Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-370/2023-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici iz Dugog Sela, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. (OIB: 92963223473) iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave dana 29. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, dana 6. ožujka 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 1. st. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 3209354579 sklopljenog dana 26. svibnja 2007. između tužitelja JL, kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d., kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarski franak, pa stoga navedene odredbe ne proizvode pravne učinke između ugovornih strana.

Il. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužitelju JL isplati iznos od 7.269,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 0,12 eura od 3. rujna 2007. pa do isplate

- na iznos od 1 ,62 eura od 3. veljače 2008. pa do isplate

- na iznos od 2,95 eura od 3. ožujka 2008. pa do isplate

- na iznos od 3,56 eura od 3. travnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 0,92 eura od 3. svibnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 0,92 eura od 3. lipnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 1,07eura od 3. srpnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 2,09 eura od 6. listopada 2008. pa do isplate

- na iznos od 9,93 eura od 3. studenog 2008. pa do isplate

- na iznos od 5,00 eura od 3. prosinca 2008. pa do isplate

- na iznos od 11,98 eura od 3. veljače 2009. pa do isplate

- na iznos od 10,74 eura od 31. ožujka 2009. pa do isplate

- na iznos od 9,57 eura od 20. svibnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 8,27 eura od 18. rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 9,13 eura od 31. prosinca 2009. pa do isplate

- na iznos od 9,13 eura od 31 . prosinca 2009. pa do isplate

- na iznos od 11,47 eura od 22. siječnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 13,87 eura od 27. travnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 13,57 eura od 25. svibnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 20,62 eura od 26. srpnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 26,44 eura od 1. rujna 2010. pa do isplate

- na iznos od 23,43 eura od 30. rujna 2010. pa do isplate

- na iznos od 23,43 eura od 1. rujna 2010. pa do isplate

- na iznos od 21 ,05 eura od 26. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 24,04 eura od 17. studenog 2010. pa do isplate

- na iznos od 32,95 eura od 30. prosinca 2010. pa do isplate

- na iznos od 28,32 eura od 29. siječnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 30,04 eura od 28. veljače 2011. pa do isplate

- na iznos od 26,20 eura od 7. travnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 28,83 eura od 19. travnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 28,24 eura od 2. svibnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 37,54 eura od 31. svibnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 38,44 eura od 30. lipnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 46,88 eura od 2. kolovoza 2011. pa do isplate

- na iznos od 39,72 eura od 14. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 35,90 eura od 13. listopada 2011. pa do isplate

- na iznos od 36,62 eura od 11. studenog 2011. pa do isplate

- na iznos od 36,35 eura od 7. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 39,73 eura od 13. siječnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 41,19 eura od 29. veljače 2012. pa do isplate

- na iznos od 39,88 eura od 15. ožujka 2012. pa do isplate

- na iznos od 40,78 eura od 30. travnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 41,36 eura od 31. svibnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 40,61 eura od 3. srpnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 40,65 eura od 31. srpnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 39,92 eura od 31. kolovoza 2012. pa do isplate

- na iznos od 38,12 eura od 28. rujna 2012. pa do isplate

- na iznos od 40,01 eura od 31. listopada 2012. pa do isplate

- na iznos od 40,91 eura od 28. studenog 2012. pa do isplate

- na iznos od 39,68 eura od 17. prosinca 2012. pa do isplate

- na iznos od 37,31 eura od 25. siječnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 39,78 eura od 28. veljače 2013. pa do isplate

- na iznos od 39,09 eura od 3. ožujka 2013. pa do isplate

- na iznos od 40,28 eura od 3. travnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 35,66 eura od 31. svibnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 37,24 eura od 26. lipnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 36,39 eura od 31. srpnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 37,69 eura od 31. kolovoza 2013. pa do isplat

- na iznos od 39,48 eura od 30. rujna 2013. pa do isplate

- na iznos od 38,55 eura od 31. listopada 2013. pa do isplate

- na iznos od 39,99 eura od 20. prosinca 2013. pa do isplate

- na iznos od 40,49 eura od 3. veljače 2014. pa do isplate

- na iznos od 37,26 eura od 28. veljače 2014. pa do isplate

- na iznos od 37,31 eura od 6. ožujka 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,71 eura od 22. travnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,24 eura od 27. svibnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,40 eura od 11. srpnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 37,35 eura od 31. srpnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 38,07 eura od 29. kolovoza 2014. pa do isplate

- na iznos od 37,73 eura od 16. rujna 2014. pa do isplate

- na iznos od 38,93 eura od 29. listopada 2014. pa do isplate

- na iznos od 39,34 eura od 27. studenog 2014. pa do isplate

- na iznos od 39,12 eura od 23. prosinca 2014. pa do isplate

- na iznos od 39,51 eura od 12. siječnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,59 eura od 11. veljače 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,58 eura od 6. ožujka 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,59 eura od 13. travnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,58 eura od 12. svibnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,58 eura od 11. lipnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,58 eura od 13. srpnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,59 eura od 14. kolovoza 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,58 eura od 11. rujna 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,58 eura od 17. listopada 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,58 eura od 12. studenog 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,58 eura od 14. prosinca 2015. pa do isplate

- na iznos od 39,58 eura od 12. siječnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 50,78 eura od 15. veljače 2016. pa do isplate

- na iznos od 49,99 eura od 14. ožujka 2016. pa do isplate

- na iznos od 48,43 eura od 26. travnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 47,34 eura od 31. svibnja 2016. pa do isplate

- na iznos do 50,00 eura od 11. srpnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 49,82 eura od 18. kolovoza 2016. pa do isplate

- na iznos od 43,51 eura od 29. rujna 2016. pa do isplate

- na iznos od 49,89 eura od 20. listopada 2016. pa do isplate

- na iznos od 51,96 eura od 30. studenog 2016. pa do isplate

- na iznos od 52,57 eura od 20. prosinca 2016. pa do isplate

- na iznos od 53,06 eura od 30. prosinca 2016. pa do isplate

- na iznos od 52,94 eura od 13. siječnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 51 ,97 eura od 9. veljače 2017. pa do isplate

- na iznos od 50,04 eura od 23. ožujka 2017. pa do isplate

- na iznos od 51,17 eura od 20. travnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 47,56 eura od 11. svibnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 47,41 eura od 30. lipnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 46,73 eura od 20. srpnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 42,55 eura od 14. kolovoza 2017. pa do isplate

- na iznos od 42,28 eura od 19. rujna 2017. pa do isplate

- na iznos od 41,59 eura od 13. listopada 2017. pa do isplate

- na iznos od 41,10 eura od 16. studenog 2017. pa do isplate

- na iznos od 40,01 eura od 30. prosinca 2017. pa do isplate

- na iznos od 38,37 eura od 22. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 41,13 eura od 13. veljače 2018. pa do isplate

- na iznos od 39,12 eura od 8. ožujka 2018. pa do isplate

- na iznos od 36,76 eura od 13. travnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 35,07 eura od 15. svibnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 40,04 eura od 20. lipnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 38,36 eura od 17. srpnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 39,84 eura od 3. kolovoza 2018. pa do isplate

- na iznos od 43,58 eura od 3. rujna 2018. pa do isplate

- na iznos od 41,31 eura od 15. listopada 2018. pa do isplate

- na iznos od 42,20 eura od 15. studenog 2018. pa do isplate

- na iznos od 43,28 eura od 28. prosinca 2018. pa do isplate

- na iznos od 43,66 eura od 15. siječnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 42,51 eura od 25. veljače 2019. pa do isplate

- na iznos od 42,74 eura od 22. ožujka 2019. pa do isplate

- na iznos od 43,13 eura od 15. travnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 42,57 eura od 15. svibnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 43,95 eura od 14. lipnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 45,52 eura od 20. srpnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 46,64 eura od 6. kolovoza 2019. pa do isplate

- na iznos od 46,80 eura od 16. rujna 2019. pa do isplate

- na iznos od 46,82 eura od 25. listopada 2019. pa do isplate

- na iznos od 48,11 eura od 18. studenog 2019. pa do isplate

- na iznos od 47,70 eura od 18. prosinca 2019. pa do isplate

- na iznos od 50,02 eura od 23. siječnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,47 eura od 12. veljače 2020. pa do isplate

- na iznos od 52,19 eura od 3. ožujka 2020. pa do isplate

- na iznos od 56,56 eura od 10. travnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 55,15 eura od 3. svibnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,57 eura od 8. lipnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 53,94 eura od 3. srpnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,09 eura od 3. kolovoza 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,44 eura od 11. rujna 2020. pa do isplate

- na iznos od 52,28 eura od 6. listopada 2020. pa do isplate

- na iznos od 53,21 eura od 9. studenog 2020. pa do isplate

- na iznos od 51,17 eura od 7. prosinca 2020. pa do isplate

- na iznos od 52,12 eura od 15. siječnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 51,98 eura od 7. veljače 2021. pa do isplate

- na iznos od 48,77 eura od 4. ožujka 2021. pa do isplate

- na iznos od 48,92 eura od 27. travnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 49,43 eura od 7. svibnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 49,19 eura od 9. lipnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 49,01 eura od 15. srpnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 51,66 eura od 9. kolovoza 2021. pa do isplate

- na iznos od 49,64 eura od 14. rujna 2021. pa do isplate

- na iznos od 53,06 eura od 29. listopada 2021. pa do isplate

- na iznos od 55,87 eura od 29. studenog 2021. pa do isplate

- na iznos od 56,47 eura od 13. prosinca 2021. pa do isplate

- na iznos od 56,09 eura od 11. siječnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 56,81 eura od 3. veljače 2022. pa do isplate

- na iznos od 60,34 eura od 3. ožujka 2022. pa do isplate

- na iznos od 60,36 eura od 3. travnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 59,81 eura od 3. svibnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 58,80 eura od 3. lipnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 62,43 eura od 5. srpnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 66,60 eura od 3. kolovoza 2022. pa do isplate

- na iznos od 65,53 eura od 6. listopada 2022. pa do isplate

- na iznos od 64,70 eura od 4. studenog 2022. pa do isplate

- na iznos od 65,43 eura od 3. prosinca 2022. pa do isplate

- na iznos od 64,90 eura od 10. siječnja 2023. pa do isplate

- na iznos od 64,35 eura od 13. veljače 2023. pa do isplate

- na iznos od 62,99 eura od 3. ožujka 2023. pa do isplate

- na iznos od 63,30 eura od 3. travnja 2023. pa do isplate

- na iznos od 65,28 eura od 3. svibnja 2023. pa do isplate

- na iznos od 66,60 eura od 3. lipnja 2023. pa do isplate.,

time da kamate u razdoblju od 3. rujna 2007. do 31. prosinca 2007. teku po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. teku po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. kamate teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. teku po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužitelju JL naknadi trošak postupka u iznosu od 1.531,81 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 6. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženik Zagrebačka banka d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.500,00 eura zajedno s kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.

V. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 2,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

VI. Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja tužiteljeve i tuženikove tražbine u iznosu od 2,90 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj JL je dana 11. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu kojeg je tužitelj zaključio sa tuženikom 26. svibnja 2007. i to u dijelu u kojemu je ugovoren iznos kredita u valuti švicarski franak. U tužbi tužitelj traži isplatu iznosa od 13.272,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate.

2. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 11. rujna 2025. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 7.269,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja pojedinog iznosa pa do isplate na način kao što je to pod točkom Il. izreke navedeno. Tužitelj je prilikom specificiranja tužbenog zahtjeva zatražio samo isplatu više plaćenih iznosa kao što je to financijsko-knjigovodstveni vještak po nalogu suda izračunao.

3. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za adaptaciju stambenog prostora broj 3209354579, 26. svibnja 2007. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da se tuženik kao kreditor obvezao tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje novčani iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 33.500,00 CHF po prodajnom tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, a kredit je bio namijenjen za kupnju motornog vozila. Kredit je zaključen na rok otplate od 30 godina.

4. Tužitelj u tužbi nadalje ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu o kojemu strane nisu pregovarale pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njegov sadržaj.

5. Tužitelj nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom u članku 2. ugovoreno je da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, odnosno tuženika. Na dan sklapanja Ugovora kamatna stopa bila je ugovorena u visini od 4,50% godišnje.

6. Rok otplate kredita iznosio je 30 godina, te se je imalo otplatiti 360 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Po otplatnoj je tablici predviđeno da tužitelj treba ukupno platiti na ime primljene glavnice s kamatama 60.456,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

7. Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je dogovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Tužitelj nadalje navodi da ga tuženik nije upoznao niti s rizicima vezanja glavnice kredita za valutu švicarski franak na način da je rizik promjene u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na valutu euro kao i to da je rast tečaja švicarskog franka bio gotovo potpuno izvjestan.

8. Tužitelj u tužbi nadalje ističe da je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to čl. 81., čl. 82. j čl. 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje tuženik je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i čl. 97.

9. Tužitelj navodi da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača, odnosno korisnika kredita i to tako što je u predmetnom potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa je stoga ista ugovorna odredba ništetna. Tužitelj nadalje navodi kako su ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava iz razloga što je tuženik koristio nedopuštenu i nepoštenu ugovornu odredbu koja se odnosi na valutu uz koju je vezana glavnica CHF, budući je ista protivna odredbama Zakona o zaštiti potrošača, kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj nadalje navodi da je ponašanje tuženika prilikom potpisa ugovora i za vrijeme trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu jer je tuženik propustio u cijelosti informirati tužitelja o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i vezi zaključenja ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer predmetne odredbe nisu razumljive. Ovo stoga što u Ugovoru o kreditu uz odredbu kojom se za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne klauzule. Tužitelj u tužbi navodi i to kako se valutna klauzula koristila protivno zakonom predviđenoj svrsi zaštitne klauzule od gubitka vrijednosti novca te kako je tuženik imao saznanje o svim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, a kredit u CHF je prikazivao kao povoljniji, bez konkretnih izračuna kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu Euro i mogućnosti pregovaranja o pojedinačnim ugovornim odredbama. Kako je tužitelj imao povjerenje u kreditnu instituciju naprijed navedene okolnosti prihvatio je kao točne. Tuženik je dakle, propustio pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi mu omogućila procijeniti je li predloženi Ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predmetnog proizvoda i učinaka koje mogu imati za njega. Tuženik je propustio dati tužitelju sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskih francima u ugovoru o kreditu.

10. U odgovoru na tužbu i tijekom cijeloga postupka tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti i u pogledu pravne osnove i u pogledu visine. Tuženik je istaknuo prigovor zastare utuženog iznosa za sve iznose koji su dospjeli prije 11. lipnja 2018. Istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da je vršio uplate po kreditu te prigovor dvostruke litispendencije.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje navodi da je Ugovorom jasno određeno da je iznos kredita u valuti CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Odredbama Ugovora koje reguliraju otplatu kredita predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik nadalje navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Navodi i kako je tuženik tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina.

12. Tuženik nadalje navodi da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Navodi da tužena banka nije imala razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Tečaj CHF je bio stabilan dugi niz godina te tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita nije mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti obraniti tečaj CHF/EUR.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara dakle, osnovi i visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare, prigovor nedostatka aktivne legitimacije te prigovor dvostruke litispendencije.

14. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je tijekom postupka izvršio uvid u tužbu (list 1-4), presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P-213/2022 (list 5-16), otplatni plan (list 17-34), odgovor na tužbu (list 4048), izvadak iz obrtnog registra (list 53), promet po kreditu (list 54-55 i 1 12-129), dokumentaciju o valuti CHF (list 56-100), nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka dipl.ecc. PL (list 141-148), specificirani tužbeni zahtjev (list 155160), iskaz tužitelja kao stranke (list 162) i dopunski nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka dipl. ecc. PL (list 169-170).

15. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,1 17/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

16. Tužitelj JL u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom Zagrebačkom bankom d.d. dana 26. svibnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 3209354579. Ugovor je zaključen sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora. Tužitelj je' kredit u cijelosti uredno otplatio pa tužbom traži isplatu tečajne razlike za cijelo vrijeme otplate kredita.

17. Vrhovni sud je u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. iznio stajališta da nižestupanjski sudovi nisu dužni izvoditi dokaze u smislu da li se radi o prosječnom potrošaču u svakom pojedinom sporu, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP/03 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/03 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14 te da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1 . ZPP-a te obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu nije potrebno ponovno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i vezivanja glavnice za valutu CHF, jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i u suprotnosti sa odredbama ZPP-a i ZZP-a.

18. Zakon o zaštiti potrošača (”Narodne novine” broj: 41/14, 1 10/15 i 114/19; dalje ZZP) stipulira pravila zaštite osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja usluga i proizvoda na tržištu, te posebno određenog čl. la), taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i s aktom Europske unije i to Direktivnom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovorima, koji se protive načelu savjesti i poštenja. Citirana Direktiva je implementirana u hrvatski pravni sustav u ZZPu u kojem je u čl. 49 st. 1 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

19. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-213/2022 utvrđeno je da spisu prileži Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika 26. svibnja 2007. broj kredita: 3209354579. Uvidom u Ugovor vidljivo je da se radi o tzv. tipskom ugovoru, odnosno unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, zbog čega potrošač, odnosno tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj o ugovornoj klauzuli (čl. 2 — valutna klauzula) pa se stoga nije posebno pregovaralo s tužiteljem, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

20. Iz iskaza tužitelja kao stranke (list 162) proizlazi da je 2007. godine imao potrebu podići određeni iznos novca radi adaptacije stambenog prostora. Kako je bio klijent Zagrebačke banke otišao je u njihovu poslovnicu u Sesvetama kako bi se raspitao o mogućnosti podizanja kredita. Trebao mu je iznos od oko 20.000,00 eura, ali mu je djelatnica banke dala do znanja da u eurima ne može dobiti kredit, a kredite u kunama nisu nudili pa mu je jedino mogla ponuditi kredit u CHF i to iznos od 33.500,00 CHF. On je ugovor o kreditu pročitao, ali nije imao nikakav utjecaj na pojedine odredbe ugovora jer se radilo o standardiziranom ugovoru banke. Zna što znači valutna klauzula, ali da je znao da će tečaj CHF toliko rasti vjerojatno ne bi niti uzimao taj kredit. Od djelatnice banke nije tražio pojašnjenje zna li ona što će se događati sa tečajem CHF jer smatra da na to ne može utjecati ni banka jednako kao što niti on na to nije mogao utjecati. Uz ugovor o kreditu dobio je tablicu s otplatnim planom za svih 30 godina na koliko je ugovor podignut te je na toj tablici bio naveden iznos mjesečne rate koju treba plaćati. Rata mu je samo prvih par mjeseci bila onakva kakva je navedena u otplatnom planu, a zatim mu je rata naglo porasla. Kredit i dalje otplaćuje te nije radio konverziju kredita u kune ili eure. U vrijeme podizanja kredita nije imao vlastiti obrt niti firmu u vlasništvu, već je bio u radnom odnosu kao što je i danas.

21. Tužitelj ima svojstvo potrošača sukladno čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP. Tužitelj je podigao stambeni kredit radi adaptacije stambenog prostora. Iz iskaza prolazi da u vrijeme podizanja kredita nije imao firmu ili obrt u vlasništvu, već je bio u radnom odnosu kao što je bio i u vrijeme davanja iskaza pred sudom. Tužitelj je kredit podigao kao fizička osoba za vlastite potrebe, a tuženik te navode tužitelja tijekom postupka nije pobio niti predložio dokaze kako bi se osporilo svojstvo tužitelja kao potrošača. Iz ugovora proizlazi da se radi o stambenom kreditu pa sud nema razloga sumnjati u navode tužitelja da je novac dobiven od kredita utrošio u uređenje stambenog prostora.

22. U ovom postupku sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je također je li u konkretnom slučaju nastupila zastara obzirom da je tuženik tijekom postupka navodio da tužitelj ne može svoj zahtjev zasnivati na presudama koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa, već da tužitelj treba u konkretnom predmetu dokazati da su mu povrijeđena ili ugrožena prava koja dovode do eventualne ništetnosti, a što on u ovom postupku ne dokazuje.

23. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

24. Prema odredbama čl. 82. prije citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje i pretpostavki iz čl. 81. istog Zakona mogle smatrati nepoštenim, jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

25. Prema odredbi čl. 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

26. Odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c ZPP-a propisan je obvezujući učinak presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

27. Potrošač, odnosno tužitelj od samog početka ugovornog odnosa doveden je u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli bila takva da korisnici kredita nisu mogli predvidjeti što će se sa tečajem valute događati. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama kredita potrošača nasuprot banke — trgovca kao druge ugovorne stranke, a što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

28. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je Vrhovnog suda da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina dobivanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su banke diktirale.

29. Odredbe o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu su nepoštene u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP-a iz 2003. i čl. 102. ZZP-a te su takove ugovorne odredbe ništave.

30. Prema čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (”Narodne novine" broj: 47/14, 1 1 0/15 i 1 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

31. Odredbom čl. 83 ZZP-a propisano je da se prilikom ocjene je li neka odredba u potrošačkim ugovorima poštena ili nije, u obzir uzima narav proizvoda ili usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne obveze, a čl. 87 istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

32. Prema odredbi čl. 3 st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

33. Da je tuženik postupao nepošteno u navedenom ugovoru proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Naime, promatrajući navedenu Direktivu kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo, utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena, te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Time za potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

34. Nacionalno zakonodavstvo potrebno je tumačiti u duhu prava Europske unije, što podrazumijeva tumačenje u skladu s praksom Suda, u čijoj je isključivoj nadležnosti kroz institut prethodnog tumačenja (čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) tumačiti pravo Europske unije, a na koji je način, imajući u vidu kolektivni spor zaštite potrošača i obrazloženje sudova u navedenim odlukama te postojanje vezanosti u pojedinačnim postupcima, kao što je ovaj, za odlučivanje i pravna shvaćanja u kolektivnim sporovima radi zaštite potrošača.

35. Valutna klauzula je odlučujuća ugovorna odredba pa je tužitelj doveden u neravnopravan položaj jer nije imao potpune informacije o tečaju strane valute. Iz tog razloga odredba o vezivanju otplate kredita uz valutu švicarski franak suprotna je odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/1 1, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) u kojoj je propisano da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih obveza, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge stranke, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (čl. 10. ZOO).

36. Odredbe čl. 1. i 7. predmetnog ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužitelja informirati o svim parametrima bitnim za donošenjem odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naime, po ocjeni ovog suda tuženik kao bankarska ustanova nije upozorio tužitelja na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, također se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84 ZZP-a, jer nije bila razumljiva, tužitelj nije bio upozoren na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, ugovor je sastavljen po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru, što pak upućuje na to da se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo.

37. Primjena valutne klauzule u CHF uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite rizika, snažnog jačanja valute CHF, pa su sve posljedice teretile tužitelja, dok je tuženik kao banka dobivao veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita.

38. Također tijekom postupka tuženik nije dokazivao da se zaduživao na inozemnim tržištima u CHF iznosima, a čime bi eventualno mogao opravdati svoje tzv. ”neznanje o stabilnosti valute u vrijeme sklapanja ugovornog odnosa”.

39. Tuženik nije prilikom ugovaranja predmetnog kredita tužitelja kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, odnosno nije ga informirao o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, a koji proizlazi iz sustava ”fluktuirajućih tečaja”, a na koje rizike su upozoravale međunarodne financijske institucije, također tužitelja nije upozorio na rizike vezane uz činjenicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, kao što to čini za euro, kao i riziku vjerojatnog i izvjesnog rasta tečaja švicarskog franka, a na što je jasno upozoravao MMF.

40. Prigovor nedostataka aktivne legitimacije kojeg je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu nije osnovan. Navodi tuženika kako tužitelj nije dokazao da je vršio uplate po kreditu nisu odlučni, već je odlučno u korist kojega kredita su vršene uplate u ime i za račun tužitelja pa nije odlučno da tužitelj baš svaku ratu kredita mora osobno uplatiti.

41. Prigovor dvostruke litispedencije također nije osnovan iz razloga što je predmet koji se vodio pod brojem P-213/2022 pravomoćno dovršen. Sve i da nije pravomoćno dovršen u tom premetu radilo se o utvrđenju ništetnosti ugovorne odredbe o kamatnoj stopi, a u ovom predmetu se radi o utvrđenju ništetnosti valute.

42. Što se tiče navoda tuženika da tužitelj u ovaj spis nije dostavio ugovor o kreditu sud navodi kako je izvršio uvid u spis poslovni broj P-213/2022 u kojemu se nalazi predmetni ugovor tako da niti taj prigovor sud nije usvojio.

43. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1 115, ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

44. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. PL (list 141-148) proizlazi da iznos preplate anuiteta zbog tečajne razlike izražen u eurima po mjesecima, a koje je tužitelj preplatio otplatom kredita u kunama i eurima u razdoblju do 3. listopada 2023. u odnosu na iznose anuiteta koje bi otplaćivao po tečaju CHF na dan isplate kredita iznosi 7.475,39 eura.

45. Tužitelj nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka, već je konačno specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka. U podnesku od 11. rujna 2025. tužitelj je zatražio manji iznos od onoga koji je naveden u nalazu i mišljenju vještaka jer mjeseci srpanj, kolovoz i rujan 2023. nisu bili utuženi pa iz tog razloga tužitelj umjesto iznosa kojeg je izračunao financijsko knjigovodstveni vještak od 7.475,39 eura potražuje iznos od 7.269,09 eura.

46. Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka navodeći da je vještak umjesto inicijalnog anuiteta množenog sa tečajem na dan uplate anuiteta koristio stvarne iznose pojedinih uplata koje je izvršio tužitelj te je takvim izračunom sudski vještak dva puta računao tečajnu razliku u odnosu na kamatnu stopu.

47. Financijsko knjigovodstveni vještak je pozvan da dostavi dopunski nalaz i mišljenje u ovom predmetu obzirom da je tuženik istaknuo prigovor na osnovni nalaz i mišljenje od 7. siječnja 2025.

48. U svojem dopunskom nalazu i mišljenju sudski vještak dipl. ecc. PL (list 169-170) je naveo da su u obračunatoj preplati isključeni efekti porasta tečaja koji su ostvareni u sudskom postupku zbog ništetnosti ugovorne odredbe u promjenjivoj kamatnoj stopi. Naveo je da je u postupku obračuna iskazanom u tabeli više plaćeni iznos koje je tuženik ostvario u postupku zbog ništetnosi odredbe o promjenjivoj kamati isključeni iz rezultata vještačenja na način da je preplata tečaja za anuitete 5-79 obračunata na početnu visinu anuiteta (167,96 CHF), a ne na stvarno plaćeni (veći) anuitet. Nadalje je naveo da nema razloga da se u ovom postupku računaju efekti promjena kamatne stope jer je taj obračun bio predmet drugog sudskog postupka, a u ovom postupku to nije bilo potrebno. Slijedom svega navedenoga vještak je u cijelosti ostao kod svog osnovnog nalaza i mišljenja od 7. siječnja 2025.

49. Tuženik nije stavio primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

50. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka iz razloga što je isti izrađen objektivno i stručno u skladu sa pravilima struke te ima uporište u dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Sud je angažirao financijsko knjigovodstvenog vještaka iz razloga što sam nema dovoljno stručnog znanja iz tog područja. Navode tuženika kako prigovaraju metodologiji izračuna visini tužbenog zahtjeva sud nije uzeo u obzir iz razloga što niti sud niti parnične strane ne mogu vještaku određivati način na koji će on odraditi svoj zadatak. Svaki sudski vještak, pa tako financijsko knjigovodstveni izrađuje nalaz i mišljenje u skladu s pravilima struke područja u kojemu djeluje. Iz tog razloga ne mogu parnične strane određivati način na koji će vještak izrađivati nalaz i mišljenje.

51. Prema čl. 323. st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbme mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

52. Kako je sud utvrdio da je ugovorna odredba o vezanosti uz valutu švicarski franak ništetna usvojio je konačno specificirani tužbeni zahtjev u cijelosti, utvrdio ništetnim pojedine odredbe Ugovora o kreditu kao što je to pod točkom l. izreke navedeno i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos naveden pod točkom Il. izreke zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

53. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog preplaćenog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.1115. ZOO-a) obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečajne razlike rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Stopa zatezne kamate određena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a i točke I Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke (”Narodne novine" broj: 132/07).

54. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Radi se o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača koji se temelji na odluci donesenoj u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Nesporno je da su presudama Visokog trgovačkog suda Pž-7129/14 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno okončani predmetni sporovi, čl. 215 ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači od dana utvrđenja ništetnosti počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu.

55. Osim toga, građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. donio je stajališta da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05, odnosno čl. 104 st. 1 ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću gore citiranih odluka, dakle od 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018. Tužba u ovom postupku podnesena je 21. studenog 2019., dakle prije proteka zastarnog roka od 5 godina obzirom da je u odnosu na valutnu klauzulu zastara počela teći 14. lipnja 2018.

56. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja koji je isticao tuženik također nije osnovan. Ovo stoga što nije nužno da su svi iznosi kredita uplaćeni osobno od strane tužitelja, već je bitno da su sve uplate vršene za ime i račun tužitelja po konkretnoj partiji kredita.

57. Prigovor dvostruke litispendencije kojeg je isticao tuženik nije osnovan iz razloga što se je na Općinskom sudu u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu pod poslovnim brojem P-213/2022 vodio postupak između tužitelja i tuženika ali radi utvrđenja ništetnim odredbe o kamatnoj stopi i radi isplate iznosa zbog promjenjive kamatne stope, dok se u ovom postupku radi o isplati s osnove ništetne valutne klauzule.

58. Nakon provedenog postupka sud zaključuje da je tužitelj dokazao i osnovanost i visinu tužbenoga zahtjeva pa je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio i odlučio kao pod točkama l. i Il. izreke.

59. Odluka o kamati u skladu je sa odredbama čl. 29. ZOO i čl. 1 1 15. ZOO.

60. Tuženik je u podnesku od 26. lipnja 2024. istaknuo prigovor radi prebijanja zbog tzv. Negativnih razlika i zatražio od tužitelja isplatu iznosu od 764,59 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedini iznos od dospjelosti pa do isplate. U podnesku od 04. rujna 2025. tuženik je specificirao prigovor radi prebijanja na način da potražuje isplatu iznosa od 2,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

61. Sud smatra da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju pa je uslijed toga neosnovan prigovor radi prebijanja. U ovom slučaju potrošačkog kreditiranja nikakva imovina tuženika, kao kreditora nije prešla u imovinu tužitelja, kao korisnika kredita, i to zbog valutne klauzule (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja). Sve da postoji tražbina tuženika prema tužitelju zbog tzv. negativnih razlika nastupila je zastara zbog proteka općeg roka zastare od pet godina obzirom da je zahtjev za negativne razlike istaknut u podnesku od 26. lipnja 2024. stoga je odlučeno kao pod točkama V. i VI. Izreke.

62. Tuženik je u odgovoru na tužbu predlagao saslušanje osobnog bankara, ali kasnije nije ustrajao na tom dokaznom prijedlogu. Sud smatra kako saslušanje osobnog bankara nije niti odlučno u ovom postupku obzirom da je tijekom postupka utvrđeno kako se radilo o tipskom ugovoru te tužitelj nije mogućnosti utjecati na pojedine odredbe ugovora pa ostaje nejasno o čemu bi osobni bankar iskazivao.

63. Kako je tužitelj uspio u ovom postupku dosuđen mu je i trošak postupka. Odluka o troškovima postupka u skladu je sa odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.531,81 eura (točka III. izreke), a koji trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 117/96 i 91/04, 148/09, 142/12,103/14, 1 18/14, 104/1 5, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 9. srpnja 2024., 16. rujna 2025. i 29. siječnja 2026., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 12. rujna 2025. i 22. siječnja 2026., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8/1 Tarife). Tužitelju je nadalje priznat trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura.

64. Kamate na trošak parničnog postupka u skladu su sa odredbom čl. 151. st. 3. ZPP.

65. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.500,00 eura pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke. Tuženik je tijekom cijeloga postupka osporavao i osnovanost i visinu tužbenoga zahtjeva pa nema pravo na razmjerni dio troškova bez obzira što je tužitelj nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev.

66. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci

U Vrbovcu 6. ožujka 2026.

Sudac

Ljiljana Košić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Tužitelj oslobođen plaćanja pristojbe

4. Presuda nepravomoćna

5. Vidi upisnik ''P''

6. Kal 15 dana

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte