Poslovni broj: Povrv-62/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja Zagorskog vodovoda d.o.o. Zabok, OIB: 61979475705, Zabok, K. Š. Đalskog 1, protiv tuženika LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, dana 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirka Čižmeka iz Klanjca, Lijepe naše 22a, poslovni broj: Ovrv-880/2025, UPP/OS- Ovrv-89/2025 od 21. ožujka 2025. kojim je tuženiku LJ naloženo da tužitelju Zagorskom vodovodu d.o.o. namiri tražbinu u iznosu od 465,77 eura, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 239,48 EUR od 16. travnja 2024.,

- na iznos od 35,54 EUR od 16. lipnja 2024.,

- na iznos od 16,77 EUR od 16. srpnja 2024.,

- na iznos od 42,48 EUR od 16. listopada 2024.,

- na iznos od 37,96 EUR od 17. prosinca 2024.,

- na iznos od 93,54 EUR od 16. siječnja 2025.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 3210005-102-2025202, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LJ da tužitelju Zagorskom vodovodu d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 25,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 6. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mirka Čižmeka iz Klanjca, Lijepe naše 22a, poslovni broj: Ovrv-880/2025, UPP/OS-Ovrv-89/2025 od 21. ožujka 2025. naloženo je tuženiku da tužitelju namiri novčanu tražbinu pobliže opisanu u izreci ove presude. Rješenjem o ovrsi tužitelju kao ovrhovoditelju su odmjereni nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi navodeći da osporava tužiteljevu tražbinu u cijelosti. Naveo je da je 21. lipnja 2019. tužitelju uputio opomenu jer je 9. svibnja 2019. neovlašteno skinuo vodomjer na adresi [adresa] zbog neplaćenog dugovanja koje je tuženik platio sa zakašnjenjem, nakon čega tužitelju više ništa nije bio dužan. Međutim, prilikom neovlaštenog oduzimanja vodomjera došlo je do kvara na spojnici cijevi, što je prouzročilo nekontrolirano otjecanje vode, a što su zaposlenici tužitelja utvrdili u mjesecu srpnju 2019., nakon što su vratili prethodno neovlašteno oduzeti vodomjer te su tuženika ponovno priključili na vodovodnu mrežu. Tuženik je naveo da su prilikom vraćanja vodomjera zaposlenici tužitelja utvrdili da postoji kvar na spojnici koja spaja cijev i vodomjer, ali da su odbili provesti kontrolu ispravnosti instalacije i rada vodomjera te popraviti kvar. Posljedica toga bilo je nekontrolirano istjecanje vode preko vodomjera koji je pokazivao nenormalno povećanu potrošnju vode, zbog čega je tuženik bio prisiljen ponovno pozvati tužitelja, nakon čega su tužiteljevi zaposlenici utvrdili da ne postoji kvar na vodomjeru, već navodno na internoj instalaciji korisnika te su odbili utvrditi o kakvom kvaru se radi jer to navodno nije u nadležnosti tužitelja. Tuženik je naveo da ga je tužitelj okrivio za štetu za prethodno protupravno i nehumano postupanje tužitelja te da mu je stavio na teret da je on sam prouzročio kvar jer su znali da tuženik sam ne može utvrditi uzrok kvara i istoga otkloniti. Nakon vraćanja vodomjera, koji je vidljivo protupravno i nestručno bio oduzet te nakon nestručnog zatvaranja ventila te nakon toga ponovnog nestručnog priključenja na vodovodnu mrežu, tuženik tvrdi da je bio prisiljen plaćati isporuku vode koja je nekontrolirano istjecala, a što je tužitelj bez dokaza obrazložio kao kvar na internoj vodovodnoj instalaciji. Tuženik je naveo da mu je tužitelj stavio na teret da su cijevi stare 30 godina i da sam mora snositi troškove po svim računima na kojima je bila zaračunata potrošnja vode, koja je vidljivo prekomjerna za domaćinstvo s jednim članom. Nadalje, tuženik je naveo da su nakon zamjene vodomjera temeljem radnog naloga od 3. prosinca 2024. računi za potrošnju vode bitno smanjeni i to za 88%, unatoč tome što tuženik na vodovodnoj instalacija koja je njegovo vlasništvo nije ništa mijenjao. Tuženik stoga tvrdi da su navodi ovrhovoditelja o staroj i istrošenoj vodovodnoj instalaciji, koja je navodno prouzročila kvar i nekontrolirano istjecanje vode, bili lažni, neistiniti i ničim dokazani. Posljedica toga je da je tuženik morao neosnovano i protupravno plaćati povećanu potrošnju vode u razdoblju od mjeseca srpnja 2019. do mjeseca prosinca 2019., a da se to nastavilo i u razdoblju od siječnja 2020. do prosinca 2020. te siječnja 2021. do prosinca 2021. godine. Nakon toga tuženik više nije mogao plaćati povećanju potrošnju vode koju nikada nije potrošio, niti je mogao potrošiti u domaćinstvu koje ima samo jednog člana te je obavijestio ovrhovoditelja da će plaćati aproksimativno potrošnju prema svakom ispostavljenom računu, ali se tužitelj na to oglušio i dalje ga je nastavio neosnovano zaduživati.

Slijedom svega navedenog, tuženik tvrdi da računi za razdoblje od 31. ožujka 2024. do 27. prosinca 2024. nisu pravno vjerodostojne isprave jer da ne postoje zakoniti izvori podataka kojima ovrhovoditelj može dokazati osnovanost svoje tražbine u iznosu od 465,77 eura, odnosno za navedene troškove odgovoran je tužitelj, a ne tuženik.

3. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, sud je rješenjem od 7. svibnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. 1. Tužitelj se očitovao na prigovor tuženika podneskom od 23. svibnja 2025. U podnesku je naveo da je tuženik suvlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalaze kuća, zgrada, dvorište i oranica te na kojoj se nalazi vodovodni priključak u odnosu na koji su izdani predmetni računi i da je tuženik evidentiran kao korisnik vodne usluge. Tužitelj je naveo da je odredbom čl. 99. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Zagorskog vodovoda d.o.o. [adresa], revizija 5., broj: 8311/2016 od 3. svibnja 2016. (u daljnjem tekstu: OTU) propisano da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom prema očitanoj potrošnji cijelih metara kubičnih, a čl. 112. st. 1. OTU propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju izdanog računa prema važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika. Nadalje, naveo je da je čl. 111. OTU propisano je da je korisnik dužan omogućiti isporučitelju da utvrdi točnu količinu pružene usluge u svakom trenutku kada to Isporučitelj zatraži, a ako korisnik ne omogući ili isporučitelj iz drugih objektivnih razloga ne može utvrditi količinu pružene usluge, isporučitelj je ovlašten ispostaviti račun za uslugu na osnovu očitanje potrošnje u obračunskom razdoblju u kojem je vodomjer bio ispravan i dostupan. U slučaju obračuna potrošnje vodne usluge temeljem procjene sukladno stavku 2. ovoga članka, obračun će se uskladiti sa stvarnom potrošnjom prigodom sljedećeg očitanja vodomjera. Isporučitelj je osobito ovlašten utvrditi količinu pružene vodne usluge procjenom iz stavka 2. ovog članka u slučajevima: 1. kad na vodomjeru nema odgovarajućih plombi s oznakom isporučitelja odnosno Državnog zavoda za mjeriteljstvo, 2. kad isporučitelj utvrdi da su plombe na vodomjeru oštećene, 3. kad je vodomjer neispravan (npr. ne mjeri protok vode odnosno ne mjeri ispravno, poparen, smrznut), 4. kad je vodomjer nedostupan isporučitelju (nemoguć pristup vodomjernom oknu, voda u vodomjernom oknu), 5. kad isporučitelj utvrdi da je vodomjerom rukovala neovlaštena osoba s ciljem onemogućavanja utvrđenja točne količine isporučene usluge (okretanje vodomjera, mehaničko oštećenje), 6. kad očitavanje vodomjera nije moguće zbog vremenskih uvjeta, 7. za slučaj gašenja požara, 8. kada isporučitelj mijenja cijenu usluge, 9. na kraju poslovne godine, 10. po potrebi Isporučitelja.

Sukladno navedenim odredbama, prema navodima tužitelja, utuženi računi izdavani su temeljem izvršenog očitanja vodomjera broj [broj vodomjera], odnosno temeljem procjene, kako je na istima naznačeno, sukladno citiranim odredbama OTU te sukladno važećem cjeniku vodnih usluga tužitelja. Tužitelj izričito spori navode tuženika da je prilikom „neovlaštenog“ izuzimanja vodomjera došlo do kvara na spojnici cijevi, što bi prouzročilo nekontrolirano otjecanje vode na predmetnom mjernom mjestu. A navedene navode tuženik nije ničim niti dokazao.

Nadalje, tužitelj je naveo da je čl. 23. st. 3. OTU određeno je da je vodovodna instalacija od pomoćnog ventila (uključivo i pomoćni ventil) iza brojila do građevine odnosno druge nekretnine, uključujući i građevinski dio, u vlasništvu korisnika koji je održava u stanju funkcionalne ispravnosti, a da je odredbom čl. 67. OTU propisano da isporučitelj ne odgovara za štetu korisniku zbog prekida isporuke koja je posljedica djelovanja treće osobe ili je uzrokovana višom silom. Isporučitelj ne odgovara ni za štetu koja nastane na internoj vodovodnoj instalaciji te cijevima, trošilima, grijačima, kućanskim aparatima i drugim uređajima priključenim na vodovodne instalacije: zbog nepravilno izvedenih internih instalacija, zbog onečišćenja interne instalacije, zbog promjene u tlaku u vodoopskrbnoj mreži, zbog smrzavanja dijela instalacija ili vodomjera, zbog obustave isporuke vode kao posljedice neplaćanja računa za vodnu uslugu, zbog otuđenja vodomjera i u ostalim slučajevima nepridržavanja propisanih standarda vodnih usluga isporučitelja. Nadalje, tužitelj je naveo da čl. 91. OTU propisuje da je korisnik dužan pri trošenju vode postupati prema načelu savjesnosti, odnosno vodu trošiti isključivo u količinama koje su redovito potrebne domaćinstvu, industriji, odnosno za djelovanje i ostvarivanje svrhe. U svrhu ostvarivanja načela savjesnosti korisnik je obvezan održavati kućne instalacije u ispravnom stanju te pravovremeno intervenirati u slučajevima puknuća cijevi ili ostalih kvarova koji mogu uzrokovati istjecanje vode u većim količinama. Tužitelj zaključno tvrdi da je korisnik odgovoran za održavanje interne instalacije, a ukoliko je imao saznanja da na istoj postoji kvar, isti je bio dužan i otkloniti. U odnosu na navode tuženika vezane uz zamjenu vodomjera, tužitelj je istaknuo da je zamjena vodomjera izvršena zbog predstojećeg isteka ovjernog roka od 5 godina, a što je razvidno iz priloženog naloga zamjena vodomjera.

Tužitelj je stoga predložio da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

5. Tuženik se nije očitovao o podnesku tužitelja od 23. svibnja 2025., iako mu je isti bio uredno dostavljen.

6. 1. Temeljem odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, a sud će održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

6. 2. Niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta, a s obzirom na dostavljene pisane isprave sud nije ocijenio potrebnim održavanje ročišta radi provođenja dokaznog postupka.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga i u obavijest na str. 10-11 spisa, u podatke tužitelja o obvezniku plaćanja RTV pristojbe na str. 53 spisa, u zapisnik tužitelja od 30. srpnja 2025. na str. 54 spisa te u pregled stanja računa (saldakonti karticu) na str. 55-57 spisa.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

9. 1. Predmet tužbe je tužiteljeva tražbina po osnovi računa za vodne usluge za razdoblje od mjeseca ožujka do mjeseca prosinca 2024. godine za čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se odnosi na tuženika kao korisnika vodnih usluga na toj nekretnini.

9. 2. Iz dokumentacije na str. 37-52 i 53 spisa utvrđeno da je tužitelj tuženiku ispostavio predmetne račune temeljem očitanja vodomjera, koja su izvršena 28. ožujka 2024., 27. svibnja 2024., 30. rujna 2024. i 28. studenoga 2024. Na predmetnim računima nalazi se uputa da se isti mogu osporiti do roka dospijeća navedenog na računu prigovorom koji se podnosi u pisanom obliku putem pošte, osobno ili na naznačenu adresu elektroničke pošte. Tuženik nije dokazao da je osporio predmetne račune.

9. 3. Tuženik je tvrdio da je do potrošnje vode u predmetnom razdoblju došlo zbog kvara na vodovodnim instalacijama koje su u vlasništvu tužitelja i zbog pogrešno postavljenog vodomjera nakon što je 2019. godine bio skinut vodomjer zbog neplaćenih računa, odnosno nakon što je bio isključen iz vodovodne mreže te je tvrdio da nakon zamjene vodomjera u mjesecu prosincu 2024. došlo do pravilnog evidentiranja potrošnje vode te da su računi nakon toga bili za 88% manji nego za prethodno razdoblje.

9. 4. Iz radnog naloga od 6. prosinca 2024. na str. 23 spisa proizlazi da je na tuženikovoj nekretnini toga dana zamijenjen vodomjer, jer je datum ovjere prijašnjeg vodomjera isticao 31. prosinca 2024., što je u skladu s napomenom na računu od 30. studenoga 2024. (str. 45-46 spisa), prema kojoj će se na području grada [adresa] vršiti redovna zamjena vodomjera u razdoblju od 2. do 31. prosinca 2024. Dakle, navedena zamjena vodomjera nije bila izvanredna zbog navodnog kvara ili prijave kvara na prijašnjem vodomjeru, kako bi to proizlazilo iz navoda tuženika, već se radilo o redovnoj zamjeni vodomjera.

9. 5. Tuženik nije dokazao, niti je predložio dokaze na okolnost da je uzrok potrošnje vode u razdoblju na koje se odnose predmetni računi, bio u kvaru vodovodnih instalacija koje su u vlasništvu tužitelja, niti u nestručnom i nepravilnom postupanju djelatnika tužitelja prilikom postavljanja vodomjera 2019. godine.

9. 6. Iz "opomene" od 21. lipnja 2019., koju je tuženik dostavio u prilogu svog prigovora, utvrđeno je da se ista odnosi na tuženikovu pritužbu zbog obustave isporuke vode te ista ne dokazuje njegove tvrdnje da je za potrošnju vode u razdoblju na koje se odnose ovdje predmetni računi odgovoran tužitelj.

10. Kako je tužitelj dokazao da se predmetni računi temelje na očitanju vodomjera (fotografije kojeg su s prikazanim stanjem vodomjera vidljive na svakom izvještaju o izvršenju očitanja vodomjera), a tuženik nije prigovarao predmetnim računima prema uputi na istima i nije predložio dokaze na okolnost da bi tužitelj bio odgovoran za potrošnju vode u predmetnom razdoblju zbog navodnog nestručnog rada svojih djelatnika ili zbog navodnog kvara na vodovodnim instalacijama koje su u tužiteljevom vlasništvu, sud je navode iz tuženikovog prigovora ocijenio neosnovanim.

11. Sud je stoga u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

12. 1. Odluka o parničnim troškovima donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1 ZPP-a te je tuženiku koji je izgubio parnicu naloženo da tužitelju naknadi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka. Tužitelju su odmjereni troškovi javnog bilježnika prema odredbi čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, br. 9/21., 18/22., 154/22.) u iznosu od 25,00 eura.

12. 2. Na odmjerene troškove postupka tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od dana donošenja ove odluke, u smislu čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.).

13. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaboku 6. ožujka 2026.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Zagorski vodovod d.o.o. Zabok, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. LJ, [adresa]