Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg B.J.Šokčevića 17

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-257/2025-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivani Božić Pišćak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupani po odvjetnicima iz OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 3. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mihovila Peći, odvj. u Vinkovcima i zamjenika punomoćnika tuženika Mislava Srb odvj. u Osijeku, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 6.ožujka 2026. godine, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 6.ožujka 2026 godine

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 198-50-2901752, sklopljenog 21. lipnja 2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika i solemniziranog kod Javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca pod brojem OU: 1154/05 od 21.06.2005., i to u dijelu koji glasi: "…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora".

II. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba u Ugovoru o kreditu broj: 198-50-2901752, sklopljenog 21. lipnja 2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika i solemniziranog kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca pod brojem: OU-1154/05 od 21.06.2005., i to dio članka 7. koji glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća"

III.a) Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69; OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati novčani iznos od 456,97 eur (slovima: četiristopedesetšest eura i devedesetsedam centi) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita i to kako slijedi:

7,13 eur od 30. 11. 2007. do isplate,

7,13 eur od 31. 12. 2007. do isplate,

7,13 eur od 31. 01. 2008. do isplate,

7,13 eur od 29. 02. 2008. do isplate,

7,13 eur od 31. 03. 2008. do isplate,

7,13 eur od 30. 04. 2008. do isplate,

14,32 eur od 31. 05. 2008. do isplate,

14,32 eur od 30. 06. 2008. do isplate,

14,32 eur od 31. 07. 2008. do isplate,

14,32 eur od 31. 08. 2008. do isplate,

14,32 eur od 30. 09. 2008. do isplate,

14,32 eur od 31. 10. 2008. do isplate,

14,32 eur od 30. 11. 2008. do isplate,

14,32 eur od 31. 12. 2008. do isplate,

14,32 eur od 31. 01. 2009. do isplate,

14,32 eur od 28. 02. 2009. do isplate,

14,32 eur od 31. 03. 2009. do isplate,

14,32 eur od 30. 04. 2009. do isplate,

14,32 eur od 31. 05. 2009. do isplate,

14,32 eur od 30. 06. 2009. do isplate,

14,32 eur od 31. 07. 2009. do isplate,

14,32 eur od 31. 08. 2009. do isplate,

14,32 eur od 30. 09. 2009. do isplate,

14,32 eur od 31. 10. 2009. do isplate,

14,32 eur od 30. 11. 2009. do isplate,

14,32 eur od 31. 12. 2009. do isplate,

14,32 eur od 31. 01. 2010. do isplate,

14,32 eur od 28. 02. 2010. do isplate,

14,32 eur od 31. 03. 2010. do isplate,

14,32 eur od 30. 04. 2010. do isplate,

14,32 eur od 31. 05. 2010. do isplate,

14,32 eur od 30. 06. 2010. do isplate,

14,32 eur od 31. 07. 2010. do isplate,

1,85 eur od 31. 08. 2010. do isplate,

1,85 eur od 30. 09. 2010. do isplate,

1,85 eur od 31. 10. 2010. do isplate,

1,85 eur od 30. 11. 2010. do isplate,

1,85 eur od 31. 12. 2010. do isplate,

1,85 eur od 31. 01. 2011. do isplate,

1,85 eur od 28. 02. 2011. do isplate,

1,85 eur od 31. 03. 2011. do isplate,

1,85 eur od 30. 04. 2011. do isplate,

1,85 eur od 31. 05. 2011. do isplate,

1,85 eur od 30. 06. 2011. do isplate,

1,85 eur od 31. 07. 2011. do isplate,

1,85 eur od 31. 08. 2011. do isplate,

1,85 eur od 30. 09. 2011. do isplate,

1,85 eur od 31. 10. 2011. do isplate,

1,85 eur od 30. 11. 2011. do isplate,

1,85 eur od 31. 12. 2011. do isplate,

1,85 eur od 31. 01. 2012. do isplate,

i to sve po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a nadalje po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., te počev od 01. srpnja 2011. po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjenjive stope zakonske zatezne kamata po eskontnoj stopi HNB važećoj posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počev od 01. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. 01. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa sve do isplate a od 30. 12. 2023. po stopi koja se određuje sa svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to sve u roku od 15 dana.

III. b) Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69; OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ĐC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćene iznose anuiteta nastale zbog porasta tečaja švicarskog franka tijekom otplate kredita i to isplati novčani iznos od 851,66 eura (slovima: osamstopedesetjedan euro i šezdesetšest centi) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita i to kako slijedi:

0,35 eur od 31. 08. 2005. do isplate,

0,70 eur od 30. 09. 2005. do isplate,

0,71 eur od 31. 10. 2005. do isplate,

1,03 eur od 30. 11. 2005. do isplate,

3,27 eur od 31. 10. 2008. do isplate,

5,59 eur od 31. 12. 2008. do isplate,

7,26 eur od 31. 01. 2009. do isplate,

8,02 eur od 28. 02. 2009. do isplate,

5,94 eur od 31. 03. 2009. do isplate,

6,33 eur od 30. 04. 2009. do isplate,

3,15 eur od 31. 05. 2009. do isplate,

0,80 eur od 30. 06. 2009. do isplate,

1,43 eur od 31. 07. 2009. do isplate,

2,66 eur od 31. 08. 2009. do isplate,

2,55 eur od 30. 09. 2009. do isplate,

1,30 eur od 31. 10. 2009. do isplate,

3,65 eur od 30. 11. 2009. do isplate,

5,53 eur od 31. 12. 2009. do isplate,

8,21 eur od 31. 01. 2010. do isplate,

7,59 eur od 28. 02. 2010. do isplate,

11,22 eur od 31. 03. 2010. do isplate,

10,54 eur od 30. 04. 2010. do isplate,

11,88 eur od 31. 05. 2010. do isplate,

23,50 eur od 30. 06. 2010. do isplate,

21,11 eur od 31. 07. 2010. do isplate,

26,29 eur od 31. 08. 2010. do isplate,

23,95 eur od 30. 09. 2010. do isplate,

20,20 eur od 31. 10. 2010. do isplate,

28,13 eur od 30. 11. 2010. do isplate,

38,21 eur od 31. 12. 2010. do isplate,

31,07 eur od 31. 01. 2011. do isplate,

33,57 eur od 28. 02. 2011. do isplate,

30,39 eur od 31. 03. 2011. do isplate,

30,96 eur od 30. 04. 2011. do isplate,

44,48 eur od 31. 05. 2011. do isplate,

45,80 eur od 30. 06. 2011. do isplate,

57,10 eur od 31. 07. 2011. do isplate,

51,29 eur od 31. 08. 2011. do isplate,

44,94 eur od 30. 09. 2011. do isplate,

44,26 eur od 31. 10. 2011. do isplate,

43,77 eur od 30. 11. 2011. do isplate,

46,80 eur od 31. 12. 2011. do isplate,

49,44 eur od 31. 01. 2012. do isplate,

48,83 eur od 29. 02. 2012. do isplate,

47,03 eur od 31. 03. 2012. do isplate,

48,24 eur od 30. 04. 2012. do isplate,

49,07 eur od 31. 05. 2012. do isplate,

47,68 eur od 30. 06. 2012. do isplate,

10,09 eur od 31. 07. 2012. do isplate,

IV. Odbija se kao neosnovan, zahtjev tuženika za utvrđivanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju s osnova razlika između dospjelog naplaćenog duga iz čl. 2. i 3. Sporazuma o konverziji, iznesen u prigovoru radi prebijanja i to u iznosu od 31.352,26 kn uvećane za zatezne kamate tekuće od dana od 22.11.2013. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da naknadi tužitelju ĐC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.950,00 eura (slovima: tisućudevetstopedeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.ožujka 2026. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate dana 21. listopada 2019.g. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 21. lipnja 2005.g. sklopio Ugovor o kreditu, broj ugovora: 198-50-2901752, solemniziran kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz [adresa] pod brojem: OU-1154/05 od 21. 06. 2005., temeljem kojega tuženik odobrava tužiteljici stambeni kredit u iznosu od 41.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene banke na dan korištenja, s rokom vraćanja od 300 mjeseci. Otplata kredita ugovorena je u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju tužene banke za CHF, važećem na dan dospijeća, dakle, primjenom valutne klauzule, na način da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima (prema otplatnom planu) koji dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, s time da prvi anuitet dospijeva najkasnije 31. 10. 2005., a „uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke” (čl. 7. Ugovora). Odredbom čl. 2. st. l . ugovoreno je daje redovna kamata 4,95 % godišnja, „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora”.

1.1. Tuženik je i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu uglavio u unaprijed sačinjeni (standardni) ugovor o kreditu koji je sam sastavljao i nije o istima pregovarao s korisnicom kredita niti je korisnik imao utjecaj na njihov sadržaj, što je tužiteljicu stavilo u izrazito neravnopravan položaj u ugovornom odnosu.

1.2. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tužiteljica i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, a ugovor o kreditu ne sadrži precizne odredbe o kriterijima, parametrima i načinu na koji se kamatna stopa tijekom postojanja obveze mijenja, a iz kojih bi tužiteljica na temelju jasnih i razumljivih odrednica mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nj u proizlaze iz ugovaranja takve kamatne stope. Promjena kamatne stope dakle ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja - tužene banke, čime je tuženik izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na kamate, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, jer se radi o situaciju da tuženik jednostrano određuje i mijenja obvezu tužiteljice, a koju promjenu tužiteljica ne može predvidjeli niti može konačno provjerili pravilnost promjene jer za to nema nikakvih pouzdanih kriterija, a šio je sve protivno temeljnom načelu savjesnosti i poštenja propisanome u čl. 4. Zakona o obveznim odnosima. Također, tužiteljica je sklopila predmetni Ugovor o kreditu s tuženikom uz primjenu valutne klauzule u CHF jer joj je prezentirano da je to najpovoljnija i najsigurnija ponuda tužene banke, a u odnosu na sve druge u ponudi, te je na taj način kod tužiteljice stvoreno uvjerenje da se radi o dobroj prilici koju se ne smije propustiti. Suprotno načelu savjesnosti i poštenja te načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, tuženik nije tužiteljicu na adekvatan način i u razumnoj mjeri obavijestio o svim rizicima tečaja i ugovaranja valutne klauzule vezane za švicarski franak, niti je iste informacije uklopio u sadržaj ugovora, pa tužiteljica kao prosječni potrošač niti uz povećanu pažnju i oprez nije mogla razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži takve odredbe ili neće.

1.3. Tek nakon što je zakonodavac putem izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju (2013. i 2015.) izvršio intervencije u ugovorni odnos stranaka, tuženik je vis legis ponudio konverziju kredita pa su stranke 27. 05. 2016. sklopile Sporazum o konverziji tražbine po kreditu br. 198-50-2901752, a kojim su regulirale svoj ugovorni odnos za ubuduće, između ostalog i konvertirajući kredit u euro.

1.4. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. Odredbom čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), a identična je i odredba čl. 138.a (ranijeg) Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09), propisana je obvezujuća snaga sudske odluke, donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za ostale sudove u restitucijskim postupcima koji potrošač osobno pokrene zbog postupanja tuženika.

1.5. Sklapanjem Aneksa nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužiteljici u vidu preplaćenih kamata i razlike u valutnom tečaju, već je istim samo za ubuduće definiran odnos između ugovornih strana. Dakle, ni činjenica što su stranke naknadno sklopile dodatak ugovoru o kreditu i izvršile konverziju predmetnog kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR ne utječe na pravo na isticanje ništetnosti, jer ništetnost djeluje od samog sklapanja ugovora tj. ex tunc, te niti sklapanjem dodataka ugovoru niti donošenjem ZiDZPK (NN br. 102/2015) nisu konvalidirane ništetne odredbe glavnog ugovora. Tužiteljica se u ovoj tužbi poziva na pravna utvrđenja iz gore navedenih sudskih odluka, a temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima u pogledu proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti presude.

1.6. Stoga tužiteljica postavlja tužbeni (deklaratorni) zahtjev za poništenjem nepoštenih ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope odlukom banke i o valutnoj klauzuli CHF te (kondemnatorni) zahtjev za vraćanjem onoga što je tuženik kao nepošteni stjecatelj primio na osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi, dakle svih neosnovano naplaćenih iznosa po predmetnome kreditu, a temeljem čl. 323. st. l . Zakona o obveznim odnosima prema kojem je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, i uz primjenu odredbe čl. 1111 . i 1115. ZOO. Uz to, tužiteljica zahtijeva i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 29. ZOO, i to od dana stjecanja, jer je tuženik nepošten stjecatelj od dana stjecanja, odnosno od dana svake uplate.

1.7. Tužiteljica kao korisnik kredita ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), kao niti svim drugim dokumentima i podacima (otplatni planovi uz svaku odluku o promjeni kamatne stope, sve obavijesti o promjenama kamatnih stopa, tablični prikaz svih uplata po kreditu iz kojeg bi bio vidljiv datum svake pojedine uplate, iznos uplate u CHF i u HRK, važeća redovna kamatna stopa na dan svake pojedine uplate, podatak o tome koliki dio od iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu a koliko na kamatu, te podatak o tečaju za CHF na dan svake uplate) bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji tuženik mora vratiti, dok tuženik raspolaže svom potrebnom dokumentacijom za izračun visine preplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu. Stoga, kako tužitelj ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva s osnova novčanog potraživanja koje mu mora vratiti tuženik, to isti podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186 b. ZPP-a. Naime, tužitelj se dana 18.10.2019. obratio tuženiku sa prijedlogom za mirno rješenje spora, a kojim je između ostalog od tuženika tražio dostavu potrebne dokumentacije koju zbog proteka vremena više ne posjeduje. Na navedeni prijedlog za mirno rješenje spora tuženik se nije očitovao i nije dostavio traženu dokumentaciju a koja je potrebna kako bi tužitelj mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev.

1.8. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika sa zahtjevom da mu tuženik isplati iznose koje će tužitelj odrediti nakon što tuženik dostavi svu dokumentaciju odnosno sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine koja je predmet ovog spora i nakon što se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenog zahtjevu, te ističe prigovor zastare. Nadalje ističe, činjenicu da je Sporazumom o konverziji tražbine izvršena konverzija tužiteljeva kredita u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Dodatkom ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi određene su samim ZIDZPK, odnosno u ugovor su unesene iz samog zakona. Sukladno odredbama čl. 81 . st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) iz 2003. i odredbama čl. 96. st. 5. ZZP-a iz 2007. glave zakona koje reguliraju nepoštene ugovorne odredbe ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi. Slijedom navedenog, neosnovani su tužbeni zahtjevi jer se temelje na ništetnosti ugovornih odredaba koje kao takve više ne postoje, stoga ne postoji ni ugovorna ni zakonska pretpostavka za isplatu temeljem oplatnog plana u CHF jer je isti izmijenjen u otplatni plan s EUR i kamatama primjenjivim na kredite vezane uz valutnu klauzulu EUR i to s danom zaključenja osnovnog ugovora o kreditu.

2.1. Nadalje ističe, da se tužitelj neosnovano poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev2868/18 kojom je odlučeno da tužitelj ima pravni interes za postavljanje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba koje su konverzijom kredita izmijenjene, odnosno da tužba zbog toga ne može biti odbačena nego je o zahtjevu potrebno meritorno odlučiti. U konkretnom slučaju odredbe koje tužitelj smatra ništetnima izmijenjene su prisilnim propisom (Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju) u odnosu na tuženika i voljom stranaka u odnosu na tužitelja. Drugim riječima, tužitelj je slobodnom voljom pristao na ponudu konverzije koju mu je tuženik bio obvezan dostaviti. Dakle, sve i da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu bile ništetne, što tuženik osporava, prisilnim propisom i voljom stranaka retroaktivno su izmijenjene kao da nikad nisu bile ni ugovorene, a predmetni ugovor o kreditu danas postoji kao da je od samog početka vezan uz valutu EUR s kamatnom stopom primjenjivom na kredite u EUR. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, i dosuditi tuženiku trošak ovog postupka.

2.2. U podnesku od dana 23.6.2020.g. tuženik izjavljuje prigovor radi prijeboja po osnovi razlike između dospjelog naplaćenog duga iz čl. 2. i 3. Sporazuma o konverziji, te potražuje iznos od 31.352,26 kn uvećane za zatezne kamate tekuće od dana od 22.11.2013. do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 8- 12 spisa), dodatak ugovoru (list 13-14 spisa), podnesak (list 15 spisa), dopis (list 37- 38 spisa), otplatni plan (list 39-40 spisa), pregled uplata (list 41-42 spisa), izjava (list 43-45 spisa), ponuda (list 106-111 spisa), knjigovodstvena kartica (list 124-129 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 20. studenog 2025. (list 188-198 spisa), rješenje (list 201- 206 spisa), očitovanje vještaka od 15.prosinca 2025. (list 291-292 spisa), te je pročitan iskaz tužitelja sa ročišta od 11. prosinca 2025. (list 286-288 spisa).

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

5. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom dana 21. lipnja 2005.g. sklopio Ugovor o kreditu, broj ugovora: 198-50-2901752 temeljem kojega je tužitelj koristio kredit u iznosu od 41.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene banke na dan korištenja, s rokom vraćanja od 300 mjeseci u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju tužene banke za CHF, važećem na dan dospijeća, dakle, primjenom valutne klauzule. Nesporno je da se radi o stambenom kreditu. Nesporno je i da su stranke dana 27. svibnja 2016. g. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 198-50-2901752 kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR.

6. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

6.1. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nesporno je da je naprijed navedena prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. U pogledu dosega ovako pravomoćne presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača nesporno je da se u tom postupku utvrđivalo i ocjenjivalo da li su tužene banke, pa tako i ovdje konkretno tuženik, potrošačima objasnili razloge i iznijeli točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe nije utvrđivano da li je pojedini potrošač dobio sve relevantne informacije za donošenje informirane odluke hoće li ugovor s takvim odredbama sklopiti ili ne.

6.2. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

7. Između stranaka je sporno pitanje zastare, ima li tužitelj pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli s obzirom da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15), da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.

8. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je Ugovor o kreditu sklopila 2005. godine. Kredit je bio namjenski za kupnju stana u kojem stanuje. Kredit u CHF podigla je iz razloga što je to tada bilo najpovoljnije, odnosno u banci joj je tako ponuđeno, a tužena banka u to doba nije bila njena banka. U banci su postojali krediti u drugoj valuti, odnosno u kunama. Nitko joj nije objasnio rizike vezane za sam ugovor. Prilikom sklapanja ugovora nije razumjela značaj valutne klauzule, kao niti promjenjive kamatne stope, niti joj je itko objašnjavao odredbe ugovora. Naime, ona je ugovor pročitala, onoliko koliko je mogla razumjeti a ovaj kredit joj je ponuđen kao kredit s najpovoljnijim uvjetima i najpovoljnijom kamatom. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, nije pregovarala o pojedinim odredbama ugovora, niti na njih imala utjecaj. Nadalje navodi, da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila zaposlena u Domu zdravlja Vinkovci. Navodim da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu niije imala obrt niti bila član trg.društva. Nadalje navodi da su početne rate kredita bile oko 700 kn, a kasnijih rata se ne sjeća zbog proteka vremena, anuitete nije plaćala redovno, jer nije imala od čega, a kredit nije otplaćen, odnosno ugovor je raskinut. Ističe da joj javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora, nije objašnjavao pojedine odredbe ugovora kao niti rizike istog. Nije tražila dodatna pojašnjenja vezano za nejasnoće, otišla je u banku samo dva puta, a ona je plaćala rate kredita. Nije ništa pisano prigovarala vezano za promjene kamatnih stopa i rast anuiteta. Ne sjeća se da je u ugovoru bila odredba o tzv. ugovornoj konverziji. Završno ističe da je ovaj kredit konvertiran u kredit sa valutnom klauzulom u euru, ona ne razumije što znači konverzija, to su joj djeca pomogla da sklopi, a ne može se sjetiti jeli joj nekakav iznos priznat na ime pretplate u konverziji. Ističe da smatra da nije obeštećena prilikom konverzije.

8.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno da isti kredit stambeni za kupnju bez počeka.

8.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

8.3. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 HC i AC od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

8.4. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

8.5. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

8.6. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

8.7. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.

8.8. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

9. Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi, stoga su po shvaćanju ovoga suda sporne ugovorne odredbe zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

9.1. Neutemeljeni su navodi tuženika da je sklapanjem konverzije za potrošače pa tako i za tužitelja otpao pravni interes za postavljanje bilo deklaratornog bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora nisu otklonjene posljedice eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a to stoga jer je predmetni Dodatak Ugovora samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi bio da je ugovorio kredit u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZID ZPK na temelju kojih je zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same i nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Dodatkom Ugovora (konverzijom) nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije. ( stav je Županijskog suda Rijeci u odluci posl.br. Gž-3948/2020 od 08.11.2023.).

9.2. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu , to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu ŠC protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bila proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je u odluci Vrhovnog suda Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen. Slijedom navedenog ništetne su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,95 %, kao i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF.

9.3. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je je li tužiteljevo pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljeve preplate.

9.4. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

9.5. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

9.6. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

9.7. Ako sud nađe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Aneksa ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. Pravo na restituciju proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

9.8. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

9.9. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

9.10. Shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

9.11. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Đ protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem aneksa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

9.12. Sklapanjem aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobio u konverziji.

10. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu navodi da su tužena banka kao kreditor i tužitelj ugovorili stambeni kredit za kupnju bez počeka u iznosu od 41.500,00 CHF sa rokom otplate 144 mjeseca i kamatnom stopom 4,95 %, a početni iznos anuiteta 241,40 CHF primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 27.06.2005. godine u visini 4,751594 kuna za 1 CHF iznosi 1.147,03 kuna. Tužitelj je u razdoblju od dana isplate kredita do otkaza kredita na ime dospjele glavnice i redovne kamate uplatio ukupno 106.448,87 kuna, te je shodno tome isti iznos korišten u izračunima preplaćenog iznosa otplate kredita od strane tužitelja kako s naslova jednostrane ništetne promjene kamatne stope od strane tuženika, tako i s naslova promjene tečaja CHF u odnosu na KN. Za vrijeme otplate kredita mijenjana je visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i to od 30.11.2007. godine kamatna stopa je 5,45 %, a iznos anuitet 252,71 CHF, od 31.05.2008. godine kamatna stopa je 5,95 %, a iznos anuitet 264,10 CHF, od 31.08.2010. godine kamatna stopa je 5,00 %, a iznos anuitet 244,33 CHF i od 29.02.2012. godine kamatna stopa je 4,75 %, a iznos anuitet 239,57 CHF. Visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.

10.1. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadna povećanja kamatne stope, odnosno promjene na više od početno ugovorene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana izvršene konverzije iznosi 462,72 EUR, odnosno 3.485,22 kuna. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadna smanjenja kamatne stope, odnosno promjene na niže od početno ugovorene kamatne stope i to u razdoblju od početka otplate kredita do dana izvršene konverzije iznosi -5,75 EUR, odnosno -43,50 kuna. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadne promjene kamatne stope, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorene kamatne stope i to u razdoblju od početka otplate kredita do dana izvršene konverzije iznosi 456,97 EUR, odnosno 3.441,72 kuna.

10.2. Iznos nedospjele glavnice na dan konverzije, odnosno dana 30.09.2015. godine prema početnom otplatnom planu uz Ugovor o kreditu iznosio bi 8.610,74 CHF, a primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 20.06.2005. godine u visini 4,731079 kuna za 1 CHF iznosio bi 40.738,09 kuna, odnosno 5.406,87 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Iznos preostale neotplaćene, odnosno nedospjela glavnica na dan konverzije, odnosno dana 30.09.2015. godine prema Dodatku broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 198-50- 2874186 iznosi 7.828,85 EUR i to prije provedbe konverzije. Iznos preplate koju je tuženik priznao tužitelju Dodatkom broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 198-50- 2874186 prilikom izračuna konverzije iznosi 14.424,99 kuna, odnosno 1.914,53 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije.

10.3. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate kredita i sve naknadne izmjene tečaja, odnosno promjene na više i to u razdoblju od početka otplate kredita do dana izvršene konverzije predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 1.095,91 EUR, odnosno 8.257,27 kuna. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate kredita i sve naknadne izmjene tečaja, odnosno promjene na niže i to u razdoblju od početka otplate kredita do dana izvršene konverzije predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -244,25 EUR, odnosno -1.840,29 kuna. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate kredita i sve naknadne izmjene tečaja, odnosno promjene na više i na niže i to u razdoblju od početka otplate kredita do dana izvršene konverzije iznosi 851,66 EUR, odnosno 6.416,98 kuna.

10.4. Tužitelj i tuženik sklopili su dana 8. veljače 2016. godine Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je utvrđeno prihvaćanje izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiraju. Iznos koji tužitelj potražuje tužbom nije uzet u obzir prilikom konverzije i to iz razloga jer je u konverziji uspoređivan otplatni plan u EUR i uplate, a predmet vještačenja je izračun razlika u uplatama vršenu od strane tužitelja u odnosu na prvotno ugovorenu kamatnu stopu i naknadne promjene kamatne stope koje su se mijenjale odlukom tuženika, kao i razlike u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na kretanje tečaja CHF i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate kredita i sve naknadne izmjene tečaja. Tuženik je prilikom izračuna konverzije osim početne kamatne stope u iznosu od 6,35 % primjenjivao i druge kamatne stope i to od 31. prosinca 2006. godine kamatna stopa je 5,95 %, od 30. studenog 2007. godine kamatna stopa je 6,45 %, od 31. svibnja 2008. godine kamatna stopa je 6,75 %, od 30. lipnja 2011. godine kamatna stopa je 6,50 % i od 29. veljače 2012. godine kamatna stope je 6,25 %.

11. Vještak nadalje, u dopuni nalaza i mišljenja od 15. prosinca 2025 g., vezano za primjedbe tuženika na matematički izračun, da je isti pogrešan i da u istom nisu obuhvaćene zakonske zatezne kamate koje je tužitelj bio dužan platiti tuženiku radi kašnjenja u otplati kredita, te da je nalaz i mišljenje izrađen prema otplatnom planu u CHF, a koji je provedbom konverzije u cijelosti izmijenjen i kao takav više ne postoji, navodi da je nalaz i mišljenje od 20. studenog 2025. godine u cijelosti izrađen na temelju predmetne dokumentacije i u skladu je sa rješenjem o vještačenju od 7. listopada 2025. godine, kojim je naložen izračun razlika baziran na uplatama vršenim od strane tužitelja.

11.1. Tužitelj je u razdoblju od dana isplate kredita do otkaza kredita na ime dospjele glavnice i redovne kamate uplatio ukupno 106.448,87 kuna, te je vještak shodno tome isti iznos koristio u izračunima preplaćenog iznosa otplate kredita od strane tužitelja, kako s naslova jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika, tako i s naslova promjene tečaja CHF u odnosu na KN. Tužitelj je u razdoblju od dana isplate kredita do otkaza kredita na ime zatezne kamate i ostalih troškova koje je obračunavao tuženik, uplatio ukupno 3.078,12 kuna, a navedeni iznos vještak nije uključio u izračun razlika preplaćenog iznosa otplate kredita od strane tužitelja s naslova jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika i s naslova promjene tečaja CHF u odnosu na KN, budući uplate zateznih kamata nisu bile predmet vještačenja, a uključivanje istih u izračun razlika bilo bi na štetu tuženika. Tuženik je u knjigovodstvenoj dokumentaciji predmetnog Ugovora o kreditu evidentirao zaduženja glavnice i redovne kamate, odnosno anuiteta “po dospijeću pojedinih anuiteta“ i to u kunama. Slijedom svega navedenog vještak smatra da su izračuni iz nalaza i mišljenja od 20. studenog 2025. godine u potpunosti ispravni i točni, budući su u skladu sa knjigovodstvenom dokumentacijom tuženika i rješenjem o vještačenju od 7. listopada 2025. godine, te u cijelosti ostajem pri svemu navedenom u nalazu i mišljenju od 20. studenog 2025. godine.

12. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 05. prosinca 2025.g. uskladio sa nalazom vještaka. Tuženik je imao primjedbe na matematički izračun vještaka, na koje je vještak odgovorio u dopuni nalaza i mišljenja od 15. prosinca 2025.g. (obrazloženo u točkama 11. i 11.1. obrazloženja presude).

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Iz nalaza vještaka utvrđen je iznos od 456,97 po osnovi više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope, iznos od 851,66 EUR EUR po osnovi više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja.

14. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

15. Prigovor prijeboja istaknut od tuženika sud je odbio kao neosnovan jer nije osnovano potraživanje tuženika prema tužitelju, eventualno potraživanje tuženika je u zastari. Prigovor radi prebijanja je istaknut u podnesku od 23. lipnja 2020 .g., što uz opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima znači da su u zastari sva potraživanja dospjela prije 14.06.2014.g. što su sva potraživanja navedena u prigovoru prijeboja. Podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ima učinka na prekid zastare samo za potraživanja potrošača prema bankama čija su prava i interesi povrijeđeni sklapanjem kredita s nepoštenim ugovornim odredbama.

16. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

17. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 21. listopada 2019 g. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

18. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS, i važećoj Odvjetničkoj tarifi, tužitelju je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.950,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 2 ročišta kod suda (24.02.2021.g. i 07.10.2025.g.) svako po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), zastupanje na 2 ročišta kod suda (10.12.2025.g. i 03.02.2026.g.) svako po 75 bodova, sastav prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 25 bodova, sastav dva obrazložena podneska u iznosu od 100 bodova svaki (Tbr. 8. toč. 1 OT), sastav podneska od 05.12.2025.g. u iznosu od 75 bodova koje radnje ukupno nose 725 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 1.450,00 eura što uz odobren trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.950,00 eura.

19.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 6.ožujka 2026. godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1 . Punomoć. tužitelja BC, odvj. iz [adresa]

2. Punomoć.tuženika, odvj. u OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte