REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-1244/2024.-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: AUTO SALON TOŠ d.o.o., OIB: 35610717389, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika:

EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., [adresa], radi isplate, vps: 101,18 eur, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s objavom 06. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju AUTO SALON TOŠ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 35610717389 zastupano po direktoru EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 101,18 EUR (slovima: sto jedan euro i osamnaest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenoga 2023. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 101,18 eura (slovima: stro trideset osam eura i pedeset četiri centa) tekućim od 25. studenog 2023. pa do isplate preko stope dosuđene pod točkom I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju AUTO SALON TOŠ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 35610717389 naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 238,65 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06.03. 2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi, kako se u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. kolovoza 2023. nastala je šteta na vozilu, marke SUZUKI SX4, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – NP iz [adresa] E 8, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Navodi kako je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 24. listopada 2023. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2305032010490/1. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovna te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo.

Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, broj 2096/1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 950,28 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravak poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 849,10 EUR. Razliku od 101,18 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada odobrenom potrošnom materijalu lakirera je predmet ovog spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta.

Tuženik je platio iznos od 849,10 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 101,18 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o "prosječnim" cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) je napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a to je 16,00 EUR/sat plus PDV za limarske i lakirerske radove, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 26,54 EUR/sat plus PDV u ovoj šteti. Naime. Navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 26,54 EUR/sat plus PDV-e. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicima koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku.

Tužitelj smatra kako je u ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuje stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. Dakle, postupanje tuženika je pogrešno obzirom da nema ugovorni odnos sa tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi "priznavao", "uvećavao" ili "umanjivao" nečiju cijenu rada, u konkretnom slučaju tužitelja.

Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj/oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 31. siječnja 2024. Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 101,18 EUR.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da osporava tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanka štetnog događaja i odgovornost. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, iz dokaza koji dostavlja tužitelj ne proizlazi da bi on u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik vozila ili osiguranik. Uz navedeno, tuženik ističe da tužitelj u privitku tužbe ne dostavlja nikakvih valjanih dokaza vezano za postojanje i valjanost navodne tražbine. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju dostavlja tužitelj, te predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da je u nezgodi oštećeno motorno vozilo, a tuženik osporava odgovornost za štetu te ističe da tužitelj za svoje činjenične navode ne dostavlja, niti predlaže nikakvih dokaza, pa se predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.

Tuženik osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja. Naime, ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženi je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovom tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Ističe kako se tužitelj poziva na svoj navodni cjenik – čija se istinitost te vjerodostojnost osporava jer nije potpisan – a kojeg sam ne koristi. Vozilo izvornog oštećenika se kod više drugih servisa mjestu i okolnim mjestima u kojima oštećenik ima sjedište, moglo popraviti na identično kvalitetan način, ali uz nižu cijenu usluge. O navedenom je tuženik mjesec dana prije popravka vozila kod tužitelja obavijestio oštećenika prije popravka vozila te mu je dostavio nižu ponudu popravka i to kod servisa koji ima ovlašteni certifikat za popravak Seat vozila. Međutim, oštećenik je odbio popraviti vozilo u navedenom servisu čime je povrijedio ne samo opće načelo obveznog odnosa, već i ugovor koji je imao s tuženikom i kojim je u toč. E1 Uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila ugovoreno da se popravak vozila ima izvršiti na mjestu (radionici) koje tuženik odredi.

4.Sud je izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu.

5.Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6.Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 101,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2023. pa do isplate.

7.Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 2096/1/1 na iznos od 950,28 eura (list 59. spisa) te da je tuženik isplatio iznos od 849,10 eura, dok se preostali iznos od 101,18 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka (list 63. spisa) iznosila 40,00 eura (s uključenim pdv-om) i one koju inače priznaje tuženik. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva , aktivna i pasivna legitimacija.

8.Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 65. do 66. spisa) proizlazi da su NP , kao ustupitelj, i AUTO SALON TOŠ d.o.o., kao primatelj, sklopili Ugovor 31. siječnja 2024. te da je ustupitelj ustupio primatelju, ovdje tužitelju, svoju tražbinu koju ima prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 2096/1/1 i izvidu štete broj 2305032010490/1 (list 60. spisa) u iznosu od 101,18 eura.

9.Uvidom u e-mail korespondenciju od 29. veljače 2024. kao i u Notifikaciju o ustupanju tražbine od 31. siječnja 2024. (list 67. do 68. spisa) je razvidno da je tuženiku dostavljena navedena Notifikacija o ustupanju tražbine.

10.Odredba članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok je odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Nadalje, sukladno odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

11.Valja istaknuti je da prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Sukladno st. 2. istog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova obveza se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO -a).

12.Stoga, sukladno navedenim zakonskim odredbama sud je ocijenio kako je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa. Isto tako, uzimajući u obzir dokumentaciju koja prileži spisu (e-mail korespodencija oštećenika i tuženika suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila tuženik od dana 02. studenoga 2023 - list 64.spisa) ovaj sud je zaključio kako je upravo tuženik osiguravatelj vozila koje je skrivilo predmetnu prometnu nezgodu i tako uzrokovao štetu na vozilu NP, a koju štetu je tužitelj popravio, slijedom čega je tuženik prema ocjeni ovog suda pasivno legitimiran te je njegov osiguranik i odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

13. Iz zapisnika o izvidu štete br. 2305032010490/1 (list 60. spisa) te dopisa od 5. srpnja 2024. i 4. listopada 2024. (list 12. do 15. spisa) proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika EPČ u povodu štetnog događaja od 22. kolovoza 2023. U izvidu štete je navedeno da radno vrijeme za popravke iznosi: lim 1,50 sati, a za lakiranje 1,90 sati. Upravo tu količinu radnih sati za radove limara i lakirera je tužitelj obračunao u ispostavljenom računu broj 2096/1/1.

14.Sud smatra kako oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom. Odnosno oštećenik je mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Sukladno tužiteljevom cjeniku od 01.01.2023. (list 63. spisa) tužitelj je naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima, jer je u njegovom cjeniku navedeno da je cijena radnog sata za vozilo SUZUKI (što je ovdje slučaj) iznosi sa PDV-om 33,18 eura. Upravo tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku, jer iz predmetnog računa proizlazi da je cijena navedenih usluga izražena s PDV-om u iznosu od 33,18 eura (dakle bez izraženog PDV-a iznosi 26,54 eura/sat). Drugim riječima, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve klijente. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

15. Stoga, slijedom navedenog, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik nakon štetnog događaja (prometne nesreće) koja se dogodila 22. kolovoza 2023. pregledao oštećeno vozilo te 24. listopada 2023. sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za lakiranje te radno vrijeme za popravak (lim 1,50 sati i lakiranje 1,90 sati), kao i lakirerski potrošni materijal.

16.Račun broj 2096/1/1 od 24. studenog 2023. s dospijećem 24 studeni 2023. odnosi se, između ostalog, na limarske radove u trajanju od 1,50 sati po cijeni od 26,54 eura i PDV/sat i lakirerske radove u trajanju od 3,3 sati po cijeni od 26,54 eura + pdv /sat te na potrošni materijal. Tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu (33,18 EUR zajedno sa PDV-om) obračunata je sukladno cjeniku tužitelja koji je u primjeni od 01. siječnja 2023., jer uvidom u isti sud je utvrdio da visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova za vozilo SUZUKI iznosi zajedno sa PDV-om 33,18 eura.

17. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta, pa mu je tuženik, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a stoga je ovaj sud tužbenih zahtjev ocijenio osnovanim i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

Imajući u vidu kako se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti sud nije provodio daljnje dokaze (saslušanje svjedoka, vještačenje )ocijenivši da bi provođenjem daljnjih dokaznih prijedloga uzrokovalo dodatne troškove te utjecalo na trajanje postupka, a sve uzimajući u obzir dokumentaciju sadržanu u spisu i gore navedena utvrđenja.

18.Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, a prema odredbi čl. 943. st. 4. ZOO-a tuženik duguje zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju.

19.Stopa zateznih kamata koja se primjenjuje na ostale odnose propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. U konkretnom slučaju radi se o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti svom osiguraniku temeljem police kasko osiguranja, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tužitelja isplatu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

20.S obzirom na to da je tužitelj uspio u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate preko dosuđene stope), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti.

21.Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tužitelju priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, po stopi propisanoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

22.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, a trošak tužitelja se sastoji od nagrade odvjetniku koji je odmjeren sukladno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 118/14, 107/15 i 138/23 dalje: OT) i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura Tbr.8.t.1. OT-a, podneska od 06.08.2024. Tbr.8.t.1.OT-a u iznosu od 50,00 eura, ročišta 29.01.2026.Tbr. 9.t.1.OT-a u iznosu od 50,00 eura, ročišta za objavu Tbr.9.t.3. u iznosu od 25 eura što sveukupno sa PDV- om od 25% iznosi 218,75 eura.

23.Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 19,90 eura Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje ZSP) što sveukupno iznosi 238,65 eura te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 06. ožujka 2026.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava(članak 467 stavak 1 ZPP).

Dna:

1.Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku

pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Spis u kalendar 60 dana – parnična pisarnica