REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-1005/2024.-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: ZAK d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić& Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate/naknade štete, vps: 138,54 eur, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 06. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju ZAK d.o.o. iz Karlovca, Zagrebačka 15C, OIB: 28027541982, zastupano po direktoru NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 138,54 eura (slovima: stro trideset osam eura i pedeset četiri centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 19. studenoga 2023. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 138,54 eura (slovima: stro trideset osam eura i pedeset četiri centa) tekućim od 19. studenoga 2023.do isplate preko stope dosuđene pod točkom I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju ZAK d.o.o. iz Karlovca, Zagrebačka 15C, OIB: 28027541982, zastupano po direktoru NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 238,65 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06. 03.2024. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi, kako je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. kolovoza 2023. nastala je šteta na vozilu, marke HYUNDAI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22) te Zakona o obveznim odnosima.

Nadalje navodi kako je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 20. listopada 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238209390495. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati neposrednog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, donosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Ističe kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja RH u svojim smjernicama od 20. veljače 2020., Klasa: 034-08/18-01-093 navodi sljedeće: "... AZTN ističe kako je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne ...".

Dok Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u svojim smjernicama navodi isto, odnosno: "Oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak potraživati isplatu naknade štete odnosno naknade iz osiguranja".

Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelju, koji ima službenu cijenu sata rada pokojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo.

Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te ja za svoju uslugu ispostavio račun, br. 8437/1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.230,10 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženiku kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravak poslao na ovjeru i znanje tuženiku pute e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 2.091,56 eura Razliku od 138,54 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovog spora koji je dužan podmiriti tuženik. dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Tužitelj pojašnjava kako je tuženik platio iznos od sveukupno 2.091,56 eura po računu, međutim nije platio iznos od 138,54 eura te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete.

Osiguravajuća društva imaju informacije o "prosječnim" cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije naznačena cijena sata rada, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 32,00 eura / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena stara rada njegove radionice 32.00 eura / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicima koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravak vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku.

Stoga smatra da u ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i sljedeći stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa.

Tužitelj smatra kako je postupanje tuženika pogrešno obzirom da nema ugovorni odnos sa tužiteljem niti zakonsku osnovu, da bi "priznavao", "uvećavao" ili "umanjivao" nečiju cijenu rada, u konkretnom slučaju tužitelja. U tom smislu, tužitelj ukazuje i na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja RH od 20. veljače 2020., Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj/oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 11. siječnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 138,54 eura na primatelj tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, podredno, osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja. Navodi kako u konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku ne mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

Tuženik ističe kako ne određuje cijenu sata rada niti jednog pružatelja usluga servisa/lakirera vozila već svoje odluke donosi i upućuje isključivo oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i drugim pozitivnim propisima kojima se uređuje pitanje naknade štete. Pri tome su se oštećene osobe (u ovim slučajevima vlasnici oštećenih vozila) prilikom ostvarivanja prava na naknadu štete dužen se pridržavati općih načela obveznog prava, i to: sukladno čl. 8. Zakona o obveznim odnosima uspregnuti se od postupaka kojima bi mogli nanijeti štetu; sukladno čl. 1. st. 3. istog Zakona u ostvarivanju svojih prava suzdržati se od postupaka kojima bi se otežalo ispunjenje obveze naknade štete, a što u ovom slučaju predstavlja odabir sanacije popravka predmetne štete na vozilu u servisu tužitelja sa cijenama sata rada koje su znatno više od tržišnih cijena ostalih neovisnih auto servisa.

Tuženik navodi kako je sukladno odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima isplatio iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i sukladno čl. 1092. st. 1. istog zakona odbiti zahtjeve za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja.

Slijedom navedenog, tuženik smatra da je tužiteljevo potraživanje u cijelosti neosnovano. Tuženik je više puta obavijestio oštećenika na njegova, prava, ali i obveze te ga je i obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i s najmanje istom kvalitetom popravaka.

Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret tužitelja, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i 3., te članka 1085. i 1092. ZOO-a. Na teret tuženika pada obveza povrata u stanje prije oštećenja, a prema realnoj, prosječnoj cijeni, popravka, uz uvažavanje razumnog odstupanja. Oštećenik je u skladu sa njegovim pravom, imao mogućnost popravka vozila jednake kvalitete, a za manji iznos novca, slijedom čega nije osnovano potraživanje ovdje tužitelja. Osim toga, račun popravka ne odgovara stavkama izvida štete.

3. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu.

4. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5.Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 138,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2023 pa do isplate.

6.Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 8437/1/1 na iznos od 2.230,10 eura (list 59. spisa) te da je tuženik isplatio iznos od 2.091,56 eura, dok se preostali iznos od 138,54 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka (list 63. spisa) iznosila 40,00 eura (s uključenim PDV-om) i one koju inače priznaje tuženik. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija.

7.Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 65. do 66. spisa) proizlazi da su RR, kao ustupitelj, i društvo ZAK d.o.o., kao primatelj, sklopili taj ugovor 11. studenoga 2024. te da je ustupitelj ustupio primatelju, ovdje tužitelju, svoju tražbinu koju ima prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 8437/1/1 i izvidu štete broj 238209390495 (list 60. spisa) u iznosu od 138,54 eura.

8.Uvidom u e-mail korespondenciju od 21. veljače 2024. kao i u Notifikaciju o ustupanju tražbine od 11. siječnja 2024. (list 67. do 68. spisa) je razvidno da je tuženiku dostavljena navedena Notifikacija o ustupanju tražbine.

9.Odredba članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok je odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Nadalje, sukladno odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

10.Valja istaknuti je da prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Sukladno st. 2. istog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova obveza se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO -a).

11.Stoga, sukladno navedenim zakonskim odredbama sud je ocijenio kako je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa. Isto tako, uzimajući u obzir dokumentaciju koja prileži spisu (e- mail korespodencija oštećenika i tuženika) ovaj sud je zaključio kako je upravo tuženik osiguravatelj vozila koje je skrivilo predmetnu prometnu nezgodu i tako uzrokovao štetu na vozilu RR , a koju štetu je tužitelj popravio, slijedom čega je tuženik prema ocjeni ovog suda papsivno legitimiran te je njegov osiguranik i odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

12. Iz zapisnika o izvidu štete br. 238209390495 (list 60. spisa) te dopisa od 5. srpnja 2024. i 4. listopada 2024. (list 12. do 15. spisa) proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika GR u povodu štetnog događaja od 23. kolovoza 2023. U izvidu štete je navedeno da radno vrijeme za popravke iznosi: lim 4,50 sati, a za lakiranje 5,8 sati. Upravo tu količinu radnih sati za radove limara i lakirera je tužitelj obračunao u ispostavljenom računu broj 8437/1/1.

13.Sud smatra kako oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom. Odnosno oštećenik je mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Sukladno tužiteljevom cjeniku od 02.08.2023. (list 63. spisa) tužitelj je naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima, jer je u njegovom cjeniku navedeno da je cijena radnog sata za manje zahtjevne radove sa PDV-om 40,00 eura. Upravo tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku jer iz predmetnog računa proizlazi da je cijena navedenih usluga izražena s PDV -om u iznosu od 40,00 eura (dakle bez izraženog PDV-a iznosi 32, 00 eura/sat). Drugim riječima, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve klijente. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

14.Stoga, slijedom navedenog, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik nakon štetnog događaja (prometne nesreće) koja se dogodila 23. kolovoza 2023. pregledao oštećeno vozilo te 20. listopada 2023. sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za lakiranje te radno vrijeme za popravak (lim 4,50 sati i lakiranje 5,80 sati), kao i lakirerski potrošni materijal.

15.Račun broj 8437/1/1 od 03. studenog 2023. s dospijećem 18 studeni 2023. odnosi se, između ostalog, na limarske radove u trajanju od 4,50 sati po cijeni od 32, 00 eura i PDV/sat i lakirerske radove u trajanju od 5,80 sati po cijeni od 32,00 eura + pdv /sat te na potrošni materijal, letvica, far, blatobran. Tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu (40,00 EUR zajedno sa PDV-om) obračunata je sukladno cjeniku tužitelja koji je u primjeni od 02. kolovoza 2023., jer uvidom u isti sud je utvrdio da visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova (manje zahtjevni radovi) iznosi zajedno sa PDV-om 40,00 eura.

16.Slijedom navedenog, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta, pa mu je tuženik, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a stoga je ovaj sud tužbenih zahtjev ocijenio osnovanim i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

Imajući u vidu kako se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti sud nije provodio daljnje dokaze (saslušanje svjedoka, vještačenje) ocijenivši da bi provođenjem daljnjih dokaznih prijedloga uzrokovalo dodatne troškove te utjecalo na trajanje postupka, a sve uzimajući u obzir dokumentaciju sadržanu u spisu i gore navedena utvrđenja.

17.Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, a prema odredbi čl. 943. st. 4. ZOO-a tuženik duguje zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Iz e- maila podneska (list 62. spisa) proizlazi da je tuženik odštetni zahtjev zaprimio 13. listopada 2023. Stoga bi tužitelju pripadale zatezne kamate od navedenog dana, ali obzirom na to da tužitelj potražuje kamatu od 19 studenog 2023. Sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

18.Stopa zateznih kamata koja se primjenjuje na ostale odnose propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. U konkretnom slučaju radi se o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti svom osiguraniku temeljem police kasko osiguranja, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tužitelja isplatu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

19.S obzirom na to da je tužitelj uspio u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate preko dosuđene stope), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti.

20.Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tužitelju priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, po stopi propisanoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

21.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, a trošak tužitelja se sastoji od nagrade odvjetniku koji je odmjeren sukladno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 118/14, 107/15 i 138/23 dalje: OT) i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura Tbr.8.t.1. OT-a, podneska od 22.07.2024. Tbr.8. t.1.OT-a u iznosu od 50,00 eura, ročišta 29.01.2026. Tbr. 9. t.1.OT-a u iznosu od 50,00 eura, ročišta za objavu Tbr.9. t.3. u iznosu od 25 eura što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 218,75 eura.

22.Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 19,90 eura Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje ZSP) što sveukupno iznosi 238,65 eura te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 06. ožujka 2026.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 primjerka za Sud i po jedan za svaku protivnu stranku, u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz čl.354. st.2. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog koji se ona ne može podnijeti bit će odbačena, kao nedopuštena (čl.467. st.1.,3.,4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1.Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku

pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Spis u kalendar 60 dana – parnična pisarnica