije dokazalo pravni interes za sudjelovanjem u parnici kao umješač, a što je bio dužan sukladno čl. 206. st. 1. ZPP- a, sud je odlučio kao u izreci rješenja.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao zapisnik o očevidu PU Osječko-baranjske, PP Donji Miholjac od 17. studenog 2018. (str. 5 do 11), dopis tuženika od 7. studenog 2019. uz sporazum o namirenju (str. 12 i 13 spisa), odštetni zahtjev od 4. veljače 2019. (str. 14 i 15 spisa), medicinska dokumentacija na ime tužiteljice (str. 16 do 75 spisa), mišljenje ODO u Osijeku, zapisnik o vještačenju i situacijski plan (str. 96 do 99 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivana Lovrića, dr. med. Od 15. veljače 2021. (str. 112 do 118 spisa), zdravstveni karton na ime tužiteljice (str. 145 do 197 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zorana Čavajde, dr. med. (str. 200 do 212 spisa), iskazi vještaka dr. Ivana Lovrića i dr. Zorana Čavajde na ročištu održanom 26. studenog 2025. (str. 226 spisa), iskaz tužiteljice (str. 226 i 227 spisa).

5. Prije svega potrebno je reći da je tužiteljica tužbom zahtijevala naknadu neimovinske štete u iznosu od 105.000,00 kn/13.935,89 EUR-a sa zateznim kamatama i naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 13.000,00 kn/1.725,39 EUR-a sa zateznim kamatama. Tužiteljica je podneskom od 22. srpnja 2020. povećala tužbeni zahtjev te zahtijevala naknadu neimovinske štete u iznosu od 166.260,00kn/22.066,49 EUR-a sa zateznim kamatama, dok traženi iznos neimovinske štete nije povećala. Tuženik je 25. kolovoza 2020. primio podnesak tužiteljice kojim je povećala tužbeni zahtjev, te se istom nije protivio, a na ročištu održanom 19. listopada 2020. se upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu. Tužiteljica je podneskom od 7. siječnja 2026. zahtijevala naknadu neimovinske štete u iznosu od 9.700,25 EUR-a sa zateznim kamatama, te naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.107,72 EUR-a. Tuženik se podneskom od 19. siječnja 2026. protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske štete, a nije se protivio povećanju neimovinske štete.

5.1. S obzirom da se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neimovinsku štetu, odnosno djelomičnom povlačenju, te da je navedeno povlačenje tuženiku dostavljeno 12. siječnja 2026., a isti se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, 19. siječnja 2026. odnosno u roku od 15 dana od obavijesti protivio djelomičnom povlačenju tužbe, za taj dio zahtjeva se postupak nastavlja, pa je ovaj sud odlučivao je u tužbenom zahtjevu od 22. srpnja 2020. u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1367/2024-2). U dijelu u koji se odnosi na imovinsku štetu ovaj sud je odlučivao sukladno tužbenom zahtjevu do 7. siječnja 2026. kojim je povećan tužbeni zahtjev koji se odnosi na imovinsku štetu, a tuženik se upustio u raspravljanje po tom povećanom dijelu (podneskom od 19. siječnja 2026.), a da se prethodno nije protivio povećanju toga dijela.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi naknade imovinske i neimovinske štete koja je tužiteljici nastala u štetnom događaju 17. studenog 2018., u prometnoj nesreći u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao putnik.

8. Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja 17. studenog 2018., te da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 55.000,00 kn.

8.1. Nesporne činjenice proizlaze iz Zapisnika o očevidu, Dostave sporazuma o namirenju, Sporazuma o namirenju (nepotpisani), Odštetnog zahtjeva od 4. veljače 2019.

9. Među parničnim strankama je sporno je li tužiteljica doprinijela nastanku štete jer je pristala na vožnju s osobom koja je bila pod utjecajem alkohola. Nadalje, sporna je visina štete, te je li tužiteljica ima trošak liječenja i uništene odjeće. Sporan je i tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu.

10. Iz dopisa Službe za kemijsko-fizikalna i toksikološka vještačenja od 13. veljače 2019. upućene Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku proizlazi da je kod SI analizom alkohola u krvi, mokraći i očnoj vodici, te je utvrđena prisutnost alkohola u krvi 0,76 g/kg, u mokraći 1,05 g/kg, očnoj vodici 0,87 g/kg, te je dano mišljenje da je neposredno prije smrti preminuli SI je bio u pripitom stanju. Koncentracija apsolutnog alkohola u trenutku smrti iznosila je 0,76 g/kg.

11. Iz dopisa Službe za kemijsko-fizikalna i toksikološka vještačenja od 11. veljače 2019. upućene Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku (str. 96 do 99 spisa) proizlazi da je neposredno prije smrti JI bio u teško pijanom stanju. Koncentracija apsolutnog alkohola u trenutku smrti iznosila je 2,73 g/kg.

12. Iz Nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivana Lovrića, dr. med. Od 15. veljače 2021. (str. 112 do 118 spisa), proizlazi da je vještak temeljem pregleda medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu i pregleda tužiteljice utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju pretprljela posttraumatsku artrozu desnog ručnog zgloba sa smanjenom pokretljivošću u srednjem stupnju, smanjenu pokretljivost lijevog lakta kao posljedicu rupture kolateralnih ligamenata u lakom do srednjem stupnju, serijski prijelom rebara s posljedičnim hematotoraksom bez poremećaja plućne funkcije. Ozljeda tužiteljice, naveo je, spada u tešku tjelesnu ozljedu, te joj je opća radna sposobnost narušena. Vezano za navedeno, naveo je, postoje povećani napori pri radu i mogućim aktivnostima, te da su ocjenom smanjene životne aktivnosti obuhvaćeni i mogući privremeni bolovi lakog intenziteta tijekom života. Nadalje, tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 10 dana, srednjeg intenziteta 60 dana, lakog intenziteta 120 dana te povremeni bolovi lakog intenziteta tijekom života. Vještak je nadalje u Nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica zbog pretrpljenih ozljeda tijekom liječenja imala bolove različitog intenziteta, da je intenzitet bolova ovisio o stadiju cijeljenja prijeloma i rana nakon operacija. Naveo je da je imala nelagode tijekom liječenja i to: klinička i dijagnostička obrada, operacijski zahvati, kontrolni pregledi, dodatna dijagnostička obrada, fizikalna terapija. Vještak je naveo da su u smanjenje životne aktivnosti obuhvaćeni i bolovi lakog intenziteta koji su mogući tijekom života. Nadalje, ozljede tužiteljice s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama, naveo je, uvjetovali su smanjenje životne aktivnosti od 25%. U odnosu na pretrpljene i buduće duševne bolove zbog naruženosti, vještak je naveo, da su ozljede nastale prilikom nezgode kod tužiteljice ostavile naruženost izgleda i skladnosti tijela u lakom stupnju uočljivo trećim osobama ponekad (operacijski ožiljci koji su opisani u Objektivnom kliničkom pregledu). U odnosu na pretrpljeni i budući strah, naveo je da je primarni strah jakog intenziteta bio kratkotrajan, dok je sekundarni strah jakog intenziteta trajao 7 dana, srednje intenziteta 30 dana, a lakog intenziteta 60 dana. Tužiteljica je, naveo je, nakon nezgode osjećala trenutni primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja, a sekundarni oblik straha različitog intenziteta uvjetovan je zbrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja. Glede potrebne tuđe njege i pomoći, vještak je naveo, da s obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede, kao i končani ishod liječenja, je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe 60 dana po 6 sati dnevno, a potom 60 dana po 3 sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, pripremanje hrane i sl.).

13. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zorana Čavajde, dr. med. (str. 200 do 212 spisa) proizlazi da u kliničkoj slici tužiteljice zaostaju smetnje u vidu sniženog raspoloženja, labilnijeg afekta (plačljivosti), povlačenja u sebe i izolacije, snižene volje, energije, životne radosti uz osjećaj krivnje, ako bi si tužiteljica dozvolila sreću i uživanje, posebice u stvarima koje su ona i suprug prije radili zajedno. Prema podacima dobivenim kliničkim pregledom, naveo je, kod tužiteljice su bili prisutni elementi posttraumatskog stresnog poremećaja uz simptome produženog žalovanja. Po dolasku kući tužiteljica je bila potpuno ovisna o pomoći drugih, nije mogla sama jesti, obavljati toalet zbog gipsa na obje ruke zbog čega je bila kod kćerke u Črnkovcima. Oko dva mjeseca je bila potpuno ovisna o pomoći, a kod kćerke je boravila tri mjeseca nakon nesreće. Lijekovi joj nisu pomagali za spavanje s kojim i dalje ima poteškoća. Oko godinu-dvije nakon nesreće se budila u košmarima. Nakon nesreće je izgubila volju za životom, povukla se u sebe, slabo komunicira i izlazi. U psihijatrijskoj dokumentaciji je opisano kako se radi o akutnoj reakciji na stres uz simptome žalovanja. Prema podacima dobivenim kliničkim pregledom kod tužiteljice su bili prisutni elementi posttraumatskog stresnog poremećaja uz simptome produženog žalovanja. Nadalje, proizlazi da psihički trajno zaostaju blaže smetnje u vidu slabije dinamike spavanja uz povremene košmarne snove, redukcije socijalnih aktivnosti, smanjene životne radosti, energije i elana, izbjegavanja aktivnosti u kojima je uživala sa suprugom zbog posljedičnog osjećaja krivnje i dr. Vještak je utvrdio trajno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice na razini lakog stupnja, a koje iznosi 15%.

14. Sud je pozvao vještake dr. Ivana Lovrića i dr. Zorana Čavajdu radi usuglašavanja Nalaza i mišljenja u dijelu koji se odnosi na smanjenje životne aktivnosti. Iz iskaza vještaka dr. Ivana Lovrića i dr. Zorana Čavajde na ročištu održanom 26. studenog 2025. proizlazi da vještaci suglasno iskazuju da je kod tužiteljice nastalo smanjenje životne aktivnosti u iznosu od 30%. Vještak Ivan Lovrić je pojasnio da je na njegovu ocjenu smanjenja životne aktivnosti, koju je utvrdio na temelju ozljeda tužiteljice, kliničkog pregleda iste, utvrdio anatomsko funkcijske posljedice glede predmetne ozljede 25%. Na sugestiju i u dogovoru s vještakom psihijatrom došlo je i do određene psihičke dekompenzacije tužiteljice koju su utvrdili pod 5%, tako da cjelokupno smanjenje životnih aktivnosti, imajući u vidu anatomske funkcijske posljedice i psihičku dekompenzaciju utvrđuju 30%, a ostaju kod ostalih vidova nematerijalne štete, koje je precizno objasnio i obrazložio u svom Nalazu. Vještak Zoran Čavajda naveo je da ostaje kod svog Nalaza i mišljenja, kao i kod usuglašavanja oko smanjenja životnih aktivnosti, kumulativno u iznosu od 30%, posljedično fizičkim i duševnim bolima. Na upit punomoćnika tužiteljice koji glasi slijedi li tužiteljici zahvat vađenja osteosintetskog materijala, ako da, kada je to za očekivati, a koji je postavio vještaku Ivanu Lovriću, vještak je odgovorio da s obzirom na operaciju koju je tužiteljica imala, a imajući u vidu životnu dob tužiteljice, kao i funkcionalni nalaz podlaktice nakon operacije, smatra da nije indicirano vađenje osteosintetskog materijala. U ovom trenutku nije potrebno vađenje istog.

15. Nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Ivana Lovrića, dr.med, spec.opće kirurgije i traumatologije sud je ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen u skladu s pravilima struke, na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, a stranke nisu imale primjedbi.

15.1. Nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Zorana Čavajede, dr. med., spec. psihijatrije, sud je ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen u skladu s pravilima struke, na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, a stranke nisu imale primjedbi.

15.2. Isto tako, sud je usuglašavanje vještaka oko ukupnog postotka smanjenja životne aktivnosti ocijenio vjerodostojnim, jer su vještaci jasno i detaljno obrazložili razloge na temelju kojih utvrdili ukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice, a i na koju usuglašenu ocjenu stranke nisu stavljale prigovore.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prije prometne nesreće bila sa svojim suprugom u njihovoj kući te su krenuli kod majstora u Moslavinu. Na putu prema majstoru se dogodila prometna nesreća. Prije nego što je ušla u auto i prije nego što se dogodila prometna nesreća, nije imala saznanja da bi njezin suprug konzumirao alkohol. Sjeća se da se prometna nesreća dogodila, ali da je njihov automobil bio u njihovom prometnom traku. U prometnoj nesreći slomljene su joj obje ruke, u desnoj ruci ima ugrađene pločice, a u lijevoj šarafe. Imala je tri operacije na rukama. Slomila je i nogu u stopalu. Zbog tih ozljeda nije mogla ništa raditi, bila joj je potrebna pomoć. Živjela je dva mjeseca kod kćerke, koja se brinula za nju, unuka ju je hranila, a zet se brinuo za nju, svi su se brinuli, nije mogla ništa sama, nije mogla ići na WC. Brinuli su se o njoj 24 sata na dan. Nakon što je prošlo 2 mjeseca vratila se svojoj kući, od tada je živjela sa svojom majkom koja je imala 80 godina. Tada joj je bila potrebna pomoć, jer nije mogla obavljati poslove u kojima su potrebne ruke, kao npr. namjestiti krevet i sl. Pomoć joj je još uvijek potrebna. Njezin pok. suprug je po zanimanju bio profesionalni vozač. S obzirom na okolnost da je kod njezina supruga utvređen određeni stupanj alkoholiziranost, može reći da nije primijetila ništa, dogovor je inače bio da ako on pije, ona vozi, jer i ona ima vozačku dozvolu. On je svoju vozačku čuvao zbog svog posla jer je profesionalni vozač. Što se tiče kontrola i liječenja nakon ozljeda, te odlaženja na liječenje u Osijek, Našice, navela je da je u početku to bilo često, bilo je svaka dva tjedna, pa svaka tri tjedna. Vozili su je susjedi, prijatelji i ostali, kako je tko mogao. To je trajalo otprilike godinu dana. Mnogo je puta trebala kupovati lijekove, koji nisu bili na recept, ali se ne može sjetiti o kojima je lijekovima riječ i iznosu. Plaćala je susjedima i drugima koji su je vozili, iako nekad ne bi htjeli primiti novce, ona bi dala jer su izgubili vrijeme i zbog potrošenog goriva. Nije imala putne naloge od HZZ-a. Imala je uništene i stvari, uništili su joj jaknu, majicu i cipele, jer su isto izrezali da bi je mogli izvući iz automobila. Ne zna kolika je bila vrijednost

1 0

tih stvari, tada su bile još kune. Živjela je u zajedničkom kućanstvu sa suprugom, bili su 38 godina u braku.

16.1. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, jasan i bez proturječnosti. Nadalje, iskaz tužiteljice je u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka dr. Ivana Lovrića u dijelu u kojem je tužiteljica iskazivala o učestalim odlascima na liječenje u Osijek, Našice, fizikalne terapije a s obzirom da isto nije mogla sama zbog ozljeda ruku i noge.

17. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio:

-da je tužiteljica bila putnik u osobnom automobilu s kojim je njezin suprug SI kao vozač sudjelovao u prometnoj nesreći,

-da je u prometnoj nesreći tužiteljicin suprug preminuo, a da je tužiteljica pretpjela teške tjelesne ozljede,

-da je suprug tužiteljice neposredno prije smrti bio u pripitom stanju. Koncentracija apsolutnog alkohola u trenutku smrti iznosila je 0,76 g/kg, dok je vozač drugog automobila JI koji je sudjelovao u prometnoj nesreći neposredno prije smrti bio je u teško pijanom stanju. Koncentracija apsolutnog alkohola u trenutku smrti iznosila je 2,73 g/kg,

- da je tužiteljica liječena nakon štetnog događaja, te da je imala operativne zahvate tijekom svog liječenja, kao i da su provedene fizikalne terapije,

- da je tuženik prije pokretanja ovog parničnog postupka tužiteljici isplatio iznos od 55.000,00 kn/7.299,75 kn na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja.

18. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18.1. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

18.2. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

19. Slijedom navedenog, budući da tuženik u odgovoru na tužbu nije osporavao nastanak štetnog događaja 17. studenog 2018. i pasivnu legitimaciju, a uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, pretprljenih duševnih bolova zbog naruženosti tužiteljice sud je utvrdio da tužiteljici

1 1

povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta te je tuženik dužan istu naknaditi tužiteljici sukladno čl. 1045. ZOO-a u vezi sa čl. 19. st. 2. ZOO-a i čl. 1100. ZOO-a. Nadalje, tužiteljici pripada pravo na naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i uništene odjeće sukladno, a koju štetu je tuženik dužan tužiteljici naknaditi sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a i 1045. ZOO-a.

20. Tijekom postupka, tuženik je isticao doprinos tužiteljice nastanku štete jer da je tužiteljica pristala na vožnju sa osobom (suprugom) koja je upravljala vozilom pod utjecajem alkohola.

20.1. U vezi s navedenim, ovaj sud ističe da se vožnja u alkoholiziranom stanju može se smatrati vožnjom s odgovarajućim rizikom, a da bi se moglo smatrati da na strani tužiteljice postoji doprinos nastanku štete moraju se ostvariti dvije pretpostavke: da je vozač bio alkoholiziran, da je oštećenom to bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato ali je ipak na vožnju pristao (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 922/2007-2).

20.2. Ovaj sud je utvrdio, na temelju iskaza tužiteljice, da joj nije bilo poznato da je njezin suprug konzumirao alkohol prije prometne nesreće, te da isto nije niti moglo biti poznato. Naime, iako su tužiteljica i pok. SI bili u kući prije nego su automobilom krenuli i prije nego se dogodila prometna nesreća, isto ne podrazumijeva da je tužiteljica morala znati za svaku radnju svoga supruga dok su bili u kući, odnosno da je isti konzumirao alkohol. Tim više, jer su imali dogovor da ako on pije, ona vozi, jer i ona ima vozačku dozvolu. Pok. SI, je prema iskazu tužiteljice, svoju vozačku čuvao zbog svog posla jer je profesionalni vozač. Ovdje se ističe da je pok. SI bio u pripitom stanju, odnosno da nije bio u težem pijanom stanju, pa ovaj sud prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da pripito stanje pok. SI nije primijetila, odnosno da nije primijetila ništa. Naime, prema ocjeni ovoga suda, prosječna odrasla osoba prosječnog znanja i iskustva i mogućnosti percepcije kao tužiteljica nije morala znati odnosno, moglo joj je ostati nepoznato da je pok. SI konzumirao alkohol ako istog nije vidjela da konzumira alkohol, tim više jer je kod pok. SI utvrđena koncentracija alkohola 0.73g/kg.

20.3. Slijedom navedenoga, ovaj sud je ocijenio da ne postoji doprinos tužiteljice šteti, pa je prigovor tuženika o suodgovornosti tužiteljice ocijenjen neosnovanim.

21. Ovaj sud je sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a u vezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a ,a imajući na umu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. i pravna shvaćanja zauzeta na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u nastavku: VSRH) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kao i nalaz i mišljenje vještaka dr. med. Ivana Lovrića, spec. opće kirurgije i traumatologije, i dr. med. Zorana Čavajde, spec. psihijatrije, utvrdio visinu neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege. Potrebno je reći da su orijentacijski kriteriji, kriteriji koji služe kao smjernice i ne predstavljaju matematičku formulu za izračun naknade štete. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je priznao tužiteljici naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prema kvalifikatornim kriterijima: pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu

1 2

od 5.000,00 EUR-a, straha iznos od 2.800,00 EUR-a, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 30% iznos od 5.700,00 EUR-a, naruženosti lakog stupnja vrlo uočljiva trećima ponekad 3.500,00 EUR-a, što ukupno iznosi 17.000,00 EUR-a.

21.1. Budući da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici nesporni iznos štete od 7.299,75 EUR-a, ovaj sud je navedeni iznos umanjio od iz iznosa od 17.000,00 EUR-a, te je utvrđeno da tužiteljici pripada naknada neimovinske štete u daljnjem iznosu od 9.700,25 EUR-a. Ističe se da je tužiteljica tijekom postupka i navodila da tužbom zahtjeva dodatni iznos, a koji iznos joj tuženik nije priznao u mirnom postupku povodom odštetnog zahtjeva.

21.2. Slijedom navedenoga, tuženik je dužan tužiteljici na ime povrede prava osobnosti isplatiti iznos od 9.700,25 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana završetka liječenja odnosno od dana 19. studenog 2019. pa do isplate sukladno čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

21.3. Tužiteljica je zahtijevala isplatu zateznih kamata na neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 4. veljače 2019. pa do isplate. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovarao tijeku zateznih kamata navodeći da liječenje nije završeno. Ovaj sud je na temelju Nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. Ivana Lovrića, dr. - med., spec. opće kirurgije i traumatologije, utvrdio da 19. studenog 2019. bio zadnji pregled tužiteljice i to kontrola kod fizijatra. Nadalje, navedeni vještak je na ročištu održanom 26. studenog 2019. naveo da s obzirom na operaciju koju je tužiteljica imala, životnu dob tužiteljice, funkcionalni nalaz podlaktice nakon operacije, smatra da nije indicirano vađenje osteosintetskog materijala. Imajući na umu sve navedeno sud je utvrdio da je liječenje tužiteljice završeno 19. studenog 2019., te da su od toga dana dosuđene zatezne kamate na neimovinsku štetu. Osim toga, potrebno je reći da je sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/16) održane 30. svibnja 2016. (Su-168/16-2) zauzeto pravno shvaćanje da: "Obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga." Nadalje, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2476/20016 zauzeto je pravno shvaćanje da : " Dakle, ako je šteta nastala nakon podnošenja zahtjeva jer je liječenje kasnije završeno i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao u ovom slučaju, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Zbog toga je u slučaju kada je liječenje završeno kasnije dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja."

22. S obzirom na to da iz Nalaza i mišljenja vještaka prim. dr. sc. Ivana Lovrića, dr.med., spec. opće kirurgije i traumatologije, proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega nestručne osobe u trajanju od oko 60 dana po 6 sati dnevno, te potom 60 dana po 3 sata dnevno, u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, pripremanje hrane i sl.), odnosno ukupno 540 sati. Ovaj sud je po slobodnoj ocijeni (čl. 223. ZPP-a) utvrdio da je trošak naknade tuđe pomoći i

1 3

njege nestručne osobe u iznosu od 5,53 EUR-a po satu, te sukladno čl. 1095. ZOO-a utvrdio da tužiteljici pripada novčana naknada na ime tuđe pomoći i njege u iznosu 2.986,20 EUR-a. S obzirom na tužiteljica zahtijevala naknadu imovinske na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.620,00 EUR-a, sud je tužiteljici dosudio iznos od 1.620,00 EUR-a a sukladno njezinom zahtjevu i to sa kamatama koje teku od presuđenja, odnosno od 6. ožujka 2026. pa do isplate. Naime, naknada štete zbog tuđe pomoći i njege je određena je prema cijenama u vrijeme presuđenja, pa su stoga zatezne kamate na iznos od naknade štete zbog tuđe pomoći i njege dosuđene od dana presuđenja odnosno od 6.ožujka 2026. pa do isplate suklando čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

23. Nadalje, ovaj sud je ocijenio vjerodosotojnim iskaz tužiteljice da je imala trošak uništene odjeće i troškove liječenja. Naime, tužiteljica je navela da joj je u štetnom događaju uništena odjeća i to jakna, majica i cipele, jer su isto izrezali da bi je mogli izvući iz automobila. S obzirom da su tužiteljici u štetnom događaju nastale teške tjelesne ozljede po tijelu – lom podlaktice, rebara, prijelom tupa prsne kosti, pa stoga ovaj sud zaključuje da je doista prilikom nastanka navedenih ozljeda tužiteljici uništena odjeća koju je imala na sebi. Sud je po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a u vezi čl. 1095. ZOO-a utvrdio da je tužiteljici uništena navedena odjeća u ukupnom iznosu od 132,72 EUR-a.

24. S obzirom na to da je tužiteljica imala prebivalište u [adresa], te da je neposredno nakon štetnog događaja dva mjeseca stanovala s kćerkom, a potom u svojoj kući, te imajući na umu medicinsku dokumentaciju iz Kliničkog bolničkog Centra u Osijeku – u vezi odjela koji su smješteni u Osijeku, te medicinske dokumentacije o fiziklanim terapijama u Donjem Miholjcu, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica imala trošak liječenja koji se sastojao u troškovima prijevoza do zdravstvenih ustanova a radi pregleda i rehabilitacija, a koje se bile učestale i to po iskazu tužiteljice svaka dva tjedna, pa svaka tri tjedna. Budući da tužiteljica nije imala plaćen putni trošak preko HZZO-a, te da su je na preglede i terapije vozili susjedi i drugi, kojima bi plaćala trošak prijevoza, te da tužiteljica živi u mjestu Bočkinci koje je udaljeno od zdravstvenih ustanova u kojima se liječila, ovaj sud je po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a u vezi čl. 1095. ZOO-a utvrdio da je tužiteljici nastala šteta na ime navedenih troškova i to u ukupnom iznosu od 265,000 EUR-a.

25. Slijedom svega navedenoga, tužiteljici pripada naknada imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.017,72 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2026.pa do isplate. Naime, zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete teku od presuđenja jer je imovinska šteta na ime tuđe pomoći i njege utvrđenja prema cijenama u vrijeme presuđenja, kao i šteta na odjeći i troškovi liječenja. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

26. Nadalje, kao što je već obrazloženo, u odnosnu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na neimovinsku štetu, a s obzirom da se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neimovinsku štetu, ovaj sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na neimovinsku štetu sadržanom u podnesku tužitelja od 22. srpnja 2020.

27. Budući da je tužiteljci dosuđena naknada neimovinske štete u izosu od 9.700,25 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 19. studneog 2019. pa do isplate, ovaj sud

1 4

je u tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan u dijelu preko dosuđene neimovinske štete u iznosu od 9.700,25 EUR-a sa zateznim kamatama pa do iznosa od 22.066,49 EUR-a sa zateznim kamatama, odnosno tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan za iznos od 12.366,24 EUR-a sa zateznim kamatama. Nadalje, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati zatezne kamate koje su na iznos od 9.700,25 EUR-a tekle od 4. veljače 2019. pa do 18. studenog 2019. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. III. izreke.

28. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u parnicu, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u pogledu dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva.

28.1. U konkretnom slučaju, tužiteljica je u sporu uspjela 74% (tužiteljica je sa osnovom uspjela 100%, s visinom je uspjela 48%, te joj uspjeh u sporu iznosi 74%). U vezi visine tužbenog zahtjeva ističe se da visinu tužbenog zahtjeva čini zbroj neimovinske štete u iznosu od 22.066,49 EUR-a i imovinske štete u iznosu od 2.017,72 EUR-a, a da je tužiteljici dosuđeno ukupno 11.717,97 EUR-a). Nadalje, tuženik je u sporu uspio 26% (sa osnovom nije uspio 20% i sa visinom 52%). Ovaj sud smatra potrebnim navesti da se prilikom utvrđenja uspjeha i sporu i odlučivanju o tužbenom zahtjevu uzima u obzir tužbeni zahtjev koji je bio postavljen u odnosu na neimovinsku štetu prije djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, jer za djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva tuženik nije dao pristanak (tako u odluci VSRH broj Rev-1367/2024-2) i tužbeni zahtjev u odnosu na imovinsku štetu koja je povećana zahtjevom tužitelja od 7. siječnja 2026.

28.2. Nadalje, od uspjeha tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzet je postotak uspjeha tuženika, pa uspjeh tužiteljice iznosi 48%. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe i odštetnog zahtjeva, svaki u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknada za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 19. listopada 2025., 23. listopada 2024., 26. studenog 2025. i 21. siječnja 2026. za svako ročište iznos od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 22. srpnja 2020., 1. rujna 2020., 1. ožujka 2021. i 2. travnja 2025. za svako iznos od u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Što sveukupno iznosi 5.000,00 EUR-a. Uvećano za 25% PDV-a iznosi 6.250,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 203,06 EUR-a, što iznosi 6.463,06 EUR-a.

28.3. Budući da je tužiteljica u sporu uspjela 48% pripada joj naknada troška postupka u iznosu od 3.097,46 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak predujma za medicinska vještačenja u ukupnom iznosu od 729,98 EUR-a, što sveukupno iznosi 3.827,44 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2026. pa do isplate. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. IV. izreke.

1 5

28.4. Tužiteljici nije priznata naknada troška sastava podneska od 7. siječnja 2026. jer je tužiteljici priznata naknada troška sastava četiri podneska, pa sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife, tužiteljici ne pripada naknada troška sastava ostalih podneska. Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva jer je to bila radnja u povodu parnice i koja je bila potrebna sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužiteljici nije priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu jer u vrijeme donošenja odluke navedenu pristojbu nije niti platila.

Osijek, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Pun. Sava osiguranja d.d.