REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-143/2022-25

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mariu Kovačeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Jeleni Košutić, odvjetnici u Sesvetama, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 06. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženica ĆH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], smetala tužiteljicu TH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u njenom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kojim se koristi, odnosno koji dio odgovara površini od oko 150 m2 koji se na katastarskom planu nalazi s lijeve strane nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označena kao k. č. br. [katastarska čestica] te graniči s tom nekretninom čija je vlasnica tužiteljica na način da je samovlasno uklonila parkirnu rampu (brklju odnosno branik) koju je postavila tužiteljica te joj je tako onemogućila parkiranje na predmetnoj površini.

II. Nalaže se tuženici ĆH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da u roku od 8 dana vrati parkirališnu rampu (brklju odnosno branik) kako je ista bila postavljena prije čina smetanja, te se zabranjuje tuženici ubuduće činiti svako daljnje isto ili slično smetanje pod prijetnjom novčane kazne.

III. Nalaže se tuženici ĆH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužiteljici TH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 949,48 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi II [adresa], da opisana nekretnina graniči s nekretninom upisanom u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Oranica ukupne površine 3558 m2 , da je vlasnik opisane nekretnine Spar Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, da u katastarskom operatu ova nekretnina odgovara nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je tužiteljica preko 25 godina u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisanom u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Oranica ukupne površine 3558 m2 na način da koristi dio te nekretnine koji graniči s njezinom nekretninom, da je dio nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Oranica ukupne površine 3558 m2 kojim se koristi tužiteljica jest površine oko 150 m2 koji se nalazi na desnoj strani te nekretnine, a sa lijeve strane položen uz nekretninu čija je vlasnica tužiteljica, da tužitelji prilažu shematski prikaz opisanog dijela označenog točkama 1,2,3 i 4 na katastarskom planu nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Oranica ukupne površine 3558 m2, da je, štoviše, tužiteljica na dijelu predmetne nekretnine koju bez ikakvog smetanja koristi postavila parkirnu rampu (brklju odnosno branik). Nadalje navodi da je dana 24. studenog 2022. tuženica samovlasno smetala posjed tužiteljice na način da je uklonila parkirnu rampu (brklju odnosno branik) koju je tužiteljica postavila kako bi ogradila parking, da je o istom činu sastavljen policijski zapisnik budući je tužiteljica prilikom navedenog događaja pozvala na intervenciju policiju iz nadležne policijske postaje, I II. policijska postaja Dubrava, da je činom uklanjanja parkirne rampe (brklju odnosno branik) tuženica onemogućila tužiteljici da se koristi prostorom za parkiranje kojim se dotada koristila, te da ju je na taj način isključila iz posjeda koji je tužiteljica za parkiranje imala preko 25 godina.

1.1. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 19.04.2024., tužiteljica predlaže donijeti rješenje sadržaja izreke kako je to pobliže naznačeno u točki I. i II. izreke ovog rješenja.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, da u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, da je predmet tužbenog zahtjeva smetanje posjeda nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Oranica ukupne površine 3558 m2, a koja nekretnina u katastarskom operatu odgovara nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čiji je vlasnik Spar Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, da tužiteljica u predmetnoj tužbi navodi da je preko 25 godina u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine iz razloga što koristi oko 150 m2 te nekretnine koji graniči s njezinom nekretninom, te da je na taj dio nekretnine stavila parkirnu rampu (brklju odnosno branik), da tužiteljica također navodi kako je tužena činom uklanjanja parkirne rampe tužiteljici onemogućila da se koristi prostorom za parkiranje, te da ju je na taj način isključila iz posjeda navedene nekretnine. Tužena čini nespornim da je ona uklonila parkirnu rampu na predmetnoj nekretnini na kojoj tužiteljica ima nepošten posjed, no da je neistinita tvrdnja tužiteljice kako je tužena svojim činom uklanjanja parkirne rampe onemogućila tužiteljici parkiranje na predmetnoj nekretnini, a posebno je neistinito da ju je tim činom tužena isključila iz posjeda, da je tužena samo uklonila parkirnu rampu iz razloga što je ona također koristila predmetnu nekretninu radi parkiranja svog osobnog automobila u čemu ju je tužiteljica postavljanjem parkirne rampe spriječila, da svi vlasnici kuća koje se nalaze nasuprot predmetnom zemljištu koriste predmetno zemljište u vlasništvu Spar Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754 za parkiranje osobnih automobila i drugih vozila, da tužena niti u jednom trenutku nije branila niti onemogućila tužiteljicu u korištenju predmetne nekretnine , pa da stoga sam čin uklanjanja parkirne rampe ne predstavlja smetanje posjeda, a navedeno prisnažuje odlukama Županijskog suda u Varaždinu od 05.05.2017. posl.br. Gž 902/2017 - 2 i Županijskog suda u Puli od 16.11.2020., posl.br.: Gž 1144/2020-2. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te tužiteljicu obvezati da tuženoj naknadi troškove ovoga parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz katastarskog plana na dan 23.12.2022. (list 5-7, 12 spisa), izvatke iz zemljišnih knjiga (list 8-11), potvrdu MUP-a o policijskoj intervenciji (list 15 spisa), fotografije (list 28-47 spisa), saslušani su: tužiteljica (list 50-51 spisa), tužena (list 54-55 spisa), svjedoci BH (list 55-56 spisa), VH (list 56-57 spisa), proveden je očevid na licu mjesta (list 68-76 spisa).

4. Na temelju ovako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno te sve dokaze zajedno u njihovoj ukupnosti, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

5. Među strankama nije sporno da je tužena uklonila parkirnu rampu na predmetnoj nekretnini na kojoj tužiteljica ima posjed, sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Sud je, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a ograničio raspravljanje i dokazivanje samo na činjenicu posljednjeg stanja posjeda i eventualnog smetanja. Istom je odredbom isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti ili o zahtjevima za naknadu štete i to u onom dijelu koji se ne odnosi niti na činjenicu posljednjeg stanja posjeda niti nastalog smetanja .

7. Uvidom u potvrdu MUP-a RH, PU zagrebačka, III. PP Zagreb od 21.12.2022. (list 15 spisa), utvrđeno je da se istom potvrđuje da je dana 24.11.2022. u 17,55 sati intervenciju policijskih službenika navedene PP zatražila TH, navodeći da je u Zagrebu, 2. [adresa], nećakinja ĆH iščupala parkirnu rampu i odnijela je, da su policijski službenici navedene PP izašli na adresu u [adresa], kojom prilikom je zatečena THŠ, koja je izjavila da nasuprot obiteljske kuće na navedenoj adresi postoji privatni parking u vlasništvu njene svekrve TH koja inače stanuje na adresi, ali se trenutno nalazi negdje na moru, da nadalje navodi da je njena svekrva na parking mjesto postavila preklopnu rampu za parking koja je zabetonirana u tlo, dok je oko 18,00 sati na adresu došla ĆH sa svojim sinom ĆH T koji je iz tla iščupao navedenu rampu i stavio kod majke vozilo.

8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da od 1990. živi na predmetnoj adresi i da su po dolasku tamo nasuli parking i parkirali se na predmetnom parkirnom mjestu, da su nazad 4-5 godina morali staviti rampu iz razloga što zbog privatnih razloga često odlaze u Istru, a kad se vrate na tom parkirnom mjestu gdje se oni parkiraju znali bi zateći automobil koji bi tu stajao po 4-5 dana čime bi oni bili spriječeni parkirati se na njihovom parkirnom mjestu i ostavljati auto na ulici, da predmetnog dana ona nije bila u Zagrebu, snaha joj je bila na poslu, a kod kuće su bile dvije malodobne unuke koje su vidjele ĆH kad je iščupala rampu, one su se preplašile i nazvale ju, a ona je potom nazvala policiju, da je po dolasku policije na lice mjesta stigla i njena snaha s posla i ista im je dala izjavu, da im se po postavljanju rampe na parkirno mjesto nije nitko parkirao na njihovo parkirno mjesto, a sada kada nema parkirne rampe drugi automobili se parkiraju na njihovo parkirno mjesto čim iziđu sa autom sa parkirnog mjesta, da joj tužena nije na bilo koji drugi način, osim uklanjanja rampe, branila da se parkira na to parkirno mjesto, da navedeno parkirno mjesto koristi isključivo ona i njezina obitelj, a tužena ima svoje parkirno mjesto sa druge strane, da nije pokušala vratiti rampu jer nije htjela ulaziti u daljnji konflikt.

9. Tuženica u svom iskazu navodi da je ona uklonila predmetnu rampu, a za istu ne zna tko ju je postavio, vjerojatno onaj tko tuži, brane im parking, a to je parking gdje se svi parkiraju, da je uklonila parkirnu rampu zato što smeta, da su se prije tu parkirali auti i kamioni, zemlja propada i ona ju je uklonila zato što se nije bilo moguće parkirati od nje, da je predmetna rampa postavljena nedugo, godinu dvije prije davanja iskaza pred sudom (04.06.2024.), ne zna ni ona točno, da su se od 90-ih godina svi tamo parkirali gdje god je bilo mjesta obzirom da nemaju svoje parkirno mjesto i svi su se parkirali gdje bi uhvatili mjesto, a od kad su ona i suprug kupili tamo kuću, tetka je počela podnositi tužbe za ovo i za ono, pa je tako postao problem i parking, da predmetna rampa koja je uklonjena nije nikada vraćena, da navedeno parkirno mjesto otkad je rampa uklonjena koriste svi oni, da se točnog datuma kada je uklonila rampu ne može sjetiti, ali da iz samog spisa proizlazi kada je navedeno učinila, odnosno to je bilo onoga dana kada je išla u policiju na razgovor, a istu je uklonila iz razloga što se tužiteljica bunila da joj se na to mjesto parkiraju gosti iz restorana, a gosti iz restorana su se bunili jer su se tu uvijek parkirali, da i dalje postoje neke rampe u toj ulici, da ne zna tko ih je postavio, ali konkretno ispred ulaza tužiteljice i ispred ulaza NH rampe postoje, da je najprije postavila rampu tužiteljica ispred svoje kuće, a nedugo nakon toga rampu je postavio i gospodin BH. Tužena nadalje napominje da je predmetno zemljište u vlasništvu Insterspara i da su za vrijeme trajanja ovoga postupka zaprimili tužbu od Interspara kojim ih isti tuži za betoniranje dijela zemljišta koji se nalazi ispred njihove kuće, a navedenom tužbom je obuhvaćen i dio zemljišta na kojem se nalazila predmetna rampa, da je rampa u trenutku kada ju je maknula bila dignuta, da ne zna gdje je završila navedena rampa, a istu je ona odnijela, da ona na nekretnini gdje im je kuća i restoran ima parkirna mjesta, koliko točno ne zna, nije sigurna ima li ih 7, 8, 9 ili 10, da su vodili postupak protiv tužiteljice, a navedeni postupak je gotov.

10. Svjedok BH, nećak tužiteljice, u svom iskazu navodi da je upoznat sa slučajem predmetne rampe, a radilo se o parkingu koji su oni koristili od 90-ih godina, da je prije bio restoran koji je držao od tuženice otac i nije nikada bilo problema, a kad su došli drugi ljudi koji trenutno drže restoran, počeli su problemi s parkiranjem na način da su im se počeli parkirati ispred kuće tako da nisu mogli ući normalno u kuću, čak je par puta dolazila i policija jer bi zakrčili i ulicu i sve okolo da su rampe postavljene prije par godina (iskaz dan 04.06.2024.), a tužiteljica je to napravila i prije njega, da i dalje kod tužiteljice postoje rampe, da ne zna koliko ih je, ali zna da fali ta jedna, a zna da nije htjela vraćati navedenu rampu jer nije htjela ulaziti u konflikt sa ĆH jer ima dojam da se boji ĆH, da su se predmetnim parkirnim mjestom prije postavljanja rampe koristili gosti restorana jer njima uvijek fali poneko parkirno mjesto, a nakon postavljanja rampe, najvjerojatnije tužiteljica, da se prije postavljanja rampe tu uglavnom parkirala tužiteljica, zna da su se parkirali gosti restorana, 90-ih godina kad je restoran tamo držao otac od tužene zna da nije bilo problema sa parkingom, pa čak i kad bi tamo stali gosti restorana, znali su se sa istima dogovoriti, a otkad restoran drže drugi ljudi počeli su problemi sa parkingom, pa je tako tužiteljica bila prisiljena staviti navedenu rampu, da mu nije poznato da tužena brani nekome da se parkira na tom mjestu, da je on tuženu vidio svega par puta u zadnjih par godina, pa ne može reći brani li ona ili ne, da su se svi, pa tako i tužiteljica, koristili parkirnim mjestima od 90-ih, da bi parkiranje gosta bilo privremeno, da se predmetno parkirno mjesto nalazi preko puta tužiteljičine kuće.

11. Svjedok VH, brat tužiteljice, a otac tužene, u svom iskazu navodi da je upoznat sa predmetnom rampom i da mu je poznato da se za navedenu rampu sude, a za navedeno parkirno mjesto može izjaviti da su se svi tu parkirali i da je sada odjednom počelo smetati jer se neki žele proširiti, da pod svi misli na svoju sestru, ovdje tužiteljicu, da su 90-tih godina kada su tamo došli tada tamo bila samo 4 auta, a sad ih ima 15 i naravno da nema mjesta, da se predmetno parkirno mjesto nalazi preko puta njegove kuće, odnosno sada tuženičine kuće, da je bila postavljena rampa na sporno parkirno mjesto, istu je postavila njegova sestra ili netko iz te kuće, a pritom misli na njezinog zeta ili kćer, da su se na to parkirno mjesto do postavljanja rampe svi parkirali, tko je stigao, a on je kad je otvorio restoran omogućio parkiranje do ruba njegove parcele, pa su se tako tu parkirali gosti restorana, da se nakon uklanjanja rampe sada tu parkiraju gosti restorana, da njegova kćer, ovdje tužena ne brani nikome da se parkira na tom mjestu, pa ona ne dežura tamo, da ispred restorana, koliko on zna ima 12 parkirnih mjesta.

12. Očevidom na licu mjesta od 16. travnja 2023. u bitnom je utvrđeno da tužiteljica pokazuje mjesto smetanja koje se nalazi nasuprot kafića "The Place" na izbetoniranoj površini, krajnje desno, gledajući iz smjera kafića na parking, da je tužena izjavila da se rampa nije nalazila na izbetoniranoj površini krajnje desno, kako je to pokazivala tužiteljica, već iskazuje da se rampa nalazila izvan izbetonirane površine, desno od iste, između stupića za parkiranje koji se u vrijeme očevida nalazi na neizbetoniranoj površini i prve rampe desno od izbetonirane površine, također je istakla da je rampa koja se nalazi prva u nizu nakon betonirane površine naknadno postavljena, nakon podnošenja predmetne tužbe. Ovakvom pokazivanju i kazivanju tužene na očevidu je prigovorio punomoćnik tužiteljice te je naveo da je isto u suprotnosti s iskazom tužene na ročištu od 4. lipnja 2024., gdje je navela da je predmetno zemljište u vlasništvu Interspara te da je isti tuži za betoniranje dijela zemljišta koje se nalazi ispred njihove kuće, a navedenom tužbom da je obuhvaćen i dio zemljišta na kojem se nalazila predmetna rampa.

13. Iz naprijed navedenih iskaza tužiteljice i tužene, sud je nesporno utvrdio da je tužena uklonila predmetnu rampu koju je postavila tužiteljica, da je tužiteljica postavila navedenu rampu kako bi se ona i njezina obitelj mogli neometano od drugih koristiti predmetnim parkirnim mjestom, a što su i činili sve dok tužena nije uklonila rampu, da se od uklanjanja predmetne rampe na navedenom parkirnom mjestu drugi automobili parkiraju na njihovo parkirno mjesto čim iziđu sa autom sa parkirnog mjesta. U svom iskazu tužena je potvrdila i navode tužiteljice gdje se nalazilo predmetno parkirno mjesto s kojeg je uklonjena rampa, te je tako navela da su za vrijeme trajanja ovoga postupka zaprimili tužbu od Interspara kojim ih isti tuži za betoniranje dijela zemljišta koji se nalazi ispred njihove kuće, a navedenom tužbom je obuhvaćen i dio zemljišta na kojem se nalazila predmetna rampa, a što je u skladu sa pokazivanjem tužiteljice na očevidu koje je održano u predmetnom postupku. Zbog navedenoga sud je ocijenio nevjerodostojnim navod tužene dan na očevidu da se rampa nije nalazila na izbetoniranoj površini krajnje desno, kako je to pokazivala tužiteljica, već da se rampa nalazila izvan izbetonirane površine, desno od iste, između stupića za parkiranje koji se u vrijeme očevida nalazi na neizbetoniranoj površini i prve rampe desno od izbetonirane površine, obzirom je takav navod, prema mišljenju ovoga suda, tužena prilagodila u svrhu boljeg uspjeha u predmetnom postupku. Nadalje, svjedoci BH i VH svojim iskazima su samo potvrdili navode i tužiteljice i tužene kakva je bila situacija u ulici u pogledu parkirnih mjesta od 90-tih godina naovamo, a pritom je svjedok BH potvrdio navode tužiteljice o razlozima postavljanja parkirnih rampa u ulici, pa tako i predmetne, kao i navode zbog čega tužiteljica nije vratila rampu na predmetno parkirno mjesto.

14. Prema odredbi čl. 20. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje u tekstu: ZVDSP) samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Pravo na zaštitu posjeda, sukladno čl. 21. st.1. ZVDSP, ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo.

15. Iz svih provedenih dokaza tako jasno proizlazi da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu, pobliže označenog pod točkom I. izreke ovog rješenja, da je ista bila od strane tužene uznemiravana u posjedu obzirom je uklonila parkirnu rampu (brklju odnosno branik) koju je postavila tužiteljica te joj je tako onemogućila parkiranje na predmetnoj površini, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica ima pravo na posjedovnu zaštitu u smislu gore citiranog propisa čl. 21.st.1. ZVDSP-a te je stoga njezin zahtjev osnovan i stoga prihvaćen te je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ovog rješenja.

16. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) u Tbr.7/2 Tarife određeno je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, dok za svaku daljnju radnju u navedenom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Shodno tome, tužiteljici je za prve četiri radnje poduzete u ovom postupku (tužba, podnesak od 10.01.2023., ročišta od 16.11.2023. i 10.04.2024.) priznat trošak u visini od 250 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), trošak sastava podneska od 22.04.2024. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 04.06.2024. i 22.01.2026. u iznosu od po 50 bodova svako (Tbr. 7/2 Tarife), trošak zastupanja na očevidu 16.04.2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), odnosno ukupno 450 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 900,00 eur. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 49,48 eur s naslova predujma za izlazak sudske komisije na očevid na lice mjesta, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 949,48 eur, te je stoga odlučeno je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 06. ožujka 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je rješenje objavljeno.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje za platež sudske pristojbe na tužbu i na rješenje o smetanju posjeda u iznosu od po 53,09 eur svaka

- pun. tuženika