1

                           

 

 

                                                                                                         Poslovni broj: 4 K-79/2022-24

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dijani Jagar-Grloci, uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Picer u kaznenom predmetu protiv  optuženog J. S. zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog Zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - dalje u tekstu: KZ/11), a po optužnici Općinskog državnog odvjetništva iz Koprivnice br. K-DO-172/12-66 od 31. listopada 2012., na raspravi  održanoj dana 6. studenoga 2023.g. u prisutnosti za ODO zamjenice S. D.-K., optuženika, osobno, branitelja optuženika odvjetnika K.K., te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika oštećenika odvjetnika B.B.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Optuženi J. S.

OIB…

sin R i A.S. r. J., rođen … u V., s prebivalištem u K., K. J.  zaposlen direktor TD "S" d.o.o. sa mjesečnom plaćom od 5.000,00 kn, oženjen supruga I.S. otac dvoje punoljetne djece, SSS zanimanje elektroinstalater, vlasnik obiteljske kuće u K.  nije vlasnik osobnog automobila, neosuđivan

 

 

                                                                                    k r i v   j e

                I. što je:

              1) neutvrđenog dana tijekom mjeseca ožujka 2010. godine, u K., kao direktor trgovačkog društva E.d.o.o. K., u nakani da trgovačkom društvu E. d.o.o.  K. da pribavi nepripadnu materijalnu korist, koristeći odnos povjerenja iz prethodne poslovne suradnje, dogovorio s predstavnicima trgovačkog društva S. T.d.o.o. Z.isporuku robe iz njihovog asortimana, neistinito pritom obećavši da će isporučenu robu u cijelosti platiti u roku dospijeća računa ispostavljenih za tu robu odnosno u roku od 90 dana te im kao garanciju plaćanja izdao bjanko zadužnicu broj OV-1452/10 od 4. ožujka 2010. na iznos od 500.000,00 kn i bjanko zadužnicu broj OV-4248/10 od 16. lipnja 2010. na iznos od 100.000,00 kn, iako je bio svjestan da na žiro računu trgovačkog društva E. d.o.o.  K. nema dovoljno novčanih sredstava te da zbog drugih ranije preuzetih obveza i zbog nepodmirenog poreznog duga preuzetu robu neće moći platiti i da ne može očekivati priliv sredstava dovoljan za podmirenje obveza, u što su mu predstavnici trgovačkog društva S.T. d.o.o. Z., ne sumnjajući u istinitost njegovih navoda povjerovali te sukladno sklopljenom dogovoru u razdoblju od 16. ožujka 2010. do 11. kolovoza 2010. isporučili robu ukupne vrijednosti od 527.455,72 kn, koju robu nije platio u roku dospijeća računa, a nakon što je dana 13. kolovoza 2010. nastupila trajna blokada žiro računa trgovačkog društva E. d.o.o.  K., da bi predstavnike trgovačkog društva S. T. d.o.o. Z. održao u zabludi da će njihovo potraživanje biti podmireno, sklopio je dana 20. kolovoza 2011. s trgovačkim društvom S. T. d.o.o. Z. kao direktor trgovačkog društva E.E.d.o.o. K. i kao prokurist trgovačkog društva M.E. d.o.o. K. ugovore o pristupanju dugu broj 02/2011 kojima se ta trgovačka društva obvezuju, svako u polovini iznosa, trgovačkom društvu S. T. d.o.o. Z. podmiriti dugovanje trgovačkog društva E. d.o.o. K.u ukupnom iznosu od 527.455,72 kn, znajući pritom da ta trgovačka društva na svojim žiro računima nemaju dovoljno novčanih sredstava za podmirenje tih obveza, tako da je do dana 7. prosinca 2011. od cjelokupnog duga trgovačko društvo M.E. d.o.o. podmirilo dio glavnice duga u iznosu od 15.373,52 kn,  čime je za ostatak glavnice duga u iznosu od 512.082,20 kn oštećeno trgovačko društvo S. T.d.o.o. Z.i za koji iznos je trgovačkom društvu E. d.o.o. K. pribavio nepripadnu materijalnu korist,

 

dakle, u  gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine što učini, a počinjenjem kaznenog djela je prouzročena znatna šteta,

 

2) neutvrđenog dana tijekom mjeseca studenoga 2010. godine, u K., kao direktor trgovačkog društva E. d.o.o. K., u nakani da trgovačkom društvu E. d.o.o.  K. pribavi nepripadnu materijalnu korist, koristeći odnos povjerenja iz prethodne poslovne suradnje, dogovorio s predstavnicima trgovačkog društva R. S. K. d.o.o. Z. isporuku robe iz njihovog asortimana, neistinito pritom obećavši da će isporučenu robu u cijelosti platiti u roku dospijeća računa ispostavljenih za tu robu odnosno u rokovima od 60 do 90 dana te im kao garanciju plaćanja izdao bjanko zadužnicu broj OV-8092/10 od 25. studenoga 2010. na iznos od 100.000,00 kn, bjanko zadužnicu broj OV-8651/10 od 15. prosinca 2010. na iznos od 100.000,00 kn i bjanko zadužnicu broj OV-8652/10 od 15. prosinca 2010. na iznos od 100.000,00 kn, iako je bio svjestan da na žiro računu trgovačkog društva E. d.o.o.  K. nema dovoljno novčanih sredstava, da je žiro račun tog trgovačkog društva u trajnoj blokadi od 13. kolovoza 2010. te da zbog drugih ranije preuzetih obveza i zbog nepodmirenog poreznog duga preuzetu robu neće moći platiti i da ne može očekivati priliv sredstava dovoljan za podmirenje obveza, u što su mu predstavnici trgovačkog društva R. S. Kabel d.o.o. Z, ne sumnjajući u istinitost njegovih navoda povjerovali te sukladno sklopljenom dogovoru u razdoblju od 17. studenoga 2010. do 11. veljače 2011. isporučili robu ukupne vrijednosti od 310.632,26 kn, koju robu nije platio u roku dospijeća računa, već je u narednom razdoblju putem cesija, kompenzacija i gotovinskim uplatama podmirio dio glavnice duga u iznosu od 125.279,14 kn  dok ostatak glavnice duga u ukupnom iznosu od 185.353,12 kn nije podmirio do danas, čime je na štetu trgovačkog društva R. S. Kabel d.o.o. Z. trgovačkom društvu E. d.o.o. K. pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 185.353,12 kn,

 

dakle, u  gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine što učini, a počinjenjem kaznenog djela je prouzročena znatna šteta,

 

              II. čime je počinio dva kaznena djela protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju označeno u čl. 247. st.2. u svezi st. 1.  Kaznenog Zakona  („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23  – dalje u tekstu: KZ/11), pa se temeljem istih zakonskih propisa i čl. 48. i 49. KZ/11. utvrđuju kazne kako sijedi:

 

              pod točkom 1) kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

 

              pod točkom 2) kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

 

              pa se temeljem čl. 51.  KZ/11.

 

                                                                                    o s u đ u j e

 

              na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

 

              III. Temeljem čl. 56 KZ/11. optuženom se izriče

 

u v j e t n a   o s u d a

 

tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo uz dodatnu obvezu u smislu čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11. da u roku od u roku od 1 (jedne) godine plati oštećenom T.D. S. T. d.o.o. Z. iznos od 67.350,95 eura (šezdesetsedamtisućatristopedeseteuradevedesetpetcenti) / 507.455,79 kn (petstosedamtisućačetristopedesetpetkunasedamdesetdevetlipa).

 

              IV. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženi u roku koji mu je određen ne izvrši ili ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.

 

V. Temeljem čl. 158. st.1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14., 70/17., 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi je dužan platiti oštećenom T.D. S. T. d.o.o., OIB:…, Z., Z., na ime imovinsko-pravnog zahtjeva iznos od 67.350,95 eura (šezdesetsedamtisućatristopedeseteuradevedesetpetcenti) / 507.455,79 kn (petstosedamtisućačetristopedesetpetkunasedamdesetdevetlipa) sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 3. ožujka 2012. pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana, na ime imovinsko-pravnog zahtjeva.

 

VI. Temeljem čl. 560. st. 1. i 2.  ZKP/08

a)              Utvrđuje se da novčani iznos od 24.600,59 eura (dvadesetčetiritisućešestoeurapedesetdevetcenti) / 185.353,12 kn (stoosamdesetpettisućatristopedesettrikunedvanaestlipa) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi J.S. ostvario kaznenim djelom iz čl. 247. st. 2. u svezi st.1. KZ/11.

b)              Utvrđuje se da je novčani iznos od 24.600,59 eura (dvadesetčetiritisućešestoeurapedesetdevetcenti) / 185.353,12 kn (stoosamdesetpettisućatristopedesettrikunedvanaestlipa) imovina R. H.

c)              Nalaže se optuženom J. S. da novčani iznos od 24.600,59 eura (dvadesetčetiritisućešestoeurapedesetdevetcenti) / 185.353,12 kn (stoosamdesetpettisućatristopedesettrikunedvanaestlipa) uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

VII. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točka 1-6 ZKP/08., optuženi je dužan platiti ovome sudu troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 270,00 eura (dvejstosedamdeseteura) / 2.034,32 kn (dvijetisućetridesetčettirikunetridesetdvijelipe) kao i troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.035,24 eura (tisućutridesetpeteuradvadesetčetiricenta) / 7.800,02 kuna (sedamtisućakunadvacenta), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

              1. ODO Koprivnica podnijelo je dana 23. studenoga 2012. optužnicu broj K-DO-179/2012-66 od 31. listopada 2012. protiv 1. optuženog J.S. i 2. optuženog T.D. "E." d.o.o. u stečaju, te izmijenjenu optužnicu broj K-DO-179/2012-94 od 18. veljače 2019., kojom se 1. optuženiku stavlja na teret počinjenje dva kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz čl. 293.st.2. i 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 293.st.2. KZ/97.

 

              2. Rješenjem ovog suda broj K-568/2012-54 od 10. srpnja 2018. temeljem čl. 380.st.1.toč.2. ZKP/08 obustavljen je kazneni postupak u odnosu na 2. optuženo T.D. "E." d.o.o. u stečaju.

 

              2.1. U ovom predmetu donesena je presuda K-563/2012-63 od 8. travnja 2019. kojom je optuženi J. S. proglašen krivim za navedena kaznena djela koja presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku rješenjem Županijskog suda u Splitu Kž-606/2019-7 od 20. veljače 2020.

              Nadalje, presudom K-61/2020-9 od 10. rujna 2020. optuženi je presudom također proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela kako ga se tereti u optužnici, koja presuda je ukinuta po Županijskom sudu u Splitu Kž-423/2021-5 od 22. ožujka 2022. i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U istoj odluci dane su upute u smislu otklanjanja bitne povrede odredaba kaznenog postupka u smislu ponovnog ispitivanja sudskih vještakinja S. P. i M. H. usaglašavanje njihovih nalaza i mišljenje te provesti druge dokaze i dati jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama.

             

              3. Nakon što je optužni J. S. pozvan da se očituje o navodima optužbe optuženi je izjavio da se ne smatra krivim da bi počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

 

4. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao knjigovodstveno-financijsku vještakinju S. P.  (2342-2343), knjigovodstveno-financijsku vještakinju M. H. (2347-2349), saslušao svjedoke E. S. (1231-1232), J. R. (1232), J. Z. (1232), D. R.(1232-1233), N. T. (1233), te izvršio usaglašavanje nalaza na raspravi sa knjigovodstveno-financijskim vještakinjama M. H.i S.P.

              Izvršen je uvid u presliku prigovora na rješenje o ovrsi (24), ovjere potpisa (25), email korespondencije (26), ugovora (27-28), emaila sa ugovorom (29-87), dokumentacije i računa (88-253), izvršen je uvid u bianco zadužnice (258-263), račun i otpremnice (264-274), pročitan je podnesak banke (278), podaci o solventnosti (279),  pregled prometa (280-285), prijave potpisa (286), pročitani su podaci o solventnosti (287), pregled prometa (288-291), prijava potpisa (292-294), očevidnik o danima solventnosti (295), obrazac BON-2 (296), pregled prometa (297-327), pročitan je dopis banke (328-329), potvrda o solventnosti (330), o danima insolventnosti (331), opis prometa na računu (332-348), potvrda o solventnosti (347-348), izvadci (349-350), prijava potpisa (351), potvrda o solventnosti (352-353), izvadci (361-369), pročitan je dopis  banke (370), pregled prometa (371-373), podaci o solventnosti (371), prijava popisa (375), pročitan je dopis  banke (376) i dokumentacija (377-384), pročitan je dopis uprave, P. u. K. (393) i dokumentacija (394-450), pročitan je dopis uprave (465), potvrda (466), potraživanja od kupaca (467), pročitan je dopis banke Z. (470-471), dokumentacija (472-480), izvadci (481-504), pročitan je dopis banke  (505), izvod prometa po računu (506-558), izvršen je uvid u potpisni karton (559),. pročitan je očevidnik o danima insolventnosti (560), potvrda o danima blokade  banke (561), izvadci (564-777), izvršen je  uvid u presliku ugovora o pristupanju duga (778-781), ovjere potpisa (782), opomene (783), prigovora (784), kartice kupca (785-791), salda conti kartice dobavljača od 1.1.2010. do 31.12.2010 (792-801), pročitan je izvadak iz sudskog registra (802-807), potpisni karton (808), očevidnik o danima insolventnosti i obrazac BON-2 (809), otvorene stavke (810), salda conto kartice dobavljača (811), izvršen je uvid u presliku višestruke kompenzacije (812), izjave (813), izdatka (814), ugovora o cesiji (815), prijedloga za kompenzaciju (816-821), preslika emaila (822-888), izvršen je uvid u presliku potpisnog kartona(829), očevidnika o danima insolventnosti (830), izvatka o stanju o prometu računa  banke (831-860), potvrda o danima blokade banke (861) i izvadci (864-1060), izvršen je  uvid u presliku potvrde FINE (1067) i dokumentacije (1068-1074), bianco zadužnice (1075-1078), izvoda otvorenih stavaka (1081), salda conti kartice (1082-1090), pročitan je imovinsko-pravni zahtjev R.S. K. Z. (1101), podaci iz sudskog registra (1102-1103), izvršen je uvid u presliku ugovora o podizvođenju (1106-1120), ugovora (1123-1181), elaborat revizije procjene vrijednosti nekretnine (1182-1192), promet robe (1193-1196), otvorene stavke kupaca (1197-1207), izvršen je uvid u presliku zapisnika F.(1208-1214), zapisnik od 27.9.2012. kod Trgovačkog suda u Varaždinu (1215-1222), pročitan je imovinsko-pravni zahtjev RS K. d.o.o. (1223-1224), izvršen je  uvid u presliku prijedloga za ovrhu (1225-1228), pročitan je izvadak otvorenih stavki S. t.na dan 5.3.2014 (1236-1239), pročitan je imovinsko-pravni zahtjev oštećenika S. t. d.o.o. (1240-1241), izvršen je uvid u presliku računa (1242-1244), pročitan je imovinsko-pravni zahtjev (1247-1248), izvadak otvorenih stavki (1249-1252), dopis banke (1253), izvršen je uvid u presliku dokumentacije Trgovačkog suda u Varaždinu St-1251/12-8 (1255-1314), pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka S. P. (1327-1365) i prilozi (1366-1582), izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra (1595-1598), pročitan je  imovinsko-pravni zahtjev oštećenika (1600-1601), izvršen je uvid u presliku potraživanja od kupaca i dokumentacija (1603-1683), ugovora (1684-1778), potraživanja od kupaca i dokumentacija  (1779-1804), ugovora (1805-2010), potraživanja od kupaca (2011-2029), izvršen je uvid u presliku rješenja trgovačkog suda u Varaždinu (2031), izvršen je  uvid u presliku rješenja Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-1385/10-107 od 3.9.2015 (2034-2035), izvatka iz zemljišne knjige (2036-2039), pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje M. H.sa prilozima (2040-2274), pročitan je izvadak iz sudskog registra (2414-2418), pročitan je imovinsko pravni zahtjev oštećenika S.  T. (2474) te je izvršen uvid u presudu Općinskog suda u Rijeci K – 58/2015-79 od 26. ožujka 2021., presudu Županijskog suda u Osijeku Kž-521/2022-5 od 2. veljače 2023., presudu Općinskog suda u Koprivnici broj K – 110/2019-28 od  23. ožujka 2021. i presude Županijskog suda u Osijeku broj Kž – 417/2021-4 od 14. srpnja 2022. (2487-2525).

 

5. U svom iskazu danom u obrani optuženi J. S. (2354, 2406) naveo je da želi napomenuti prvenstveno da je sklopio pravni posao sa oštećenicima, ali bez namjere da stekne protupravnu imovinsku korist. 1993. započeo je obrt sa jednim zaposlenim koji posao se širio u vidu elektroinstalacija, da bi 1998. iz obrta prešao na d.o.o. Imali su dućan gdje su prodavali uz elektroinstalacije, sanitarnu opremu i keramiku, da bi od 2000. do 2005. radili i otvorili halu na Z. u K., u kojoj je smjestio dućan, a bilo je i sjedište firme. Imali su 70 djelatnika, promet je bio sve veći da bi negdje 2007. na 2008. dosezao do 40 milijuna kuna. Međutim, tada počinje kriza, koja je kulminirala 2010., ekonomska, kada je počelo poslovanje padati, prodaja je padala i oni su kolko-tolko uredno poslovali uz neke manje probleme. Međutim, došlo je do toga da se nisu naplatili već izvršeni radovi, a bilo je i potraživanja koja je T.D.E. bilo dužno dobavljačima. Banka je procijenila upravo tu halu na Z.tada na 16 milijuna kuna, 10 milijuna kuna su bila njihova potraživanja i 10 milijuna su bile njihove zalihe. Kako nisu uspjeli dosta potraživanja naplatiti, on je 2010. uzeo kredit za firmu, a u zalog je stavio privatnu kuću koju je naslijedio od oca, no kako firma nije mogla vraćati kredit, iako je mislio spasiti firmu, vodio se ovršni postupak, kuća je prodana i sada ne zna do kada će tu još živjeti. Također je i u 6 mjesecu 2010. Banka dala kredit firmi u iznosu od 2,7 milijuna kuna da bi se mogla riješiti dugovanja i da bi se nastavilo redovno poslovati. Međutim, dužnici E. nisu redovno plaćali i on je poduzimao sve samo da spasi firmu, zatvarali su dugovanja kompenzacijama, pristupu dugu, samo da se međusobna potraživanja zatvore. On je za dug prema upravi, koja im je više puta radila reprogram duga, dao i stan u Z. kao zalog, a koji stan su dobili u kompenzaciji za izvršene radove od T. Z., koji stan je prodan u stečaju. Kada više nisu mogli sve to pratiti prestali su uzimati robu da se ne bi još više zaduživali. U 7 mjesecu 2012. Uprava je pokrenula stečajni postupak nad T.D. "E." d.o.o. On nije ulazio u posao sa oštećenicima sa bilo kakovom prijevarnom namjerom jer je on robu koju je uzeo od oštećenika uložio, a temeljem sklopljenih ugovora tada za oko 20 milijuna kuna i nije taj novac uzeo za sebe. Odvjetnik R. podnosio je i prijedloge za ovrhe, tužbe, da bi se utjerala njihova potraživanja, jer su i oni imali puno dužnika. Da bi spasio firmu 2010. je uzeo kredit od banke od 1,2 milijuna kuna i založio je svoju vlastitu kuću u kojoj živi sa obitelji i da nije vjerovao da će firma izaći iz krize i nastaviti dalje poslovati on ne bi zalagao vlastitu kuću.

U svom iskazu danom u obrani optuženi J. S. (2481) naveo je da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret jer nije imao namjeru nikoga prevariti. On je najveći gubitnik u cijelom tom slučaju jer je ostao bez kompletne imovine.

 

              6. Pročitani su izvodi iz PE i KE (385, 387-388).

 

              7. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio činjenično stanje na način kako je to navedeno u izreci presude.

 

              8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi bio direktor T.D. "E." d.o.o. K., a također je bio i direktor T.D. "E.E." d.o.o., a također je bio i prokurist T.D. "M. E." d.o.o., dok je direktor bila I.S. Stoga optuženi ispunjava svojstvo odgovorne osobe "E." d.o.o. iz čl. 87.st.6. KZ/08.

 

              9. Također je nesporno da je postojao poslovni odnos između oštećenog T.D. S. t. d.o.o. koje je isporučivalo robu T.D. "E." d.o.o. te da postoje nepodmireno računi za robu iz kojih proizlazi da je glavni dio robe isporučivan T.D. "E." d.o.o. 16.3.2010 do 11.8.2010. u ukupnoj vrijednosti 527.455,72 kune, međutim nesporno je da je njihova poslovna suradnja počela još 2000. godine.

 

              10. Nesporno je da su T.D. "E.E. " d.o.o. također imale za poslovnog partnera T.D. S. t. d.o.o. kao i T.D. "M. E."   d.o.o. u kojim je optuženi bio direktor odnosno prokurist.

 

              11. Također je nesporno da T.D. "E." d.o.o. u vidu računa otvorenih kod banke… d.d., da je trajna blokada T.D. nastupila 13.8.2010., a za T.D. "E.E." d.o.o. nastupila je 9.11.2011 te za T.D. "M. d.o.o. trajna blokada nastupila 2.12.2011.

 

              12. Osim toga sam pravni posao kupoprodaje elektrotehničke opreme sa predstavnicima oštećenog T.D. S. t. sklapa upravo optuženik kao direktor T. "E." d.o.o. te je preuzeta roba bila ukupne vrijednosti 527.455,77 kuna koja je isporučena u vremenu od 16.3.2010. do 11.8.2010 i koji iznos nije plaćen oštećenom TD, da bi 13.8.2010. nastupila trajna blokada TD "E." d.o.o. nad kojim je T.D. rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu St-151/12-8 od 2. srpnja 2012. otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom "E." d.o.o. K., s danom 22.7.2012., a rješenjem St-151/12-154 od 15.9.2015. zaključen je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom "E." d.o.o. u stečaju.

 

              13. Da bi se nakon nastupa trajne blokade računa T.D. "E." d.o.o. došlo do rješavanja neplaćenog duga optuženi koji je istovremeno direktor T.D. "E. E." d.o.o. i prokurist T.D. "M.E. d.o.o. sklapa dogovor sa predstavnicima oštećenika da će oba ta trgovačka društva, svako u polovini dijela, ispuniti potraživanja T.D. "E." d.o.o. i to dana 20.8.2011., a koji dogovor je sačinjen u vidu ugovora o pristupu dugu u ime sva tri T.D. koja potpisuje upravo optuženi kao direktor i prokurist.

 

              14. Nesporno je da je T.D. "M.E." d.o.o. do dana 7.12.2011. podmirilo dio glavnice u iznosu  od 15.373,52 kune, dok je ostatak glavnice ostao neplaćen i to u iznosu od 512.082,20 kuna.

 

              15. Što se tiče oštećenog T.D. "R.S. K. d.o.o. nesporno je da je roba T.D. "E." d.o.o. isporučivana u razdoblju od 17.11.2010. do 11.2.2011. u ukupnom iznosu od 310.632,26 kuna. Optuženi je u vidu osiguranju plaćanja izdao bianco zadužnice T.D ."E." d.o.o. za oštećeno T.D. i to pod brojevima OV-8092/10 od 25.11.2010., OV-8651/10 od 15.12.2010., te OV-8652/10 od 15.12.2010., a koju je kod javnog bilježnika potpisao i ovjerio upravo optuženi i to na iznos svake zadužnice od 100.000,00 kuna.

 

              16. Također je nesporno da je T.D. "E." d.o.o. putem cesija, kompenzacija i gotovinskim uplatama podmirilo glavnicu duga u iznosu od 125.279,14 kuna dok ostatak duga u ukupnom iznosu od 185.353,12 kuna nije podmiren T.D. "R.S. K." d.o.o.

 

              17. Nesporno je da je "RS Kabel" preostao postojati odnosno brisan je kao subjekt po Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 7.10.2019., rješenjem Tt-19/10655-75.

 

              18. Kako je nesporno utvrđeno da je trajna blokada društva "E. " d.o.o. nastupila 13.8.2010. proizlazi da je optuženi J.S.nakon nastupa trajne blokade računa T.D. ugovorio inkriminirani pravni posao sa TD "RS K." d.o.o., i tijekom studenoga mjeseca preuzeo robu te izdao bianco zadužnice za vrijeme trajne blokade računa.

 

19. Tijekom postupka bilo je sporno utvrditi da li je optuženi stupajući u poslovne odnose sa oštećenim trgovačkim društvima postupao sa unaprijed stvorenom namjerom da pribavi imovinsku korist za svoju pravnu osobu, time i prouzročenje štete oštećenicima.

 

20. Za postojanje prijevare nije dovoljno samo to da netko (počinitelj) nije ispunio svoju obvezu koju je preuzeo stupajući u imovinskopravne odnose s drugim osobama. Traži se naime postojanje specijalne namjere (dolus specialis) da se dovođenjem drugog u zabludu pribavi protupravna imovinska korist za svoju pravnu osobu, uz istodobni nastanak imovinske štete oštećeniku. Za postojanje ovog kaznenog djela potrebno je da  je počinitelj već pri uspostavi imovinskopravnih odnosa s drugom osobom imao namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu. Za utvrđivanje te namjere i prijevarnog postupanja potrebno je sagledati sve njegove postupke kako bi se došlo do zaključka da li u trenutku kada je zaključivan pravni posao, sve upućivalo na to da počinitelj lažno predočava činjenice na koji način mu je cilj dovesti oštećena trgovačka društva u zabludu tako da ovi na štetu svoje imovine nešto učine.

 

21. Da bi sud utvrdio sporne činjenice i odgovorio na sporna pitanja saslušani su svjedoci i to E. S.(1231-1232), J. R. (1232), J.Z. (1232), D. R. (1232-1233) i N. T. (1233), pročitana je sva materijalna dokumentacija, a i provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještakinji S. P., time da je optuženi u  spis dostavio svoje knjigovodstveno vještačenje po vještaku M. H.  te je sud po uputi Županijskog suda u Splitu izvršio usaglašavanje njihovih nalaza.

 

22. Tako je svjedok E. S. (1231-1232) potvrdio da je on bio direktor T.D. "S.t." d.o.o. gdje je optuženi kontaktirao sa referentom za prodaju robe pa detalje zna J. .R, dok je J. Z. provjeravao bonitet. Sjetio da je u prosincu 2010. izvršena cesija da bi se naplatio dio duga, međutim nema saznanja da li je to i naplaćeno te je predao u spis popis otvorenih stavki (1236-1239) iz kojih je vidljivo da dug T.D. "E." d.o.o. iznosi 507.455,72 kune te je samo plaćeno 16.3.2010. iznos od 3.491,01 kune. Istaknuo je da u vrijeme stupanja u poslovni odnos sa T.D. "E." nisu imali nikakva saznanja da bi to društvo imalo kakvih poreznih dugovanja. Kako su istekli svi rokovi plaćanja, a tvrtka "E." d.o.o. prema bonitetu je dobro poslovala kontaktirano je sa optuženim koji daljnju robu nije tražio, a oni su prekinuli daljnju isporuku robe. Bilo je bezuspješnih pokušaja mjesecima da se dug naplati, u cijelosti ili dio, da bi  na kraju optuženi izbjegavao javljati se na pozive i mailove, te je on u 8 mjesecu 2010. otišao zajedno sa J. Z.u K. u firmu "E." d.o.o. i išli skoro svakog mjeseca te pokušavali sa J. S. dogovoriti  da plati bar dio, te se uspjeli u prosincu 2010 smanjiti sa 70.000,00 kuna putem cesija "E." d.o.o. i  "S." d.o.o, dok ostalo nisu mogli naplatiti, a ukupan dug je bio 598.725,39 kuna. Temeljem ugovora o pristupu dugu još dvije firme optuženika "E. E." d.o.o. i "M.E." d.o.o. uspjeli su naplatiti od svake firme po 10.000,00 kuna i ništa više. Pokušali su se naplatiti i putem ovrha na računima i i vidjeli da su sve tri firme u trajnoj blokadi, pa su se pokušali naplatiti putem ovrha na nekretnini i pokretnini, što nije uspjelo. Saznali su da optuženi i dalje radi, da uzima robu kod drugih firmi, te da je nakon svih tih blokada otvorio četvrtu firmu "S." d.o.o. gdje je odgovorna osoba I. S., odnosno njegova obitelj.

 

23. Svjedok J. R. (1232) je u svom iskazu naveo da je tijekom 2010. kao i sada referent prodaje  firmi oštećenog "S. t." te je provjeravao kod stupanja u pravni posao i bonitet na portalu "P. H.", koji portal daje podatke unatrag 3 ili 6 mjeseci, a dobio je nalog da se može ući u posao sa T.D. "E." jer se radilo o iznosu većem od 10.000,00 kuna koliko je on mogao ugovoriti posao. Potvrdio je u svom iskazu da je od firme "E." d.o.o. putem maila zaprimio upit u vidu troškovnika za ponudu elektromaterijala  potrebnog za izvođenje objekta centralnog skladišta "F." d.o.o., D. S., te je nakon sastavljanja ponude održan sastanak u vezi dobivene ponude, na kojem sastanku je prisustvovao i J. S. i B. S., te je J. Z. upozorio iste da neće raditi temeljem kompenzacija. Tvrtka "E." d.o.o. proširila je svoju narudžbu u odnosu na početnu što je prelazilo dogovoreni 500 tisuća kuna pa su zatražili još jednu zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna, koja je potpisana od strane optuženog. Nakon što su ispoštovane sve narudžbe dobio je informaciju da roba uopće nije plaćena, iako su odavano prošli rokovi te je pokušavao kontaktirati sa J.S. kojeg nije uspio kontaktirati, već samo sa B. S. koji mu je rekao da tu ne može ništa. Čak je i osobno pokušao naći način da se dug smanji u vidu kompenzacije u građevinskom materijalu, no to nije realizirano. On je cijeli predmet predao svom nadređenom J.Z. Obitelj S. je otvorila četvrtu firmu "S." d.o.o. te je i s njihove strane došao upit za ponudu u njihovu ispostavu u Splitu, koji nije znao o kome se radi, no kad je on sam vidio da se radi o obitelji S., daljnji kontakti i narudžbe nisu odobreni.

 

24. Svjedok J. Z. (1232) u svom iskazu naveo je da je u vrijeme davanja iskaza on direktor T.D. "S. t." d.o.o. te da mu je poznato da u vrijeme sklapanja pravnog posla oni nisu imali saznanja da bi T.D. "E." imalo kakvih poreznih dugovanja. Poznato mu je da je u svezi duga, jer do 8 mjeseca isporučivana roba, u 12 mjesecu preko firme "S." d.o.o. izvršena kompenzacija te je bio uplaćen iznos dva puta po 35 tisuća kuna i to 16.12.2010. i 22.12.2010. Prvo su pustili tijekom 2011. zadužnice na naplatu, pa ju čak i povukli da bi optuženi mogao dalje raditi i platiti dug, dogovarali su i pristup dugu te su dugu pristupili "E. E." i "Maloprodaja E." koje su bile također firme optuženika i čak taj ugovor optuženi nije htio ovjeriti kod javnog bilježnika. Kako se optuženi nije javljao radi plaćanja duga pokrenuli su ovršni postupak te su uspjeli naplatiti 20.000,00 kuna, da bi bila pokrenuta druga ovrha u kojoj je osporen pristup dugu, što je njega jako začudilo te je potvrdio svoje uvjerenje da se namjerno izbjegava plaćanja duga. Rok plaćanja je bio 90 dana, pa još dalje 30 dana, kada se pušta zadužnica, a ovaj put su ju čak pustili i kasnije, no zaustavili su isporuku robe. Sve su dogovarali isključivo sa 1. optuženim. Sklopljena je i predstečajna nagodba. Potvrdio je da je u njihovu firmu 2012. kada je davao iskaz dostavljen upit sa ponudom za neku robu od firme "S." d.o.o., koja im je bila nepoznata, pa su nakon provjere utvrdili da je to nova firma obitelji S., pa su izradu ponude i daljnju suradnju odbili.

 

25. Svjedok D. R. (1232-1233) potvrdio je u svom iskazu da je firma  "R.S. K." d.o.o. Z. sa firmom "E." započela poslovnu suradnju 2007. te je od tada pa do 6.11.2010. ostvaren poslovni odnos u iznosu od 311.000,00 kuna koja se roba sa teškoćama i povremenim kompenzacijama ipak plaćala. No dana 17.11.2010 pa do kraja godine firma "E." d.o.o. je naručila i preuzela robe od 300.632,00 kuna što im je postalo sumnjivo jer je toliki iznos bio prometa u proteklih 3 godine suradnje. Dostavljene su zadužnice kao garancije plaćanja, rok je bio 60 dana i ništa nije podmireno.  Na telefonske pozive optuženi im se nije želio javiti, već je uspio ostvariti telefonski kontakt sa B. S. i I.S. koji su se pozivali na J. S. Zadužnice su predane u banku no nisu se mogle naplatiti, a kroz kompenzacije su u narednim mjesecima uspjeli zatvoriti iznos od 129.187,00 kuna. Napomenuo je da su se osjećali prevarenim jer je vidio da u studenom 2010. je firma "E." d.o.o uzela veću količinu robe, da je već tada društvo bilo u blokadi, otvarali su nove firme, a o tome ih nisu obavijestili, pa su sve predali odvjetniku jer su došli i do saznanja da je u roku od 3 dana optuženi otvorio dvije firme "Maloprodaja E." i "Elektroinstalacije", a kasnije i firmu "S.". Kada su zvali optuženog javljala se jedna gospođa koja je reka da ne radi više u "E." već u "Maloprodaji E." i to je sve njima bio doka da je postojala namjera da se uopće taj dug niti ne plati. Njemu optuženi nije govorio o blokadi žiro-računa, a da je to znao ne bi isporučivao robu i moguće je da su provjeravali bonitet i da nije bila blokada dok su izdavali robu, no tada su stopirali isporuku robe.

 

26. Svjedok N. T. (1233) u svom je iskazu da je navela da je radila u T.D. "E." od 17.10.2005. do 8. mjeseca 2012. na radnom mjestu knjigovođe i dok je došla raditi sve je bilo u redu, obavljali su se ugovoreni poslovni i poduzeće je imalo oko 80 zaposlenih, te je tako bilo do kraja 2010., kada je dolazilo do naznaka manjih problema, a pred kraj 2011, više se nisu mogli s tim nositi. Sjeća se da je optuženi poduzimao sve što se tiče plaća radnika, plaćanja dobavljačima, bila je s njim više puta na sastancima, pokušao je sve dogovoriti s Poreznom upravom, te je i njoj još uvijek dužan šest plaća i trudio se da poduzeće digne natrag i da sva dugovanja plati. Imali su puno dužnika i to oko 3 milijuna kuna, a 2010. dizan je kredit od  banke, kojeg su dobili te ga ne bi dobili da svi papiri nisu bili uredni. I oni su pokretali ovršne postupke protiv svojih dužnika. Nema saznanja o poreznom dugu, no poznato joj je da im je  uprava odobrila reprogram poreznog duga te misli da je nešto na ime poreznog duga i plaćeno. Nije se sjećala više datuma kada bi nastale kakve blokade računa niti kakva je bila situacija početkom 2011.

 

27. Istim svjedocima sud vjeruje jer su govorili o činjenicama o kojima su imali saznanja, bilo direktno bilo posredno, a iskazivali su okolnosno i logično obzirom na radna mjesta na kojima su radili u vrijeme sklapanja pravnih poslova od strane optuženog kao direktora T.D. "E" d.o.o. te oštećenih trgovačkih društava, bilo kao direktori, referenti prodaje ili knjigovođe te su imali neposrednih saznanja o činjenicama bitnim za ovaj postupak.

 

28. Sud je proveo i knjigovodstveno-financijsko vještačenje, na raspravi je i saslušao vještakinju S. P., a saslušao je i vještakinju M. H. koja je provela knjigovodstveno-financijsko vještačenje u okviru obrane i koju nije imenovao sud.

 

29. U svom nalazu i mišljenju (1327-1365 sa prilozima) knjigovodstveno-financijska vještakinja utvrdila je da je u vrijeme sklapanja pravnog posla kako je to navedeno pod točkom 1. izreke presude odnosno dana 4.3.2010. kada je izdana zadužnica na iznos od 500.000,00 kuna od strane optuženog T.D. "E." d.o.o. nije imalo obrtnih sredstva na žiro-računima u poslovnim bankama i stanje je bilo u minusu (-177.478,35 kuna), a što se odnosilo na odobreni kratkoročni okvirni kredit odobren u banci time da niti tijekom isporuke robe 16.3.2010. i u vrijeme izdavanja bianco zadužnice 16.6.2010 na iznos od 100.000,000 kuna od strane 1. optuženog te dana 11.8.2010. tijekom isporuke robe T.D. 2E." d.o.o. nije imalo obrtnih sredstava na žiro-računu u poslovnim bankama, već je bilo u minusu. Tijekom 2010. samo pet dana isto trgovačko društvo nije bilo u blokadi u poslovnim bankama, a trajna blokada žiro-računa nastupila je od 13.8.2010. Utvrdila je da su blokade uslijedile uglavnom zbog pokretanja ovrha od trećih strana odnosno neplaćanja obveza T.D. "E." d.o.o. prema ostalim dobavljačima, Ministarstvu financija i bankama, pa stoga kako je bilo u blokadi nije bilo u mogućnosti preuzimati i podmirivati svoje obveze. Analizom podataka u bilanci vještakinja je zaključila da TD optuženika tijekom 2009. i 2010. ima negativnu razliku između potraživanja i obveza koju u cijelošću pokriva vrijednošću imovine, dok u 2011. postoji negativna razlika između potraživanja i obveza koja se ne pokriva vrijednošću imovine te se društvo smatra prezaduženim, time da je u svim godinama koeficijent zaduženosti iznad 50 % pa se dakle TD "E." smatra prezaduženim u svim godinama poslovanja, tj. od 2009. do 2011. Što se tiče TD "Elektroinstalacije E." d.o.o. i "Maloprodaja E." d.o.o. analizom podataka iz bilanci tijekom 2010. nije bilo prezaduženo, ali poslovanje u 2011. i 2012. i to se TD smatra prezaduženo, što znači i u vrijeme sklapanja ugovora o pristupanju dugu sklopljenog dana 20.8.2011. TD "Maloprodaja Elin" d.o.o.  javno je objavila financijski izvještaj za 2011., a trajna blokada nastupila je 2.12.2011. tijekom koje godine je postojala negativna razlika između potraživanja i obveze te se i to TD smatralo prezaduženo u vrijeme sklapanja ugovora o pristupanja dugu. U svom nalazu i mišljenju vještakinja je iznijela zaključak da oba TD nisu bila u mogućnosti platiti ugovoreni iznos zbog prezaduženosti i nelikvidnosti, a temeljem sklopljenog ugovora o pristupu dugu od 20.8.2011. TD "Maloprodaja E. platilo je u korist  TD "S. t. " iznos od 21.616,28 kuna, od toga se 6.242,76 kuna odnosi na kamate te dio glavnice od 15.373,52 kune.

Što se tiče dugovanja TD "R.S K." s osnova glavnice 185,353,12 kuna, a s osnove kamate 123.519,47 kuna, odnosno ukupno 308.872,59 kuna. Dugovanje prema ošt. TD "S. T." d.o.o. iznosi sveukupno 786,721,84 kune i to s osnove glavnice 512.082,21 kuna  i s osnove kamate iznos od 274.639,63 kune. Navela je također da su potraživanja TD "Elin" na dan 31.12. za 2009. iznosila 11.989.591,00 kuna, za 2010. , 10.671.846,00 kuna, a za 2011., 9.184.163,00 kuna, no da nije imala dokumentaciju društva pojedinačno, već je utvrdila ta potraživanja u ukupnom iznosu na kraju poslovne godine temeljem prijavljenih godišnjih financijskih izvještaja sa stranice firme – javna objava, no da nema saznanja koji su poslovni ugovoreni i da li su odrađeni, no ustanovila je kroz sve te godine veliki poremećaj likvidnosti koji je doveo do trajne blokade poslovnih žiro-računa. Istaknula je da analiziran odnos potraživanja i obveza TD "E." d.o.o. u svim promatranim godinama ima negativnu razliku i prezaduženosti, a što je prikazano u tabelama nalaza i to u tabeli 13 (1346) gdje je vidljiva velika razlika potraživanja i dugovanja i to za više od 16 milijuna kuna.

 

30. Sud vjeruje knjigovodstveno-financijskog vještakinji jer je nalaz i mišljenje dala temeljem dokumentacije koja postoji u spisu te javno objavljenih dokumenata TD "E.", "E E." i "Maloprodaja E.", a obzirom da svu dokumentaciju koju je tražila nije dobila, logično i okolnosno, a odgovorila je i na pitanja suda.

 

31. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja (2314-2330) vještakinja je nakon dodatno zatražene dokumentacije banke koja predstavlja ugovor o dugoročnom kreditu na iznos kredita 385.000,00 eura, pregleda prometa po partiji kredita za razdoblje od 6.8.2015 do 15.6.2016. te za isto razdoblje pregleda korištenja o istoj partiji kredita te financijskih izvješća temeljem kojih je banka odobrila isti dugoročni kredit, vještakinja je odgovorila da financijska izvješća ne odgovaraju financijskim izvješćima koja su predana u sudski registar, razlikuju se od financijskih izvješća na dan 31.9.2016. koje je dostavila  banka i koji su joj poslužili za odobravanje dugoročnog zaduženja. Isto je vidljivo u tabeli (2318) i to u razlici potraživanja i dugovanja, time da je prema sudskom registru ta razlika bila minus 17.273.228,00 kuna, a u izvješćima predanim banci od strane TD "E" d.o.o. ta razlika je iznosila za manje 8.844.733,00 kuna. Zaključila je da navedeni za 2009. ukazuju na nerealno iskazivanje imovine i obaveza u financijskim izvještajima te smatra da je takav izvještaj utjecao na pozitivnu odluku pri odobrenju kreditnog zahtjeva. Isto je naročito vidljivo po financijskim izvješćima na dan 31.12.2010 kada nisu iskazane fer vrijednosti i zaliha do čega se došlo usporedbom bilance i računa dobiti gdje je vrijednost zaliha iznosila 12.066.676,00 kuna dok je uvidom u bilancu na dan 31.12.2011. stanje zaliha 0,00 kuna, a ukupan prihod cijele 2011. u računu dobiti i gubika iznosio je 7.397.007,00 kuna iz čega proizlazi da je zaliha kratkotrajne imovine prodana za manju od nabavne. U tom razdoblju TD "E" d.o.o. nije imalo otvoren stečajni postupak niti je 2011. podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka već tek 20.4.2019. kada je prijedlog podneslo ŽDO. Istaknula je u daljnjoj realizaciji kredita odnosno od 6.8. do 9.8.2010. ukupno bilo priljeva po poslovnim žiro-računa u ukupnoj visini od 22.877,58 kuna, no tim kreditom na rok od 42 mjeseca ukupno je podmireno 2.400.397,50 kuna postojećih kratkoročnih obveza i 400.021,03 kune postojećih dugoročnih obveza. Analizirala je i dostavljene ugovore od strane obrane u smislu sklopljenih ugovora TD "E." sa TD" R." K., "B." Đ., G.K., AB G., K., a radi se o ugovorima iz 2010. prema kojima u ugovoreni iznos bio 6.656.623,88 kuna, time da je u kompenzaciji ugovoren iznos od 398.303,56 kuna, ugovorena naplata na žiro-račun iznosila bi 6.258,320,32 kune, no međutim naplaćeno je na žiro-račun u razdoblju od 26.5.2010 do 31.12.2011. iznos od 166.097,15 kuna, kako je to navedeno u tabeli 4, list 2322. Međutim, analizirala je također i ugovore pa prema prijavama o stečajnom postupku i ostale dokumentacije u vidu priljeva na poslovne žiro-račune vještakinja nije mogla odgovoriti da li je što od tih dogovorenih poslova naplaćeno putem kompenzacija, da li je dio iznosa sklopljenih ugovora uopće realiziran. U nekim ugovorima nema evidentiranih potraživanja,  kao npr. za ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen sa kupcem nekretnina N.i I.Č. dana 1.12.2010. u kojem se navodi da su kupci u cijelosti isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 600.000,00 kuna te da time prestaju bilo kakva potraživanja prodavatelja TD "E." d.o.o. prema kupcima. Od tog iznosa je samo dano 10.8.2010. 100.000,00 kuna uneseno kao priljev na poslovni račun  banke "E." d.o.o., no preostalih 500.000,00 kuna nije evidentirano. Postoji i ugovor sa kupcima V. i S. Č. iz V. za stan u M. te je sklopljen kupoprodajni ugovor 9.8.2010. između prodavatelja TD "L. grupa" i TD "G." i kupca "E." d.o.o. o kupnji navedenog stana za 533.542,40 kuna s PDV-om  u kojem je decidirano navedeno da kupac TD "E." d.o.o. plaća navedeni stan kompenzacijom sa izvođenjem radova po izdanom računu prodavatelja, koji stan je TD "E." d.o.o. prodalo, no na svim poslovnim računima TD "E." nije pronašla priljeve kupaca V. i S. Ć. po ugovoru. Stoga je zaključila da je od svih ugovorenih poslova u visini od 6.656.623,88 kuna plus 500.000,00 kuna  od kupaca Č., naplaćeno na poslovnom žiro-računu 166.097,15 kuna, time da je u stečajnu masu prijavljeno samo potraživanje prema kupcu "B." d.o.o. Đ. u iznosu od 17.976,02 kune.

 

32. Iz istog nalaza i mišljenja se može zaključiti da su u inkriminirano vrijeme zaključivani poslovi TD "E." koje je direktor bio optuženi i drugih TD i privatnih osoba, kojima su se prodavale nekretnine TD "E.", a da je od svih tih ugovorenih poslova i temeljem ugovora o prodaji nekretnina naplaćeno na žiro-računu samo 166.097,15 kuna u smislu priljeva novčanih sredstava.

 

33. Bilo bi za očekivati da bi TD "E." u stečajnu masu, ukoliko je imalo potraživanja zbog kojih eventualno nije moglo platiti oštećenim TD prijavilo puno veći iznos nego 17.976,02 kune u vidu potraživanja prema kupcu "B." d.o.o. Đ.

 

34. Obrana je u spis dostavila nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka M. H.(2040-2085) i priloge (2086-2274) koja je u svom nalazu i mišljenju zaključila da je od predmetnih ugovora TD "E" d.o.o. sa kupcima u 2010. u budućem razdoblju moglo očekivati priljev na žiro-račun u iznosu od 7.516.804,09 kuna i prihode u iznosu od 6.111.222,84 kune te je vještakinja zaključila da ti ugovori zaključeni s kupcima nakon nastanka problema sa plaćanjem dospjelih obveza tijekom 2010. su osiguravali TD "E." obavljanje poslova u budućem razdoblju te ostvarivanje prihoda i priljev novca na žiro-račun. Ona smatra da je TD "E." tijekom 2008., 2009., 2010 kontinuirano poduzimalo mjere unapređenja poslovanja te da je između ostalog podizao kredit kojima je nastojao podići likvidnost i solventnost u poslovanju te su banke smatrale kroz te godine da je bonitet TD zadovoljavajući i da se može kratkoročno i dugoročno zadužiti odnosno reprogramirati kratkoročne i dugoročne kredite, te da je solventnost bila zadovoljavajuća, jer u protivnom banke ne bi zaključivale nove ugovore o kreditima.

 

35. U svom nalazu i mišljenju (2080) ista vještakinja je utvrdila da je TD "E." pokrenulo pred sudovima ovršne i druge postupke u razdoblju od 2008 do 2012., kako je to navedeno u tabeli broj 34 i to prema H. P. d.o.o., M. B., El-c.d.o.o., Ž. K., M. I. dir. društvo "A.Z." d.o.o, "A. stil p." d.o.o., "B. g." d.o.o., Z. D. vlasniku obrata "E.L.-E.N.-TEL.", u sveukupnom iznosu od 842,588,95 kuna.

 

36. Uzimajući u obzir oba vještačenja, a prvenstveno vještakinje S. P.k koju je imenovao sud ne može se sporiti da je optuženi kao direktor TD "E." d.o.o. pokušao učiniti sve da spasi trgovačko društvo podižući kredite i time plaćajući obveze, ali ne na način da su obaveze plaćane iz priljeva novčanih sredstava sa žiro-računa TD "E, međutim  osim dugovanja dobavljačima kao što su oštećenici, TD "E" je imalo i neplaćenih poreza i doprinosa kroz inkriminirano razdoblje i to u većem iznosu.

 

37. Tako iz stanja računa poreznog obveznika "E" d.o.o. (394) na dan 31.12.2009. postoji dospjelo dugovanje, a prema izvatku Porezne uprave, Ispostava Koprivnica u iznosu od 1.978.571,69 kuna i to na ime PDV-a u iznosu od 1.130.752,02 kune.  Na dan 31.12.2010. (417) postoji dospjelo dugovanje poreza i doprinosa u iznosu od 4.115.088,71 kuna, a na ime PDV-a iznos od 1.759.078,75 kuna. Na dan 31.12.2011. (439) stanje računa poreznog obveznika "E." d.o.o. u vidu dospjelih poreza i doprinosa je 6.123.114,75 kuna i od toga duguje na ime PDV-a 2.926.805,59 kuna. Iz istih stanja računa kao i dospjelih dugovanja na ime poreza i doprinosa, a posebno PDV-a proizlazi da već od 2009. TD "E." d.o.o. ima nepodmirenih dugovanja poreza i doprinosa, što znači da je bilo već tada isto TD prezaduženo i da nije moglo redovno i u roku podmirivati svoje obveze, ali je svejedno i dalje radilo i naručivalo robu od svojih dobavljača kao što su to oštećena TD. Kada se uzme u obzir dugovanje na ime poreza i doprinosa već na dan 31.12.2009. sud zaključuje da je optuženi i u to vrijeme kada je zaključivao ugovore sa oštećenim TD znao za te obveze obzirom da je i Ministarstvo financija dijelom blokiralo TD "E." d.o.o. sa dospjelim dugovanjima poreza i doprinosa, te je očito da je optuženi znao da nije plaćao PDV jer je na dan 31.12.2011. na ime PDV-a dugovao 2.926.805,59 kuna, a na dan 31.12.2009. 1.130.752,02 kune bez da se uzmu u obzir ostali porezi i doprinosi, što znači da je optuženi itekako znao da neće imati novaca za platiti naručenu robu dobavljačima i preuzetu jer za to ne samo da nema dovoljno novaca na žiro-računu nego ga neće imati i ubuduće jer će prvenstveno morati platiti poreze i doprinose u državni proračun.

 

38. Samo kad se uzmu u obzir ovakva porezna dugovanja na ime PDV-a na dan 31.12.2009., zatim na dan 31.12.2010. te na dan 31.12.2011. radi se o velikim iznosima poreza i doprinosa za koje je u vrijeme sklapanja poslovnih odnosa sa oštećenicima optuženi znao da ih mora platiti te da u vrijeme sklapanja ugovora postoji dospjelo dugovanje Poreznoj upravi, Ispostava Koprivnica u iznosu od 1.978.571,69 kuna.

 

39. Svu pročitanu dokumentaciju  sud uzima istinitom i vjerodostojnom. Sva ta dokumentacija su službeni financijski dokumenti  izdani od  banaka nezainteresiranih za ishod postupka, u koje dokumente sud nema razloga posumnjati.  Sva druga dokumentacija, nalaz i mišljenje vještaka te iskazi svjedoka pročitani su na prijedlog i uz suglasnost stranaka i sud, kao niti same stranke, nisu našli razloga sumnjati u njihovu vjerodostojnost.

 

40. Analizom i dovođenjem u međusobnu vezu ranije svega izloženog imajući pri tome u vidu obranu optuženika nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka S. P., materijalnu dokumentaciju sadržanu u spisu te iskaze svjedoka E. S., J. R., J. Z. i D. R. i iskaz saslušane svjedokinje N. T. tada je po ocjeni ovog suda neprijeporno dokazano da je optuženik ostvario subjektivni element kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, odnosno da  bi prilikom naručivanja i preuzimanja robe od oštećenih trgovačkih društava postupao s prijevarnom namjerom, dakle u namjeri da ošteti ta trgovačka društva obzirom da je utvrđeno da optuženik prilikom stupanja u poslovni odnos s oštećenim tvrtkama, znao da neće moći isporučenu robu platiti u roku dospijeća računa, niti da će izdane bianco zadužnice kao osiguranje plaćanja biti naplaćene, jer je očito, a što  je znao i optuženi, njegovo TD bilo prezaduženo.

 

41. Ovo stoga što je bio svjestan da na žiro-računu TD "E." d.o.o. (TD "E." d.o.o. u stečaju) nema dovoljno novčanih sredstava jer je imao od ranije preuzetih obveza, a naročito obveza poreza, kao i da ne može očekivati priliv sredstava dovoljan za podmirenje obveza.

 

42. Isto tako pri tome treba uzeti u obzir da je poslovni odnos nastao tijekom ožujka 2010. i studenoga 2010., kako je to navedeno pod točkama 1. i 2. izreke presude, a da je blokada nastupila 13.8.2010., pa je optuženi bio svjestan nemogućnosti plaćanja preuzete robe oštećenim trgovačkim društvima zbog prezaduženosti, pa kad se uzme u obzir da je optuženi kao direktor TD "Elektroinstalacije E." d.o.o. i prokurist "Maloprodaja E." d.o.o. sklopio ugovore sa oštećenim TD o pristupanju dugu kojim bi se ta TD obvezala svako u polovini iznosa platiti "S. t." i podmiriti cjelokupno dugovanje, a znao je da ni ta TD nemaju na svojim žiro-računima dovoljno novčanih sredstava da bi uopće mogla preuzeti takve obveze. To je vidljivo iz činjenice da je "Maloprodaja E." d.o.o. podmirilo samo dio glavnice duga u iznosu od 15.373,75 kuna, što je vrlo mali iznos.

 

43. Takvo ponašanje optuženika govori upravo da je predstavnike oštećenih TD doveo u zabludu kao odgovorna osoba u pravnoj osobi TD "E." d.o.o. ("E." d.o.o. u stečaju) te da je znajući za financijsku situaciju sva tri poduzeća kojima je bio direktor i prokurist, te da dalje radi u okviru TD "S.i" d.o.o., kojem je direktor I. S., a što su potvrdili svjedoci, očito je da je s namjerom prikrivao činjenice nesolventnosti TD kojem je bio direktor u inkriminirano vrijeme te mu je namjera bila da mu se isporuči roba za radove koje obavljao za druga TD i privatne osobe i koje nikada nije platio oštećenim TD, pa je očito da je na taj način svjesno pribavio znatnu imovinsku korist na štetu oštećenih TD jer su mu isporučili robu, vjerujući da će ista biti plaćena.

 

44. Pri tome treba uzeti u obzir cjelokupno držanje optuženika u vezi navedenih poslovnih odnosa te sud zaključuje da je postupanje optuženika već u vrijeme zaključenja poslovnih odnosa bilo motivirano prijevarnim postupanjem kako bi se oštećena TD navela da na štetu svoje imovine isporuče robu te ih je i nadalje održavao u zabludi obzirom da je sklopio i ugovore sa oštećenim TD o pristupanju dugu, koje ugovore nije ispunio, time da je dalje nastavio raditi preko novoosnovanih TD kojima je bio direktor i prokurist.

 

45. Na to ukazuje činjenica da je optuženi i dalje radio i sklapao pravne poslove, ugrađujući robu koju nije platio oštećenim TD, time da je naplaćivao obavljene radove bilo kompenzacijom ili mimo poslovnih žiro-računa, obzirom da se može zaključiti, a temeljem nalaza i mišljenja vještaka da je od svih ugovorenih poslova u visini od 6.656.623,88 kuna plus 500.000,00 kuna  od kupaca Č., naplaćeno na poslovnom žiro-računu samo 166.097,15 kuna, time da je u stečajnu masu prijavljeno samo potraživanje prema kupcu "B." d.o.o. Đ. u iznosu od 17.976,02 kune. Stoga se ne može govoriti o bilo kakvim očekivanim prilivima novca na žiro-račun jer ih je optuženi uredno izbjegavao, a ukoliko su i izvršeni sklopljeni ugovori, obavljene radove naplaćivao je bilo kompenzacijom, ali mimo poslovnih žiro-računa, što znači da je svjesno izbjegavao ostvarenu dobit od izvršenih poslovnih ugovora uplaćivati na poslovni žiro-račun da bi izbjegao plaćanje dobavljačima. Ne samo to, već je na taj način onemogućio da se naplate bianco zadužnice koje je kao garanciju plaćanja optuženi dao i TD "S. t" d.o.o. Z. i TD "R.S. K." d.o.o. Z. prilikom sklapanja ugovora, čime je ne samo doveo u zabludu oštećena TD, već ih je i održavao u zabludi.

 

46. Po uputi Županijskog suda sud je na raspravi sasluša knjigovodstveno-financijske vještakinje M. H. i S. P. (2477-2480) te se može zaključiti da su obje vještakinje identično došle do izračuna boniteta na datume počinjenja djela, po identičnoj metodologiji te su obje došle do izračuna za inkriminirani period od 2009. do 2011., time da izračun boniteta za 2009. pokazuje slabi srednji rejting, za 2010. pokazuje granični rejting, a za 2011. slabi rejting, što znači da za 2010. i 2011. je vrlo vjerojatna mogućnost stečaja u narednim godinama, što su istovjetno zaključile obje vještakinje odnosno da je već za 2011. model boniteta negativan i ugrožena egzistencija društva. U tom smislu vještakinje su usuglasile svoj nalaz, međutim kako je vještakinja S. P. dala i dopunski nalaz i mišljenje u smislu analize sklopljenih ugovora za buduće poslove u cilju mogućnosti priljeva sredstava za plaćanje obveza oštećenicima, kao i drugih obveza TD "E." d.o.o.

U istom nalazu (2314-2329) iskazala je da su postojali sklopljeni ugovori o obavljanju radova koji su bili predmet poslovanja TD "E." d.o.o u inkriminirano vrijeme, tj. kada su izdane mjenice oštećenim TD i to do kraja 2010. te je ustanovila da je od ukupno sklopljenih ugovora u visini 6.656.623,88 kuna plus  500.000,00 kuna (Č.) od kojih neki ugovori nisu realizirani, npr. koji je sa sklopljen sa "A.B. g d.o.o. K., te je od tog ukupnog iznosa naplaćeno na posebnim žiro-računima iznos od 166.097,15 kuna.

 

46.1. Za zaključiti je, iako to nije vidljivo u poslovnim računima, da je možda bilo navedenih potraživanja naplaćenih kompenzacijom, što znači da je TD "E." d.o.o. postupalo suprotno odredbi Zakona o provedbi ovrhe na novčanih sredstvima, i na taj način onemogućilo naplatu tražbina oštećenicima ovrhom na poslovnom računa TD "E." d.o.o. i putem izdanih zadužnica.

 

46.2. Osim toga vještakinja je analizirala utrošak podignutih kredita i to dugoročnog kredita time da je u nalazu objasnila u tablici na strani broj 5 za 2009. godinu da je nerealno iskazana imovina u financijskim izvještajima te ono što je predano u sudski registar iznosilo na ime potraživanja 11.989.591,00 kuna, dugovanja u vidu dugoročnih i kratkoročnih obveza 29.262.819,00 kuna, te je razlika između potraživanja u dugovanja 17.273.228,00 kuna.

 

46.3. Što se tiče dokumentacije predane u banku prije podnošenja zahtjeva za kredit za 2009., dani su podaci da su potraživanja 13.161.108,00 kuna, dugovanja u vidu dugoročnih i kratkoročnih obveza 22.005.841,00 kuna te je razlika 8.844.733,00 kuna koja je daleko manja nego ona koja je predana u sudski registar i koja se uzima kao javni podataka od 17.273.228,00 kuna u vidu razlike  potraživanja i dugovanja. Uzimajući navedeno u obzir ne može se da isto optuženi nije znao jer je potpisivao svu dokumentaciju koja se odnosila na zahtjev predan u  banku za kredit, a na strani 5320-5321 dopune nalaze u tabeli je upravo vidljiva specifikacija utrška sredstava po dobivenom kreditu koji je utrošen na otplatu dospjelog kredita i potraživanja Podravske banke, nekih dobavljača, Ministarstva financija RH,  te je tim kreditom na rok od 42 mjeseca ukupno podmireno 2.400.397,50 kuna postojećih kratkoročnih obveza i 400.021,03 kune postojećih dugoročnih obveza i to u dane od 6.8. do 10.8.2010. te se radi upravo o inkriminiranom razdoblju, kada je na kraju i došlo do trajne blokade žiro-računa jer je bilo još nepodmirenih obveza i to dana 13.8.2010.

 

 

47. Te nesporno utvrđene činjenice ukazuje da se optuženik upravo ponašao na način kako je to navedeno u izreci presude te da je postupao sa izravnom namjerom pribavljanja znatne imovinske koristi te da je i u subjektivnom i u objektivnom smislu ostvario sve bitne elemente kaznenog djela iz čl. 247.st.2. i 1. KZ/11 odnosno dva kaznena djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju jer je za oštećena poduzeća nastupila znatna šteta, time da je uslijed ponašanja optuženika, a i drugih sličnih ponašanja odgovornih osoba u međuvremenu T.D. "R.S. K." d.o.o. prestao postojati i brisan je iz sudskog registra.

 

48. Osim toga, što se tiče sklopljenih ugovora T.D. "E." u inkriminiranom periodu vještakinja S. P. do zadnjih raspoloživih izvoda prije pokretanja stečaja TD "E." d.o.o. istražila je da li su sklopljeni poslovni ugovori u narednim periodima i realizirani u smislu potraživanja kupaca na dan 31.12.2010. do 31.12.2012. te je utvrdila da od ukupno sklopljenih ugovora od 6.656.623,88 kuna naplaćeno je na poslovnim žiro-računima – računa samo 166.095,57 kuna, što govori u prilog tome da su isti poslovi ukoliko su uopće realizirani plaćeni bilo kompenzacijom ili mimo računa ili su ih realizirala druga T.D. kojima je optuženik bio direktor ili prokurist. To znači da u vrijeme odnosa sa oštećenim TD uz već dospjele porezne obveze TD "E." d.o.o. bilo je prezaduženo i nesposobno za plaćanje.

 

49. Pri tome treba uzeti u obzir da je sada optuženik direktor TD  "S." d.o.o. te da uredno dalje posluje, o čemu govori dokumentacija o izvanrednoj koordinaciji "K.T.C." K., što znači da radi velike poslove i uredno posluje, time da sve obveze koje su nastale u dosadašnjem njegovom tijeku poslovanja i kao direktora TD "E." d.o.o. ne predstavljaju prepreku, a tako i obveze prema oštećenim TD u ovom predmetu da optuženi kao direktor drugih TD nastavi sa radom ali bez plaćanja dospjelih obveza.

 

50. Pravni kontinuitet kaznenog djela u konkretnom slučaju postoji jer je za inkriminirane radnje propisano kažnjavanje i  Kaznenim zakonom koji je bio na snazi u trenutku počinjenja kaznenog djela a isto tako i Kaznenim zakonom koji je stupio na snagu dana 1. siječnja  2013. godine. Međutim, kako se Kazneni zakon izmijenio na temelju čl. 3. KZ/11 sud mora ocijeniti koji zakon je blaži za počinitelja. U konkretnom slučaju  imajući u vidu vrijednosno obilježje kaznenog djela kazneni zakon koji je bio na pravoj snazi u trenutku počinjenja kaznenog djela u svome kvalificiranom obliku iz čl. 293. st. 2.  KZ/97. propisivao je kažnjavanje u rasponu kazne od jedne do osam godina zatvora, u slučaju da vrijednosno obilježje kaznenog djela prelazi iznos od 30.000,00 kuna. Imajući u vidu vrijednosno obilježje kaznenog djela kazneni zakon koji je naknadno stupio na snagu je za počinitelja stroži jer se o osnovnom obliku toga kaznenog djela radi ukoliko nastupi šteta do 60.000,00 kuna  a iza toga iznosa radi se o kvalificiranom  obliku kaznenog djela  iz čl. 247. st. 2. Kaznenog zakona – („Narodne novine br.125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11). za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od  1 (jedne) do 10 (deset) godine dok je kaznenim zakonom koji je bio na pravnoj snazi u trenutku počinjenja kaznenog djela  bilo propisano kažnjavanje u rasponu kazne od 1 (jedne) do 8 (osam) godina zatvora.

 

51. Prema uputi Županijskog suda u Splitu Kž-606/2019-7 od 20. veljače 2020. sud je ocijenio da je u slučaju izricanja uvjetne osude potrebno voditi računa da su odredbe KZ/11 u konkretnom slučaju blaže za optuženika nego odredbe KZ/97 budući da se prema odredbama KZ/97 uvjetna osuda može primijeniti prema počinitelju kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, a kaznena djela za koja je propisana kazna do 10 godina, samo ako su primijenjene odredbe o zakonskom ublažavanju kazne.

Stoga je sud primjenom čl.3.st.3. KZ/11 primijenio Zakon za kojeg je smatrao da je najblaži za počinitelja tj. KZ/11.

 

52. Radi navedenog sud ga je proglasio krivim te mu je za kazneno djelo pod točkom 1. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2. kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Temeljem čl. 51. KZ/11 sud je optuženog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženi kroz tri godine ne počini novo kazneno djelo uz dodatni uvjet da u roku od jedne godine  plati oštećenom TD "S. T." d.o.o. Zagreb iznos od 507.455,79 kn / 67.350,95 eura u smislu dodatne obveze iz čl. 62.st.1.toč.1. KZ/11. U smislu čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko optuženi ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri naloženu obvezu.

 

              53. Sud je kao olakotne okolnosti kod  optuženog imao u vidu da je isti bio neosuđivan u vrijeme počinjenja djela, da je na sve moguće načine pokušao podizanjem kratkoročnih i dugoročnih kredita spasiti TD, u čemu nije uspio, kao i cjelokupnu društvenu situaciju u vidu krize koja je krenula 2008., kada su mnoga TD propala jer je došlo do velikih poremećaja na tržištu, ponude, potražnje, pada cijena i sl., a što nije mimoišlo niti TD kojem je direktor bio optuženi, pa je upravo te okolnosti sud smatrao posebno olakotnim te primijenio propise ublažavanje u smislu čl. 48 i 49. KZ/11. U interesu je društva da preuzeta roba bude plaćena i da drugi mogu nastaviti svoje poslovanje, a i da svoje poslovanje može nastaviti optuženik te na taj način steći novčana sredstava i platiti postavljen imovinsko-pravni zahtjev oštećenog TD "S. t.", dok mu posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao.

              54. Osim toga i knjigovodstvene vještakinje su tijekom postupke su u bitnom suglasno zaključile kako je optuženi podizao kredite kako bi plaćao dugove, nastojao podići likvidnost i solventnost u poslovanju, a koje sve okolnosti je uzeo kao posebno olakotne obzirom na tadašnju tržišnu krizu koja se događala u Hrvatskoj i svijetu, međutim isti je bio svjestan da u trenutku sklapanja ugovora sa oštećenim TD nije imao dovoljno novčanih sredstava za plaćanje potraživanja po dospjelosti niti će biti dovoljno novčanih sredstava od budućih i očekivanih ugovorenih poslova za koje je bilo upitno da li će biti realizirani, a previše se obveza bilo i u smislu poreza i doprinosa i dospjelih dugovanja prije sklapanja predmetnih ugovora.

              Kao olakotno je nadalje sud uzeo u obzir u okviru posebnih olakotnih okolnosti da je prema oba trgovačka društva našao načina da se barem podmiri dio glavnice duga, bilo putem cesija, kompenzacija, gotovinskim uplatama, čime je nastojao smanjiti dug.

 

              55. Imajući u vidu tako utvrđene okolnosti koje utječu na izbor vrste kazne koja se ima primijeniti prema optuženiku sud nalazi da je pogibeljnosti djela, stupnju krivnje optuženika, vrijednosti zaštićenog dobra i svrsi kažnjavanja, primjerena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, na koju je primijenjena uvjetna osuda, jer sud smatra da će se svrha kažnjavanja postići izricanjem kazne bez njezinog izvršenja jer je u interesu oštećenog TD "S. t." da im dug bude namiren jer u pitanje došlo i njihovo poslovanje obzirom na veličinu duga.

 

              56. Stoga sud vjeruje da će ovakova kazna ostvariti svrhu specijalne i generalne prevencije, odnosno utjecati na optuženika, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje da se klone kriminalnog ponašanja. Na taj način će biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak, utemeljen na vladavini prava, time da je optuženik koji je pribavio imovinsku korist za pravnu osobu u kojoj je bio odgovorna osoba dužan u roku od godine isplatiti novčani iznos oštećenom TD "S. t." upravo stoga što je sud utvrdio da je ostvario sve elemente kaznenog djela iz čl. 247.st.2. i 1. KZ/11.

 

57. Temeljem čl. 158. st.1. i 2. ZKP/08 optuženi je dužan platiti oštećenom TD S. T. d.o.o., OIB:…, Z., na ime imovinsko-pravnog zahtjeva iznos od 67.350,95 eura (šezdesetsedamtisućatristopedeseteuradevedesetpetcenti) / 507.455,79 kn (petstosedamtisućačetristopedesetpetkunasedamdesetdevetlipa) sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 3. ožujka 2012. pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana, na ime imovinsko-pravnog zahtjeva.

Imovinsko-pravni zahtjev postavljen od strane oštećenog TD je u potpunosti osnovan i sud ga je kao takvog prihvatio te je naložio optuženom dužno plaćanje obzirom da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da se radi o iznosu kao znatnoj šteti koju je oštećeno TD pretrpjelo zbog ponašanja optuženika.

 

57.1. Sud je naložio plaćanje imovinsko-pravnog zahtjeva optuženom kao direktoru TD "E." d.o.o. jer je isti kao član uprave propustio voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika jer je mogao pretpostaviti da je njegovo TD kojem je direktor i član uprave prezaduženo, da na poslovnim računima njegovog TD nema dovoljno sredstava za plaćanje preuzete robe po dospijeću ispostavljenih računa, pa je unatoč tome, time da je i obavljao plaćanja iako je znao o prezaduženosti društva po dobivanju spomenutog kredita  banke, da bi zatvorio stara dugovanja i to upravo u dan kada je nastupila trajna blokada TD "E." d.o.o. Takovo ponašanje ne može se podvesti pod dužnu pozornost, razumno poslovovanja vođenja društva u smislu pozornosti urednog gospodarstvenika, a u smislu čl. 52. Zakona o trgovačkim društvima, a koji je vrijedio u inkriminirano vrijeme.

 

58. Temeljem čl. 560. st. 1. i 2.  ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 24.600,59 eura / 185.353,12 kn  predstavlja imovinsku korist koju je optuženi J. S. ostvario kaznenim djelom iz čl. 247. st. 2. u svezi st.1. KZ/11. Utvrđeno je da novčani iznos od 24.600,59 eura  / 185.353,12 kn   imovina Republike Hrvatske. Naloženo je optuženom J. S. da novčani iznos od 24.600,59 eura  / 185.353,12 kn   uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15  dana od pravomoćnosti presude.

 

58.1. Sud je naložio plaćanje imovinske koristi u navedenom iznosu obzirom da je TD "R.S. k.l"  d.o.o. Z. postavilo imovinsko-pravni zahtjev u tijeku postupka u iznosu od 185.353,12 kuna za koji iznos je sud utvrdio da je TD upravo optuženi i to "E." d.o.o K. pribavio nepripadnu materijalnu korist jer je upravo on dogovarao sa predstavnicima navedenog TD isporuku robe iz njihovog asortimana znajući da po dospijeću neće moći platiti navedeni dug. U međuvremenu nakon postavljanja imovinsko-pravnog zahtjeva TD "RS K." brisano je iz trgovačkog registra odnosno prestalo je postojati, a kako nitko ne može zadržati imovinsku korist stečenu kaznenim djelom, valjalo je naložiti optuženom  da isti iznos uplati u korist državnog proračuna RH.

 

59. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točka 1-6 ZKP/08., optuženi je dužan platiti ovome sudu troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 270,00 eura / 2.034,32 kn, koji trošak je odmjeren u skladu sa složenošću i trajanjem kaznenog postupka kao i troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.035,24 eura  / 7.800,02 kuna, koji se odnose na trošak davanja nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka, dopune nalaza kao i obrazloženje nalaza na raspravi u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

              Radi svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

 

Koprivnica, 6. studenoga 2023.

 

 

                                                                                                                      Sutkinja

                                                                                                                Dijana Jagar-Grloci  v.r.

 

             

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste, nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u dovoljnom broju primjeraka.

 

Dostaviti

1. ODO Koprivnica na br. K-DO-179/12.
2. J. S., K.
3. K. K., odvjetnik iz K.
4. Odvjetnik B.B., Z.