REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-367/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužen ika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1657/2022-20 od 10. prosinca 2025., dana 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1657/2022-20 od 10. prosinca 2025.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika te se preinačava točka III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1657/2022-20 od 10. prosinca 2025., tako da preinačena u cijelosti glasi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.331,21 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu, do iznosa od 1.471,83 eur, zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija se kao neosnovan.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju štetu isplatom iznosa od 679,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 7. travnja 2022. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 679,00 eura od 15. studenoga 2021. do 7. travnja 2022. godine.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 1.471,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 771,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2025. do isplate.“

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da presuda nije donesena u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku budući da prvostupanjski sud nije cijenio sve činjenice i dokaze odlučne za utvrđivanje prava na dosudu pravične novčane naknade. Ovakvo postupanje suda rezultiralo je da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da je tužitelju , koji je zadobio tako neznatne ozljede u predmetnom štetnom događaju, dosudio nepripadajuću naknadu zbog povrede prava osobnosti , iako zadobivene ozljede ne opravdavaju dosudu iste. Iz navedenog je razloga pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 19. stavka 1. i 2. te članka 1100. Zakona o obveznim odnosima. Tjelesne ozljede koje je pretrpio tužitelj (istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje slabinskog dijela leđa) čine same po sebi lake ozljede čije liječenje je trajalo relativno kratko, bez potrebe uzimanja lijekova i obavljanja dodatnih pregleda, uz prisutnost vrlo kratkih bolova uz kratkotrajni sekundarni strah, koje ozljede nisu ostavile nikakve trajne posljedice na zdravlje (tjelesno i duševno) tužitelja i predstavljaju povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ali ne takvu povredu koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege dosudio zatezne kamate počevši od 7. travnja 2022. umjesto od dana donošenja prvostupanjske presude. Također je pogrešna i odluka o troškovima postupka s obzirom na pogrešnu odluku o glavnoj stvari i jer nije vodio računa koji su troškovi bili nužni za vođenje parnice, po članku 155. Zakona o parničnom postupku. Sud je neopravdano dosudio tužitelju trošak za sastav odštetnog zahtjeva jer isti nije bio nužan za vođenje postupka jer je tužitelj isti mogao uputiti i samostalno, a ne nužno putem odvjetnika, sastav podneska od 6. ožujka 2023., budući da isti nije bio nužan za predmetni postupak, sastav podneska od 4. ožujka 2024. budući da isti nije bio nužan za predmetni postupak budući da je tužitelj tim podneskom dostavio dokaz o izvršenoj uplati predujma za vještačenje, a koja činjenica se može utvrditi uvidom pri računovodstvu suda i pristup ročištu dana 11. prosinca 2024. koje je odgođeno krivnjom tužitelja koji na isto nije bio dostavio medicinsku dokumentaciju, slijedom čega je taj trošak trebao teretiti tužitelja po načelu krivnje. Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka, podredno, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, i u tom dijelu vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana, osim djelomično protiv odluke o parničnom trošku.

5. Prvostupanjskom je presudom tužitelju dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 679,00 eur, koju je zadobio u prometnoj nezgodi 25. veljače 2022. isključivom krivnjom vozača osiguranika tuženika. Pasivna legitimacija i odgovornost tuženika nisu bile sporne, već da li tužitelju uopće, s obzirom na minorne ozljede, pripada pravo na naknadu štete.

6. Predmetni spor je spor male vrijednosti po članku 458. stavku 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Prvostupanjskom presudom kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog bitne povrede odredaba iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalitelj, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni i proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

8. U provedenom je postupku, na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića, na koji stranke nisu imale nikakvih primjedbi, utvrđeno:

- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje slabinskog dijela leđa, a koje su mu dijagnoze postavljene dan nakon štetnog događaja, 26. veljače 2022., pri pregledu u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu Opće bolnice „Dr Ivo Pedišić“ Sisak,

- da je tužitelj zbog ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi trpio bolove i to jakog intenziteta do 2 dana, srednjeg do 3 dana, a manjeg još oko tjedan dana sveukupno,

- da je tužitelj trpio i strah, i to primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, koji je bio intenzivan i kratkotrajan, te sekundarni strah, kao posljedicu tjelesne ozljede, i to jakog intenziteta oko 1 dan, srednjeg do 2 dana i manjeg oko tjedan dana, te

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od tjedan dana po 2 sata dnevno zbog mirovanja.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića, po članku 1100. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), ocjenjuje da tužitelju za povredu prava osobnosti koja se sastoji u posljedicama za njegovo zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi pripada novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 630,00 eur.

10. U odnosu na tuđu pomoć, utvrđuje da je tužitelju bila potrebna 14 sati, s time imajući u vidu cijenu od 3,50 eur po satu, po toj osnovi tužitelju dosuđuje iznos od 49,00 eur.

11. Na dosuđeni iznos tužitelju dosuđuje zateznu kamatu od 7. travnja 2022. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, sve sukladno članku 12. stavku 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023. – dalje: ZOOP).

12. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 1100. ZOO-a kad je odlučujući o primjerenom iznosu naknade neimovinske štete koju trpi tužitelj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zaključio da sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u dosuđenom iznosu od 630,00 eur.

13. Naime, imajući u vidu utvrđeni opseg, vrstu i težinu ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha, i prema ocjeni ovog suda sve navedene okolnosti opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 630,00 eur. Neosnovano žalitelj navodi da tužitelju, jer se radi o minornoj šteti, ne pripada nikakva naknada jer je tužitelj ipak zadobio ozljede u vidu istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje slabinskog dijela leđa, te u svezi s tim ozljedama trpio bolove i strah, a što predstavlja povredu prava osobnosti tužitelja.

14. Neosnovano žalitelj navodi da tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege ne pripadaju zatezne kamate od podnošenja vansudskog zahtjeva, 7. travnja 2022., već od dana donošenja prvostupanjske presude. To stoga što po članku 12. stavku 4. ZOOP-a tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana postavljanja odštetnog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021.), stoga mu je zatezna kamata za taj vid imovinske štete pravilno dosuđena.

15. Žalitelj osporava odluku o parničnom trošku. Osnovano žalitelj navodi da tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 4. ožujka 2024. u visini od 18,75 bodova (tarifni broj 8. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), jer se ne radi o podnesku u kojem se tužitelj očitovao o predmetu spora, već je uz taj podnesak dostavio uplatnicu o plaćenom predujmu za vještačenje. U pogledu troška za sastav odštetnog zahtjeva, na taj trošak tužitelj ima pravo po tarifnom broju 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) te ga, suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije mogao sam sastaviti, jer isti iziskuje pravno znanje o vidovima štete na koje tužitelj ima pravo. Za podnesak od 6. ožujka 2023., kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu, tužitelju pripada trošak iz tarifnog broja 8. točke 3. Odvjetničke tarife, jer se radi o ostalim podnescima izvan tarifnog broja 8. točke 1. Odvjetničke tarife i za koji tužitelju pripada 50% nagrade. Za pristup ročištu 11. prosinca 2024. prvostupanjski je sud pravilno dosudio tužitelju trošak u visini od 18,75 bodova po tarifnom broju 9. točki 5. Odvjetničke tarife, jer je to ročište odgođeno jer na isto nije pristupio tuženik, dakle nije odgođeno krivnjom tužitelja. Ukupno je dakle tužitelju valjalo dosuditi trošak zastupanja u visini od 431,25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (tarifni broj 54. Odvjetničke tarife) iznosi 862,50 eur, a s porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 1.078,13 eur. Tako ukupni trošak tužitelja, sa nesporno plaćenim pristojbama i predujmom za vještačenje, iznosi 1.331,21 eur.

16. Slijedom navedenog odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a, osim u pogledu odluke o parničnom trošku koja je preinačena po članku 380. stavku 3. ZPP-a.

U Puli-Pola 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Nataša Babić