REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-1634/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: UD (rođ. Radić), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Solinu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 26. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 824,90 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 19,01 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 20,48 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 18,49 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 10,24 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 19,01 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 21,94 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 19,01 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 23,40 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 13,16 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 21,94 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 17,55 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 17,55 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 22,46 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 23,93 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 19,01 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 19,01 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 13,16 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- 45,16 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 47,56 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 23,52 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 17,55 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 21,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- 17,55 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

-. 36,68 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

-- 22,46 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- 15,56 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 23,40 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 21,94 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 20,48 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 21,94 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 21,94 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 5,85 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 23,40 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 12,75 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 21,94 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 22,46 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 13,16 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 5,85 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- 23,40 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 20,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

II. Prihvaća se u cijelosti kao osnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018.g. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 800,07 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 16,19 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 12,74 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 5,84 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 16,19 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 9,29 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 16,19 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 5,84 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 30,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 9,29 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 19,64 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 19,64 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 19,64 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 16,19 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 16,19 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 16,19 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 106,21 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 47,56 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 74,74 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 19,64 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 23,09 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- 19,64 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

-9,29 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

-19,64 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- 2,74 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 5,84 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 12,74 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 5,84 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 54,15 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 19,64 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 30,00 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 47,25 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- 5,84 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 20,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.671,70 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 6. 3. 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 31. listopada 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara u jedinici intenzivne skrbi pri Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena od mjesta rada Split, Spinčićeva 1 17,46 km pa s obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije, organizirani međumjesni prijevoz joj ne omogućava svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak s posla radi čega dolazi na posao osobnim automobilom, stoga ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. listopada 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 30. siječnja 2024. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Podneskom od 24. listopada 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.368,00 eura za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od po 19,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik u podnesku od 8.11.2024. ističe kako je tužitelj trebao urediti glavni i podredni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja, a ne postaviti jednu ukupnu cifru bez specificiranja odnosi li se na potraživanje iz točke a) tužbe (plaćanje troškova po prijeđenom kilometru) ili na podredno potraživanje iz točke b) tužbe (isplata onog dijela cijene pokazne karte koji je umanjen zbog nedolaska tužiteljice na posao), stoga je tužba nepodobna za raspravljanje pa je predlaže odbaciti. Nadalje, glede točke II. tužbenog zahtjeva ističe kako je tužiteljica izvršila preinaku tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje da se parnični trošak isplati direktno na račun odvjetnika pa se tuženik takvoj preinaci protivi.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o. Split, cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata Prometa d.o.o. Split od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. Split, odluke tuženika od 1. 6. 2022., 3. 8. 2018., 24. 5. 2022. i 18. 8. 2022., rasporeda svih linija Prometa d.o.o. Split, podatci o cijeni javnog gradskog prijevoza dostavljeni od strane Prometa d.o.o. Split 13. 3. 2025. (list 49 spisa), podatci o rasporedu linija javnog prijevoza na relaciji [adresa] dostavljeni od strane Prometa d.o.o. Split 20. 3. 2025. (list 53-115 spisa), financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću od 22. 9. 2025., saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre;

- da je tužiteljica imala neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] do 31. 5. 2022., a od 1. 6. 2022. na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada do 31. 5. 2022. bila 18,51 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

- da je mjesto prebivališta tužiteljice pripadalo III tarifnoj zoni do 31. 5. 2022., a od 1. 6. 2022. pa nadalje pripada II tarifnoj zoni.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra glavni tužbeni zahtjev neosnovanim, a podredni tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 10. 2018. do 30. 9. 2024.

10. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

11. Odredbom čl. 66.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

11.1. Odredbom čl.66. st.7. TKU/17, odnosno čl.65. st.9.TKU-a (NN br. 56/2022, 127/22) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

11.2. Odredbom čl.66. st. 9.TKU/2017, te čl. 65. st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

11.3. Odredbom čl.66. st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65. st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

11.4. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

11.5. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

11.6. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

12. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

13. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja do 31.5. 2022. bila [adresa], a od 1. 6. 2022. [adresa], a mjesto rada u Splitu, Spinčićeva 1 te da za relaciju od mjesta prebivališta do mjesta rada postoji organizirani javni prijevoz, ali koji po tužiteljici ne omogućava joj redovan dolazak na posao i odlazak s posla. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica imala organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, kako dok je živjela na adresi [adresa], tako i na adresi [adresa] na kojoj sada prebiva, to sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini mjesečne karte za III. tarifnu zonu do 31. 5. 2022., a od 1. 6. 2022. u visini mjesečne karte za II. tarifnu zonu, koji iznos nije isplaćivan tužiteljici u visini cijene mjesečne pokazne karte, već umanjeni. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, što tuženik na kraju nije ni osporavao.

14. Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Marijanu Joviću od 22. 9. 2025. proizlazi kako je izračun napravio u dvije verzije sukladno zahtjevu tužiteljice iz podneska od 24.10.2024. U svrhu izrade mišljenja izvršio je uvid u evidenciju rada tužiteljice kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je iskazan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza, a uvidom u podatke HAK-a u spisu evidentno je kako je do 31. 5. 2022. tužitelj imao prebivalište 18,51 kilometra udaljeno od radnog mjesta u Splitu. Vještak je u svom izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 37,02 kilometara pomnoženo s naknadom po prijeđenom kilometru, a u opcijama traženja plaćanja naknade mjesečne pokazne karte koristio je cijene mjesečnih pokaznih karata Promet Split za II. ili III. zonu, a u mjesecima u kojima je tužiteljica pretežno koristila godišnji odmor, cijena mjesečne karte je svedena na nulu. Za period od 21. 3. 2020. do 11. 05. 2020. naknadu je utvrdio po prijeđenom kilometru s napomenom kako bi u drugoj verziji tužiteljici u ožujku i svibnju pripadala i mjesečna karta za ostatak mjeseca. U tablici koja prileži Nalazu prikazao je iznos isplaćene naknade prijevoza, te izračun različitih varijanti eventualno zaslužene naknade te razlika između istih. Tuženik je tužiteljici isplaćivao naknadu s naznakom mjesečne karte iako je evidentno po iznosima da joj je istu umanjivao sukladno broju dolazaka na posao u mjesecu, a evidentno je kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u obje varijante, a najpovoljnija bi za tužiteljicu bila plaćanje po prijeđenom kilometru. Vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. tuženik kao poslodavac je tužiteljici isplatio manju naknadu troška prijevoza za: Varijanta 1 - prema prijeđenim kilometrima i naknadno cijeni mjesečne karte za II. tarifnu zonu u iznosu od 824,90 Eur; Varijanta 2 - prema cijeni mjesečne karte za III tarifnu zonu, a naknadno prema cijeni mjesečne karte za II tarifnu zonu u iznosu od 800,07 Eur. Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.

15. S obzirom na primjedbe tuženika na vještačenje vještaka Jovića, vještak u dopuni vještačenja od 19.11.2025. navodi kako je tuženik u krivu kada smatra da se vještak miješa u pravna pitanja stavom da tužiteljicu za dio utuženog razdoblja pripadaju troškovi prijevoza po prijeđenom kilometru, jer to nije njegov stav već tužbeni zahtjev, a svoj izračun je izradio temeljem istog, navedenog u podnesku tužiteljice od 24.10.2024. i nadalje, a sud će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nadalje, navodi kako se za ožujak i svibanj 2020. izračun odnosi na opciju obračuna u visini mjesečne karte kada je tužiteljica pored kupljene pokazne karte dio mjeseca bila prisiljena koristiti osobni automobil i to samo za dio mjeseca. Dakle, pored kupljene pokazne karte, postojao je dodatni trošak korištenja automobila ukoliko je tužiteljica u pravu po pitanju nepostojanja autobusne linije u dijelu mjeseca. Ako je trošak bio po dvije osnove isti svakako pripada tužiteljici. Ističe kako je u excell tablici u prilogu početnog nalaza u stupcu broj 3 naveden broj dana dolazaka na posao u pojedinom mjesecu pa tuženik može usporediti ispravnost broja dana s evidencijom rada, a cijena po jednom kilometru je navedena u stupcu br. 6. Mjeseci korištenja pretežitog godišnjeg odmora jasno su navedeni u excell tablici u prilogu u stupcu br. 4., kao što su jasno izražene isplaćene naknade i izračun razlika u excell tablici i objašnjeno u nalazu. Vještak je u potpunosti ostao pri svom nalazu i mišljenju, a u odnosu na prigovore pravne prirode, za iste je nadležan Sud.

16. Tužiteljica nije prigovarala ni glavnom vještačenju vještaka Jovića, ni dopuni vještačenja, kojoj dopuni nije prigovarao ni tuženik, pa sud nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

17. Podneskom od 8. listopada 2025. tužiteljica, a sukladno provedenom vještačenju, glavnim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024., po prijeđenim kilometrima i naknado cijeni mjesečne karte za II. tarifnu zonu, isplatu iznosa od 824,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024., po mjesečnoj pokaznoj karti za III. tarifnu zonu, odnosno za II. tarifnu zonu, u iznosu od 800,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

18. Tuženik u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev iz podneska od 8.10.2025. ističe prigovor preinake tužbe u odnosu na pojedinačne utužene mjesečne iznose preko iznosa od 19,00 kn, jer se po njemu radi o kvantitativnom povećanju postojećeg tužbenog zahtjeva, te u odnosu na razliku utuženih iznosa i iznosa iz novopostavljenog zahtjeva ističe prigovor zastare. Nadalje, ističe kako se protivi povlačenju tužbe u pogledu osnove, utuženog razdoblja i visine, odnosno protivi se djelomičnom povlačenju tužbe, te potražuje naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev ili da se odbije tužitelja za dio za koji se tuženik protivi djelomičnom povlačenju. Osim toga protivi se i zahtjevu tužiteljice da se parnični trošak ispalti na račun punomoćnika tužiteljice.

19. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla u visini mjesečne karte za III. tarifnu zonu do 31. svibnja 2022. (do kada je prebivala na adresi [adresa]), a od 1. lipnja 2022. (od kada prebiva na adresi [adresa]) pa nadalje u visini mjesečne karte za II. tarifnu zonu, kako je istoj odlukama tuženika od 3. 8. 2018. i 1. 6. 2022. i priznato, a na koje odluke tužiteljica nije uložila zahtjev za zaštitu prava, a ne naknada troškova prijevoza po prijeđenim kilometrima.

20. Naime, člankom 66. st.15. TKU-a/17 određeno je kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Isto tako i čl. 65. st.19. TKU/2022 propisuje kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, a st. 20. istog članka zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje ima li ili nema organiziran javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama iz st.11. ovog članka.

21. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava Upravnom vijeću KBC-a Split na odluke tuženika od 3. 8. 2018. i 1. 6. 2022. o naknadi troškova prijevoza, niti je pisanim putem tražila od tuženika promjenu korištenja prava prijevoza uz prilaganje dokaza o prebivalištu, voznom redu i rasporedu radnog vremena, to onda u ovome sudskom postupku ne može od tuženika potraživati razliku troškova prijevoza počev od 1.10.2018. pa do 30. 9. 2024. po prijeđenim kilometrima.

21.1. Dakle, tužiteljica stvarne troškove prijevoza od tuženika kao poslodavca nije tražila, a poslodavac nema saznanja o načinu dolaska radnika na posao, kao ni o mogućnosti ili nemogućnosti korištenja javnog prijevoza, ukoliko ga radnik o tome ne izvijesti. Naime, sama činjenica da radnik ima prijavljeno prebivalište u određenom gradu automatski ne znači da mu se za tu relaciju trebaju naknaditi troškovi prijevoza ako ih radnik nije sam zatražio. U svom zahtjevu radnik treba navesti od kuda putuje, način na koji putuje, je li koristi osobni automobil ili međumjesni prijevoz, jer poslodavac o tome nema saznanja ako ga radnik ne obavijesti. Tužiteljica te podatke nije dostavila tuženiku niti je stavila zahtjev za naknadu stvarnih troškova (tužiteljica se nije pisano izjasnila tuženiku kao poslodavcu da je došlo do promjene u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, niti mu je dostavila dokaze /vozni red i raspored radnog vremena/ kojima dokazuje da nema organiziranog prijevoza, odnosno da joj isti ne omogućuje redoviti dolazak na posao i dolazak s posla) stoga se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje po prijeđenim kilometrima i naknado cijeni mjesečne karte za II. tarifnu zonu ukazuje neosnovanim pa je isti valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

22. Nadalje, tužiteljica podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za utuženo razdoblje u visini mjesečne pokazne karte za III., odnosno II. tarifnu zonu u visini od 800,07 eura, budući da joj je tuženik isplaćivao umanjenje troškove prijevoza za utuženo razdoblje, kako je utvrđeno vještačenjem vještaka Jovića, a koji zahtjev tužiteljice je po ocjeni ovog suda osnovan.

23. Kako iz vještačenja vještaka Marijana Jovića proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. u visini cijene mjesečne karte za III. tarifnu zonu do 31. 5. 2022. (za relaciju [adresa] – [adresa]), a od 1. 6. 2022. u visini cijene mjesečne karte za II. tarifnu zonu (za relaciju [adresa] – [adresa]) u iznosu od 800,07 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

24. Tuženik je u podnesku 13.10.2025. prigovorio kako je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev (kako glavni, tako i podredni), a kojem djelomičnom povlačenju u pogledu osnova, utuženog razdoblja i visine se on protivi, a koje protivljenje povlačenju dijela tužbenog zahtjeva ovaj sud smatra neosnovanim.

25. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8).

26. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

27. Međutim, ovaj sud smatra neosnovanim protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. Naime, u ovom slučaju tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog financijskog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogla postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije promijenila identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

28. Tuženik je istakao prigovor preinake tužbe u odnosu na pojedinačne mjesečne iznose ističući da se radi o kvantitativnom povećanju postojećeg tužbenog zahtjeva, međutim tužiteljica podneskom od 8.10.2025. nije preinačila tužbu (preinaka tužbe sukladno odredbi čl. 191. st.1. ZPP-a jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, što ovdje nije slučaj), već je naprotiv, a nakon provedenog financijskog vještačenja, smanjila tužbeni zahtjev (tako da umjesto iznosa od 1.368,00 eura, potražuje isplatu iznosa od 800, eura), a smanjenje tužbenog zahtjeva ne znači preinaku tužbe. Isto tako, činjenica da su pojedini mjesečni iznosi veći nego u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 24.10.2024. ne dovode do povećanja tužbenog zahtjeva, kako to ističe tuženik.

28.1. U tom smislu je neosnovan i prigovor zastare u odnosu na razliku utuženih iznosa i iznosa iz novopostavljenog tužbenog zahtjeva. Za istaknuti je da je preinaka tužbe i bila povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, što ovdje nije slučaj, zastara se prekida podnošenjem tužbe, a ovdje je tužba podnesena 31.10.2023., a potraživanje tužiteljice se odnosi na razdoblje od 1.10.2018., koje dospijeva na naplatu 15.11.2018., do 30. 9. 2024., što pak znači da sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje - ZR), prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, nije nastupila zastara.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

29.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 150,00 eura, za sastav podneska od 24.10.2024. i 8.10.2025. po 150 eura, za zastupanje na ročištu od 20. 1. 2025., 27. 2. 2025., 6.11.2025. i 26. 1. 2025. po 150 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 75,00 eura, ukupno 1.125,00 eura, uvećano za 25 % PDV- a u iznosu od 281,25 eura, na ime troškova vještačenja iznos od 265,45 eura, sveukupno 1.671,70 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice.

29.2. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

29.3. U punomoći od 30.12.2020. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a što je tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 27. 2. 2025.

U Splitu 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika