Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1346/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Iris Kopf, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Berislav Kopf i Iris Kopf iz Osijeka, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, zastupan po gen. punomoćniku AT, radi proglašenja izravne naplate novčane tražbine nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, uz javnu objavu dana 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate po zahtjevu za naplatu novčane tražbine pokrenute na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, posl. broj Ovrv-7591/10 od 23. studenog 2010., pravomoćnog i ovršnog dana 09. prosinca 2010., zaprimljenog u Financijskoj agenciji dana 21. kolovoza 2023. godine, u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, da tužiteljici DTR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura (tisućutristosedamdesetpeteura) sa zateznim kamatama tekućim od dana 6. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se neodređen zahtjev tužiteljice za naknadu troška na ime pristojbi po odluci suda, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika dana 17. studenog 2023. podnijela tužbu s tužbenim zahtjevom kojim zahtjeva proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pred Financijskom Agencijom temeljem rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-7591/10 od 23.11.2010. koje je donio javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, navodeći da je isto pravomoćno i ovršno dana 12.01.2011., uz zahtjev za naknadu parničnog troška. Tužbu obrazlaže navodeći da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-4887/2023-6 od 20. listopada 2023. upućena u roku 15 dana od primitka zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 21.08.2023. kojim je zahtijevana izravna naplata novčane tražbine na temelju rješenja o ovrsi javnog blježnika Branka Jakića iz Zagreba posl. broj Ovrv-7591/10 od 23.11.2010. pravomoćnog i ovršnog dana 12.01.2011. Navodi da je tuženik dana 16.8.2023. podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem vjerodostojne isprave po rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića broj Ovrv-7591/10, pravomoćnog i ovršnog dana 12.01.2011. Dana 27.8.2023. je od Fine zaprimila zahtjev za izravnu naplatu sa priloženim dokumentima, te joj je temeljem navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zapljenjen / blokiran račun na iznos od 3.016, 88 eura. (1.485,92 uvećan za zk). U trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu prema čl. 210. st. 1. u vezi s čl. 50. st. 1. t. 5. Ovršnog zakona, protekao je rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, jer je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno dana 12.01.2011., a zahtjev za Izravnu naplatu temeljem navedenog rješanja o ovrsi je podnesen dana 21.08.2023., dakle, 12,5 godina nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi, te je protekom tog roka sukladno čl. 233 ZOO ovrhovoditelj za podnošenje zahtjeva za Izravnu naplatu temeljem navedenog rješenja o ovrsi u aposlutnoj zastari. Slijedom iznesenog je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon čega ju je sud uputio na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe / izravne naplate nedopuštenom. Tuženik je dana 1.07.2016. ugovorom o cesiji stekao prava na tražbine od Erste Card Cluba d.o.o. Zagreb. Tuženikov prednik, Erste Card Club d.o.o. je dana 20. siječnja 2011. temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Ovrv-7591/10 pokrenuo izravnu naplatu, te bi temeljem čl. 241. ZOO, tom radnjom ovrhovoditelja - tuženika došlo do prekida zastare dana 20.01.2011. i to zastare koja bi nastupila dana 13.1.2021., no budući da je Izravna naplata temeljem koje je tuženik zahtjevao provedbu ovrhe stavljena izvan snage 4.8.2018. tuženik nema pravne osnove za pozivanjem na institut prekida zastare. Tuženik je mogao u svrhu očivanja roka prekida zastare po saznanju činjenice da je Izravna naplata iz 2011. isknjižena iz redoslijeda naplate, a što je saznao 4.8.2018. zahtjevati da se navedena izravna naplata reaktivira i ponovno stavi u redoslijed naplate , a mogao je predložiti i provođenje ovrhe na drugom ovršnom sredstvu, no isti nije poduzeo niti jednu radnju u svrhu očuvanja prekida zastare, to temeljem čl. 242. st. 1. i 2. ZOO-a do prekida zastare nije niti došlo, odnosno prekid zastare nije nastupio. Navedeno potvrđuje i okolnost da je tuženik tek dana 16.8.2023. dopisom izvijestio Finu da je Ugovorom o cesiji potraživanje prema ovršenici prešlo na njega, te tek tada 5 godina kanije od saznanja za je Izravna naplata isknjižena, odnosno obustavljena, podnosi zahtjev da se osnova ponovno vrati u redoslijed naplate u cijelosti. Da bi nakon što je uvidio da je to nemoguće, dana 16.8.2023. pokrenuo novu Izravnu naplatu, te time svojim radnjama odustao od radnje koju je poduzeo, budući da nije reaktivirao staru izravnu naplatu po saznanju da je izbrisan iz redoslijeda ovrhe 2018. i nije predložio poduzimanje nastavne ovrhe drugim ovršnim sredstvom ili poduzimanje drugih ovršnih radnji u cilju očuvanja prekida zastare na koje okolnosti upućuje čl. 242. st. 1. ZOO-a, budući je vjerovnik odustao od daljnje radnje koju je mogao nastaviti po saznanju da je Izravna naplata stavljena izvan snage. Poziva se i na čl. 242. st. 2. ZOO-a, jer je vjerovnikov zahtjev stavljen izvan snage, odnosno Izravna naplata je isknjižena iz redosljeda plaćanja u odnosu na potraživanje koje je predmet ove tužbe. Zaključno, tvrtka Eos Matrix d.o.o., prvi puta se sa svojim potraživanjem pojavljuje se sa Zahtjevom za izravnu naplatu 16.8.2023., točno 12 i pol godina nakon nastupa ovršnosti rješenja na koje se poziva. Slijedom navedenog proizlazi da je potraživanje tuženika iz postupka izravne naplate zastarjelo.

1.1. Tužiteljica u tužbi napominje da je u petitu tužbe napisala pravi točan datum pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi broj Ovrv-7591/10 i to dana 12.01.2011., a da je kod prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koristila datum koji je ovrhovoditelj, ovdje tuženik pogrešno naznačio u zahtjevu za naplatu nazmnačivši kao dan pravomoćnosti i ovršnosti 9.12.2010.

1.2. Tijekom postupka tužiteljica navodi da je u izvješću FINE od 5.01.2026.u odnosu na Ovrv-7591/10 nesporno potvrđeno da je ovrhovoditelj dana 28.8.2019. podnio Zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu, pa je stoga svojom odlukom / krivnjom poduzeo radnju kojom je odustao od radnje koju je poduzeo, izravne naplate od 24.01.2011. Ovu okolnost sud ne bi trebao olako shvatiti , jer u protivnom , vjerovniku bi se dopustilo da naknadim reaktivacijama izravnih naplata, manipulira sa zakonom i u cijelosti osujeti institut apsolutne zastare. Vjerovnik je upravo to i učinio kada je podnio 27.9.2023. ponovni zahtjev za izravnom naplatom koji se u sustavu Fine drži reaktivacijom pohranjene osnove za naplatu koja je jednom predana u FINU. No to nikako ne bi trebalo značiti da sud takvu radnju ovrhovoditelja treba držati opravdanom i dopuštenom . Na taj način ovrhovoditelj nastoji zaobići zakon, institut apsolutne zastare , te nastoji držati ovršenika u vječnom dužničkom ropstvu. To nije intencija niti ZOO-a, niti OZ-a, te je institut apsolutne zastare osnovni regulatorni institut u građanskom pravu i služi ako ne za drugo, da spriječi upravo ovakve postupke manipulacije vjerovnika u svoju korist. Dakle , ovrhovoditelj je napravio „propust„ , poduzeo je radnju na koju se poziva ZOO u čl 242. st 1. podnio zahtjev za opoziv izrvane naplate, čime se smatra da prekid zastare nije nastupio, pa je stoga ovo potraživanje u zastari.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti navodeći da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan, da je 23. studenog 2010. doneseno predmetno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv- 7591/10 kojim je utvrđena tražbinu koju je tužiteljica imala prema ranijem vjerovniku, koja tražbina je Ugovorom o cesiji prenesena na novog vjerovnika, koje je rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno dana 12. siječnja 2011. (pravilno 9.12.2010.). Poziva se na odredbu čl. 215. st. 1. čl. 233. st. 1. ZOO-a, da navedeno znači kako je zastarni rok od deset godina za tražbinu utvrđenu pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi počeo teći 13.01.2011. i nastupio bi 13. siječnja 2021., ali da je u konkretnom slučaju došlo do prekida tijeka zastarnog roka s pozivom na čl. 241. ZOO-a., navodeći da je dana 20. siječnja 2011. raniji ovrhovoditelj pred Financijskom agencijom pokrenuo je postupak naplate tražbine iz rješenja o ovrsi koja radnja tuženika je bila usmjerena na naplatu tražbine te ista predstavlja prekid tijeka zastarnog roka, te je iz dopisa Financijske agencije od dana 25. studenog 2011. proizlazi da se raniji vjerovnik obaviještava da na računima ovršenika (ovdje tužiteljice) nema novčanih sredstava te da je osnova zavedena u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Financijska agencija je postupala po zahtjevu za izravnu naplatu tražbine za obvezu utvrđenu rješenjem o ovrsi broj Ovrv-7591/10 koja je bila zavedena u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanja sve do 4. kolovoza 2018. kad je stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim odnosima stupila na snagu i odredba članka 12. temeljem koje je Financijska agencija isknjižila predmetnu osnovu iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Dakle, do primjene odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe dolazi u onom slučaju kad ovršenik nema dovoljno novčanih sredstava na računima te se tražbina ovrhovoditelja ne može niti prisilno ostvariti. Drugim riječima, do nemogućnosti naplate tražbine (provedbe ovrhe) dolazi iz razloga koji su isključiva krivnja ovršenika (ovdje tužiteljice), pa takva daljnja nemogućnost provedbe ovrhe ne utječe na prekid i ponovni tijek zastarni rok, pa je zastarni rok za tražbinu utvrđenu rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-7591/10 počeo teći ispočetka od 5. kolovoza 2018. godine. Dana 21. kolovoza 2023. novi vjerovnik, EOS MATRIX d.o.o. (ovdje tuženik) je u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo novi postupak naplate tražbine utvrđene predmetnim rješenjem o ovrsi, čime je doveo do novog prekida zastarnog roka prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, s obzirom da od dana dospijeća tražbine 13. siječnja 2011. pa do pokretanja postupka naplate pred Financijskom agencijom 20. siječnja 2011. nije protekao desetogodišnji zastarni rok koji također nije protekao niti od 5. kolovoza 2018. (isknjiženje predmetne osnove iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje kojeg vodi Financijska agencija primjenom odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima) pa do 21. kolovoza 2023. godine, jasno je kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Prije svega, postupak izravne naplate se ne stavlja van snage. Predmetna tražbina je utvrđena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba od dana 23. studenog 2010. godine pod poslovnim brojem Ovrv-7591/10. Postupak izravne naplate tako utvrđene tražbine predstavlja izvansudsku ovrhu u užem smislu, dakle predstavlja vrstu postupka/način prisilnog ostvarenja tražbine i kao takav se ne može staviti van snage, nego se eventualno može obustaviti, dovršiti i opozvati. Jednako tako, odredba članka 245. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima jasno i nedvojbeno propisuje kako nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao Zahtjev za naplatu (list 5.-8. spisa), dopis tuženika (list 9.), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-7591/10 od 23.11.2010. (list 10. -12.), prijedlog tužiteljice za proglašenje nedopuštenim pljedindbe i prijenosa (list 13.), Specifikacija FINE (list 14.-15.), zaključak Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-4887/2023-6 od 20.10.2023. (list 16.-19.), dio Ugovora o cesiji (list 28.-35.), dopis FINE od 18.01.2011. (list 36.), Obavijest FINE od 16.11.2011.(list 37.), dopis FINE od 5.01.2026. (list 56.) i Zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu od 26.08.2019. (list 59.).

4. Povodom prigovora tuženika u odnosu na vrijednost predmeta spora, na ročištu od dana 6. veljače 2026. sud je donio rješenje kojim je vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 3.016,88 eura, na koji glasi ukupno novčano potraživanje u postupku izravne naplate koje je predmet ovoga spora, sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

5. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

6. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, uz napomenu da je u odluci pravilno naznačen datum pravomoćnosti i ovršnosti predmetne osnove i to s danom 9.12.2010., a ne s danom 12.01.2011. kada je javni bilježnik izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, a koji je datum tužiteljica pogrešno navela kao dan pravomoćnosti i ovršnosti.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate po zahtjevu za naplatu pokrenute na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba pod brojem Ovrv-7591/10 dana 23. studenog 2010., koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 09. prosinca 2010., a koji je zahtjev za naplatu zaprimljen u Financijskoj agenciji dana 21. kolovoza 2023., temeljem razloga iz članka 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., ), koji tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Prije svega sud napominje da tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe navodi kao razlog osporavanja predmetne pljenidba i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pored razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnoga zakona (da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) i razlog iz čl. 50. st. 1. točke 5. Ovršnog zakona (da je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha), odnosno da je nastupila prekluzija prava na traženje ovrhe, na koji razlog, za razliku od prigovora zastare iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnoga zakona, ovršni sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, takav prekluzivni rok za pokretanje ovrhe o kojem govori odredba čl. 50. st. 1. točka 5. Ovršnog zakona, je npr. rok iz odredbe čl. 444. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje i taj rok (prekluzivni) ne treba miješati sa zastarnim rokom iz odredbe čl. 50. st. 1. toča 11. Ovršnog zakona u vezi s odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na koju se odredbu tužiteljica poziva. Stoga je sud u ovom postupku raspravljao samo o žalbenim razlozima tužiteljice u kojima ističe prigovor zastare iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, zbog kojih je razloga i upućena u parnicu rješenjem ovršnog suda u skladu s odredbom čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona, dok se u odnosu na prigovor iz čl. 50. st. 1. točka 5. Ovršnog zakona, ovršenik ne upućuje u parnicu, već o tom žalbenom razlogu odlučuje sud drugog stupnja.

9. Među strankama nije sporno:

- da je na prijedlog ovrhovoditelja Erste Card Club d.o.o. javni bilježnik Branko Jović iz Zagreba donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dana 23.11.2010. pod brojem Ovrv-7591/10, radi naplate 9.634,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovrhe,

- da je predmetna osnova za plaćanje Ovrv-7591/10 prvi put zaprimljena u Financijsku agenciju dana 24.01.2011.,

- da je predmetna osnova isknjižena po čl. 12. Zakona o provedbio ovrhe na novčanim sredstvima, dana 4.08.2018.,

- da je Erste Card Club d.o.o. Zagreb, ustupio predmetno potraživanje tuženiku EOS Matrix d.o.o., Ugovorom o cesiji od dana 1.07.2016., u skladu s odredbom čl. 80.-87. Zakona o obveznim odnosima,

- da je tuženik dana 21.08.2023. podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za naplatu po predmetnoj osnovi-Ovrv-7591/10.

10. Među strankama je sporno da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom – pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-7591/10 od dana 23.11.2010., koja je zaprimljena u Financijsku agenciju po Zahtjevu za naplatu od dana 21.08.2023.

11. Iz Zahtjeva za naplatu tuženika (list 5. -8. spisa) proizlazi da je zaprimljen u Financijsku agenciju dana 21.08.2023.

11.1. Uvidom u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 7591/10 (list 10.-12. spisa), sud je utvrdio da je isto doneseno dana 23.11.2010., da je postalo pravomoćno i ovršno dana 9.12.2010., a potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javni bilježnik je izdao dana 12.01.2011.

11.2. Iz dopisa tuženika od dana 16.08.2023. (list 9. spisa) proizlazi da je uz Zahtjev za naplatu od istoga dana obavijestio Financijsku agenciju o sklopljenom Ugovoru o cesiji u odnosu na predmetno potraživanje.

11.3. Iz Specifikacija Financijske agencije od 27.09.2023. (list 14.) proizlazi da je predmetna osnova za plaćanje Ovrv-7591/10 primljena dana 24.01.2011.,

11.4. Iz Specifikacija Financijske agencije od 29.09.2023. (list 15.) proizlazi da je predmetna osnova za plaćanje Ovrv-7591/10 primljena dana 21.08.2023.,

11.5. Iz dopisa Financijske agencije od 16.11.2011. (list 37. spisa) proizlazi da pljenidba po predmetnoj osnovi nije provedena jer za izvršenje osnove nema novčanih sredstava i da je evidentirana u Očevidnik redoslijeda osniova za plaćanje.

11.6. Iz dopisa Financijske agencije od 5.01.2026. (list 56. spisa) proizlazi da je predmetna osnova prvi put zaprimljena u Financijsku agenciju dana 24.01.2011., da je isknjiženo radi nemogućnosti izvršenja po čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima dana 4.08.2018., da je Agencija obaviještena o Ugovoru o cesiji dana 17.04.2018. radi deponiranja, da je tuženik kao novi ovrhovoditelj dana 28.08.2019. podnio Zahtjev za opoziv predmetnog rješenja o ovrsi, da je tuženik podnio Zahtjev za naplatu po predmetnoj osnovi dana 21.08.2023.

11.7. Čitanjem Zahtjeva za opoziv zahtjeva za naplatu (list 59. spisa) sud je utvrdio da je tuženik dana 26.08.2019. podnio Zahtjev kojim traži opoziv u cijelosti bez vraćanja osnove.

12. Prema odredbi čl. 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.), zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 1.). Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 2.). Sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao (stavak 3).

12.1. Prema odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

12.3. Prema odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12.4. Prema odredbi čl. 242. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

13. Cijeneći citirane zakonske odredbe i izvedene dokaze sud je utvrdio da je predmetna osnova – rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 7591/10 donesena dana 23.11.2010., koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 9.12.2010., dostavljena prvi put u Financijsku agenciju od strane prethodnog vjerovnika – Erste Card Club d.o.o., dana 24.01.2011. na provedbu, da je vjerovnik/ovrhovoditelj obaviješten dopisom Financijske agencije od dana 16.11.2011. da za izvršenje osnove nema novčanih sredstava, da je tuženik kao novi vjerovnik obavijestio Financijsku agenciju o sklopljenom Ugovoru o cesiji i preuzimanju potraživanja iz predmetne osnove dopisom od dana 17.04.2018. kada je zatražio deponiranje tog Ugovora (kao i dana 16.08.2023. uz podnesen Zahtjev za naplatu), da je nakon toga predmetno rješenje o ovrsi isknjiženo radi nemogućnosti izvršenja po čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018.) dana 4.08.2018., nakon čega je tuženik dana 26. kolovoza 2019. podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu u cijelosti bez vraćanja osnove, a dana 21. kolovoza 2023. je podnio Zahtjev za naplatu po predmetnoj osnovi.

14. Naime, predmetna osnova broj Ovrv-7591/10 prvi put je podnesena na prisilnu naplatu Agenciji dana 24. siječnja 2011., čime je sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, došlo do prekida tijeka zastare, te zastara nije tekla do dana 04. kolovoza 2018. kada je Agencija predmetnu osnovu po službenoj dužnosti na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, isknjižila radi nemogućnosti provedbe, nakon čega zastara ponovno teče, međutim kako je nakon toga tuženik kao novi vjerovnik dana 26. kolovoza 2019. podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu u cijelosti bez vraćanja osnove, to sukladno čl. 242. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prekid zastare u konkretnom slučaju se smatra da nije nastupio, jer je tuženik kao vjerovnik odustao od predmetnog potraživanja u cijelosti podnošenjem Zahtjeva za opoziv zahtjeva za naplatu u cijelosti. Slijedom navedenog, kako je predmetna osnova na naplatu prvi put podnesena dana 24. siječnja 2011. i nakon toga drugi put dana 21. kolovoza 2023., a uzimajući u obzir da do prekida zastare nije niti došlo, te se zastara ima računati kao da nikada nije bila prekinuta, to je sukladno odredbi čl. 214., u vezi s čl. 233. st. 1. i čl. 242. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, protekom desetogodišnjeg roka nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom u konkretnom slučaju, pa stoga pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate po predmetnoj osnovi nije dopuštena.

15. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, odlučeno je kao u izreci pod I.

16 . Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

16.1. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.375,00 eura, uvećan za sudske pristojbe po odluci suda.

16.2. Zahtjev tužiteljice je osnovan za iznos od 1.375,00 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.), sastava podneska od 30.07.2024. i 29.01.2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištu od 18.12.2025. i 6.02.2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te na ročištu za objavu presude od 6.03.2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.) i obračunatog PDV-a od 275 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

16.3. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška na ime pristojbi po odluci suda, nije osnovan. Naime, prema odredbi čl. 164. Zakona o parničnom postupku, o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja (stavak 1.). Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (stavak 2.). Slijedom navedenog, kako tužiteljica nije podnijela zahtjev sukladno citiranoj odredbi, to je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužiteljice

2.Punomoćniku tuženika