1              Poslovni broj Gž-1895/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1895/2023-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa M. A. M. J., odvjetnica iz Z., protiv tuženika T. H. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa M. J. odvjetnica u OD O. i P. iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Psp-61/21-31 od 22. svibnja 2023., 6. studenog 2023.,

 

r i j e š i o    j e

 

I. Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Psp-61/21-31 od 22. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. tako da se rješava:

 

"1. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., Z., OIB: ..., smetao tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB: ... u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi ... u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zkč.br. 542 STAMBENA ZGRADA U ... ULICI BR. 39, 41, 43, 45, 47, 49, 51, površine 1456 m2, upisana u zk. ul. 5015 k.o. Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni ormariće postavljene na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana, te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., Z., OIB: ..., smetao tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB: ... u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi ... u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zkč.br. 542 STAMBENA ZGRADA U ... ULICI BR. 39, 41, 43, 45, 47, 49, 51, površine 1456 m2, upisana u zk. ul. 5015 k.o. Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni ormariće postavljene na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana, te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.".

 

II. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Psp-61/21-31 od 22. svibnja 2023. tako da se rješava:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 537,52 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2023. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 202,40 eur.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskim je rješenjem odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražena posjedovna zaštita utvrđenjem da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi ... 39 u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zkč.br. 542 STAMBENA ZGRADA U ... ULICI BR. 39, 41, 43, 45, 47, 49, 51, površine 1456 m2, upisana u zk. ul. 5015 k.o. Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, pa da se tuženiku naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni ormariće postavljene na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8  dana, te da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (toč. I.1.); odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražena posjedovna zaštita utvrđenjem da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi ... 41 u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zkč.br. 542 STAMBENA ZGRADA U ... ULICI BR. 39, 41, 43, 45, 47, 49, 51, površine 1456 m2, upisana u zk. ul. 5015 k.o. Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, pa da se tuženiku naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni ormariće postavljene na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 dana, te da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (toč. I.2) te je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu 331,81 eur/2.500,00 kn u roku od 15 dana (toč. II.).

 

2.Protiv citirane odluke žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22,114/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1.Na žalbu je odgovorio tuženik predlažući je odbiti uz obvezu tužitelja na naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3.Žalba tužitelja je osnovana.

 

4.Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st.2. ZPP-a. Nisu počinjene ni povrede postupka na koje neosnovano žalba ukazuje pa tako ni iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer rješenje suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva te nije proturječna sama sebi niti razlozima iz pobijanog rješenja, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava.

 

4.1.Također nema ni povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 243. st.1. ZPP-a (kojim je propisan način saslušavanja svjedoka) na koju se žalitelj poziva ne navodeći u čemu bi se povreda sastojala, a niti iz čl. 354. st.1. u svezi sa čl. 8. i 220. st.2. ZPP-a na koje sadržajno žalba upire, pri čemu je žalitelju ukazati da je sud taj koji odlučuje koje će dokaze provesti radi potpunog i pravilnog utvrđivanja odlučnog činjeničnog stanja, a time što nije izveden dokaz uviđajem na licu mjesta nije došlo do povrede postupka kada je odlučno činjenično stanje utvrđeno drugim provedenim dokazima.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite utvrđenjem po tuženiku izvršenog čina smetanja tužitelja u posljednjem mirnom posjedu telekomunikacijske opreme-vertikalnih kanalica u zgradi u Z., ... 39 i 41 na način što je koristio postojeće tužiteljeve vertikalne kanalice od prizemlja do osmog kata zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio i svoje ormariće na tužiteljeve kanalice, nalaganjem tuženiku uspostave u prijašnje stanje tako da iz kanalica ukloni postavljene kabele i ormariće te zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

 

6.Prvostupanjski je sud s osnovom otklonio po tuženiku istaknut prigovor sudske nenadležnosti pozivom na odredbu čl. 34. ZPP-a prema kojoj općinski sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju uvijek sude, između ostalog i u postupcima za smetanje posjeda. Također je analizirajući iskaze svjedoka Sandre Grbavac i A. B. prvostupanjski sud pravilno zaključio da je posjedovna zaštita zatražena unutar roka iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), kako je to detaljno obrazloženo pod točkom 14.-17., pa nije bilo mjesta prigovoru prekluzije glede traženja posjedovne zaštite, koji zaključak pravilnim prihvaća i ovaj sud, a u ovom stadiju postupka ga tuženik i ne osporava.

 

7.Na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene te među strankama nespornih činjenica, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljev pravni prednik A. T. d.o.o., kako proizlazi iz Sporazuma o uvjetima pristupa i izvođenja radova zaključenog sa suvlasnicima zgrade zastupanim po predstavniku suvlasnika (list 6 i 57 spisa), ugovorio postavljanje i ugradnju opreme i instalacija za potrebe elektroničke komunikacijske mreže te postavio predmetne kanalice kroz koje su provučeni telekomunikacijski kabeli tužitelja kao sredstvo pružanja telekomunikacijskih usluga (dalje: TK usluge) tužitelja stanarima u zgradi u Z., ... 39 i 41, koje je i pružao od 2013. pa nadalje, čime je ispunjen uvjet trajnosti i vidljivosti korištenja, što je u svom iskazu potvrdio i svjedok J. L., radnik tužitelja te kako je tuženik u te već postojeće vertikalne kanalice postavljene u zgradi, od prizemlja do osmog kata provukao svoje telekomunikacijske kabele, i postavio i svoje ormariće; kako se prema saznanjima pribavljenim kazivanjem svjedoka J. L. i A. B. te pregledom fotografija priloženih spisu, radi o plastičnim kanalicama sa poklopcem koje se jednostavno otvaraju rukom i kojima može pristupiti svaka osoba koja se nalazi u zgradi i koji pristup nije onemogućen zaključanim ormarićem tužitelja te da radnici tužitelja nemaju ključ ulaznih vrata u zgradu već im, kada je potrebno ulaziti u zgradu, na zamolbu putem zvona vrata otvore suvlasnici zgrade ili ulaze zajedno s nekim od njih.

 

7.1.Na temelju navedenih utvrđenja, posebno se pozivajući na stanje prikazano na fotografijama te iskaze svjedoka J. L. i A. B. o tome kako se radi o plastičnim kanalicama sa poklopcem koji se jednostavno otvaraju rukom i kojima može pristupiti svaka osoba koja se nalazi u zgradi, koji pristup nije onemogućen zaključanim ormarićem tužitelja, prvostupanjski je sud smatrao kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriteriji mogućnosti isključenja drugih i dostupnosti stvari posjedniku.

 

7.2.Sud prvog stupnja ujedno zaključuje da tužitelj kao telekomunikacijski operater prilikom pružanja svojih usluga izvršava faktičnu vlast stanara/suvlasnika koji koriste te usluge i odlučuju tko će te kanalice koristiti pa da u odnosu na stanare, sukladno čl. 12. st. 1. ZV-a, ima položaj pomoćnika u posjedovanju. Ujedno drži da je svrha kanalica pružanje telekomunikacijskih usluga stanarima, kao i da one imaju i estetsku ulogu jer prikrivaju kabele koji bi inače neuredno visjeli sa zidova zgrade, slijedom čega služe zgradi kao cjelini i "one se posjeduju kao da pripadaju zgradi" pa obzirom na sve navedeno, smatrajući kako tužitelj nije bio posjednik spornih kanalica, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev jer da tužitelju u smislu čl. 22. st. 1. ZV-a, ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu.

 

7.3.Navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u primjeni materijalnog prava ne prihvaća ovaj sud.

 

8.Osnovano tužitelj ukazuje na pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda o svrsi i faktičnom posjedu predmetnih kanalica koje je, kako je to provedenim dokazima pravilno utvrdio prvostupanjski sud, koje utvrđenje i ovaj sud prihvaća, postavio pravni prednik tužitelja.

 

8.1.Te plastične kanalice su montažne i služe isključivo i jedino da bi se kroz njih provukli kabeli putem kojih tužitelj pruža usluge svojim korisnicima, dakle zaštiti (zatvaranju) kablova koji se kroz njih provlače, pri čemu imaju i određeni estetski značaj jer kablovi uočljivo i slobodno ne vise po zidovima, kako je to našao i prvostupanjski sud.

 

8.2.Posjed navedenih kanalica, protivno zaključku prvostupanjskog suda ne izvršavaju korisnici TK usluga tužitelja-stanari/suvlasnici nekretnine, već isključivo tužitelj obzirom na činjenicu što su u njima položeni kabeli putem kojih pruža TK usluge koje je dužan održavati (što proizlazi i iz sporazuma od 12. 06.2013. i izjave od 10.11.2021 na listu 107) sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama (dalje: ZEK - „Narodne novine“, broj 76/22) što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica te nastavno tome i ovlaštenikom zaštite takvog svog posjeda.

 

8.3.Posebno valja naglasiti da je stajalište o tužiteljevom posjedu predmetnih kanalica kao elektroničke komunikacijske infrastrukture, koju u smislu odredbe čl. 5.toč.1. danas važećeg ZEK čini fizička infrastruktura, povezane usluge i druga oprema ili sastavnice povezane s elektroničkom komunikacijskom mrežom ili elektroničkom komunikacijskom uslugom koje omogućuju ili podržavaju pružanje usluga putem te mreže ili usluge, ili imaju takvu mogućnost, a obuhvaćaju zgrade ili ulaze u zgrade, žične instalacije unutar zgrada, antene, antenske stupove, antenske prihvate, tornjeve i druge potporne građevine, kabelsku kanalizaciju, cijevi, zdence i ulične ormare, bežične pristupne točke kratkog dometa te sustave uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče – podržano i u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-246/2014-2 od 6.rujna 2017., Rev-1805/2013-2 od 3. listopada 2017., Rev-2437/2012-2 od 7. ožujka 2017. i dr.) koje su posljedica pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-1333/12-2 od 22. listopada 2012. da „..nasilno otvaranje šahtova kanala koji predstavljaju distributivno-komunikacijske infrastrukture stvari i uvlačenje i postavljanje optičkih kablova drugih operatera pored postojećih predstavlja smetanje posjeda“.

 

8.4.Pri tome i šahtovi kanala, a i cijevi (kanalice) postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge određenom broju korisnika, čine distributivnu odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu.

 

8.5.Također je provedenim dokazima i njihovom ocjenom prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik kroz navedene kanalice postavio-provukao svoje kablove, koju ocjenu u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

9.Međutim, nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda kada se u prilog u pobijanoj odluci izraženom stavu o korištenju i posjedu kanalica poziva na suglasnost predstavnika suvlasnika kada iz stanja spisa proizlazi da je telekomunikacijsku instalaciju i opremu o svom trošku postavio prednik tužitelja, koju tužitelj isključivo održava i koristi (Sporazum iz 2013. i Izjave predstavnika suvlasnika tužitelju 2021.), dok iz Suglasnosti predstavnika stanara/suvlasnika tuženiku (iz 2021.) proizlazi da se tuženiku dozvoljava da postavi, koristi i održava svoje svjetlovodne kabele u postojećim kanalicama koje su u vlasništvu vlasnika-suvlasnika zgrade te snosi sve troškove postavljanja. Za pitanje posjeda nije odlučno tko je vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnine na kojoj su postavljene kanalice već da je tužitelj, uz pristanak suvlasnika, samostalno koristio kanalice u kojima je postavio kabele i ormariće putem kojih je pružao usluge stanarima/suvlasnicima od 2013. pa nadalje, čime je izvršavao faktični posjed sve dok ga tuženik nije smetao u posjedu, postavljanjem svojih kabela u kanalice tužitelja te ormarića.

 

9.1.Ne mijenja na pravnoj stvari činjenica da su te kanalice po svom karakteru takove da nemaju svojstva koja bi sama po sebi onemogućavala pristup istima neovlaštenim osobama (nisu zaključane i sl.), pa ni činjenica da tužitelj nema ključeve ulaznih vrata zgrade radi nesmetane dostupnosti samih kanalica, odlučno je da je te kanalice za svoje potrebe postavio i da ih je koristio samo tužitelj za zaštitu i održavanje one opreme koju je on ugradio u te kanalice.

 

10.Slijedom navedenog, imajući u vidu činjenicu da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je bio posljednji mirni posjednik predmetne telekomunikacijske opreme-kanalica i da je vršio faktičnu vlast na istima, da je posjedovnu zaštitu zatražio u roku te da je tuženik izvršio opisani čin smetanja posjeda, valjalo je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijano rješenje i utvrditi počinjeno smetanje na opisani način i obvezati tuženika na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja i zabraniti mu takvo ili slično smetanje ubuduće (čl. 20. st. 2., 21. st. 1. i 3. i čl. 22. st.1. ZV).

 

11.Obzirom je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku su dosuđeni troškovi koji obuhvaćaju jednokratnu nagradu za zastupanje po Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), koja s PDV-om iznosi 3.750,00 kn koji iznos sukladno konverziji u valutu euro prema stopi propisanoj Uredbom vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 iznosi 497,71 eur, čemu je dodati i plaćene pristojbe na tužbu od 13,27 eur (uplaćeno 7.12.2021.) i pristojbe rješenja o smetanju posjeda od 26,54 eur, što je ukupno 537,52 eura, koji iznos mu je dužan nadoknaditi tuženik na temelju odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) u svezi s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,126/22)

 

11.1.Tužitelju je dosuđen trošak sastava žalbe protiv prvostupanjskog rješenja po Tbr. 10. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife u iznosu od 900,00 kn, čemu je dodati s naslova PDV-a iznos od 225,00 kn, a ukupnih 1.125,00 kn po konverziji iznosi 149,31 eur čemu je dodati sudsku pristojbu na žalbu od 53,09 eur kn, pa je ukupan trošak žalbenog postupka 202,40 eur.

 

12.Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (sastav odgovora na žalbu) je odbijen jer po nalaženju ovog suda isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

13.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Splitu, 6. studenog 2023.