REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1944/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, protiv tuženika ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Loboji, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o je

I Odražava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-15553/2022 od 28. ožujka 2022. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.492,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 349,31 eura od dana 24. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 218,16 eura od dana 24. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 310,62 eura od dana 26. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 122,72 eura od dana 27. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 71,45 eura od dana 24. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 71,45 eura od dana 24. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 71,45 eura od dana 26. travnja 2020 . do isplate,

- na iznos od 71,45 eura od dana 27. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 205,75 eura od dana 27. svibnja 2020. do isplate,

po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-15553/2022 od 28. ožujka 2022. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. ožujka 2022.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.501,63 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14. veljače 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražb ine, temeljem kojeg je javni bilježnik Nenad Dolinar dana 28. ožujka 2022. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 15553/2022 kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 11.244,21 kn/1.492,36 eura sa pripadajućim zateznim kamatama po dospijećima svakog pojedinog računa i to na iznos 349,31 eura/2.631,88 kn od 24. veljače 2020. do isplate, na iznos od 218,16 eura/1.643,76 kn od 24. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 310,62 eura/2.340,33 kn od 26. travnja 2020. do isplate, na iznos od 122,72 eura/924,66 kn od 27. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 71,45 eura/538,33 kn od 24. veljače 2020. do isplate, na iznos od 71,45 eura/538,33 kn od 24. ožujka 2020., na iznos od 71,45 eura/538,33 kn od 26. travnja 2020. do isplate, na iznos od 71,45 eura/538,33 kn od 27. svibnja 2020. do isplate, te na iznos od 205,75 eura/1.550,26 kn od 27. svibnja 2020. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući kako u cijelosti osporava predmetno rješenje o ovrsi, kako osnov tako i visinu utuženog potraživanja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatak aktivne legitimacije, te navodi kako utužene račune na koje se tuž itelj poziva nikada nije primio, ističe prigovor zastare utuženog potraživanja i ukazuje kako nije jasno na što se predmetno potraživanja odnosi.

3. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-2824/2022-2 dana 28. studenog 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ).

4. Tužitelj se na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 20. prosinca 2022. kojim ukazuje kako su navod i tuženika neosnovani i paušalni te da tužitelj u svojim evidencijama ima zavedenog tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine i krajnjeg kupca na predmetnoj adresi te da se upravo tuženika tereti za neplaćene račune za isporučenu toplinsku energiju u utuženom razdoblju , kao i da su utuženi računi zaduženi za kategoriju industrije i poslovnih prostora čime i prigovor zastare smatra neosnovanim, slijedom čega predlaže predmetno rješenje o ovrsi održati na snazi za utuženi iznos, sve uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

5. Tuženik se na navode tužitelja očitovao podneskom od dana 7. lipnja 2023. navodeći kako ustraje na svim istaknutim prigovorima, posebice kod prigovora zastare pri tome upirući kako nije jasno temeljem čega tužitelj u svojim evidencijama vodi tuženika pod kategorijom industrija i poslovni prostori, što u cijelosti osporava , a što posljedično znači da je cjelokupno potraživanje u zastari budući je tuženik fizička osoba te da je isti imao svojstvo potrošača kao krajnji kupac toplinske energije ta stan koji se nalazi na adresi u [adresa] kao i da tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine od 29. listopada 2020. kada je vlasništvo nad predmetnom nekretninom uknjiženo za korist TEHNOMODELI d.o.o. pod brojem Z-48414/2020. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužitelja uz naknadu troškova postupka.

6. Po prvotno provedenom postupku, sud je dana 2. veljače 2024. donio presudu pod poslovnim brojem Povrv-2824/2022-10 kojom je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara poslovni broj Ovrv- 15553/2022 od 28. ožujka 2022. te je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti kao i zahtjev za naknadom troškova postupka te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Po pravodobno uloženoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Osijeku je donio rješenje poslovni broj Gž-597/2024-2 dana 9. svibnja 2024. kojim je žalba tužitelja osnovana čime je ukinuta prvostupanjska presuda od 2. veljače 2024. i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 7. veljače 2022., Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 146001201401, Odluku suvlasnika zgrade u [adresa] sa popisom suvlasnika, izvadak iz zemljišnih knjiga – list 65-69, 98-101 i 169-179 spisa te ispis utuženih računa sa lista 70-90 spisa.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki I. izreke.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za poslovni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od veljače do listopada 2020.

11. Među strankama nije sporno da je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine (a što je sud utvrdio i uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga sa lista 65-69 i 98-101 spisa) do 29. listopada 2020.

12. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, visina utuženog potraživanja kao i je li protekao zakonski rok za zastaru uključujući i pitanje roka zastare koji se ima primijeniti u konkretnom predmetu te vjerodostojna isprava temeljem kojeg je izdano rješenje o ovrsi.

13. U odnosu na vjerodostojnu ispravu temeljem koje je podnesen prijedlog za ovrhu, a kojim je pokrenut predmetni postupak, sud ukazuje kako isti, a koji sada predstavlja tužbu sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP-a, na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 7. veljače 2022., dok je po podnijetom prigovoru tuženika na predmetno rješenje o ovrsi postupak nastavljen kao parnični u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

14. Sud u odnosu na navode tuženika kojima prigovara vjerodostojnoj ispravi ukazuje kako je odredbom čl. 39. OZ-a propisano da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim treba ovrhu provesti i po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Sud je uvidom u priloženi ovršni prijedlog utvrdio kako isti sadrži potrebne podatke, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojne isprave. Nadalje, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze kako je to prethodno navedeno te je pregledom priloženog izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno da isti udovoljava traženim pretpostavkama i predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 146/05) kao i citiranom članku OZ-a. Slijedom navedenog, sud predmetne navode tuženika smatra neosnovanim, paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti.

15. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja, sud ukazuje kako se sukladno čl. 3. toč. 31. Zakona o tržištu toplinskom energijom (Narodne novine broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19, 67/25) opskrbljivač toplinskom energijom – energetski subjekt koji je registriran za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe toplinskom energijom, koji u centralnom toplinskom sustavu kupuje toplinsku energiju od proizvođača toplinske energije te sklapa ugovor o distribuciji s distributerom toplinske energije i prodaje toplinsku energiju kupcima toplinske energije, a u zatvorenom toplinskom sustavu kupuje ulazne količine energenta za transformaciju u toplinsku energiju i isporučuje toplinsku energiju kupcu toplinske energije radi obračuna toplinske energije, dok je Odlukom Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) od 12. prosinca 2018. tužitelj ovlašten na djelatnost opskrbe toplinskom energijom temeljem koje isto omogućuje tužitelju da kupuje toplinsku energiju od proizvođača i da je prodaje krajnjim kupcima u centralnim toplinskim sustavima . Nadalje, tužitelj je temeljem Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije za centralni toplinski sustav Zagreb od dana 30. rujna 2025. definiran kao energetski subjekt sustava, čime je prigovor nedostatka aktivne legitimacije u cijelosti neosnovan.

16. U odnosu na navode tuženika kako nije zaprimio predmetne račune za utuženo razdoblje, niti opomenu za nepodmirene račune, sud ukazuje kako na strani tužitelja ne postoji obveza za dostavu računa i opomene preporučeno već običnom poštom, slijedom čega navedeno ne može niti biti predmet dokazivanja. S druge strane, sud također ukazuje kako tuženiku kao obvezniku plaćanja ugovorene mjesečne naknade temeljem gore navedenog pretplatničkog odnosa nije mogla ostati nepoznata činjenica da se predmetna naknada naplaćuje na mjesečnoj bazi temeljem izdanih računa pa ukoliko iste nije zaprimio, to ga ne oslobađa od obveze podmirenja predmetne obveze te je isti imao mogućnost obratiti se tužitelju radi utvrđenja visine predmetnog dugovanja za svaki od utuženih računa izdanih na mjesečnoj bazi. Time sud navode tuženika o tome kako mu nisu dostavljeni predmetni računi smatra u cijelosti paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje obveze podmirenja predmetnog dugovanja.

17. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

18. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 7. veljače 2022. sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za nekretninu na adresi u [adresa], prema šifri krajnjeg kupca 1046531 te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od veljače do listopada 2020. u ukupnom iznosu od 1.492,36 eura.

19. Uvidom u ispis utuženih računa sa lista 70-90 spisa, sud je utvrdio kako računi za utuženo razdoblje od veljače do listopada 2020. za isporučenu toplinsku energiju glase na tuženika koji je naznačen kao krajnji kupac na adresi u [adresa], uz naznaku šifre 1046531 gdje je naznačena kategorija potrošnje industrija i poslovni prostori na CTS-u, vrelovod te je isti na predmetnim računima naznačen i kao vlasnik navedene nekretnine.

20. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga sud je utvrdio kako je tuženik bio vlasnik nekretnine opisane kao poslovni prostor – Lokal 1 površine 202,62 m2, na predmetnoj adresi do 29. listopada 2020. kada je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine kao vlasnik predmetne nekretnine upisan vlasnik TEHNOMODELI d.o.o. dana 29. listopada 2020.

21. Time je utvrđeno kako iz priloženih računa sa lista 70-90 spisa i izvatka iz poslovnih knjiga kako je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju kao i da je navedena nekretnina evidentirana kao poslovni prostor – lokal, čime je evidentno kako se obračun potrošnje nije vršio za kućanstvo već za poslovni prostor.

22. Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15; dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Dakle, obveza tuženika na ispunjenje predmetne tražbine proizlazi iz činjenice ukoliko je isti krajnji kupac u smislu citirane odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta, a čemu je ovdje slučaj, no sud ukazuje kako je tuženik zaveden kao potrošač po kategoriji industrija i poslovni prostor uz napomenu kako je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine do 29. listopada 2020.

23. Sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, dalje ZTD) propisano je kako je trgovac, ako istim Zakonom nije drugačije određeno, osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.

24. Sud ukazuje kako su trgovački ugovori, sukladno odredbi članka 14. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), definirani kao ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

25. Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 146001201401 sud je utvrdio kako je isti sklopljen između tužitelja i suvlasnika stambene zgrade u [adresa], za isporuku toplinske energije na predmetnoj adresi.

26. Nadalje, uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga u vlastovnici pod 1.9 zabilježena je promjena opisa nekretnine na temelju potvrde Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 13. kolovoza 2020. i od 19. kolovoza 2020. no nigdje ne stoji navedeno o kakvoj promjeni je riječ budući je navedena nekretnina i dalje upisana kao poslovni prostor. No neovisno o navedenom, za istaknuti je kako tuženik nije obavijestio tužitelja o eventualno nastaloj promjeni na strani namjene i opisa predmetne nekretnine niti dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi u čemu se navedena promjena opisa nekretnine ogleda.

27. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju od veljače do listopada 2020. bio vlasnik poslovnog prostora na adresi u [adresa], šifra kupca 1046531, a koja šifra je naznačena i na izvatku iz poslovnih knjiga i na ispisu utuženih računa sa lista 70-90 spisa te da je tuženik navedenom nekretninom raspolagao kao svojom imovinom u smislu čl. 166. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), a da je do promjene vlasništva došlo 29. listopada 2020. o čemu isti nije obavijestio tužitelja iako je obzirom na izmjenu na strani krajnjeg korisnika bio dužan obavijestiti tužitelja o nastalim promjenama.

28. Nadalje, na računima je kao varijabilni trošak navedena potrošnja za razdoblje na koje se pojedini račun odnosi i to na drugoj stranici računa pod rubrikom „Očitanja mjerila, razdjelnika i vodomjera“, a na svakom računu je navedena i snaga samostalne uporabne cjeline (poslovnog prostora). Svi podaci koji su relevantni za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju te za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije su jasno i javno navedeni na svakom računu te tim više sud ukazuje kako je tuženik nakon primitka svakog izdanog računa imao mogućnost ulaganja prigovora na visinu obračunatih troškova za isporučenu toplinsku energiju uz napomenu kako tuženik nije postupio sukladno svojoj obvezi te dostavio podatak o nastalim izmjenama na strani korisnika ili ukoliko je smatrao da neki drugi od naznačenih podataka ne odgovaraju stvarnom stanju ukoliko se oni razlikuju od onih navedene u poslovnim knjigama tužitelja i na taj način izvršio korekciju predmetnog obračuna. Tuženik također ničime nije dokazao da se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava koji postupak je propisan čl. 45. st. 2. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 80/13,14/14, 102/14, 92/15, 76/18, 86/19), kojim je propisano da isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava dopušteno je uz ispunjavanje sljedećih uvjeta: podnošenje zahtjeva za isključenje zgrade/građevine od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine, izradu glavnog projekta isključenja zgrade/građevine iz toplinskog sustava te ugradnje novog učinkovitijeg sustava grijanja i/ili pripreme potrošne tople vode koji je temeljen na obnovljivim izvorima energije od strane projektanta, odnosno ovlaštenog inženjera odgovarajuće struke, s izračunom potrošnje primarne energije za sustav grijanja i/ili pripreme potrošne tople vode i troškovno -optimalnom analizom usporedbe sadašnjeg sustava grijanja s tehničkim rješenjem znatno učinkovitijeg sustava temeljenog na obnovljivim izvorima energije, sukladno propisima kojima se uređuje gradnja, izradu prikaza izvedivosti dostupnih visokoučinkovitih alternativnih sustava opskrbe energijom sukladno propisima iz područja gradnje, pribavljene suglasnosti svih ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrada/građevina koje su priključene na zatvoreni toplinski sustav, u slučaju isključenja zgrade/građevine iz zatvorenog toplinskog sustava, te ukoliko toplinski sustav iz kojeg se traži isključenje nije učinkovit toplinski sustav centraliziranog grijanja i hlađenja ili nema odobren plan iz članka 4. stavka 8. ovoga Zakona. Stavkom 3. propisano je da se zahtjev za isključenje zgrade/građevine iz centralnog toplinskog sustava podnosi distributeru toplinske energije koji je dužan odlučiti o zahtjevu u roku od 30 dana od predaje urednog zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka, a st. 4. da se zahtjev za isključenje zgrade/građevine iz zatvorenog toplinskog sustava podnosi opskrbljivaču toplinskom energijom koji je dužan odlučiti o zahtjevu u roku od 30 dana od predaje urednog zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

29. Slijedom navedenog, sud ističe kako tuženik nije dostavio niti jedan dokaz niti predložio izvođenje dokaza na okolnost da je ispoštovao pravne pretpostavke propisane Zakonom o tržištu toplinske energije (ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima te dostava ovjerene pisane suglasnosti za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava tužitelju), kao niti tehničke aspekte izdvajanja pa obzirom na nedostatak obavijesti od strane tuženika da se isti izdvojio iz sustava toplinske energije kao i obavijest o vrsti prostora na koji se predmetna usluga obračunava, čime je tužitelj nastavio isporučivati zakupljenu snagu za tuženikov poslovni prostor i time nastavio ispunjavati svoju obvezu prema podacima sa kojima je raspolagao, dok tuženik nije prigovarao ispostavljenim računima i naznačenim podacima u istima kako je to prethodno navedeno.

30. Kako iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio evidentiran kao korisnik usluge tužitelja, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na tuženiku je bio teret da dokaže da je, prije utuženog razdoblja, a i u utuženom razdoblju došlo do promjena u odnosu na izmjenu korisnika i vrste prostora evidentirane u podacima tužitelja temeljem adekvatne dokumentacije kao i da se isti prije ili u utuženom razdoblju na propisani način izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja te o tome pisanim putem obavijestio tužitelja. Kako tuženik nije predočio dokaz na navedenu okolnost, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio kako tuženik nije obavijestio tužitelja o svim spornim činjenicama na koje ukazuje tijekom postupka, kako je to prethodno navedeno te je time tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, slijedom čega sud smatra navedeni prigovor tuženika u cijelosti neosnovanim.

31. Slijedom navedenog, na temelju utvrđenja da je tuženik vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta kojem je pružena usluga isporuke toplinske energije, dakle, potrošač toplinske energije, to je tuženik u obvezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a.

32. Nadalje, sukladno čl. 9. st. 1. Ugovora uređeno je da će krajnjim kupcima koji ne plate račun u roku dospijeća, tužitelj obračunati zakonsku zateznu kamatu i iskazati je u narednom računu dok je sukladno čl. 10. Ugovora ugovoreno da krajnji kupci mogu pisanim prigovorom djelomično ili u cijelosti osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio dužni su platiti u roku dospijeća.

33. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ukazuje kako je odredbom čl. 232. st. 1. ZOO-a propisano da za jednu godinu zastarijeva tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Nadalje, uvidom u ispis utuženih računa vidljivo je kako se isti odnose na kategoriju potrošnje „INDUSTRIJA I POSLOVNI PROSTORI“, a što proizlazi i iz ostale dokumentacije u spisu (izvatka iz poslovnih knjiga). S obzirom da se isporuka toplinske energije obavlja za potrebe poslovnog prostora, u predmetnoj pravnoj stvari se ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok, već se primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a prema općem zastarnom roku gdje tražbine zastarijevaju u roku od 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare pri čemu sud ukazuje kako je najstariji utuženi račun za veljaču 2020. dospio dana 24. ožujka 2020. (gdje zastarni rok ističe 24. ožujka 2025.), dok je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku dana 14. veljače 2022., dakle prije proteka zastarnog roka. Iz navedenog jasno proizlazi kako niti za navedeni račun za mjesec veljaču 2020., a time niti za sve ostale račune koji su dospjeli nakon računa za veljaču 2020. pa sve do listopada 2020. nije protekao zakonski rok za zastaru, čime je sud prigovor zastare ocijenio u cijelosti neosnovanim.

34. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se da iz izvatka iz poslovnih knjiga i preslike utuženih računa jasno proizlaze datumi očitanja, stanje brojila, potrošnja i cijena, odnosno svi podaci na temelju kojih su dobiveni iznosi navedeni u svakom pojedinačnom računu.

35. Uvidom u prijepise računa sa lista 70-90 spisa, razvidno je da su isti ispostavljani na ime tuženika za uslugu isporuke toplinske energije na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca 1046531 dok je visinu i dospijeće svih utuženih računa sud utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga te uvidom u ispis utuženih računa sa lista 70-90 spisa.

36. Obzirom tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojega bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu toplinsku energije za utuženo razdoblje ili da ga je podmirio o dospijeću, niti da je obavijestio tužitelja o promjenama na strani njega kao krajnjeg kupca i korisnika kako je to prethodno obrazloženo, a kako je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga u iznosu od 1.492,36 eura, to je tuženik primjenom odredbe 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta te odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO - a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene tražbine u iznosu od 1.492,36 eura.

37. Obzirom da u trenutku pokretanja ovršnog postupka nisu bili plaćeni utuženi računi, tužitelj je imao dospjelo i nepodmireno potraživanje prema tuženiku pa je temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate.

38. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose od idućega dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (čl. 183. st. 1. ZOO-a) s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje datume dospijeća je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga te ispis utuženih računa sa lista 70-90 spisa.

39. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP -a platni nalog je u odnosu na iznos od 1.492,36 eura i pripadajuće kamate održan na snazi kako je navedeno u točki I. izreke presude.

40. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

41. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 190,79 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

42. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa), sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.492,36 eura pa je tako tužitelju priznat trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 132,72 eura te predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 3,32 eura. Na navedeni trošak nije zatražen niti obračunat PDV. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 20.12.2022. i 9.7.2025. prema Tbr. 8/1, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu dana 6.11.2023., 7.12.2023., 11.11.2024., 14.1.2025., 2.6.2025. i 20.1.2026. prema Tbr. 9/1, za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, uz pripadajući PDV, kao i trošak žalbe prema Tbr. 10/1 u iznosu od 312,50 eura čemu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 53,09 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/23), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 2.501,63 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. Izreke.

43. Tužitelju nije priznat trošak ostatka naknade javnog bilježnika niti trošak pribave zk izvatka budući navedeni trošak tužitelj nije dokazao ni u pogledu osnove niti visine sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.

44. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

45. Odluka o trošku tuženika temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u točki IV. izreke.

Zagreb, 6. ožujka 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 6. ožujka 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja