REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2674/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja VRILO d.o.o., OIB 84014382315, Pirovac, Kralja Krešimira IV 6, zastupan po punomoćnici Ireni Letici, odvjetnici u Velikoj Gorici protiv tužene ZŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 22. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i tužene, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-30674/2023, UPP/OS- Ovrv-440/2023 od 20. lipnja 2023. održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženoj ZŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] platiti tužitelju VRILO d.o.o., OIB 84014382315, Pirovac, Kralja Krešimira IV 6 iznos od 441,67 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

- 142,36 eura od 1. travnja 2020. do isplate,

- 9,07 eura od 26. svibnja 2020. do isplate,

- 9,07 eura od 26. lipnja 2020. do isplate,

- 9,07 eura od 26. srpnja 2020. do isplate,

- 9,07 eura od 26. kolovoza 2020. do isplate,

- 9,07 eura od 26. rujna 2020. do isplate,

- 9,07 eura od 26. listopada 2020. do isplate,

- 9,07 eura od 26. studenoga 2020. do isplate,

- 9,07 eura od 26. prosinca 2020. do isplate,

- 9,07 eura od 26. siječnja 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. veljače 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. ožujka 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. travnja 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. svibnja 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. lipnja 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. srpnja 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. kolovoza 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. rujna 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. listopada 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. studenoga 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. prosinca 2021. do isplate,

- 9,07 eura od 26. siječnja 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. veljače 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. ožujka 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. travnja 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. svibnja 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. lipnja 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. srpnja 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. kolovoza 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. rujna 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. listopada 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. studenoga 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. prosinca 2022. do isplate,

- 9,07 eura od 26. siječnja 2023. do isplate, s time da se stopa zatezne kamate do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženoj ZŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tužitelju VRILO d.o.o., OIB 84014382315, Pirovac, Kralja Krešimira IV 6 trošak ovog postupka u iznosu od 428,83 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj VRILO d.o.o. podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku radi naplate tražbine u iznosu od 441,67 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a koju tužena HŠ (dalje u tekstu: tužena) nije podmirila te predložio ovrhu općenito na imovini tuženika kao ovršenika.

2. Javni bilježnik Boža Svedrec sa sjedištem u [adresa] rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv – 30674/2023, UPP/OS-Ovrv-440/2023 od 20. lipnja 2013. naložio je tuženoj plaćanje utužene tražbine te odredio ovrhu općenito na imovini ovršenika.

3. Tužena u prigovoru, sada odgovoru na tužbu navodi da stalno živi u [adresa], da ima mirovinu cca 2.100,00 kn te jedva podmiruje životne potrebe. Nakon ostavinske rasprave za pokojnim suprugom ulazi u posjed vikend kuće u [adresa], koju posjećuje izuzetno rijetko, po potrebi u svrhu održavanja nekretnine i ponekad kroz ljetni period, najčešće početkom do sredine 8. mjeseca (najviše desetak dana u godini). Navodi da se nekretnina ne koristi za pružanje usluga privatnog smještaja. Iz navedenog je vidljivo da s njezine strane ne postoji realna i stvarna potreba za uslugama navedenog komunalnog poduzeća, nasilnog nametanja njihovih spremnika za miješani, a kamoli bio-otpad. Kako nekretninu obilazi i koristi sama, proizvodi jako malo otpada koji razvrstava. Biološki otpad kompostira u vrtu vikendice, a ostale sekundarne sirovine zbrinjava u Zagrebu gdje redovito plaća cjelogodišnje usluge odvoza i zbrinjavanja otpada. Smatra da se pružanje usluga odvoza i zbrinjavanja otpada ne može proglašavati mjesečnom obvezom prema komunalnom poduzeću, a da ne sadrži izvještaj o protučinidbi tj. o količini, terminu prikupljanja, koliko puta je usluga izvršena, u kojem periodu i slično. Smatra da ako ne postoji izvršenje predmetnih usluga, a ne postoji, da ne postoji niti šteta za pružatelja (takozvanih, izmišljenih) usluga pa stoga niti stvaranja obveza za vlasnika nekretnine za plaćanjem neisporučenih usluga. Smatra da tužitelj nema tražbinu prema njoj.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv – 2674/2023-2 od 7. svibnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku od 17. lipnja 2024. tužitelj se očitovao na navode prigovora te je naveo da je tužitelj isporučitelj komunalne usluge i ima pravo i obvezu naplaćivanja komunalne usluge od tužene temeljem Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, a tužena kao vlasnica i korisnica nekretnine obveznica je plaćanja te usluge. Ističe da su obveznici u svakom slučaju dužni plaćati minimalni (fiksni) iznos kako je propisan navedenim Pravilnikom i Cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Općine Pirovac. U Cjeniku je za 2019. godinu navedena cijena fiksnog iznosa 60,48 kn bez PDV-a (13%), a što je upravo iznos od 9,07 eura koliko iznose pojedini računi. Pritom prva stavka u pregledu otvorenih stavaka predstavlja ukupan iznos dospjelih potraživanja tužitelja u trenutku prelaska na novi program. Poziva se na Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 8. prosinca 2017. na temelju koje je donesen cjenik 2018. pa 2019. godine. Navodi tužene kako ne postoji potreba za uslugama tužitelja i kako te obveze podmiruje u Zagrebu, da podmiruje ostale obveze po nekretnini, životna dob ili zdravstveno stanje nisu relevantni za ovaj predmet jer je to ne oslobađa obveze plaćanja predmetne usluge.

6. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao pregled otvorenih stavaka (list 32 spisa), račun od 12. svibnja 2023. (list 35 spisa), potvrdu o plaćanju (list 38 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 75 spisa), Pravilnik o općim uvjetima isporuke komunalne usluge sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list 76-83 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području općine [adresa] za 2019. godinu (list 84-87 spisa), Zaključak o davanju suglasnosti na prijedlog cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 88 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 8. prosinca 2017. (list 90-116 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 4. veljače 2022. (list 117-137 spisa). Odbijen je prijedlog tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja jer se provođenjem ovog dokaza ne bi utvrdile činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 441,67 eura s pripadajućim zateznim kamatama od tužene kao vlasnice objekta u [adresa] s osnova komunalne usluge sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada prema pregledu otvorenih stavaka u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022.

9. Među strankama nije sporno da je tužena vlasnica nekretnine na adresi [adresa].

10. Sporna je osnovanost potraživanja tužitelja s obzirom na to da tužena smatra da zbog toga što nekretninu koristi najviše desetak dana u godini te nema potrebu za korištenjem usluge odvoza i zbrinjavanja otpada, nije u obvezi niti podmiriti utuženo potraživanje tužitelja.

11. Čitanjem pregleda otvorenih stavki za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. utvrđeno je da je tužitelj evidentirao potraživanje prema tuženoj u iznosu od 441,67 eura, pri čemu je za prvi iznos od 142,36 eura u podnesku od 17. lipnja 2024. pojasnio da je riječ o ukupnom iznosu dospjelih potraživanja tužitelja u trenutku prelaska na novi program odnosno zbroj svih do tada neplaćenih iznosa. Dospijeće navedenog iznosa u pregledu otvorenih stavaka je s danom 31. ožujka 2020., dok su preostali mjesečni iznosi od travnja 2020. do prosinca 2022. u iznosu od 9,07 eura te je dospijeće s 25. danom idućeg mjeseca.

12. Iz Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 31. svibnja 2018., donesenog na temelju članka 295. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) te članka 24. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 41/14 i 110/15) razvidno je da je tužitelj isporučitelj predmetne komunalne usluge, a tužena je korisnik iste. Cijena javne usluge utvrđuje se cjenikom kojeg donosi isporučitelj na način propisan Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom te Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada Općine Pirovac. Cijena javne usluge iskazuje se kao zbroj troškova minimalne javne usluge, troškova zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, ugovorne kazne (ukoliko je korisnik postupio protivno Odluci) i naknade za građenje (ukoliko je Općina Pirovac donijela godišnji Plan ulaganja u komunalnu infrastrukturu).

13. Iz Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Općine Pirovac za 2019. godinu, na koji je dana suglasnost Zaključkom općinskog načelnika od 30. travnja 2018., proizlazi da je minimalni iznos mjesečne javne usluge za 1. i 2. kategoriju korisnika – fizičke osobe s prebivalištem ili privremenim boravištem na području [adresa],48 kn uvećano za PDV po stopi od 13%.

14. Iz Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 8. prosinca 2017. proizlazi da je korisnik javne usluge, između ostalih, obvezan redovito i u roku plaćati javnu uslugu temeljem računa davatelja usluge. Propisana je i obvezna minimalna javna usluga (čl. 111.) koja obuhvaća razmjerni trošak za ekonomski održivo poslovanje, sigurnost i, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge koja je razmjerna količini otpada koju je proizvodi korisnik javne usluge, a temeljem načela ''onečišćivač plaća''. Obvezna minimalna javna usluga obuhvaća troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada, troškove rada reciklažnog i mobilnog reciklažnog dvorišta, prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge, troškove osoblja, planirane troškove ulaganja u sustav i sve druge troškove osim direktnih troškova zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, a temeljem godišnjeg financijskog izvješća o poslovanju davatelja javne usluge i godišnjeg Plana ulaganja u sustav (čl. 112. st. 1.).

15. Tužena kao vlasnica kuće na adresi u [adresa] obvezna je platiti naknadu za javnu komunalnu uslugu koju tužitelj pruža na području općine [adresa]. Takva obveza tužene proizlazi iz odredbe čl. 30. st. 1. i st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (''Narodne novine'', broj 94/13, 73/17 14/19, 98/19, dalje u tekstu: ZOGO) odnosno čl. 70. st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom (''Narodne novine'', broj 84/2021, dalje u tekstu; ZGO). Naime, prema navedenim odredbama tužena kao korisnik usluge dužna je platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi. U smislu čl. 3. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (''Narodne novine'' broj 84/19) u vezi čl. 30. st. 5. Uredbe tužena spada u kategoriju korisnika kućanstva jer koristi nekretninu trajno ili povremeno u svrhu stanovanja jer ju koristi kao kuću za odmor pa je, kao vlasnica kuće za odmor, obvezna i plaćati uslugu koju tužitelj u utuženom razdoblju pruža prema Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 8. prosinca 2017. i Pravilniku o općim uvjetima isporuke komunalne usluge sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 31. svibnja 2018.

16. Odredbom čl. 33. st.4. ZOGO propisano je kako je davatelj usluge dužan u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom.

17. Prema odredbi čl. čl. 75. st. 2. ZGO strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge.

18. Obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu (čl. 76. st. 1. ZGO).

19. Dakle, iz navedeno je razvidno da se cijena odnosno obračun cijene javne usluge se sastoji od dva dijela. Jedan dio je "fiksni" kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge i on čini obvezni dio cijene, a drugi dio obračuna je "varijabilni" jer ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge i njime se osigurava načelo ''onečišćivač plaća''.

20. Cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. fiksni dio cijene) potrebno je osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati te kvalitetno i sigurno funkcionirati, a obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje kao i sva potrebna materijalna sredstva. Napominje se da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-II-2492/2017 od 27. ožujka 2021. ocijenio da propisivanje "obvezne minimalne javne usluge" u Uredbi kao dio same strukture cijene javne usluge nije u nesuglasju s Ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO.

21. Stoga navodi tužene da nekretninu koristi samo povremeno, najviše desetak dana u godini kao i da svoje obveze uredno podmiruje za nekretninu u Zagrebu, istu ne oslobađaju obvezu podmirenja utužene tražbine koja se odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge. Naime, i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev- 101/2023-2 od 14. veljače 2023., odgovarajući na pitanje plaćanja tzv. "fiksne cijene" kroz cijelu godinu, neovisno o tome koristi li se nekretnina samo povremeno iznio pravno shvaćanje prema kojem: "Vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge, tzv. "fiksni dio cijene" za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec". Takvo isto shvaćanje potvrđeno je i u drugim odlukama, npr. u odluci broj: Rev 679/2022-2 od 28. ožujka 2023., Rev-186/2022-2 od 19.03.2024.

22. Kako se tužiteljevo potraživanje u ovom predmetu odnosi samo na tzv. fiksni dio (obvezne minimalne javne usluge) kojom se, između ostalog, omogućava primjena načela ''onečišćivač plaća'', kao i da tužena ne spori da je vlasnica nekretnine za koju joj je ispostavljena naknada, to je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a. Tužena je dužna platiti i zateznu kamatu na svaki pojedini iznos tekuću od dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO).

23. Odluku o trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1. ZPP – a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT) sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 441,67 eura. O zahtjevu za naknadu troškova postupka kako troška određenog u rješenju o ovrsi tako i daljnjeg parničnog troška sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom, sukladno čl. 164. st. 4. ZPP - a i isti predstavlja jedinstveni trošak (tako i ŽS u Varaždinu, Gž - 1482/14 od 14. listopada 2015., Gž- 2403/14 od 20. listopada 2014. i dr., kao i u Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj SU - IV - 204/17 od 2. lipnja 2017. ).

24. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava prijedloga za ovrhu (Tbr. 11. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT- 50 bodova), sastav podneska od 17.06.2024. (Tbr. 8.1 OT – 50 bodova), zastupanje na ročištu 22.01.2026. (Tbr. 9/1 OT – 50 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54 OT), trošak poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 75,00 eura, trošak plaćenog predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 15,56 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, sukladno traženju tužitelja, trošak plaćenog predujma javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura, odnosno ukupno 428,83 eura.

25. S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na parnični trošak tekuću od presuđenja, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na trošak, sud je na dosuđeni trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude, tj. od 6. ožujka 2026. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP) u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku