Pn-426/2020-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku iz Solina, protiv tuženika ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Viktoru Barbiru, odvjetniku iz Splita, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne 06. studenoga 2025. god. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dne 06. ožujka 2026. god.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 04.09.2020.g., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, dok se za više zatraženi iznos od 6.000,00 eura tužbeni zahtjev s ove osnove odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći iznos od 1.200,00 eura, na ime naknade troškova liječenja iznos od 53,09 eura i na ime naknade troškova prijevoza u vezi liječenja iznos od 69,01 eura, sve to zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 06. ožujka 2026. god., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.267,25 eura sa zateznom kamatom koja teče 06. ožujka 2026. god., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se 26. srpnja 2019. god., u poslijepodnevnim satima u [adresa], na adresi [adresa], dogodio štetni događaj kojemu je prethodio poziv tužitelja prema tuženiku da se pomakne s njegove nekretnine i prestane rezati s metalnim škarama grane smokve koje su se nalazile iznad tužiteljeve nekretnine. Međutim, umjesto da napusti predmetnu nekretninu tuženik je neposredno nakon toga napao tužitelja na način da je zamahnuo prema njegovoj glavi metalnim škarama duljine oko 1,20 m, ali se tužitelj uspio izmaknuti, nakon čega je tuženik zamahnuo prema tužiteljevoj glavi crijepom, ali ga nije uspio udariti u glavu, već ga je udario u njegovu lijevu ruku koju je tužitelj podignuo kako bi se zaštitio od udarca i sebi spasio život, čime je tužitelju nanio komplicirani otvoreni prijelom lijeve lakatne kosti. Povodom gore navedenog napada pokrenut je kazneni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu protiv tuženika radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom - djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona.

1.1. U tužbi se nadalje navodi da je u navedenom štetnom događaju tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu otvorenog kompliciranog prijeloma lijeve lakatne kosti, uslijed čega mu je na ruci zaostala oteklina, deformacija i ožiljak jakog stupnja, vrlo uočljiv trećim osobama. Zbog navedene ozljede tužitelj je u dva navrata bio na bolničkom liječenju u trajanju od 7 dana, odnosno 10 dana, te trpi i danas velike bolove i trnce u ozlijeđenoj ruci, a snaga u njoj mu je u potpunosti izgubljena zbog čega nije u mogućnosti s tom rukom obavljati nikakve radove. Uslijed navedenih ozljeda tužitelju je pričinjena neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti, kao i imovinska šteta s osnove tuđe njege i pomoći, troškova liječenja i troškove prijevoza radi liječenja.

1.2. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Zbog predmetne ozljede tužitelj je pretrpio strah, fizičke bolove i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti. Na ime pretrpljene povrede prava osobnosti zbog narušenog zdravlja tužitelj predlaže da mu sud dosudi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 105.000,00 kn imajući u vidu pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, intenzivne i dugotrajne fizičke bolove i strah, karakteristiku ozljede i neugodnosti koje je tužitelj trpio uslijed ozljede, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja. Tužitelju je zbog predmetne ozljede pričinjena i imovinska šteta s osnova troškova liječenja u visini od 400,00 kn, troškova prijevoza radi liječenja od mjesta prebivališta do mjesta liječenja (10 x fizikalna terapija + 10 x odlazak liječniku na prvi pregled i na kontrolne preglede) radi korištenja zdravstvene zaštite i to u visini od 520,00 kn, te troškova s osnova tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna za čitavo vrijeme vanbolničkog liječenja u visini od 2.000,00 kn, zbog čega mu pripada pravo na novčanu naknadu sukladno odredbi čl. 1095. ZOO.

2. Tuženik se usprotivi tužbi i tuženom zahtjevu, predloživši da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Osporio je osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva. Ne spori da se 26. srpnja 2019. god. dogodio prijeporni događaj, ali spori da je do sukoba između parničnih stranaka došlo na način kako je to opisao u tužbi. Tvrdi da je tužitelj fizički napao tuženika dok se ovaj nalazio na svojoj nekretnini i dok je izvodio određene poljoprivredne radove. Tužitelj je tuženiku zadao nekoliko udaraca u glavu i po tijelu o čemu postoji opsežna dokumentacija, kako medicinska tako i slikovna. Tuženik se branio na način da je podigao metalne škare duge oko 120 cm, u visinu svoje glave pa je tužitelj ozljedu zadobio na način da je svojom rukom, u namjeri da zada udarac tuženiku, snažno udario u metalne škare nakon čega je zadobio prijelom ruke. Cijeli je događaj isprovocirao tužitelj kada je zbog imovinskih prijepora napao tuženika na njegovoj nekretnini te ga ciglom udario u glavu i prsa zbog čega su tuženiku nanesene tjelesne ozljede po glavi i tijelu. Zbog takvog ponašanja tužitelja došlo je kod tuženika do retraumatizacije i pogoršanja PTSP-a. Tuženik se kritične zgode samo branio od nasrtaja tužitelja koji se sam ozlijedio kad je rukom udario u metalne škare. Zbog toga tuženik nijem odgovoran za štetu tužitelju pa ne postoji njegova obveza da istu nadoknadi.

3. Tužitelj je u podnesku od 10. srpnja 2025. god., nakon provedenih vještačenja po vještacima medicinske struke i zbog promjene važeće valute u Republic Hrvatskoj, precizirao tužbeni zahtjev. Na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 12.000,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 04.09.2020. god. do isplate, na ime naknade troska tuđe njege i pomoći potražuje iznos od 1.200,00 eura, na ime naknade troškova liječenja iznos od 53,09 eura i na ime naknade troška prijevoza u vezi liječenja iznos od 69,01 eura, sve sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

4. Tuženik se usprotivio i preciziranom tužbenom zahtjevu.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Općinskoga suda u Splitu br. K- 1163/2019, pregledom cjelokupne medicinske dokumentacije priložene predmetnom parničnom spisu koja se odnosi na tužitelja i na tuženika, zdravstvenoga kartona tužitelja, fotografija priloženih spisu, računa Poliklinike Korak br. 3917/001/1 od 02.09.2020. god., cjenika Prometa d.o.o. Split za usluge prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava s primjenom od 15.04.2012. god., tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split, nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicinske struke dr. Danči Tripalo, spec. ortopeda, dr. JS, spec. neurokirurga i dr. Nikole Sikirice, spec. psihijatra, sva od 09. srpnja 2025. god., odluke Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split, o cijenama usluga u domu Lovret priložene spisu.

6. Stranke su zatražile trošak postupka.

7. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

8. Između stranaka prijeporna je osnova i visina tužbenoga zahtjeva.

9. Pregledom Općinskoga suda u Splitu br. K-1163/2019 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom od 31. kolovoza 2023. god. okrivljenik ŠS, ovdje tuženik, proglašen krivim jer je 26. srpnja 2019. god., u poslijepodnevnim satima, u [adresa], nakon što je TS zatražio da se makne s njegove zemlje na kojoj je stajao režući metalnim škarama grane smokve, u nakani da teško tjelesno ozljedi TS zamahnuo prema glavi njegovoj metalnim škarama duljine oko 1,20 m ali se TS uspio izmaknuti, nakon čega je zamahnuo prema njegovoj glavi crijepom, ali ga nije uspio udariti u glavu već ga je udario u njegovu lijevu ruku, koju je TS podignuo ispred glave kako bi e zaštitio od udarca, čime je TS nanio komplicirani prijelom lijeve lakatne kosti, koja ozljeda je teške naravi, dakle drugoga teško tjelesnom ozlijedio. Time je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-tešku tjelesnu ozljedu-djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11. ŠS izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uvjetna osuda da se kazna zatvora u tom trajanju neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

10. U kaznenom postupku preslušani su tužitelj TS, kao oštećeni i tuženik ŠS, kao okrivljenik, a preslušana je i svjedokinja GS (supruga tuženika ŠS).

11. TS, kao oštećeni, u svom je iskazu u bitnome naveo da je tuženik ŠS kritične prigode voćarskim škarama podrezivao svoju smokvu i sjekao grane koje su prešle u njegovo dvorište pa kada ga je pitao je li gotov, da je počeo vikati na njega, psovati i vrijeđati ga, a potom da mu je prišao i pokušao ga udariti s tim voćarskim škarama dužine 1,20 m, ali da se uspio sagnuti i izbjegnuti taj udarac, međutim da je tada tuženik dohvatio ciglu (valoviti krovni crijep) i išao ga s njom udariti u glavu, međutim da je digao ruke u zrak da se obrani pa da ga je tim valovitim krovnim crijepom udario po rukama i nanio mu predmetne ozljede. Nakon toga da mu je potekla krv iz ruke pa je tuženi pobjegao u svoju kuću, a tužitelj otišao u bolnicu gdje je zadržan osam dana na liječenju. Tuženik je voćarske škare prvo držao s dvije ruke i išao ga udariti, a kada ga je promašio da ih je bacio i uzeo ciglu s poda i udario ga. Nije se moga sjetiti je li i on uzimao cigle ili kakvo drugo kamenje s poda. Tuženik je, nakon što ga je udario, prvo pobjegao u kuću, a onda iz nje izašao i gleda osa svoj međašne ograde. Njih dva su bili u dobrim odnosima koji su se poremetili budući da je tuženik prije 4-5 godina pogodio njegova sina kamenom u leđa, a nije se mogao očitovati je li taj događaj prijavio jer da je postupak vjerojatno vodio tužiteljev sin. Tužitelj je iskazao da inkriminirane prigode nije udario tuženika, da ne zna odakle su tuženiku nastale ozljede, ali da postoji mogućnost da je tuženik te prigode pao s ograde.

12. Tuženik ŠS u kaznenom je postupku, kao okrivljenik, iznoseći svoju obranu, u bitnome naveo da su odnosi između njegove obitelji i obitelji tužitelja TS već duže vremena poremećeni zbog imovinskopravnog postupka koji se vodio zbog prijeporne međašne parcele, a koji postupak je njegova obitelj naknadno dobila na sudu. Istaknuo je da je prije predmetnog događaja, i to 2008. god., bio napadnut od strane tužiteljeva sina koji ga je udario šakom zbog čega je bio osuđen na prekršajnom sudu, a te prigode ga je čak i tužitelj pokušao udariti. U svezi predmetnog događaja kazao je da su kritične prigode supruga i on vršili rezidbu svoje smokve vodeći računa da režu grane koje prelaze među i ulaze na posjed tužitelja. U jednom trenutku mu je tužitelj došao iza leđa, počeo ga vrijeđati i psovati, vičući da mu j… sve živo i mrtvo te da će ih ubiti, nakon čega je uzeo cigle s jedne hrpe i počeo ga tući. Prvo da ga je udario ciglom u glavu dok se tuženik okretao prema njemu, potom da je dobio udarac ispod oka, treći udarac ciglom u tijelo i četvrti da ga je razbijenom ciglom ubo u tijelo, a da se tuženik voćarskim škarama, dužine oko 1,20 m, branio na način da ih je držao podignute iznad glave i pomicao ih u smjeru gore- dolje da bi se zaštitio od udaraca tužitelja jer da ga uopće nije vidio zbog krvi koja mu je tekla niz lice. Tužitelj ga je nastavio udarati, i zadao mu sveukupno 7-8 udaraca. Potom je pristupila njegova supruga, koja je sve to gledala, i odvela tuženika u kuću, a tužitelj je nastavio šetati po vrtu i vrijeđa ga bar još 15-20 minuta. Naglasio je da tužitelja niti jednom nije udario te da policiju tom prigodom nije zvao jer da se on i ukućani nisu snašli, ali da su policiju zbog ranijih događaja i ponašanja tužitelja zvali više od desetak puta. Pretpostavlja da se napad tužitelja dogodio zbog toga što je vidio da će izgubiti spomenuti imovinskopravni spor. Naveo je da je predmetni sukob trajao oko 3-4 minute, a vika i galama da je trajala oko pola sata, da nikada nije bio prijavljen da je udario tužiteljeva sina, da je parnica u svezi prijeporne međašne zemlje trajala oko 15 godina, s tim da je tužba bila p odnesena 2005. god., te da je njegova kći TSA došla na mjesto događaja kada je sukob već bio gotov, ali da je vidjela i čula vrijeđanje tužitelja te da mu se čak i obratila govoreći mu je li normalan, što si napravio mom ocu, nakon čega je nazvala tužiteljevu nevjestu da dođe i da ga smiri, a da joj je ona odgovorila da nažalost ne može ništa napraviti. Kazao je nadalje da je kaznenu prijavu protiv tužitelja podnio odmah sutradan, da policiju nije zvao jer se u tom ludilu nije snašao, da nije želio zataškati događaj, jer da je to bio najgori događaj u njegovom životu, te da je kritične prigode zadobio i ozljedu uganuća noge do koje je došlo kada ga je žena odvodila od tužitelja. Nakon što mu je reproduciran dio iskaza s prvog ispitivanja u policijskoj postaji [adresa] od 29. srpnja 2019. god., u kojem navodi da policiju nije zvao jer da je događaj htio zataškati, tuženik je kazao da u tom trenutku nije znao da tužitelj ima teške tjelesne ozljede te ga je praktički bilo sram zbog događaja i da nije želio da ispadne da svaki drugi dan zove policiju pa da je zbog toga izjavio da želi sve zataškati.

13. U kaznenom postupku iskaz je dala svjedokinja GS, tuženikova supruga. Iskazala je u prilog tuženika. U svojim iskazima na raspravi i pred ODO-om navela je da su između obitelji tužitelja i njihove obitelji već duži niz godina poremećeni odnosi zbog neriješenih imovinskopravnih pitanja koji se odnose na među između njihovih nekretnina. Kritične prigode su ona i njen suprug (tuženik) vršili rezidbu smokve na način da je tuženik voćarskim škarama rezao grane, a ona ih potom skupljala. Odjednom je čula kako tužitelj viče da im j… mater živu i mrtvu te da će ih staviti pod ploču. Potom je tužitelj uzeo dva krovna crijepa i udario tuženika u glavu, uslijed čega mu je potekla krv niz lice pa je tuženik podigao voćarske škare da bi se obranio, ali ga je tužitelj i dalje tukao gdje god je stigao pa se tako i ubo puknutim crijepom ispod rebara. U jednom je trenutku uspjela uhvatiti supruga i odvesti ga kući, međutim oštećenik je nastavio još oko 20 minuta galamiti i vrijeđati. Poslije im je došla kći pa su njih dvije oprale tuženika. Nije vidjela da je tuženik udario tužitelja, ali je vidjela da je tužitelj udario svojim rukama o voćarske škare kada se njen suprug s njima branio. Istaknula je da je u to vrijeme bilo doneseno geodetsko vještvo kojim je bilo utvrđeno da bi prijeporna zemlja bila njihovo vlasništvo, a što je kasnije bilo potvrđeno i presudom. Bila je prisutna tijekom cijelog sukoba, nije se mogla točno izjasniti koliko je puta tužitelj udario crijepom tuženika, ali joj se čini da je bilo oko 7-8 udaraca i to na način da ga je prvo udario crijepom u glavu, uslijed čega se crijep raspao, a potom je s poda uzimao druge crijepove i udarao ga, a u trenutku kada je tužitelj udario svojim rukama u škare i ubo crijepom tuženika, pa se tada tuženik zbog krvi povukao i ona ga je odvela u kuću. Nisu zvali policiju jer se nisu snašli. Tuženik nije vikao i prijetio tužitelju. Kada joj je predočen iskaz koji je dala pred Državnim odvjetništvom 04. studenoga 2019. god. u kojem navodi da je nakon uboda u rebra tužitelj nastavio tući tuženika 1-2 minute, izjavila je da ostaje pri tom iskazu jer da se tako dogodilo. Nadalje je navela da je njihova kći došla nakon sukoba ali da je u to vrijeme tužitelj i dalje vikao po dvorištu, da je njezina kćer tada poslala poruku nevjesti tužitelja da vidi što je tužitelj napravio tuženiku i pozvala je da dođe jer će tužitelj ubiti tuženika, a nevjesta tužitelja odgovorila joj je kako ne može doći. Dan poslije sukoba tuženik je otišao kod liječnika. Kazala je i da je i ranije bilo sukoba s tužiteljem pa da su policiju zbog predmetnog događaja zvali više puta, da protiv tuženika nisu vođeni postupci zbog optužbe da bi udario sina tužitelja te da ne zna od čaga je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu, ali da postoji mogućnost da je pao i udario rukom u voćarske škare.

14. S obzirom na razlike u iskazima sudionika u incidentu i svjedoka kazneni sud je, a kako bi utvrdio jesu li tužiteljeve ozljede nastale od udarca koji je zadao tuženik ili su mogle nastati onako kako je to naveo tuženik u svojoj obrani, izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku specijalisti patologu dr. Antoniju Alujeviću koji se u svom pisanom nalazu i mišljenju od 20. studenog 2019. god. i na raspravi izjasnio na okolnost kvalifikacije i mehanizma nastanka ozljeda koje je zadobio tužitelj.

15. Vještak dr. Alujević u svome je pisanom nalazu i mišljenju (pri kojemu je ostao i na raspravi) zaključio da ozljede koje je zadobio tužitelj (oštećeni) TS **.**.2019.. u vidu krvnog podljeva i rane razderotine lijeve podlaktice, kao i komplicirani prijelom lijeve lakatne kosti, predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu koja je mogla nastati kao posljedica jednog udarca bridasto tupog tvrdog predmeta (valoviti krovni crijep, veće metalne škare) silom jakog intenziteta. Navedena ozljeda ima karakteristike tzv. "obrambene ozljede" koja nastaje kada osoba koja se brani podmeće ruku ispred ili ispod sredstava kojim zamahuje osoba koja napada. Na posebno pitanje postoji li mogućnost da je tužitelj predmetnu ozljedu zadobio na način da je on udario svojim rukama u škare ili crijep tuženika, odnosno je li moguće da je ozljeda nastala na obrnuti način od onoga što se navodi u mišljenju vještaka, dr. Alujević je na raspravi istaknuo da nije moguće da je ozljeda nastala udarcem u voćarske škare dužine 1,20 m ili valoviti crijep jer da je za prijelom koji je doživio tužitelj, osim sile jakog intenziteta, potrebna i masa predmeta kojim se nanosi ozljeda, a osim toga da dužina sredstva (kada su u pitanju voćarske škare) čini njezin pomak u prostoru pri udaranju tolikom silom o takav predmet.

16. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka kazneni sud je prihvatio kao logičan jer je napravljen po pravilima struke, a stranke na njega nisu imale nikakvih primjedbi. I ovaj (parnični) sud prihvaća kao logičan navedeni nalaz kao što i iskaz tužitelja (oštećenika) u kaznenom postupku prihvaća kao vjerodostojan i utemeljen jer je provedenim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da su ozljede koje je zadobio tužitelj karakteristične obrambene ozljede koje nastaju kada osoba koja se brani podmeće ruku ispred ili ispod sredstva kojim zamahuje osoba koja napada. Navodi tuženika (okrivljenika) da tužitelja uopće nije udario već da se on sam ozlijedio dok je njega udarao valovitim krovnim crijepovima su u cijelosti iskonstruirani i usmjereni na umanjivanje njegove odgovornosti.

17. Naprijed navedeno proizlazi i iz rješenja Županijskoga suda u Splitu br. Kv II- 452/20 od 06. svibnja 2021. god. kojim je odbijena žalba tuženika, tu kao tužitelja, kao neosnovana, a podnesena protiv rješenja Županijskoga suda u Splitu br. Kir 5/20 od 20. studenoga 2020. god. kojim je odbijen njegov prijedlog za provođenjem radnje prvog ispitivanja tada osumnjičenika TS zbog kaznenog djela prijetnje i nasilničkog ponašanja, sve iz razloga što je sudac istrage zaključio da inkriminirane prigode nisu bila ostvarena zakonska obilježja tih kaznenih dijela, odnosno da je utvrđeno upravo suprotno, da je ŠS kao tužitelj prvi fizički nasrnuo na osumnjičenika TS i nanio mu tešku tjelesnu ozljedu, a zbog koje se i vodio kazneni postupak u kojem je tuženik ŠS (kao okrivljenik) pravomoćno osuđen.

18. Kao i u kaznenom postupku, i u parničnom postupku sud drži iskaze i navode tuženika neuvjerljivim, proturječnim i punim nelogičnosti, te u suprotnosti s bitnim činjenicama i provedenim dokazima. Tako, da je tuženik zadobio kako tvrdi 7-8 udaraca valovitim krovnim crijepom njegove bi ozljede vjerojatno bile mnogo teže od tužiteljevih kada je ovaj tešku tjelesnu ozljedu zadobio samo jednim takvim udarcem. Osim toga tuženik je, prilikom prvog ispitivanja u PP Solin, naveo da policiju nije zvao jer da je predmetni događaj želio zataškati, a na raspravi u kaznenom postupku je istaknuo da policiju nije zvao jer se nije snašao. Logično je da događaj zataškava onaj tko je odgovoran za nešto a ne onaj tko je napadnut i pri tom ozlijeđen. Da je tuženik doista bio napadnut kako tvrdi onda bi netko od njegovih ukućana, sigurno pozvao policiju kada su, kako tuženik tvrdi, policiju zvali više od desetak puta zbog puno manjih sukoba s tužiteljem. Kao i u kaznenom postupku i ovdje sud smatra da se ne može raditi o nužnoj obrani, kako to prikazuje tuženik.

19. Iskaz svjedokinje DS, tuženikove supruge, sud je procijenio također kao neuvjerljiv, pristran i usmjeren na oslobađanje tuženika od odgovornosti, posebice u dijelu kada tvrdi da je tužitelj napao njezina supruga i da nije vidjela da je tuženik udario tužitelja. Svjedokinja neke događaje detaljno opisuje, a za druge, koji joj suprugu ne idu u prilog (npr. udaranje tužitelja) tvrdi da ih nije vidjela.

20. Slijedom navedenoga utvrđeno je postojanje uzročno-posljedične veze između ponašanja tuženika i zadobivanja tjelesne ozljede tužitelja. Izvedenim dokazima nije utvrđeno da je tužitelj inicirao fizički sukob i da je odgovoran odnosno suodgovoran za štetu koju je pretrpio na način da ga je tuženik ozlijedio zadajući mu udarac vrtnim škarama.

21. Ovaj sud je zaključio, analizirajući dokaze izvedene u kaznenom postupku i odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog kaznenog suda, da je za ozlijede koje je pretrpio tužitelj odgovoran tuženik dok na strani tužitelja ne postoji odgovornost ni za iniciranje fizičkog sukoba niti za štetu koju je pretrpio u sukobu.

22. Budući da iz pregledanoga kaznenoga spisa i odluka Općinskoga i Županijskoga suda donesenima u postupku br. K-1163/2019 proizlazi da je tuženik isključivi krivac za štetu nastalu tužitelju, a da tužitelj ni na koji način nije pridonio nastanku štete i da je jasno da je tužitelj dokazao u cijelosti osnovu tužbenoga zahtjeva, nije bilo potrebno izvoditi daljnje dokaze pa su odbijeni dokazni prijedlozi tuženika za preslušanjem parničnih stranaka i svjedoka.

23. Valjalo je nadalje utvrditi visinu štete koju je tužitelj pretrpio, a za koju je odgovoran tuženik. Na te okolnosti izvedeni su dokazi pregledom medicinske dokumentacije priložene spisu i vještačenjem po vještacima medicinske struke, specijalistima ortopedu, neurokirurgu i psihijatru.

24. Vještakinja dr. Danči Tripalo, spec. ortoped navela je, nakon pregleda sudskog spisa i priložene medicinske dokumentacije te pregleda tužitelja u neurokirurškoj ambulanti, da je tužitelj 26. srpnja 2019. god. primljen u KBC Split, na odjel za ortopediju i traumatologiji, zbog ozljede u području lijeve podlaktice i to otvorenog prijeloma lakatne kosti. Rana je zašivena, liječen je konzervativno s nadlaktičnom longetom, nosio je žljebasti dren, liječen je antibioticima, rana se redovito previjala i iscijelila bez komplikacija. Otpušten je na kućnu njegu 02. kolovoza 2019., nakon toga odlazi redovito na kontrolo kod traumatologa. Šavovi su skinuti 06. kolovoza 2019. god. a imobilizacije 02.r ujna 2019., te je upućen dalje na fizikalnu terapiju. Na fizikalnoj terapiji boravio je od 27.09.2019. do 07.10.2019.. U otpusnom pismu s fizikalne KBC Split opisno je da je fleksiju izvodio do 90 stupnjeva, a ekstenzija je zaostajala 20 stupnjeva. Fizikalnu terapiju obavljao je u siječnju 2020. god.. Pri pregledu tužitelja 27. ožujka 2025. god. vještakinja je ustanovila da su mu kretnje u laktu ograničene do 1/3, te da stupinacija blago zaostaje pa je mišljenja da je došlo do umanjenja tužiteljevih životnih aktivnosti od 10 %, što znači da će tužitelj ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, kod podizanja i nošenja tereta. Prema procjeni specijaliste ortopeda tužitelj je tjelesne boli jakog intenziteta trpio tri dana, srednjega deset dana i slaboga još dva mjeseca. Naruženost je kod njega, zbog manjeg ožiljka u predjelu vanjskog prijeloma, koji je vidljiv kad se zadigne dugi rukav, lakšega stupnja. Tuđa njega i pomoć bila mu je potrebna nakon izlaska iz bolnice dok je nosio imobilizaciju, kod obavljanja osobne higijene i to pet tjedana po dva sata dnevno, te još jedan mjesec po jedan stan dnevno. Na fizikalnu terapiju odlazio je dva tjedna nakon izlaska iz bolnice.

25. Vještak dr. Mirko Jurinović, spec. neurokirurg potvrdio je, po pitanju hodograma, ono što je iskazala specijalistica ortopedije. I on je obavio klinički pregled tužitelja 27. ožujka 2025. god. te utvrdio da je stisak lijeve tužiteljeve šake u odnosu na desnu bio oslabljen. Tužitelj se žalio na trnjenje i povremene bolove u intervacijskom području živca unalisa lijevo (lakatni živac). Vještak naznačuje neurološki pregled koji je tužitelj obavio otprilike 14 mjeseci nakon zadobivanja ozlijede kada je neurolog zabilježio kako je gruba mišićna snaga lijeve šake slabija, smanje je osjet u dermatomu lakatnog živca. Istaknuto je i da postoji ukočenost lijevog lakta. Urađena je EMNG pretraga kojom se objektiviziralo moguće oštećenje živca unalisa. Zapisano je teže subkronično oštećenje za lijevi živac unalis te da je gubitak aksoma neuralinih niti do 50 %, što neurolog označava težom aksonoknezom te je preporučio po potrebi fizikalnu terapiju. Neurokirurg procjenjuje da je tužitelj doživio povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje u pogledu pretrpljenih boli s neurokirurške strane u manjem i kraćem trajanju od onoga što je procijenio vještak ortoped, pa sugerira prihvatiti mišljenje toga vještaka. Po pitanju potrebne njege i pomoći od strane trećih osoba i tu je s neurokirurške strane bilo potrebno pružati takvu pomoć kraće razdoblje pa i tu sugerira prihvatiti mišljenje vještaka ortopeda.

Vještak neurokirurg procjenjuje da je s gledišta njegove specijalizacije zaostala u tužitelja smanjena životna aktivnost za 7 %. Kako se radi o posljedici koja se odnosi na isti ekstremitet, procijenio oštećenje treba prepoloviti, pa bi ono bilo 3,5 %, a taj postotak treba pribrojit onih 10 % koje je procijenio ortoped, jer su posljedice oštećenja dva različita organska sustava.

26. Vještak dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatrije naveo je da je tužitelj u više navrata psihijatrijski ambulanto pregledam u periodu od samog štetnog događaja do rujan 2020. god.. U psihijatrijskim nalazima postavljene su mu dijagnoze poremećaja prilagodbe i depresija, te se opisuju simptomi, nesanice, napetosti, sniženog raspoloženja zbog čega mu se preporuča uzimanje lijekova, anksiolitika i hipnotika. Vještak je mišljenja da je tužitelj u trenutku štetnog događaja doživio primarni strah u trajanju od jedne do dvije minute. Taj se strah nastavio u sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta koji je trajao slijedeća dva tjedna, te blagoga intenziteta u trajanju od deset tjedana. Budući da je tužitelj u više navrata odlazio na ambulante psihijatrijske preglede, smatra da je u razdoblju od ozlojeđivanja do rujan 2020. god. došlo do povrede tužiteljeva duševnog integriteta u iznosu od 10 %. Vještak je naveo i to da su osobe koje su prije nekog stresnog događaja liječene psihijatrijski po bilo kojoj osnovi psihološki osjetljivije, no u kojoj će mjeri neki novi stres pogoršati do tada narušeno psihičko stanje neke osobe stvar je individualne naravi.

27. Na nalaze i mišljenja vještaka medicinske struke tužitelj nije imao prigovora, a tuženik je prigovorio nalazima vještaka.

28. Tuženik je prigovorio procijenjenoj visini umanjenja životne aktivnosti u iznosu od 10 % od strane vještaka spec. ortopedije, navodeći da bi kod umanjene pronacije i supinacije podlaktice u lakom stupnju umanjenje životne aktivnosti iznosilo 5 % i to prema tablicama i kriterijima iz knjige "Osnove sudske medicine za pravnike" CS i ČS. Tuženik je uzeo u obzir samo oštećenja vezana za lijevu podlakticu tužitelja, a zanemario ograničene kretnje u laktu koje se također procjenjuju, a što je vještak ortoped učinio i tako dobio procijenjeni postotak smanjenja životne aktivnosti tužitelja. Tuženik je nadalje prigovorio da vještak spec. neurokirurg nije pregledao tužiteljev zdravstveni karton. Taj prigovor je neosnovan jer je vještak u sudnici, prije davanja nalaza i mišljenja, pregledao tužiteljev zdravstveni karton, a što je i naveo u uvodnom dijelu svoga izlaganja. Neosnovano tuženik ističe isti prigovor i prema vještaku psihijatru jer je i taj vještak u sudnici, na ročištu, prije davanja svoga nalaza i mišljenja pregledao zdravstveni karton. Neosnovan je i prigovor vezan za tužiteljev status HRVI kojega tuženik pogrešno tumači kao otegotnu okolnost kod procjene visine štete. Kako su tuženikovi prigovori na nalaze vještaka neosnovani, a vještaci su dali opširne, stručne i objektivne nalaze i mišljenja, sud je njihove nalaze i mišljenja u cijelosti prihvatio i odbio tuženikov prijedlog za novim medicinskim vještačenjima. Odbijen je i njegov prijedlog za provođenjem vještačenja po specijalistu sudske medicine kao suvišan. Naime, ozljeda koju je tužitelj zadobio spada u uže područje stručnosti vještaka ortopeda i neurokirurga u odnosu na vještaka sudske medicine, a vještaci ortoped i neurokirurg nisu isticali nikakvu potrebu za vještačenjem po vještaku neke druge specijalnosti osim njihovih.

29. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) pod pravima osobnosti u smislu toga zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

30. Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih tjelesnih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

31. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, a uzevši u obzir i prihvaćajući u cijelosti nalaze i mišljenja vještaka ortopeda, neurokirurga i psihijatra kao stručne i nepristrane, uzimajući u obzir nastalu smanjenu životnu sposobnost tužitelja, intenzitet i trajanje tjelesnih boli i straha koje je tužitelj trpio, naruženost, kao i neugodu i nelagodu koje je osjećao, sud drži da mu s osnove pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 6.000,00 eura, a za više zatraženih 6.000,00 eura, zahtjev tužitelja je odbijen.

32. Na dosuđeni iznos štete tužitelju je određena zakonska zatezna kamata počev od 04. rujna 2020. god., kao od dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO- a.

33. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a, u slučaju tjelesne ozljede i narušenja zdravlja, oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja i drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećenje potreba.

34. Tužitelju je, prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka dr. Tripalo i dr. Jurinović, tuđa nemedicinska njega i pomoć bila potrebna ukupno 100 sati i to kod obavljanja osobne higijene. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko mu je pružao usluge pomoći i njege, jer su to izvanredne usluge koje je prouzročio štetnik i koje ni najbliži srodnici oštećenika nisu dužni činiti bez naknade. Oštećeniku za pruženu tuđu pomoć i njegu pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći i njege od njega tu naknadu tražila. Izdatak koji bi oštećenik imao u vezi s pružanjem tuđe pomoći i njege ne predstavlja dio plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj, nego ono što bi on morao platiti da je angažirao osobu koja obavlja takve poslove, a to je upravo cijena usluge ustanove koja se bavi pružanjem nemedicinske pomoći. U konkretnom slučaju to je cijena od 12,00 eura po satu, a što proizlazi iz cjenika Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split, koja je priložena spisu. Tužitelju je stoga, na ime naknade tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 1.200,00 eura (100 h x 12,00 eur) sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, kako je tužitelj to i zatražio.

35. Tužitelju je, sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a, dosuđen iznos od 53,09 eura na ime troškova liječenja, a što proizlazi iz priloženog računa Poliklinike Korak, Split od 02.09.2020. god. koji je tužitelj priložio u spis. Tužitelj je naknadu navedenog troška zatražio u tužbi, pozivajući se na spomenuti račun kao dokaz pa sud smatra da nije zakasnio u predlaganju i dostavi dokaza za navedeno traženje. Tužitelju je, temeljem citirane odredbe, dosuđen i iznos od 69,01 eura na ime naknade troškova prijevoza u vezi liječenja i to paušalno, a uzevši u obzir mjesto gdje stanuje i to da je na preglede i fizikalnu terapiju trebao ići u Split i to u više od deset navrata. Zatezna kamata na dosuđene iznose određena je također od presuđenja, kako je to tužitelj i tražio.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.2. Zakona o parničnom postupku.

37. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na šest ročišta (10.03.2024., 22.04.2024., 18.03.2025., 09.07.2025., 24.09.2025., 06.11.2025.) i sastav tri obrazložena podneska (05.03.2024., 10.07.2025., 08.09.2025.) po 250 bodova, te za pristup na dva ročišta (26.06.204., 25.09.2024.) po 125 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 2750 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, i uvećano za PDV daje iznos od 6.875,00 eura.

38. Tužitelj je u postupku uspio, računajući osnovu i visinu spora, za 77,50%, a tuženik za 22,50%. Razlika postotaka uspješnosti je 55% u korist tužitelja. Stoga mu od naprijed navedenog iznosa pripada toliki postotak, što je iznos od 3.781,25 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak vještačenja od 486,00 eura te je dobiven dosuđeni iznos troška tužitelju od 4.267,25 eura.

U Splitu, 06. ožujka 2026. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis