Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Pn-222/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj tužitelja UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika 24 sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB 78093047651, zastupan po punomoćniku Hrvoje Ladanu odvj. iz Zagreb, radi naknade štete-mediji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamj. punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.000,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 30. svibanj 2018 pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška isplati iznos od 1.821,06 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 89.542,11 eura (preko iznosa od 10.000,00 eura do iznosa od 99.542,11 eura) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev.za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. svibanj 2018. navodi kako je 24. travnja.2018. na web portalu www.express.hr, kojeg je tuženik nakladnikom, objavljena fotografija tužitelja ispod naslova teksta " U: " [adresa] odgovara za ustaše na Bleiburgu", a koja fotografija se izravno stavlja u kontekst participiranja tužitelja u desničarsko ekstremnim i fašističkim skupovima u okviru obilježavanja sjećanja na mrtve u Bleiburgu. Također je tom fotografijom, a na kojoj tužitelj ima kapu hrvatske vojske iz Domovinskog rata, te križ, dakle niti jedno obilježje u svezi NDH i ustaškog režima, tužitelj se u kontekstu samog teksta, ali i ostalih fotografija, izravno stavlja u korelaciju sa ustaškim režimom s kojim nema, niti može imati, bilo kakve veze. Tužitelj je rođen 1959. te je sudionik Domovinskog rata i HRV te je očito da je publiciranjem predmetne fotografije tužitelj zlonamjerno i maliciozno stavljen u kontekst zločinačkog ustaškog režima kojeg tužitelj ne podržava niti ga je ikad podržavao. Tužitelj tvrdi da se u konkretnome radi isključivo o tendencioznom i senzacionalističkom publiciranju fotografije tužitelja s jedinim ciljem da se povrijedi njegova čast i ugled, najočitije potvrđuje činjenica da su sve ostale fotografije pojedinaca sa istog skupa u Bleiburgu, a koje su objavljene uz fotografiju tužitelja, eksplicitno povezane sa ustaškim režimom čime se tužitelja neosnovano i netočno izravno stavlja u kontekst ustaškog režima i NDH. Na tom je skupu tužitelj sudjelovao kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i kao vjernik, kao što su na istom sudjelovale mnogobrojne braniteljske udruge iz Domovinskog rata, predstavnici Hrvatske Vlade, Sabora te crkveni velikodostojnici. Objavom navedene fotografije od strane tuženika na web portalu www.express.hr grubo su povrijeđena prava i interesi tužitelja. Isto tako, 20. travnja 2018. u tiskanom izdanju tjednika Express, kojeg je tuženik nakladnikom, objavljena je ista fotografija tužitelja na identičan način i u istom kontekstu ispod naslova " U: Kaptol odgovara za ustaše na Bleiburgu". I tom publikacijom fotografije tužitelja u tiskanom izdanju tjednika Express grubo su i bezočno povrijeđena prava i interesi tužitelja, sve iz razloga kako je već prednje pojašnjeno. Objavom navedene fotografije tužitelja tuženik da je povrijedio ugled, čast i dostojanstvo tužitelja, a obzirom da je fotografija tužitelja objavljena na iznimno praćenom portalu te u tjedniku koji ima vrlo visoku tiražu, tada je očito da je tuženikovim tendencioznim, zlonamjernim i senzacionalističkim publiciranim predmetom fotografije tužitelju prouzročena nemjerljiva neimovinska šteta povredom prava njegove osobnosti. Također je tužitelju prouzročena povreda prava osobnosti u vidu povrede duševnog zdravlja jer nakon što je u više navrata na ulici tužitelj etiketiran ustašom i nacistom, a zatim i putem poziva na mobitel od strane nepoznatih osoba te mu je netko oštetio automobil, tužitelj je bio primoran zatražiti psihijatrijsku liječničku pomoć. Kako je tuženik publikacijom fotografije tužitelja izrazito grubo i teško povrijedio tužiteljevo pravo osobnosti u smislu odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), i to kumulativno pravo na duševno zdravlje, pravo na ugled, čast, dostojanstvo te pravo na dobro ime, tužitelj potražuje od tuženika isplatu prouzročene mu neimovinske štete sukladno čl. 21. i 22. Zakona o medijima i čl. 1100. ZOO-a, za svaku publikaciju u iznosu od 75.000,00 kn, odnosno ukupno 150.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe sudu pa do isplate, uz naknadu parničnog troška. Ističe kako je pozivom na čl. 22., 40. i 41. Zakona o medijima (dalje ZM-a) obratio se tuženiku i glavnom uredniku portala kao i tiskovine Express 11. svibnja 2018. i to sa dva zahtjeva za objavu ispravka, međutim, tuženik da je odbio objaviti iste o čemu je tužitelja izvijestio dopisom od 15. svibnja 2018.

2. Podneskom od 3. siječnja 2019. tužitelj je preinačio tužbu povišenjem zahtjeva za isplatu, na iznos od 99.542,11 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Ovo jer da mu je u međuvremenu dijagnosticirano teško karcinomsko oboljenje zbog kojeg je bio podvrgnut operativnom zahvatu, a sada provodi intenzivno terapiju zračenjem. Riječ da je o zloćudnoj tvorevini limfnih čvorova, glave, lica i vrata. Teški stres prouzročen da je publiciranjem utužene fotografije te posljedično neosnovano i neprimjereno etiketiranje tužitelja kao pripadnika zločinačkog ustaškog pokreta od strane šire zajednice predstavljalo je okidač za razvoj navedenog karcinomskog oboljenja kod tužitelja. Tvrdi kako postoji izravna uzročno- posljedična veza između publiciranja predmetne fotografije od strane tuženika i teškog narušenja zdravlja na strani tužitelja u vidu razvoja karcinomskog oboljenja, a što proizlazi i iz medicinske dokumentacije. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz nadoknadu parničnog troška tužitelju.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi svim navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanima, osporava osnovu i visinu. Protivi se preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva zbog nepostojanja uzročne veze između objavljene informacije u mediju i bolesti koje spominju. Tuženik ističe da tužitelj nije postupio prije podnošenja tužbe sukladno čl. 22. Zakona o medijima (ZM-a) pa da stoga nisu ispunjeni procesno pravni preduvjeti za raspravu o meritumu u ovom postupku. Tužitelj da nije naznačio kako glasi sporna informacija te svojim zahtjevom za ispravak tužitelj zapravo ništa ne ispravlja već daje tumačenje i svoje viđenje članka tvrdeći nešto što se u članku nigdje ne navodi, a onda ispravlja nepostojeću informaciju. Tužitelj da je eventualno mogao postupiti na način propisan člankom 22. st. 2. ZM-a te zatražiti ispriku nakladnika kad ispravak nije moguć. S obzirom na to da je sudska praksa zauzela stajalište da zahtjev u smislu čl. 22. ZM-a mora biti u formalnom smislu usklađen sa odredbama čl. 40. -42. iz glave VI ZM-a, razvidno je da tužitelj nije ispunio procesno pravni preduvjet slijedom čega tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu. Ističe da ne raspolaže podacima o broju posjeta Internet portala nakon objave predmetne fotografije kao i o podatku o tiraži i broju čitatelja tjednika Express, a koje podatke tuženik nije niti dužan voditi niti prema Zakonu o medijima, niti prema Zakonu o elektroničkim medijima. Nakladnik da je dužan samo voditi podatke propisane čl. 12., 14., te 34. ZM-a, a koje podatke tužitelj ne traži. Navodi kako se nigdje u članku ne navodi da bi osoba na fotografiji bila apostrofirana na način kako se to sugerira u tužbi, baš se nigdje ne spominje da bi tužitelj na bilo koji način bio povezan s ičim negativnim jer uz opremu fotografije u tiskanom izdanju nema apsolutno nikakve poveznice, niti se upire na tužitelja, a svakako da ne stoje navodi da su sve osobe na fotografijama povezane sa ustaškim režimom ili postrojbama iz Drugog svjetskog rata, pa tako ni tužitelj. Notorno je da osoba na fotografiji zbog svoje dobi ne može biti sudionikom Drugog svjetskog rata. Tuženik da nema saznanja da bi u elektroničkom izdanju medija Express bila fotografija tužitelja. Tužitelj da tvrdi da je na skupu koji se spominje u članku od 20. travnja 2018. bio kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata te kao vjernik, ne navodeći uopće o kojem je točno skupu riječ i kada je bio na tom skupu. Konačno, tužitelju da nije mogla nastati šteta na način opisan u tužbi, i nikako da nije mogao oboljeti od zloćudne bolesti koja bi metastazirala unutar pet mjeseci od objave članka koji navodno sadrži štetne informacije te da bi se ista mogla povezati isključivo s objavom informacije od 20. travnja 2018. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: medicinsku dokumentaciju, saslušanje tužitelja i svjedoka CJ, IJ te ČJ kao i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Renata Dobrila-Dintinjana.

5. Sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka ŠJ i FJ, kao i pribavu predmeta koje je pokrenuo kao i je li kapa koju tužitelj nosi na predmetnoj fotografiji službena kapa hrvatske vojske kao suvišna jer je sud činjenično stanje za odlučivanje o tužbenom zahtjevu utvrdio u dovoljnoj mjeri na temelju izvedenih dokaza, a izvođenjem suvišnih dokaza postupak se odugovlači i troškovi postupka rastu. Tuženik nije obrazložio o kojim okolnostima bi svjedoci imali iskazivati pred sudom, a koje bi bile relevantne u ovom postupku naknade medijske štete, je li o opsegu pretrpljene štete, (ne)istinitosti informacija ili na neke druge okolnosti, iako je istaknuo da se saslušanje predlaže pozivom na odredbu čl. 21. st 4 Zakona o medijima ( kojom odredbom su taksativno nabrojani razlozi za ekskulpaciju nakladnika od odgovornosti za štetu, koje tuženik ne konkretizira) pa da bi sud predložene dokaze izvodio.

6. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Gž- 360/2023-4 od 27. kolovoza 2025 uvažena je žalba tužitelja i ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci, od 17. ožujka 2023., poslovni broj: 77 Pn -221/2018-51 i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Ovo jer da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ujedno u žalbi poziva tužitelj, budući da izreka presude proturječi razlozima navedenim u obrazloženju, da je i obrazloženje pobijane presude proturječno i nerazumljivo i da su u obrazloženju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati . Prvostupanjska presuda da je nerazumljiva i proturječna jer je prvostupanjski sud utvrdio da je na spornoj fotografiji tužitelj tendenciozno istaknut kao pojedinac pod naslovom „ U: Kaptol odgovara za ustaše u Bleiburgu“ i da na strani tuženika ne postoji ekskulpacijski razlog propisan odredbom članka 21. stavka 4. alineja 4. ZM-a, da je tužitelj zbog toga bio uznemiren i da su ga o tome ispitivali prijatelji i poznanici pa pravilno žalitelj ističe da prvostupanjski sud izričito apostrofira protupravnost na strani tuženika, dok je s druge strane potpuno izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda zbog čega ovakvo publiciranje fotografije ne predstavlja povredu prava osobnosti tužitelja, odnosno povredu ugleda, časti i dostojanstva tužitelja, zbog čega prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točka 11. ZPP-a.

8. Odredbom čl. 10 st. 1 ZPP-a, propisano je da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

9. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan za iznos od 20.000,00 eura, dok nije osnovan u preostalom dijelu, iz razloga kako slijedi.

10. U postupku je sporna odgovornost tuženika za štetu navodno počinjenu tužitelju 24. travnja.2018. objavom fotografije tužitelja ispod naslova teksta " U: " [adresa] odgovara za ustaše na Bleiburgu" na web portalu www.express.hr, kojeg je tuženik nakladnik, a kojim publiciranjem fotografije smatra da se tužitelj izravno stavlja u kontekst sudjelovanja u desničarsko ekstremnim i fašističkim skupovima u okviru obilježavanja sjećanja na mrtve u Bleiburgu, te dovodi u vezu sa NDH i ustaškim režimom, i čime da je zlonamjerno i maliciozno stavljen u kontekst zločinačkog ustaškog režima kojeg ne podržava. Istovjetno i objavom iste fotografije 20. travnja 2018. u tiskanom izdanju tjednika Express, kojeg je tuženik nakladnik, na istovjetan način i u istom izričaju ispod naslova " U: Kaptol odgovara za ustaše na Bleiburgu" da je publikacijom fotografije tužitelja u tiskanom izdanju tjednika Express tuženik grubo i bezočno povrijedio prava i interese tužitelja, a što sve tužitelj ocjenjuje klevetničkim, neprofesionalnim i usmjerenim na diskreditaciju ugleda i časti tužitelja.

Sporna je i visina nastale štete.

11. Ovaj sud treba utvrditi je li sadržajem objavljenog teksta od strane tuženika, došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, odnosno je li objavom fotografije tužitelja ispod naslova teksta " U: "Kaptol odgovara za ustaše na Bleiburgu" 24. travnja 2018. na web portalu www.express.hr, kao i objavom iste fotografije 20. travnja 2018. u tiskanom izdanju tjednika Express tuženik povrijedio ugled i čast tužitelja, i jesu li tužitelju nanesene duševne boli, pa ukoliko jesu, pripada li tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete i u kojem iznosu.

12. Utvrđeno je u postupku uvidom u sudu dostavljenu materijalnu dokumentaciju:

- da je tuženik nakladnik tiskovine tjednika Express u kojima je 20. travnja 2018. objavljen članak pod naslovom " U: "Kaptol odgovara za ustaše na Bleiburgu", a uz koji je, među ostalim objavljena i fotografija tužitelja,

- da je tuženik nakladnik i web portala www.express.hr, odnosno elektroničkog izdanja tjednika Express, na kojem portalu je također objavljen članak pod naslovom " U: " [adresa] odgovara za ustaše na Bleiburgu", uz koji je, objavljena i fotografija tužitelja,

- iz dopisa tuženika od 15. svibnja 2018. upućenog odvjetniku tužitelja (str. 19 spisa) utvrđeno je kako je tuženik 11. svibnja 2018., unutar roka od 30 dana (čl. 40. st. 2. Zakona o medijima Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022), zaprimio zahtjeve za objavom ispravka tužitelja, a po kojem je odbio postupiti pozivom na razloge predviđene glavom VI. ZM-a ,

- uvidom u zahtjev za ispravak informacije utvrđeno je da tužitelj zahtjeva od tuženika da se u narednom izdanju tjednika Express objavi predmetni zahtjev za ispravkom tužitelja sukladno čl. 20., 49. i 41. Zakona o medijima, kao i da zahtjev ispunjava sve pretpostavke propisane odredbama čl. 40 - 41 ZM-a,

- dakle, da je tužitelj zatražio objavu ispravka netočne informacije kako to proizlazi iz dopisa od 11. svibnja 2018, te preslike povratnice da je zahtjev za ispravak tuženik zaprimio 8. ožujka 2024. ali koji ispravak je tuženik odbio objaviti dopisom od 15. svibanj 2018, zbog razloga iz čl. VI Zakona o medijima,

- da tuženik nije dostavio podatak o broju posjeta internet portala nakon objave predmetne fotografije, kao o tiraži i broju čitatelja tjednika Express, a koje podatke da tuženik nije niti dužan voditi niti prema Zakonu o medijima, niti prema Zakonu o elektroničkim medijima,

- da se tužitelj 30. travnja 2018. javio na Kliniku za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka zbog uznemirenosti i straha nastalih zbog objave njegove fotografije u tjednom časopisu i na internetskim stranica kao ilustracije neadekvatnosti skupa u Bleiburgu, da je njegov psihički status: uznemiren, pojačana napetost i poremećaj spavanja po reaktivnom tipu, a utvrđena dijagnoza: poremećaj prilagodbe i posttraumatski stresni poremećaj te da je tužitelju propisana terapija Xelexom 0,5 mg prema potrebi te kontrola po dogovoru,

- da je tužitelju nakon objave spornih fotografija, krajem 2018. dijagnosticirano teško karcinomsko oboljenje limfnih čvorova glave, lica i vrata zbog čega je tužitelj podvrgnut operativnom zahvatu, a nakon toga intenzivnoj terapiji zračenjem,

- da tužitelj zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo tužbenim zahtjevom traži iznos od 150.000,00 kn te s obzirom na, u međuvremenu, nastalo karcinomsko oboljenje povisuje tužbeni zahtjev na iznos od 750.000,00 kn, smatrajući da je teški stres prouzročen publiciranjem predmetne fotografije te posljedično neosnovano i neprimjereno etiketiranje tužitelja kao pripadnika zločinačkog ustaškog pokreta od strane šire zajednice, okidač za razvoj karcinomskog oboljenja kod tužitelja,

- da je tužitelj iskazao da je na skup u Bleiburgu, koji je organizirala Vlada i Sabor Republike Hrvatske došao u crnoj majici jer je kao katoliku je običaj da se ide u crnome kada netko pogine, da je nosio svoju beretku sa hrvatskim grbom iz Domovinskog rata i svoj križ, da na sebi nije imao ništa ustaško ili fašističko, da se s takvim ljudima i ne druži, da nikada nije podržavao desničare, fašiste i ustaše, da nikakvih takvih obilježja nema kod kuće i da se od toga ograđuje, da ga je nakon objave sporne fotografije, najprije nazvao njegov prijatelj i policijski inspektor RJ i rekao mu da piše da je ustaša i fašista, da ga je zvalo dosta ljudi iz Njemačke, Kanade i Austrije, da su mu rekli da nisu znali da je šef ustaša, da su ga zvali i po noći i s nepoznatih brojeva, da su mu išarali automobil, da su mu na Korzu dobacivali „O ustašo gdje si“, da se nakon toga razbolio, a do tada je bio zdrav, da je dobio zloćudni karcinom koji povezuje sa stresom koji je doživio i da se zbog tog stresa javio liječniku jer nije mogao spavati,

- da svjedok CJ navodi kako je za sporni članak doznao preko novina i Interneta, a da je tužitelj nakon objave članka imao promjenu raspoloženja i više nije bio isti, nervozan, nije spavao po noći, dobivao je pozive po noći, svjedok je čuo da zvoni telefon na koje se tužitelj javljao, ali ne zna tko ga je zvao. Nakon par mjeseci se razbolio, imao je na vratu tumor, a svjedoka da su prijatelji zezali da mu je tata ustaša. Tužitelj da nije nikada javno istupao vezano za svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu, niti se hvalio s time što je bio u ratu. Otac da je znao posjećivati Bleiburg.

- da svjedok IJ navodi kako je nakon objave članka nastao u kući nemir, uznemirenost, tužitelja je uznemirilo ono što je napisano, bilo je neprihvatljivo, bilo je ime i prezime tužitelja i tekst, sadržaj da je tužitelj dijete ustaša i fašista. Nastala je jedna uznemirenost i suprug se nakon 4 mjeseca razbolio, dobio je zloćudni tumor. Tužitelj je tada, u to vrijeme, bio razdražljiv, nervozan, uznemiren jer su ih po noći zvali i imali su telefonske prijetnje sa nevidljivih brojeva telefona i to na telefon i na mobitel. Također da su im čavlom prošarali auto od-do, izrazito je bio vidljiv rez. Od svega toga tužitelj da je bio jako uznemiren, psihički uznemiren radi čega je morao uzimati tablete, apaurin, praksiten i sl. S vremenom da nije mogao govoriti, već je samo šaptao nakon što mu je ustanovljen tumor i onda je bio podvrgnut operaciji. Sigurna je da je ta njegova bolest posljedica pritiska od tog članka jer su ih zvali i prijatelji i pitali kakav je to članak. To je bio jedini put da je suprug išao u Bleiberug, prethodno nije odlazio na obljetnice u Bleiberug kao niti bilo gdje drugdje. Prije tog članka on da je bio zdravstveno dobro, bez poteškoća i nije bio nervozan, nije imao psihičke košmare. Tužitelj da je bio u Domovinskom ratu gdje je proveo tri mjeseca, međutim, iz rata da je došao normalno zdrav i normalno se ponašao. Tužitelj da nije imao nikakvih vojničkih obilježja, imao je iz rata samo kapu s hrvatskim grbom i drugo ništa. Ne bave se politikom niti imaju ustaška obilježja. Navodi da su sigurno tumor i operacija ostavili posljedice kod tužitelja. Njih više nitko ne zove vezano za ta članak, a inače ti pozivi su trajali nekih 2 -3 mjeseca od objavljivanja tog članka i onda je to prestalo. Ta situacija vezana za članak trajala je nekih 2-3 mjeseca. Zvali su ili telefon ili mobitel na što je tužitelj skakao iz kreveta i bio bi uznemiren. Tužitelj je znao vrištati zbog toga radi čega ga je po noći držala za ruku. Suprug je išao i kod psihologa i kod psihijat ra i tada se zaključilo da bi oboljenje moglo biti u vezi, tužitelj je odlazio kod psihijatra i prije i nakon što mu je postavljena dijagnoza za tumor.

- da svjedok ČJ navodi kako je tužitelja obavijestio o publiciranju fotografije, a da je tužitelj uvijek imao taj svoj poveći križ na lancu kojeg je uvijek nosio i bio je dosta uočljiv na što mu je on rekao da ga voli nositi. Tužitelj nikakva druga obilježja nije isticao, a niti se izražavao u tom nekom kontekstu. Svjedok ga je pitao i za tu kapu koja je na slici na što mu je tužitelj rekao da je to kapa sa hrvatskim grbom, da je to njegova beretka iz rata. Svjedok ne bi rekao da je tužitelj nervozna osoba, on je jedan veseljak i čini se uvijek da mu je sve svejedno. Nema saznanja da je tužitelj aktivan po braniteljskim udrugama ili slično i ne zna na koji način, odnosno u čijoj organizaciji su odlazili u Bleiburg. Jednom prilikom, a nakon tog članka o Bleiburgu tužitelj mu je bio rekao da su mu pošarali auto i razbili retrovizor, na što ga je svjedok bio pitao kako uopće Bleiburg dovodi u vezu sa time na što mu je tužitelj odgovorio da je to sve povezano.

- da je u postupku provedeno medicinsko vještačenje i da je vještakinja prof.dr.sc. Renata Dobrila-Dintinjana, dr. med. utvrdila da se klinička manifestacija bolesti kod tužitelja pojavila nakon pet ili šest mjeseci nakon objavljivanja spornih fotografija, nakon čega se kod tužitelja provodio dijagnostički proces u cilju utvrđivanja tipa bolesti i proširenja maligne bolesti, a potom je podvrgnut liječenju malignog oboljenja, da je stanje akutnog i kroničnog stresa, koje je kod tužitelja trajalo više tjedana, možda moglo ubrzati ispoljavanje bolesti, ali ne i nastanak bolesti jer tumor nije mogao nastati u pet mjeseci, već je za to potrebno puno više vremena i da navedeni stres nije utjecao na težinu bolesti te se objavljivanje spornih fotografija ne može dovesti u uzročno- posljedičnu vezu s nastankom tumorskog oboljenja kod tužitelja, zatim da karcinom nije bolest uvjetovana ni ovisna isključivo o imunološkom sustavu, već je složena, vjerojatno, genetska bolest uglavnom zbog disregulacije ekspresije gena uključenih u kritične stanične putove te da je imunološki sustav samo jedan u nizu čimbenika tumora, koji predstavlja izuzetno složenu bolest multifaktorijalne etiologije.

13. Sukladno odredbi čl. 21. st. 6. ZM-a, postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dokazuje tuženik.

14. Tužitelj u ovom postupku zahtjeva od tuženika kao nakladnika isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti radi pretrpljenih duševnih boli uslijed povrede ugleda i časti, kao i teškog malignog oboljenja kao posljedice objavljenog članka na web portalu kojeg je tuženik nakladnik (Internet i tiskano izdanje) uz objavljenu fotografiju tužitelja.

15. Uvidom u spornu fotografiju tužitelja, objavljenu uz 20 ostalih fotografija, uz tekst pod naslovom " U: "Kaptol odgovara za ustaše na Bleiburgu" , utvrđeno je kako tužitelj uopće ne nosi ustaška obilježja a da je fotografija snimljena prilikom javnog okupljanja povodom obilježavanja obljetnice sjećanja na mrtve na Bleiburgu, dakle na javnom mjestu. Naime, iz preslike vojne knjižice priložene na listu spisa 115-119, utvrđeno je da kapa koju nosi tužitelj na spornim fotografijama, jest istovjetna kao i na fotografiji preslike vojne knjižice tužitelja br. 353230, dakle, za utvrditi je da tužitelj nije na sebi nosio ustaška obilježja i simbole, na koje (in)direktno insinuira naslov članka koji je objavljen uz fotografiju tužitelja.

16. Osim fotografije tužitelja, utvrđeno je da su objavljene i fotografije drugih sudionika toga skupa , ali sa vidljivim ustaškim obilježjima (kape sa grbom, ustaške uniforme), a slikani su i okupljeni ljudi bez takvih obilježja, ali sa udaljenosti na kojoj se ne može raspoznati identitet osobe, na način kao i u slučaju tužitelja

17. Iz sadržaja teksta objavljenog članka, razvidno je da se prenosi upozorenje Katoličke biskupije iz Koruške upućene katoličkoj crkvi iz Hrvatske kao organizatora skupa, da obzirom na isticana obilježja, proslava svete mise i procesije u znak sjećanja na pobijene 1945. ne smije biti mjesto isticanja neprimjerenih sadržaja i ekstremističkih pojava. U smislu navedenog upozorenja traži se zabrana političkih govora tijekom mise, uklanjanje nošenja političkih oznaka na plakatima i transparentima, uklanjanje vojnih odora, i odjeće s inkriminirajućim natpisima, kao i zabrana podizanja šatora, prodajnih mjesta i posluživanja alkohola.

18. Odredba čl. 21. st. 1. ZM-a propisuje da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim zakonom, a stavkom 2. istog članka da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezinog povećanja (materijalna šteta), te nanošenja drugome fizičkog ili psihičkog bola i straha (nematerijalna šteta), dok je u stavku 3. istog članka propisano da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

19. U skladu s odredbom čl. 22. st. 1. ZM nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, a odredbom članka 21. stavak 4. alineja 3. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri.

20. U odnosu na odgovornost tuženika za objavu netočne ili nepotpune informacije, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

21. Ocjenom iskaza tužitelja kao stranke, kao i svjedoka CJ, IJ te ČJ kojima ovaj sud poklanja vjeru, i koji su svi suglasno iskazivali o posljedicama koje je trpio tužitelj nakon objave spornih članaka jer tuženik nije dokazao suprotno, te uvidom u sadržaj objavljenog članka ovaj sud utvrđuje kako je tužitelj snimljen na javnom mjestu te na fotografiji tužitelj istaknut kao pojedinac pod naslovom u kojem se spominju ustaše, iako nikakva obilježja koja se povezuju sa NDH i ustaškim pokretom tužitelj nije imao istaknuta, a nema spora da je takav sadržaj bio dostupan širem krugu ljudi, kao i poznanicima, obitelji i prijateljima tužitelja.

22. Uvidom u presliku medicinske dokumentacije, kao i ocjenom iskaza tužitelja, kao i članova njegove uže obitelji i prijatelja, ovaj sud utvrđuje kako je tužitelj doživio uznemirenost, pojačanu napetost i poremećaj spavanja , kao i da je istome utvrđena dijagnoza: poremećaj prilagodbe i posttraumatski stresni poremećaj , kao i ordinirana terapija lijekovima Xelexom 0,5 mg. Opisane posljedice tužitelj je doživio i detaljno opisao u svom iskazu, i pored toga što je prema iskazu svjedoka ŽJ osoba vrlo vedre naravi, te optimistična, pa ovaj sud utvrđuje da su posljedice objavljenog članka uvelike utjecale na osobnost tužitelja na način da je isti bio izrazito pogođen objavom koja je tužitelja stavila u negativan kontekst, ustaškog pokreta i NDH.

23. Pored toga što iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio uznemiren, da je tražio liječničku pomoć i uzimao tablete za smirenje, isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka da ne može isključiti dugotrajniji stres kod tužitelja, koji je uzrokovan objavom spornog sadržaja.

24. Ovaj sud uvažava stav suda drugog stupnja, kako svaka osoba ima pravo na poštivanje i zaštitu svog ugleda, časti i dostojanstva pa u tom smislu svatko kome je povrijeđeno to pravo ima pravo zahtijevati zaštitu. Odredbama članka 19. stavka 1. i 2. ZOO-a, u svezi sa čl. 1046. ZOO-a, prihvaćena je objektivna koncepcija neimovinske štete kao povrede prava osobnosti i da neimovinsku štetu čini sama povreda prava osobnosti pod kojima se podrazumijeva za fizičke osobe pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života.

25. Odredbom čl. 10. točka 1 (Europska) Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje Konvencija, propisano je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnost radija ili televizije te kinematografsku djelatnost. Točka 2 istog članka propisuje kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

26. Odredbom čl. 3. st. 1 Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022 , dalje ZM) propisano je da se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija, a čl. 4. st. 2 da o povredama slobode izražavanja i slobode medija odlučuje sud.

27. Neovisno od naprijed navedenog, a u skladu s pravilima profesije novinar mora poduzeti sve što je moguće da informaciju prije objave provjeri, i to od strane više neovisnih izvora, pribavom ili pokušajem pribave isprava koje mogu ukazati na postojanje ili nepostojanje te činjenice, ili da se obrati osobama za koje se pretpostavlja da raspolažu odgovarajućim spoznajama o nekoj činjenici. Tek ako bi na temelju tako provedenog istraživanja novinar mogao zaključiti da je kakva činjenična tvrdnja istinita, moglo bi se smatrati da postoji opravdan razlog povjerovati u istinitost informacije, pa čak i ako tu istinitost ne može pouzdano dokazati.

28. Dobra vjera pri objavi informacije koju u postupanju nakladniku nalaže Zakon o medijima, je načelo koje zahtijeva da se postupa pravično, pošteno i korektno. Novinar postupa u dobroj vjeri pod uvjetom da je, s obzirom na dostupne podatke, izjave svjedoka, dokumente i slično, iskreno vjerovao u istinitost sporne informacije i da je pri tom poduzeo potrebne korake da je provjeri, pri čemu ovisno o važnosti neke informacije, i provjera iste mora biti sveobuhvatnija.

29. U ovom slučaju iz činjenica predočenih sudu, nema dokaza da bi autor članka ikakve provjere je li se tužitelj može dovesti u vezu sa ekstremnim ideološkim pokretom, vršio, a niti je to tuženik tijekom postupka tvrdio, a niti dokazivao drukčije postupanje.

30. Stoga ovaj sud zaključuje da tuženik nije dokazao pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete, kada je objavio fotografiju tužitelja u kontekstu iz kojeg se može zaključiti, imajući u vidu naslov i sadržaj članka, da je štovatelj ustaškog pokreta i NDH, te nema dokaza o tome da je postupanje tuženika bilo u dobroj vjeri.

31. U odnosu pak na visinu pretrpljene štete zbog objave neistine i nepotpune informacije, za koju sud ocjenjuje da postoji odgovornost tuženika, na tužitelju je teret dokaza postojanja štete, kao i visine iste.

32. Odredbom čl. 19. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2 da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

33. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

34. Odredbom čl. 1100. st. 1 ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

35. Naknada štete zbog povrede prava osobnosti radi pretrpljenih duševnih boli uslijed povrede ugleda i časti objavljenom informacijom, pretpostavlja da oštećeni mora dokazati kako mu je povrijeđena privatnost, dostojanstvo, ugled, čast ili koje drugo Ustavom ili zakonom zaštićeno pravo. Naknada nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti – povrede časti i ugleda, samo se iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Ovo jer je dostojanstvo čovjeka vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao i vlastiti osjećaj vrijednosti te ugled kao uvažavanje od drugih u društvu.

36. Ocjenom iskaza tužitelja kao stranke, kao i iskaza saslušanih svjedoka CJ, IJ te ČJ, proizlazi da je tužitelj vrlo otegotno doživio objavu svoje fotografije u kontekstu ekstremnog pokreta čiji nije štovatelj, te morao zatražiti pomoć liječnika, piti lijekove za smirenje, bio tjeskoban i imao problema sa nesanicom, primao pozive iz Njemačke, Kanade i Australije „ da nisu znali da je šef ustaša“, i noću više puta, a što se događa i dan danas, na Korzu mu znali dobacivati: "O ustašo gdje si?", dakle morao odgovarati na upite uže i šire rodbine uslijed čega se osjećao izrazito loše.

37. Tužitelj je dostavio medicinsku dokumentaciju radi utvrđenja da je u svezi sa objavom spornog članka zatražio liječničku pomoć i provodio aktivno liječenje, te navodi da je koristio medicinsku terapiju kako bi ublažio štetne posljedice, te je visinu pretrpljene štete sud cijenio temeljem iskaza tužitelja, svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka, kojima u cijelosti poklanja vjeru u donosu na iznesene činjenice.

38. Ovaj sud prihvaća logičnim i smislenim da su doista s obzirom na kontekst članka u kojem je fotografija tužitelja objavljena , postojale reakcije okoline, upiti i objašnjenja, pri čemu tužitelj spominje da je trpio i izrugivanja poznatih i nepoznatih osoba da je „šef ustaškog pokreta“ koje su utjecale na njegov osjećaj manje vrijednosti, te je ocjena suda da je intenzitet posljedica koje je trpio u svezi s istima, bio u tolikom opsegu da bi tužitelju pripalo pravo na naknadu od ukupno 10.000,00 eura.

39. Posljedice o kojim tužitelj iskazuje, a ovaj sud prihvaća, ukazivale bi da pravična novčana naknada tužitelju pripada u visini od 10.000,00 eura, zbog pretrpljenih tegoba, te činjenice da je fotografija tužitelja koja se može povezati sa ustaškim pokretom i NDH objavljena u tiskanom mediju i web stranici, dostupna većem broju čitatelja, i pritiska kojeg je mogao otrpjeti uslijed objave sporne fotografije, iako nije istinita, jer tužitelj veze nema sa ekstremnim pokretom.

40. Po stavu ovog suda, opisano postupanje tuženika opravdava dosudu tužitelju pravične novčane naknade u iznosu od 10.000,00 eura, imajući u vidu da je uvredljivi tekst iznesen i u tisku i u elektroničkoj publikaciji: mediju koji je dostupan velikom broju posjetitelja, kao i logičnu i razumljivu nelagodu i neugodnosti koje je tužitelj s tim u vezi trpio ( subjektivni osjećaj nelagode i primanje poziva i upita vezano uz spornu objavu neistinite činjenice štovatelja ustaškog pokreta i NDH), činjenice da se aktivno liječio od pretrpljenih tegoba, pa je stoga stav suda da novčani iznos od 10.000,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog nanesene mu neimovinske štete povredom prava osobnosti, sve temeljem odredbe čl. 19. ZOO u vezi s čl, 22. st, 2. ZM-a.

41. Stoga je valjalo presuditi kao u točki I. izreke presude.

42. Po ocjeni ovog suda, u preostalom dijelu zatraženi iznos od 89.542,11 eura (preko iznosa od 10.000,00 eura do iznosa od 99.542,11 eura) nije osnovan, jer okolnosti slučaja ne upućuju da bi tužitelju zbog posljedica koje je pretrpio bilo opravdano isplatiti štetu u tako visokom iznosu.

43. Stoga je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan i presuditi kao u točki II. izreke presude.

44. Naime, radi utvrđenja uzročno posljedične veze između objave fotografija tužitelja 20. travnja .2018. i 24. travnja .2018. i karcinomskog oboljenja tužitelja provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Renata Dobrila-Dintinjana, dr. med., spec. onkologije i interne medicine, čije vještačenje ovaj sud cijelosti prihvatio kao stručan i vjerodostojan cijeneći ga profesionalnim, objektivnim i logičnim, iscrpnim i argumentiranim.

45. Vještak je u potpunosti udovoljio zadaći vještačenja, nalaz i detaljno je i iscrpno, te jasno i precizno potkrijepljeno medicinskim podacima o zdravstvenom stanju i liječenju tužitelja

46. U pisanom i usmenom pojašnjenju, vještak je potpuno otklonila primjedbe tužitelja, i za iste iznijela logične i smislene razloge koji se temelje na stručnom znanju i iskustvu vještaka

47. Stalni sudski vještak prof.dr.sc. Renata Dobrila-Dintinjana, po uvidu u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja, nalazi da tužitelj boluje od cijelog niza kroničnih bolesti: poremećaji prilagodbe i paranoidni poremećaj ličnosti - 26.07.2007. (na terapiji cerson, xanax, tegretol, asentra), Hypertonia art – 3.5.2013., Extrasistolia ventricularis - 28.1.2015., Dilatacijska kardiomiopatija – 1.9.2015., Kronična ishemična bolest srca - 15.02.2018., Ishemia cerebri transitiva - 11.10.2017. i Gastroezofagealni refluks - 8.8.2016. Nakon incidentnog događaja iz medicinske dokumentacije se iščitava slijedeći tijek bolesti: 30.4.2018. Nalaz psihijatra: poremećaji prilagodbe PTSP, 3.9.2018 pregled: vrat u regiji II lijevo - tvrda, palpatorno bezbolna fiksirana tvorba 5x3 cm, punkcija čvora, citološki nalaz 5276, elementi Ca vjerojatno pločaste diferencijacije, 14.9.2018. biopsija lijeve tonzile, nalaz negativan, ali uzorak je loš, 10.10.2018. FDG PET/CT: uvećani l.čvorovi u 2 i 3 skupini na vratu lijevo, patološkog metabolizma koji ukazuje na aktivni mlg proces, vjerojatno u sklopu verificiranog metastatskog procesa. Malo nodozno izbočenje u distalni dio lumena lijevog glavnog bronha otvorene etiologije (najvažniji dio). 23.10.2018: Bronhoskopija, bronh je prohodan za aparat i distalno je nalaz uredan. Uzme se bris i biopsija kliještima, citološki nalaz nespecifičan. U cilju utvrđivanja mogućeg primarnog sijela tumora pacijent je pregledavan od cijelog niza specijalista. 8.11.2018: Otpusno pismo Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata; boravak od 8-22.11.2018. Operacija 9.11.2018.g. 9.11.2018: PHD biopsija čvora, Opisani čvor je limfni čvor 4x2 cm infiltriran tumorskim tkivom slabije diferenciranog pločastog karcinoma praćen istaknutim reaktivnim limfoplazmacitnim infiltratom – „limfoepitelni karcinom“. Tumor je imuniohistokemijski pozitivan na niz markera i na p16 što ukazuje na povezanost s HPV. Komentar: u pregledanom materijalu radi se o metastazi limfoepitelnog karcinoma u I regiju vrata (pN2). Sijelo tumora ne može se sa sigurnošću utvrditi. 29.11.2018. MR cervikalne kralježnice: u C2 kralješku nespecifične promjene koje mogu odgovarati hemangiomu, 7.12.2018. CT cervikalne kralježnice: atipični hemangiom u C2 kralješku. 13.2.2020. kontrolni pregled onkologa s učinjenim CTom toraksa: Nema znakova mlg bolesti. Kontrolnim pregledima onkologa: bez promjene, bolesnik je općeg dobrog stanja, nema relapsa bolesti.

48. Stoga ovaj sud u potpunosti prihvaća mišljenje da Limfoepitelni metastatski karcinom nepoznatog primarnog sijela u tužitelja nije nastao poradi publiciranja predmetnih fotografija, a da stanje akutnog i kroničnog stresa koje je u tužitelja trajalo više tjedana moglo je možda ubrzati ispoljavanje bolesti, ali ne i nastanak bolesti. S obzirom na vremenski tijek rasta tumora, iz gore navedenih podataka jasno je da tumor u tužitelja nije mogao nastati u pet mjeseci već je za to potrebno mnogo više vremena. Postoji mala mogućnost da je stanje akutnog i kroničnog višemjesečnog stresa moglo ubrzati kliničko ispoljavanje bolesti. Navedeni stres da nije utjecao na težinu bolesti, jer je stanje tužitelja usprkos svim statističkim podacima o preživljenju kod karcinoma nepoznata primarna sijela bilo dobro prema podatcima iz dostavljene medicinske dokumentacije.

49. Slijedom iznesenoga, vještak zaključuje da se objavljivanje inkriminiranih fotografija ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu s nastankom tumorskog oboljenja u tužitelja.

50. Vještak u bitnome navodi da kronični stres uvjetovan bilo kojim razlogom može ugroziti ljudsko zdravlje. Potencijalni negativni učinci kroničnog stresa uključuju nesanicu, gastrointestinalne poremećaje, anksioznost i depresiju kao i povećani rizik od kardiovaskularnih bolesti, mentalnih bolesti i raka. Neke studije su pokazale da kronični stres može potaknuti tumorigenezu i potaknuti razvoj raka. Kronični stres također može uzrokovati odgovarajuće promjene u imunološkoj funkciji tijela i upalnom odgovoru, što je značajno jer su dugotrajni upalni odgovor i pad sposobnosti imunološkog nadzora tijela uključeni u tumorigenezu. Kronični stres može pojačati neuroinflamaciju, što da dodatno pogoršava moždanu kognitivnu obradu stresa, može selektivno potisnuti pomoćne T stanice tipa 1 (Th1), potisnuti staničnu imunost posredovanu citotoksičnim T stanicama (CTL) i proizvodnju interferona, te oslabiti imunološki nadzor i druge procese, čime se povećava rizik od invazije raka i metastaza i smanjenje učinkovitosti antitumorske terapije. Učinci svakodnevnog stresa na neuroendokrinu i imunološku funkciju zdravih ljudskih pojedinaca, modulirani su međutim osobnošću pojedinca. Kronični stres proizvodi i fizičke i psihičke simptome koji mogu utjecati na sposobnost osobe da normalno funkcionira u svakodnevnom životu. Simptomi kroničnog stresa nisu jednako ozbiljni u svake osobe, a neki od najčešćih znakova su: bolovi i bolovi u trbuhu, smanjena energija, poteškoće sa spavanjem, neorganizirano razmišljanje, umor, osjećaj gubitka kontrole, česte bolesti i infekcije, gastrointestinalne tegobe, glavobolje, razdražljivost, napetost mišića, nervoza i anksioznost, problemi s koncentracijom, „uznemireni“ želudac itd. Srčana bolest, srčani udar, visoki krvni tlak te moždani udar su najčešći neželjeni učinci dugotrajnog kroničnog stresa. Ipak, istraživanja nisu dokazala definitivan uzročno - posljedični odnos između stresa i raka. U onih koji već imaju određene vrste raka, stres može ubrzati napredovanje i pogoršati ishode, što pokazuje sve veći broj dokaza. Međutim, prema Nacionalnom institutu za rak, dokazi da stres može uzrokovati rak su slabi. Većina dokaza povezuje stres s preživljavanjem od raka, a ne s rizikom od dobivanja raka na prvom mjestu. Studija objavljena 2018. u European Journal of Cancer kategorizirala je vezu između stresa i raka kao "mit". Neki stručnjaci smatraju da nije sam stres ono što uzrokuje rak, već nezdravo ponašanje koje dolazi s stresom. Trenutno se čini da je opći konsenzus da kronični stres ne uzrokuje rak sam po sebi, ali može neizravno povećati rizik od raka, kroz ponašanja povezana sa stresom kao što su pušenje ili opijanje.

51. U odnosu na Limfoepitelni karcinom, vještakinja navodi da je isti slabo diferencirani skvamozni karcinom (SCC) ili nediferencirani karcinom, povezan s gustom limfocitnom stromalnom infiltracijom. Morfološki je sličan nekeratinizirajućem nazofaringealnom karcinomu, nediferencirani podtip. Limfoepitelni karcinom je agresivniji od konvencionalnog SCC, s većom incidencijom metastaza u cervikalnim limfnim čvorovima i sklonošću udaljenim metastazama. Izuzetno je rijedak u larinksu. Za razliku od nazofaringealnog LC, laringealni LC rijetko je povezan s EBV infekcijom. Molekularna patologija i genetika LC larinksa uglavnom su nepoznati. LC ima visoku učestalost u Kini, jugoistočnoj Aziji, sjevernoj Africi, i dijelu mediteranskog bazena, a rijedak je u SAD-u. Najčešći podtip je nediferencirani, koji čini > 60% karcinoma nazofarinksa, a vrhunac incidencije je u četvrtom do šestom desetljeću života; manje od 20% javlja se u pedijatrijskoj dobnoj skupini. U endemskim regijama ovaj tumor je snažno povezan s Epstein-Barr virusom (EBV) , a neke podskupine se mogu u ne- endemskim, ali i u endemskim regijama povezati s visokorizičnim humanim papiloma virusom (ekspresija p16). U ostale čimbenike rizika spada i genetska osjetljivost; npr. određeni genotipovi humanog leukocitnog antigena, unošenje visokih razina nitrozamina u konzerviranoj hrani (npr. u slanoj ribi), pušenje cigareta, pro fesionalna izloženost kemijskim parama, dimu, formaldehidu i drvnoj prašini itd. Ostali nepovoljni prognostički čimbenici uključuju stariju dob, muški spol, veliki volumen tumora i paralizu kranijalnog živca. Rak nepoznatog primarnog mjesta (CUP) je vrsta metastatskog raka u kojoj je temeljni tumor neotkriven korištenjem konvencionalnih dijagnostičkih metoda. CUP je raznolika skupina malignih bolesti sa širokim spektrom manifestacija i tendencijom ranog metastaziranja. CUP čini otprilike 2 do 5% novih slučajeva raka svake godine u svijetu. Zbog poteškoća u utvrđivanju primarnog sijela CUP-ovi se u većini slučajeva liječe empirijski. Usprkos uvođenju novih dijagnostičkih metoda i novih lijekova, ukupna stopa preživljavanja tijekom više godina je konstantno oko 12 mjeseci. Etiološki, pušenje više od 26 cigareta dnevno, veći opseg struka, alkoholizam, infekcija humanim papiloma virusom su utvrđeni kao čimbenik rizika za CUP. CUP se obično manifestira metastazama u limfnim čvorovima (40-45%), pluća (30-40%), jetra (30-40%), kosti (25-35%) i pleura. Muški spol, višestruke metastaze na mozgu, histološki tip adenokarcinoma i zahvaćenost pleure/pluća su nepovoljni čimbenici.

52. Vještak otklanja primjedbe tužitelja te navodi da je točno da se o narušenom zdravlju koje utječe na životnu aktivnost i općenito kvalitetu života može govoriti tek po pojavljivanju konkretne simptomatologije, odnosno po kliničkoj prezentaciji maligne bolesti. Kod tužitelja se klinička manifestacija bolesti pojavila 4,5 mjeseci nakon objavljivanja spornih fotografija, nakon čega se kod tužitelja provodio prvo dijagnostički proces u cilju utvrđivanja tipa bolesti i proširenja maligne bolesti, a potom je podvrgnut liječenju malignog oboljenja. Točno je da je i dijagnosticiranje, a posebno liječenje maligne bolesti umanjilo životni i radni aktivitet tužitelja koji je isti imao prije utvrđivanja maligne bolesti. Na pitanje je li objavljivanje spo rnih fotografija i posljedično prouzročeni stres mogao biti okidač za manifestiranje simptomatologije teškog oboljenja tužitelja, odnosno da li je imunološki obrambeni sustav organizma tužitelja mogao i dalje kontrolirati egzistiranje teškog oboljenja bez vanjskog manifestiranje kliničke slike istog teškog oboljenja koja je u konačnici uvelike narušila životni i radni aktivitet tužitelja, vještakinja odgovara da je stanje akutnog i kroničnog stresa koje je u tužitelja trajalo više tjedana moglo možda ubrzat i ispoljavanje bolesti, ali ne i nastanak bolesti. S obzirom da se bolest klinički manifestirala, očito je da došlo do porasta tumora u toj mjeri da je postao klinički vidljiv. Međutim, nije moguće reći je li to uzrokovano „slabljenjem imunološkog obrambenog sustava“ jer karcinom nije bolest ni uvjetovana ni ovisna isključivo o imunološkom sustavu već je složena vjerojatno genetska bolest uglavnom zbog disregulacije ekspresije gena uključenih u kritične stanične putove. Karcinogeneza može biti posljedica promjene ekspresije kodirajućih sekvenci kao što su onkogeni ili onkosupresori, ali i pogrešne regulacije nekodirajućih elemenata te niza drugih čimbenika, a imunološki sustav je samo jedan od njih. Također se ne može reći da je isključivo objava fotografija uzrokovala stanje stresa jer uvidom u medicinski karton utvrđeno je da tužitelj boluje od cijelog niza kroničnih bolesti, ali i od poremećaja prilagodbe te paranoidnog poremećaja ličnosti, što upućuje na vulnerabilnu osobnost koja na vanjske podražaje reagira burno pa tako i na stres. Iz medicinske dokumentacije se ne može iščitati je li tužitelj doživio stres samo poradi objave fotografija, ili je u njegovom osobnom/radnom životu bilo i drugih situacija koje on, s obzirom na profil osobnosti, teško podnosi, a koje su podržavale stanje kroničnog stresa. Konačno, tumor tužitelja je imuniohistokemijski pozitivan na niz markera i na p16 što ukazuje na povezanost s HPV, odnosno na infektivnu komponentu u nastanku maligne bolesti kod tužitelja.

53. Vještakinja dodaje da čak i da je došlo do brže kliničke manifestacije maligne bolesti pod utjecajem kroničnog stresa (a ne može iz dostupne dokumentacije utvrditi je li se radilo samo o stresu uzrokovanom objavom fotografija); radi se najvjerojatnije o kratkom vremenu ubrzanja koje međutim nije moguće definirati, ali je moguće zaključiti da bi se bolest kroz određeno vrijeme klinički manifestirala (HPV!). A po kliničkoj manifestaciji bolesti, da je ona i nastupila nekoliko mjeseci kasnije, posljedice po životni i radni aktivitet tužitelja bi bile identične.

54. Stoga vještak ponavlja da je stanje akutnog i kroničnog stresa koje je u tužitelja trajalo više tjedana moglo možda ubrzati ispoljavanje bolesti, ali ne i nastanak bolesti, a također iz medicinske dokumentacije je razvidno da je tužitelj osoba koja ima profil osobnosti koja u određenim situacijama ima poremećaj prilagodbe. Nije moguće reći da je to uzrokovano „slabljenjem imunološkog obrambenog sustava“ jer karcinom nije bolest ni uvjetovana ni ovisna isključivo o imunološkom sustavu već je izuzetno složena bolest multifaktorijalne etiologije.

55. Stoga je stav ovog suda da ne postoji uzročno posljedična veze između publiciranja predmetnih fotografije i teškog narušenja zdravlja tužitelja u vidu karcinomskog oboljenja, te se ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu predmetna objava fotografija s nastankom tumorskog oboljenja u tužitelja.

56. Iz navedenih je razloga zahtjev tužitelja za isplatu štete odbijen u iznosu koji prelazi 10.000,00 eura, jer nije dokazao težinu i opseg posljedica pretrpljene štete u obujmu i opsegu koji bi opravdavao dosudu tog iznosa štete.

57. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

58. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP -a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

59. Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, s time da svaka stranka mora dokazati one činjenice na koje se poziva, a sud dokaze neće izvoditi osim u slučaju čl. 3. st. 3 ZPP-a.

60. Kako je odredbom čl. 29. ZOO-a propisano da dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, to je tužitelju priznata i zakonska zatezna kamata i to na iznos od 10.000,00 eura počevši od dana podnošenja tužbe 30. svibanj 2018 pa do isplate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a.

61. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je utvrđeno da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 12. travnja 2024., to je tužitelju na iznos dosuđene neimovinske štete u visini od 30. svibanj 2018 eura priznata zakonska zatezna kamata počevši od tog dana kako je zatraženo, sve temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a, pobliže opisano kao u točki I. izreke presude.

62. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku srazmjerno uspjehu u sporu, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 750), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na četiri ročišta u iznosu 1.500,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 8. rujan 2021. u iznosu 375,00 eura (Tbr. 9. t. 5. Tarife), trošak sastava podnesaka od 4. siječanj 2019., 23. travanj 2019., 20. srpanj 2022. u iznosu od 1.500,00 eura svako ( Tbr. 8. toč. 1 Tarife) trošak sastava žalbe u iznosu od 1.875,00 eura ( Tbr. 10 toč. 1 Tarife) uvećano za pdv 25% (3.562,50 eura), kao i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura, odnosno ukupno iznos od 18.210,67 eura.

63. Troškovi postupka odmjereni su u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP- a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnovu, a pogledu visine 10%, dok tuženik nije uspio u pogledu osnove, a u pogledu visine 90%. Kada se prebiju omjeri u kojima su stranke uspjele u sporu, tužitelju je dosuđena naknada troškova postupka u omjeru od 10 %, odnosno 1.821,06 eura , slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

64. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja kao previsoko postavljen nije osnovan, slijedom čega je valjalo zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odbiti i presuditi kao u točki III. izreke presude,.

U Rijeci 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika