REPUBLIKA HRVATSKA

P-2319/2025-9

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu broj: 016-1740/2005 sklopljenog dana 23. kolovoza 2005. godine između CD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kao korisnika kredita s jedne strane i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi:

„Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) jednokratno.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, plati iznos od 738,26 EUR sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 20. rujna 2005. do isplate po stopi koja je:

- do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

- od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, naknaditi tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, parnični trošak u iznosu od 975,83 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 32,36 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. listopada 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da su CD kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditor s druge strane dana 23. kolovoza 2005. sklopili Ugovor o kreditu, broj: 016-1740/2005 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je kreditor odobrio korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 92.900,00 CHF, da je u članku 5. Ugovora o kreditu ugovoreno naplaćivanje naknade i to kako slijedi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) jednokratno.“, da je predmetna naknada od korisnika kredita naplaćena u iznosu od 770,62 EUR, i to zaključno sa danom 20. rujna 2005. godine, da se radi o tipskom i adhezijskom Ugovoru o kreditu, na čiji sadržaj korisnik kredita nije imao, a niti je mogao imati bilo kakvog utjecaja, pa tako niti na sadržaj predmetne ugovorne odredbe, da je navedena ugovorna odredba netransparentna, nepoštena, nezakonita i ništetna, da tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije informirao korisnika kredita koji bi eventualni stvarni troškovi bili obuhvaćeni predmetnom naknadom i razlozi koji bi eventualno opravdavali naplaćivanje takve naknade, da je navedena naknada ustegnuta od samog iznosa kredita, pa je korisnik kredita na kraju tuženiku morao plaćati i kamate na istu te da je time dodatno narušena već postojeća znatna neravnoteža u pravima i obvezama između ugovornih stranaka, na štetu korisnika kredita. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj traži utvrđenje ništetnosti navedene odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu i isplatu iznosa od 770,62 EUR, dok konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 738,26 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome osporio osnovu tužbenog zahtjeva, naveo je da je po predmetnom Ugovoru o kreditu naplaćena naknada za obradu kredita dana 20. rujna 2005. u iznosu od 5.562,39 kn te da s tim u vezi tuženik prigovara previsoko označenoj vrijednosti predmeta spora, istaknuo je prigovor zastare te je naveo da se radilo o određenoj činidbi, da je odredba čl. 5. Ugovora o kreditu ugovorna odredba koja je bila uvjet davanja kredita i koja se iskazuje kroz efektivnu kamatnu stopu pa je za njezino ugovaranje postojao valjani pravni temelj kao i da je to standard bankarskog poslovanja.

3. Tužitelj je na ročištu 6. veljače 2026. naveo da umjesto iznosa od 770,62 EUR zahtijeva isplatu iznosa od 738,26 EUR sa zateznim kamatama od 20. rujna 2005. do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao obavijest tužitelja o preuzimanju tražbine (list 7 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 9 do 363 spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) (list 366 do 368 spisa), obavijest tuženika o promjeni kamatne stope (listovi 370, 374, 375, 385, 395, 402, 427, 434, 437, 460 i 461 spisa), potvrdu o plaćenim kamatama (list 371 spisa), izvode po kreditu (listovi 372, 373, 376 do 384, 432 i 433 spisa), otplatne planove (list 386 do 394, list 396 do 401 spisa, list 403 do 404, list 428 do 431 spisa, list 435 do 436 spisa, list 438 do 440 spisa), Ugovor o kreditu (list 405 do 426 spisa), specifikacija uplata (list 442 do 451 spisa), popis uplata (list 452 do 459 spisa), Odluku o naknadama za usluge tuženika (list 550 do 574 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka CD (list 626 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev osnovan.

6. Najprije valja reći da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu 6. veljače 2026. tužitelj više nije zahtijevao isplatu iznosa od 770,62 EUR sa zateznim kamatama od 20. rujna 2005. do isplate, već isplatu iznosa od 738,26 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 20. rujna 2005. do isplate. Tuženik, koji se prethodno upustio u raspravljanje, se nije protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu i isplatu iznosa od 738,26 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

8. S obzirom na tuženikov prigovor previsoko označene vrijednosti predmeta spora u iznosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, koji tuženik ističe pozivajući se na visinu naplaćene naknade u iznosu od 738,26 EUR/5.562,39 kn, a ne u iznosu inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva od 770,62 EUR, sud je raspravnim rješenjem od 6. veljače 2026. odredio vrijednost predmeta spora u ukupnom iznosu od 2.065,48 EUR, time da vrijednost predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva iznosi 1.327,22 EUR, a kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva iznosi 738,26 EUR.

9. Nije sporno da su tuženik i CD sklopili Ugovor o kreditu.

10. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Čl. 2. Ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita kupnja nekretnine. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi ta nekretnina bila korištena u bilo kakve poslovne svrhe. Iz iskaza svjedoka CD proizlazi da je kredit podigla za kupnju nekretnine za svoje vlastite potrebe, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi suprotno. Prema tome, sud zaključuje da se ne radi o korištenju nekretnine za bilo kakve poslovne potrebe. Sud je prihvatio iskaz svjedoka CD jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s Ugovorom o kreditu koji je u spisu.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je u čl. 5. Ugovora o kreditu ugovoreno naplaćivanje naknade i to kako slijedi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) jednokratno.“

12. Iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) je utvrđeno da su CD i tužitelj sklopili taj Ugovor 6. lipnja 2023. Tim je Ugovorom ugovoreno da CD ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između CD i tuženika, i to tražbinu s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

13. Tražbina iz Ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u Ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da su stranke učinile nespornom činjenicu da je tuženik naknadu za obradu kredita u iznosu od 738,26 EUR naplatio od korisnika kredita dana 20. rujna 2005.

14. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Tražbina koje je predmet Ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP -a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

15. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik CD. Tužitelj je aktivno legitimiran za ostvarenje svoga tužbenog zahtjeva.

16. Prema utvrđenju ovoga suda, u ovom se slučaju ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.

17. Svjedok CD je iskazala da nije imao nikakvu mogućnost utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu što znači niti na odredbu čije utvrđenje ništetnosti je predmet tužbenog zahtjeva. Iz navedenog iskaza kao niti iz bilo kojeg drugog dokaza u spisu ne proizlazi da se o predmetnoj odredb i pojedinačno pregovaralo ili da bi korisnik kredita imao bilo kakvu mogućnost utjecati na sadržaj te odredbe. Predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik. Korisnik kredita je iz ugovorne odredbe čl. 5. Ugovora mogao zaključiti koji je iznos troškova jednokratne obrade kredita.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

19. Zbog toga sud utvrđuje da je odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita, ništetna sukladno odredbama čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP -a. Međutim, ništetnost te odredbe ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer Ugovor može opstati i bez te odredbe sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

20. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe dijela čl. 5. Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 738,26 EUR.

21. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za odobrenje kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

22. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kredita ništetna jer iz Ugovora o kreditu nije vidljivo od kojih se konkretnih troškova ta naknada sastoji. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenog plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

23. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

24. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 16. studenoga 2025. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 6. veljače 2026. po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, što zajedno iznosi 700,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 175,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 33,72 EUR i na presudu u iznosu od 67,11 EUR, što sveukupno iznosi 975,83 EUR. Na taj iznos tužitelju teku i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora. Slijedom toga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 6. ožujka 2026.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.