Pr-462/2024-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Grad Trogir, Trogir, Trg Ivana Pavla II br. 1, OIB: 84400309496, zastupan po pun. Božidarki Vulas, odvjetnici u Trogiru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. prosinca 2023. u nazočnosti pun. tužiteljice Marine Matković, odvj. u Splitu i pun. tuženika Božidarke Vulas, odvj. u Trogiru, objavljene dana 06. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

1. "Dužan je tuženik Grad Trogir, OIB: 84400309496 isplatiti tužiteljici ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.803,70 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini opisani iznos teče kako slijedi:

- na iznos od 182,35 eura od 10.04.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.048,54 eura od 10.05.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.048,54 eura od 10.06.2011.god. do isplate,

- na iznos od 524,27 eura od 10.07.2011.god. do isplate,

do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, a koja kamata se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015.god., a od 01.08.2015.god. u skladu sa odredbom čl.29.st.2. Zakona o obveznom odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31.12.2022.god., a od 01.01.2023.godine do konačne isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Dok je za više zatraženi iznos od 30.931,83 eura s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.150,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, a koja kamata se određuje po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, kako slijedi sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 11. prosinca 2015. navodi se da je tužiteljica dana 18. veljače 2011. zaprimila presudu Upravnog suda od 27. listopada 2010., kojom je bilo poništeno Rješenje Grada [adresa], gradonačelnika od 28. prosinca 2009. Presudom Upravnog suda, da je tuženiku bilo naloženo provest usmenu raspravu u nazočnosti tužiteljice. Nadalje, da je tuženik tako postupio, da je dana 21. ožujka 2011. ponovno donio rješenjem kojim je tužiteljica stavljena na raspolaganje, te da joj radni odnos prestaje po sili zakona, s konačnosti Rješenja tuženika, i to dana 26. ožujka 2011.

Nadalje, tužiteljica navodi da je u pokrenula postupak radi isplate plaće za razdoblje od veljače 2010. do ožujka 2011. br. Pr-559/15, za radno mjesto Suradnik za računovodstvo i proračun-voditelj i za radno mjesto Voditelj odsjeka računovodstva, plana i analize. Osnov zahtjeva da je presuda Upravnog suda od 27. listopada 2010., kojom je bilo poništeno rješenje Grada Trogira, gradonačelnika od 28. prosinca 2009., kojim je rješenjem tužiteljica bila stavljena na raspolaganje, te joj je radni odnos prestao po sili zakona. Tužiteljica je istakla da joj je pored uvažavanja tužbe presudom Upravnog suda RH od 27. listopada 2010. bila uvažena i tužba o prestanku službe, i to presudom od 27. listopada 2010., kojom je bilo poništeno rješenje Grada Trogira, gradonačelnika od 27. travnja 2010. Na koncu, iako je tuženik donio novo rješenje o stavljanju na raspolaganje, kako tuženik nije donio novo rješenje o prestanku službe, odnosno rješenje kojim bi tužiteljici prestala služba istekom raspolaganja. Navedeno da je tuženik bio dužan učiniti u drugom upravnom postupku, ponovno donijeti drugo rješenje, sve u roku od 8 dana sukladno Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi. Slijedom navedenog, predložila je sudu tuženika obvezati na isplatu ukupnog bruto iznosa od 447.262,80 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a sve prema obračunu tuženika iz postupka br. Pr-559/15, i to za radno mjesto Suradnik za računovodstvo i proračun-voditelj Odsjeka računovodstava, plana i analize.

1.1. Podneskom od 07. ožujka 2023. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev prema izračunu vještakinje dipl. oec. Darke Cecić. Tužiteljica je zatražila isplatu ukupnog bruto iznosa od 381.623,55 kn/50.650,15 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate. Tužiteljica je zatražila isplatu navedenog iznosa za razdoblje od 26. ožujka 2011. do 30. studenog 2013., i to baš za radno mjesto Suradnika za računovodstvo i proračun-voditelj odsjeka računovodstva, plana i analize.

2. U odgovoru na tužbu od 24. prosinca 2015. tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, ističući da nije osnovano potraživanje tužiteljice s osnova bruto plaća za razdoblje od 25. ožujka 2011. do 30. studenog 2013., da tužbeni zahtjev treba odbiti. Nadalje, sukladno nalogu Upravnog suda, da je tuženik održao usmenu raspravu s tužiteljicom, da je tužiteljica (bez primjedbe) potpisala zapisnik. Nakon provedbe procedure, da je tuženik tužiteljici zaključio radni odnos dana 25. ožujka 2010., kada je tužiteljica prijavljena Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, te da je tada tužiteljici bila vraćena radna knjižica i isplaćena otpremnina. Naime, da potraživanje tužiteljice nije osnovano, jer da tužiteljica potražuje naknadu za plaću, za razdoblje nakon što joj je radni odnos bio zaključen.

Na koncu, kako tužiteljici ne pripada pravo na isplatu s osnova neisplaćene plaće za razdoblje od ožujka 2011. do studenog 2013., jer je tužiteljici temeljem konačne i pravomoćne odluke tuženika, koja je bila konstitutivne naravi prestala služba po sili zakona istekom roka raspolaganja, te da od tada tužiteljica nije obavljala državnu službu, jer nije bila u radnom odnosu kod tuženika. Štoviše, tuženik je istakao da ukoliko tužiteljica smatra da joj pripadaju utužena materijalna prava zbog ne donošenja deklaratornog rješenja, takvo pravo da je trebala ostvariti u upravnom postupku kod tuženika, nikako ne u predmetnom parničnom postupku. Na koncu, da je tužiteljica sva prava iz radnog odnosa kod tuženika već ostvarila u pravomoćno okončanom postupku. Glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik se usprotivio i povlačenju dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice, ističući da je tužiteljica podneskom od 07. ožujka 2023. povukla dio tužbenog zahtjeva baš za iznos od 8.711,83 eura, pa da tuženik potražuje parnični trošak u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe čl. 158. Zakona o parničnom postupku.

3. 3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude Ustavnog suda RH br. Us-6263/2010-5 od 27. listopada 2010.; presude Ustavnog suda RH br. Us- 1422/2010-5 od 27. listopada 2010.; Rješenja Grada Trogira, Upravni odjel za financije Klasa: UP/I112-02/10-01/212, Urbroj: 2184/01-06/01-10-1 od 26. ožujka 2010.; Rješenja Grada Trogira, Gradonačelnik Klasa: UP/II/112-02/10-01/11, Urbroj:

2184/01-01/01-10-2 od 27. travnja 2010.; Rješenja Grada Trogira, Gradonačelnik Klasa: UP/II/112-02/09-01/5, Urbroj: 2184/01-01/01-11-5 od 22. ožujka 2011.; dopisa Ministarstva uprave, Upravne inspekcije, Odjela za inspekciju lokalne i područne (regionalne) samouprave Klasa: 050-02/03-01/464, Urbroj: 515-02-02/1-11-17 od 09. lipnja 2011. upućenog Gradu Trogiru, gradonačelniku; medicinske dokumentacije tužiteljice; izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke dipl. oec. Darki Cecić; izveden je dokaz pregledom i ostale dokumentacije priležeće spisu predmeta.

4. Temeljem citiranih dokaza Općinski sud u Splitu Odlukom Pr-143/22 od 22. ožujka 2024. usvojio je tužbeni zahtjev tužiteljice, te tuženika obvezao na isplatu iznosa 50.650,15 eura s pripadajućim kamatama, te obveza tuženika naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 15.642,50 eura. Rješenjem citirane odluke određeno je da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva i to iznos od 8.711,83 eura.

5. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tuženika Županijski sud u Slavonskom Brodu Odlukom Gžr-73/2024 od 02. srpnja 2024. ukinuo je prvostupanjsku presudu pod toč. I i II izreke presude i pod toč. II izreke rješenja dok je potvrđena toč. I rješenja od 22. ožujka 2024.

6. U nastavljenom dijelu postupka tužiteljica je ustrajala u tužbenom zahtjevu u bitnom ističući kako je Odlukom tuženika od 22. ožujka 2011. odbijena žalba protiv Rješenja o postavljanju na raspolaganje tužiteljice od 03. prosinca 2009., a kojim Rješenjem je tužiteljica stavljena na raspolaganje, te joj od dana izvršenosti tog rješenje počinje teći rok raspolaganja po općim propisima Zakona o radu, u konkretnom slučaju dva mjeseca i dva tjedna. Navedenim rješenjem od 22. ožujka 2011. da nije bilo odlučeno kada tužiteljici prestaje služba istekom roka raspolaganja. Naime, kako rok raspolaganja i dan prestanka službe tužiteljice mora biti utvrđen posebnim rješenjem o prestanku službe. S tim u svezi, je isticala tužiteljica je isticala kako nikada nije doneseno obligatorno rješenje o prestanku službe obzirom da se radi o strogo formalnoj propisanoj proceduri, odlučnoj za računanje rokova, kojima se utvrđuje točan datum prestanka službe. Navedeno iz razloga jer joj ranije rješenje o danu utvrđenja prestanka službe poništeno odlukom tadašnje Upravnog suda Republike Hrvatske. Navedeno iz razloga jer da se rok raspolaganja može prekidati u skladu s općim propisima radnog prava, u tom trenutku važećeg Zakona o radu. Nadalje, kako je Zakonom o upravnim sporima propisano da kada sud poništi akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje kojem se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Naime, kako je obzirom da je poništeno drugostupanjsko rješenje o stavljanju tužiteljice na raspolaganju i rješenje o prestanku službe, da je trebalo predmet vratiti u stanje prije nego što je poništeni akt donesen. Na koncu, obzirom da tuženik nikada nije donio novo rješenje o prestanku službe, a ranije doneseno rješenje o prestanku službe je bilo poništeno presudom Upravnog suda RH od 27. listopada 2010. kako se ima smatrati da raspolaganje tužiteljici nije prestalo teći. Osim što nije bio utvrđen dan izvršnosti rješenje u smislu početka trajanja roka raspolaganju nije utvrđen ni dan prestanka službe. Na koncu, tužiteljica je navela kako je u postupku Pr-803/17 bilo utvrđeno da se tužiteljica za vrijeme trajanja roka raspolaganja u razdoblju od 09. siječanj 2010. do 09. ožujka 2010. nalazila na bolovanju. Dakle, tužiteljica se u vrijeme prvog raspolaganja (koje je poništeno odlukom Visokog upravnog suda) nalazila na bolovanju, koje bolovanje se nastavilo i dalje, što da proizlazi iz specijalističkih nalaza za tužiteljicu. Iz navedenog da se zaključuje kako rok raspolaganja niti nije mogao početi teći za vrijeme trajanja bolovanja.

Na koncu, da je tužiteljica ponašanjem tuženika stavljena nepovoljan položaj, jer je nakon poništavanja Rješenja o raspolaganju nisu vratili na njezino radno mjesto, izvršili prijavu HZMO i HZZ, već su je izvrgli dugogodišnjim sudskim postupcima

7. U nastavljenom dijelu postupka tuženik je osporivo tužbeni zahtjev tužiteljice u bitnome ističući kako tužiteljica nastoji teret dokazivanja prebaciti na tuženika, kako bi se zaključilo da rok raspolaganja nikada nije počeo teći, odnosno da nikada nije prestao teći. Međutim, teret dokazivanja da nije na tuženiku u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku, jer da je svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima temelji zahtjev.

Iz obrazloženja Rješenja Županijskog suda Gžr-73/2024. od 02. srpnja 2024. kako proizlazi da je pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda vezano za tvrdnje da bi tuženik bio dužan donijeti novo rješenje o prestanku službe za tužiteljicu (smatrajući da nije došlo do prestanka službe tužiteljice kod tuženika po sili zakona). Nadalje, da je Rješenjem Upravnog odjela za financije tuženika od 03. prosinca 2009. tužiteljica stavljena na raspolaganje danom izvršenosti tog rješenja, tj. da je bio utvrđen rok raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna. Navedeno rješenje tuženika da je postalo konačno 22. ožujka 2021. u trenutku donošenja Rješenja gradonačelnika tuženika, kojim Rješenjem bila odbijena žalba tužiteljice. Nadalje, pravomoćno donošenje presude Upravnog suda RH od 04. srpnja 2011. da je bila odbijena tužba tužiteljice protiv Rješenja gradonačelnika od 22. ožujka 2011. Tuženik ističe kako je donošenjem Rješenja gradonačelnika od 22. ožujka 2011. Rješenje Upravnog odjela za financije tuženika od 03. prosinca 2009. (kojim je tužiteljica stavljena na raspolaganje), postalo konačno, a dostavom tužiteljici navedenog Rješenja gradonačelnika od 22. ožujka 2011. kako je postalo izvršeno, slijedom čega da od tada počinje teći rok raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna. Slijedom navedenog, kao i slijedom jasne upute Županijskog suda, kako je dovoljna matematička računica kojom će se utvrditi nesporan datum prestanka službe tužiteljice kod tuženika, a prema tome i materijalna prava koja bi tužiteljici pripadala isključivo za vrijeme trajanja roka raspolaganja. Tužiteljica da ima pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme trajanja roka raspolaganja, iz razloga jer da joj nakon isteka raspolaganja, po sili zakona, prestaje radni odnos kod tuženika. Naime, kako tuženik nije bio dužan donijeti novo rješenje o prestanku službe za tužiteljicu, jer je do prestanka službe tužiteljice kod tuženika došlo po sili zakona. Iz spisa Visoko upravnog suda RH koji je okončan donošenjem presude danom 06. srpnja 2011.,kojom je presudom odbijena tužba tužiteljice protiv Rješenja tuženika od 22. ožujka 2011. (rješenje gradonačelnika tuženika) ne proizlazi točan datum kada je tužiteljici dostavljeno Rješenje tuženika od 22. ožujka 2011., s tim u svezi da nije točno utvrđen datum kada je počeo teći rok raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna. Međutim, iz spisa Upravnog suda proizlazi da je tužba tužiteljice zaprimljena dana 23. travnja 2011./26. travnja 2011. Nadalje u presudi da je jasno navedeno da je tužba tužiteljice kod Upravnog suda zaprimljena u zakonskom roku od 30 dana koji se računa od dana kada je tužiteljica zaprimila Rješenje tuženika od 22. ožujka 2011. Nadalje, institut raspolaganja kako je vremenski ograničen u smislu odredbi članaka 103. do 110. Zakona o službenicima i namještenica u lokalnoj i područnoj samoupravi ima odgovarajuće trajanje, tj. ima ograničeno trajanje i ne proizvodi trajanje učinke. Tuženik ističe da razdoblje bolovanja ne produžuje niti suspendira rok raspolaganja, stoga da navodi tužiteljice da zbog bolovanja rok raspolaganja nije moga početi teći nemaju uporište u Zakonu.

Štoviše, ukazuje da tužiteljica niti nije bila na bolovanju za vrijeme trajanja roka raspolaganja, jer da iz liječničke potvrde obiteljske liječnice dr. OG proizlazi kako je tužiteljica na bolovanju bila u razdobljima od 30. kolovoza 2009. do 03. studenoga 2009.te ponovno od 30. prosinca 2009. do 25. ožujka 2010. Na koncu, kako je tužiteljica odjavljena od tuženika dana 25. ožujka 2011. Eventualnu naknadu plaće da bi sud trebao utvrditi na temelju Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika od 05. listopada 2010. radno mjesto Viši stručni referent za računovodstvo i proračun - voditelj odsjeka računovodstva po koeficijente 1.20 te primjenom osnovice 592,61 eur ili prije 4.465.00 kn bruto, koju je plaću tužiteljica imala prije prestanka radnog odnosa. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev tužiteljice koji kod tuženika traži isplatu naknade plaće za ožujak 2011. do studenoga 2013. da nije osnovan te da isti treba odbiti.

8. Tijekom postupka sud je izveo dokaze ponovnom pregledom do sada izvedenih dokaza; pregledana je potvrda HZMO-a o prijavama i odjavama osiguranja za tužiteljicu; Liječnička potvrda Ordinacije opće medicine Gordane Krokar Pažanin o trajanju bolovanja; uvid u spis Us-4436/2011; izveden je dokaz pregledom i ostale dokumentacije priležeće spisu predmeta.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan

10. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

11. U ovom fazi postupka nije bilo sporno da je Rješenjem Upravnog odjela za financije od 03.prosinca 2009. tužiteljica stavljena na raspolaganje s danom izvršenosti rješenja, te je bio utvrđen rok raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna, te da je tužiteljica imala pravo na novčanu naknadu plaće za to razdoblje.

- nije bilo sporno da je tužiteljica protiv citiranog rješenja ponijela žalbu koja je Rješenjem gradonačelnika, od 28. prosinca 2009., odbijena kao neosnovana.

- nije bilo sporno da je tužiteljica protiv citiranog drugostupanjskog Rješenja gradonačelnika od 28. prosinca 2009. pokrenula upravni spor te je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 27. listopada 2010. poništeno je rješenje gradonačelnika tuženika od 28. prosinca 2009.

- nije bilo sporno da je Gradonačelnik tuženika u ponovljenom postupku donio novo rješenje i to dana 22. ožujka 2011. Ovim rješenjem žalba tužiteljice protiv Rješenja Upravnog odjela za financije tuženika od 03. prosinca 2009., odbijena kao neosnovana, te je rješenje postalo konačno.

- nije bilo sporno da je tužiteljica protiv Rješenja Gradonačelnika tuženika od 22. ožujka 2011. pokrenula upravni spor, te da je Upravni sud RH presudom od 06. srpnja 2011. odbio tužbu tužiteljice kao neosnovanu

- nije bilo sporno da je protiv Rješenja Gradonačelnika tuženika od 27. travnja 2010. tužiteljica pokrenula upravni spor, te da je presudom Upravnog suda RH od 27. listopada 2010. poništeno Rješenje Gradonačelnika tuženika od 27. travnja 2010.

- nije bilo sporno da je nakon donošenja navedene presude Upravnog suda RH, donijeto navedeno rješenje gradonačelnika tuženika od 22. ožujka 2011. koje je dana

25. ožujka 2011. postalo konačno.

- na koncu, nije bilo sporno kako je tužiteljica zasnovala radni odnos kod novog poslodavca dana 30. studenoga 2013.

12. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće za razdoblju od ožujka 2011. do studenoga 2013. u ukupnom iznosu od 50.650,15 eura.

13. Odredbom čl. 280. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN53/91 i 103/96) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje slijedom odredbe čl. 168. Zakona o upravnom postupku (NN 47/09) prvostupanjsko rješenje postaje izvršeno dostavom stranci Rješenja kojem se žalba odbacuje ii odbija.

14. Odredbom čl. 109. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj područnoj samoupravi (NN 86/08,61/11,04/18,112/19, 17/25) propisano je kako istekom raspolaganja službeniku prestaje služba po sili Zakona.

15. Odredbama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj samoupravi (NN 86/08,61/11,04/18,112/19, 17/25) propisano je kako je raspolaganje vremenski ograničeno. Institut stavljanja na raspolaganja, u smislu citiranog Zakona ima ograničeno trajanje i ne proizvodi trajne učinke. Bolovanje ne produžuje niti suspendira rok raspolaganje.

16. Tužiteljica ima pravo na isplatu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja i to za razdoblje od dva mjeseca i 15 dana. Nakon isteka navedenog rok radni odnos tužiteljice kod tuženika prestaje po sili zakona.

Rješenjem Gradonačelnika tuženika od 25. ožujka 2011. odbijena je žalba tužiteljice na Rješenje Upravnog odjela za financije tuženika od 03. prosinca 2009., kojim je Rješenjem tužiteljica bila stavljena na raspolaganje, Rješenjem je bilo utvrđeno i pravo na novčanu naknadu plaće u visini plaće koja joj je isplaćena u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje.

Navedenim Rješenjem Gradonačelnika, kojim je odbijena žalba tužiteljica na Rješenje tuženika od 03. prosinca 2009. konačno je utvrđen radnopravni status tužiteljice kod tuženika. Iako novo rješenje o prestanku službe tužiteljice, tuženik nije donio, smatrajući kako bi isto bilo deklaratornog karaktera, te da bi samo potvrđivalo činjenicu o radnopravnom statusu tužiteljice, konačno utvrđenom Rješenjem dana 25. ožujka 2011. Tvrdnje tuženika prihvaća i ovaj sud. Naime, donošenje novog deklaratornog rješenja vezanog za status tužiteljice nije bilo potrebno baš iz razloga koje je isticao tuženik, jer je o statusu tužiteljice konačno odlučeno.

Radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao je po sili zakona, u smislu odredbe Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi. Istim Zakonom propisano je kada započinje raspolaganje, koliko traje raspolaganje, kada prestaje i koje pravo radnika tj. službenika za vrijeme trajanja raspolaganja, kao i početak primjene tih prava.

Naime, donošenjem Rješenja Gradonačelnika tuženika, Rješenje Upravnog odjela za financije tuženika od dana 03. prosinca 2009. kojim je tužiteljica stavljena na raspolaganje postalo je konačno.

Citirano Rješenje je izvršno onoga dana kada je tužiteljici dostavljeno. Iako točan datum kada je tužiteljica citirano rješenje dostavljeno nije vidljiv, iz spisa Upravnog sudu jasno proizlazi da je tužiteljica upravni postupak pokrenula pravodobno, to znači u roku od 30 dana od dana zaprimanja Rješenja Gradonačelnika od 25. ožujka 2011.

Također, iz spisa Upravnog suda kojeg je ovaj sud pregledao za potrebe ovog dokaznog postupka, razvidno je da je tužiteljica tužbu predala neposredno u Trogiru dana 23. travnja 2011. dok je kod Upravnog suda tužba zaprimljena dana 26. travnja 2011.

Dakle, istekom roka od dva mjeseca i 15 dana raspolaganja, po sili zakona prestao je radni odnos tužiteljice kod tuženika. Slijedom navedenog, nije osnovan zahtjev tužiteljici kojim traži isplatu za preostalo razdoblje do dana 30. studenoga 2013., kada je tužiteljica zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca. Naime, u navedenom razdoblju tužiteljica više nije radila kod tuženika pa joj ne pripada pravo na isplatu plaće.

Na koncu, prema podacima koje je dostavila obiteljska liječnica dr. OG, proizlazi da tužiteljica u relevantnom razdoblju niti nije bila na bolovanju (bolovanje od 31. kolovoza 2009. do 03. studenoga 2009. i od razdoblju od 30. prosinca 2009. do 25. ožujka 2010.). Nalazi liječnika spec psihijatra ne dokazuje činjenicu da bi tužiteljica toga dana kada je nalaz napisan bila na bolovanju, nego potvrđuju činjenicu obavljenog pregleda.

Međutim, navedeno nije niti o značaja jer bolovanje ne produžuje niti suspendira rok raspolaganjem, s tim u svezu nisu prihvatljivi navodi tužiteljice kako se rok raspolaganja nije mogao ni računati zbog bolovanja.

17. Kako bi se utvrdila visina iznosa koji pripada tužiteljica izvršen je dokaz ponovnim pregledom vještva dipl. oec. Darke Cecić od 31. siječnja 2023.

18. Vještakinja je navela kako je za potrebe izrade vještva koristila dokumentaciju koja prileži spisu Pr- 837/17, da su pregledana Rješenja od 22. ožujka 2011., simulacija obračuna plaće za razdoblje od 26. ožujka 2010. do 25. ožujka 2011. za radna mjesta Suradnik za računovodstvo i proračun – voditelj kao i za radno mjesto Voditelj odsjeka računovodstva, analize i plana . Na koncu, temeljem Odluke o koeficijentu za obračun plaće službenika i namještenika - Službeni glasnik br.10/10 od 28. rujna 2010. Iskazala je da je izračun izradila u dvije varijante i to naknadu plaće koja bi tužiteljici pripadala u utuženom razdoblju za radno mjesto Suradnik za računovodstvo i proračun – voditelj kao i za radno mjesto Voditelj odsjeka računovodstva, plana i analize Grada Trogira. Naknadu plaće da je izračunala sukladno sistematizaciji iz Službenog glasnika 10/10 od 28. rujna 2010. za radno mjesto Viši stručni referent za računovodstvo i proračun – voditelj odsjeka računovodstva, proračuna po koeficijentu 1,20 primjenom osnovice od 5.700,00 kuna. U tablici 2. vještakinja je tabelarno prikazala utuženo razdoblje po mjesecima i to na način da je naknadu plaće utvrdila na temelju Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika (Službeni glasnik 10/10 od 28. rujna 2010), za radno mjesto Viši stručni referent za računovodstvo i proračun – voditelj Odsjeka za računovodstvo i proračun po koeficijentu 1,20 i prema osnovici 5.700,00 kuna. Na koncu, vještakinja je utvrdila kako bi tuženik da se plaća za radno mjesto tužiteljice od 26. ožujka 2011. do 30. studenoga 2013. računala primjenom koeficijenta 1,20 i osnovnice od 5.700,00 kuna bruto plaće, da bi tužiteljica ostvarila ukupan iznos od 254.180,35 kuna ili 33.735,53 eura.

19. Prihvaćajući izračun tužiteljice polazeći od činjenice kako je plaću tužiteljice za utuženo razdoblje trebalo utvrditi na temelju Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika (Službeni glasnik br. 10/10 od 28. rujna 2010.) koja je stupila na snagu dana 10. listopada 2010. i to baš za radno mjesto Viši stručni referent za računovodstvo i proračun – Voditelj Odsjeka računovodstvo, proračun po koeficijentu 1,20 kojeg je tužiteljica imala prije prestanka radnog odnosa primjenom osnovice 5.700,00 kuna. Sud u cijelosti prihvaća zaključak vještakinje dipl. oec. Cecić, na koji izračun stranke nisu imale primjedbi.

20. Dipl. oec. Cecić je u vještvu od 31. siječnja 2023. zaključila kako bi tužiteljici u utuženom razdoblju primjenom koeficijenta 1,20 i osnovice 5.700,00 kuna pripadao ukupan iznos od 254.180,35 kuna ili 33.735,53 eura (primjenom tečaja 7,53450kn = 1 eur).

21. Obzirom da tužiteljici skladno citiranom Rješenju od 03. prosinca 2009., pripada pravo na isplatu plaće za dva mjeseca i 15 dana, to je istoj dosuđen ukupan iznos od 2.803,70 eura (21.124,48 kuna).

Naime, tužiteljici za četiri radna dana u ožujka 2011. pripada iznos od 182,35 eura (1.373,95 kn), za radne dana u travnju i svibnju 2011.iznos od po 1.048,54 eura (po 7.910,00 kuna) te za 11 radnih dana u lipanj iznos od 524,27 eura (3.950,11 kuna). Dakle, tužiteljici za razdoblje od dva mjeseca i 15 dana u razdoblju kada je bila na raspolaganju, za radno mjesto Viši stručni referent za računovodstvo i proračun – voditelj Odsjeka računovodstva i proračuna prema koeficijentu 1,20 primjenom osnovice od 5.700,00 kuna pripada ukupan iznos od 2.803,70 eura dok je za preostali iznos od 30.931,83 eura (233.055,87 kuna) tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan trebalo odbiti.

22. Tužiteljici na dosuđeni iznos pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu (uz isključenje isplate zateznih kamata na dosuđeni iznos poreza na dohodak i prireza) koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je pobliže navedeno pod toč. I izreke presude u smislu odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) zato je odlučeno kao pod toč. I izreke presude .

23. Odluka o parničnom trošku u postupku u kojem je tužiteljica uspjela u neznatnom dijelu, dužna je tuženiku naknaditi parnični trošak u smislu odredbe čl. 154. st. 3. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) pa je tuženiku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu 500 bodova, za pristup na ročišta održana 06. lipnja 2016, 22. prosinca 2016., 13. ožujka 2017., 04. rujna 2017., 11. travnja 2022., 02. lipnja 2022., 21. rujna 2023., 07. prosinca 2023., 09. rujna 2024., 11. ožujka 2025., 24. lipnja 2025., 30. rujna 2025., 25. studenoga 2025. i 29. siječnja 2026. po 25 bodova. Za pristup na ročište dana 19. siječnja 2023. 50 bodova, za sastav podnesaka od 30. svibnja 2022., 02. travnja 2023., 14. studenoga 2023. po 500 bodova, za podneske od 02. listopada 2024. i 17. prosinca 2025. po 100 bodova te za sastav žalbe 625 bodova. Ukupno 6.575 bodova pomnoženo sa 2 eura jedan bod tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak u ukupnom iznos od 13.150,00 eura. Tuženiku na dosuđeni iznos parničnog trošak pristoji parno i na zakonsku zateznu kamatu kao što je odlučeno pod toč. II izreke presude.

U Splitu, 06. ožujka 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis