Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-12/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik iz Kutine, Kneza Trpimira 4, protiv tuženika Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Ivančić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, Nikole Zrinskog 12, te umješača na strani tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DĐ koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana da tužitelju DĐ isplati 10.060,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15.7.2019. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te iznos od 1.470,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prethodno navedenima stopama koja teče na iznos od:

- 106,59 EUR od 15.3.2019. do isplate,

- 183,66 EUR od 15.4.2019. do isplate,

- 166,04 EUR od 15.5.2019. do isplate,

- 148,43 EUR od 15.6.2019. do isplate,

- 201,32 EUR od 15.7.2019. do isplate,

- 90,56 EUR od 15.8.2019. do isplate,

- 110,69 EUR od 15.9.2019. do isplate,

- 130,82 EUR od 15.10.2019. do isplate,

- 90,56 EUR od 15.11.2019. do isplate,

- 130,82 EUR od 15.12.2019. do isplate,

- 110,69 EUR od 15.1.2020. do isplate kao i da mu nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po navedenoj stopi koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II. Nalaže se tužitelju DĐ da tuženiku Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana naknadi parnični trošak u iznosu od 3.375,00 eur, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju DĐ da umješaču ADRIATIC osiguranje d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.765,45 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj PĐ podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je primljen kod tuženika 1.5.2018. zbog akutne upale žučne kesice. Nakon što nije došlo do poboljšanja infuzijama antibiotika dana 4.5.2018. proveden je operativni zahvat. Pokušaj laparoskopske operacije nije uspio pa je učinjena klasična kolecistektomija uz podvezivanje arterije i kanala žučne kesice s drenažom. Nakon zahvata došlo je do curenja žuči te je učinjen CT koji je pokazao da se radi o akutnom bilijarnom peritonitisu (upali potrbušnice). Radi pronalaženja mjesta iz kojeg curi žuč otvoren je trbuh (operacija 11. svibnja 2018.) te je nađeno da žuč ističe pored klipse na batrljku žučnog voda te je tu postavljen dodatni šav. I nakon navedene operacije nastavljeno je curenje žući. Tužitelj je bio u izrazito lošem stanju, životno ugroženom i bez svijesti, a da pri tome tužena nije poduzimala ne samo adekvatne nego nikakve zdravstvene postupke i liječenja. Obitelj tužitelja uspjela je ishoditi premještaj tužitelja u Kliničku bolnicu Dubrava u Zagrebu 19. svibnja 2018. što je u konačnici tužitelju spasilo život. U KB Dubrava je kod prijema konstatiran bilijarni peritonitis i sepsa pa je učinjen hitni operativni zahvat u kojem je zbrinuto (prešiveno) mjesto iz kojeg je ist jecala žuč. Provedena je antibiotika terapija te je tužitelj nakon 10 dana, 29.5.2018. otpušten iz bolnice. Iz tijeka liječenja tužitelja neupitno je da je pri liječenju tužitelja učinjena liječnička pogreška, a za liječničke pogreške odgovara tužena. Budući da se radilo o operaciji koja predstavlja opasnu radnju, odnosno opasnu djelatnost, tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Zbog liječničke pogreške tužitelj je bio izložen pored potrebne prve operacije, još dvjema operacijama, a zbog razvoja sepse bio je u teškom, kritičnom, po život opasnom stanju i morao je biti ponovno operiran. Kao posljedica više puta ponovljenih operativnih zahvata razvila se obimna hernia ( hernia ventralis posto.), koja je operirana u KB Dubrava 25.10.2019. Tužitelju je rečeno da je ta operacija zahtjevna i komplicirana i višekratno je zbog toga odgađana. Niti nakon učinjenog odstranjivanja hernije tužitelj neke poslove koje je obavljao redovito prije štetnog događaja uopće više ne može obavljati, a druge samo uz ulaganje pojačanih napora. Zbog nestručno obavljenog zahvata tužene kod tužitelja su ostale trajne posljedice. Ne samo što je tužitelj zbog nestručno izvedenog zahvata kod tužene izložen većem broju operativnih zahvata, nego je i za vrijeme boravka tužitelja kod tužene razvio i težak oblik sepse. Višestruko nepravilno izvedeni operativni zahvati, čije posljedice su otklonjene tek u KB Dubrava i sepsa koja se pri tome razvila nije moguća komplikacija nego posljedica greške u liječenju. Činjenica je da je tužitelj dva puta operiran nakon što je prvi zahvat, pa potim i drugi u OŽB Pakrac, pogrešno izveden i da je tek u KB Dubrava sanirano stanje koje je bilo posljedica liječnike pogreške u provođenju zahvata kod OŽB Pakrac i sepse koja se razbila u OŽB Pakrac. Zbog povrede prava osobnosti (strah, bolovi, naruženje, trajne pos ljedice) tužitelj se obratio tuženoj i njenom osiguravatelju s izvansudskim odštetnim zahtjevom (prije posljednje operacije). Tužena je zahtjev tužitelja proslijedila svom osiguravajućem društvu koje je odštetni zahtjev odbilo. Tužitelj smatra da je s obzirom na pretrpljeni strah i bolove, zaostalo naruženje te trajne posljedice, primjerena pravična novčana naknada u iznosu od najmanje 65.000,00 kn. ukoliko se sud prilikom procjene pravične novčane naknade bude koristio orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH (2002.) tužitelj smatra da je nužno navedene kriterije staviti u odnos sa promjenama cijena i inflacijom. Pored nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti tuž itelj potražuje i materijalnu štetu. Tužitelj je od 10.7.2018. zaposlen u TD Cetin ugostiteljstvo j.d.o.o. kao direktor. Ugovorom o radu ugovorena je plaća u minimalnom bruto iznosu od 5.491,20 kn, neto iznos od 4.170,40 kn. Tužitelj nije bio angažiran, nije bio sposoban obavljati poslove te su za izvršenje poslova bili angažirani radnici i računovodstveni servis te su se njegove radne obveze svodile na potpis isprava koje je uprava bila dužna potpisati. Tužitelj je očekivao brzi oporavak te odmah nije otvorio bolovanje, no kako mu se zdravstveno stanje pogoršalo posebno nakon što se razvila hernija koja je direktna posljedica pogrešnih operativnih zahvata kod tužene, tužitelju je otvoreno bolovanje na kojem je u kontinuitetu od 2. siječnja 2019. do danas. Prvih 42 dana tužitelju je isplaćena plaća u punom iznosu na teret poslodavca, a od polovine veljače 2019. prima naknadu plaće za vrijeme bolovanja na teret HZZO. Ukupno mu je isplaćeno 11.077,16 kn što se odnosi na razliku između plaće koju je primao da nije bio na bolovanju i naknade plaće za vrijeme bolovanja. Tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega najmanje kroz razdoblje od 3 mjeseca pri čemu je prvi mjesec bio potpuno nepokretan i trebala mu je cjelodnevna pomoć druge osobe, ali potražuje za navedeno razdoblje naknadu za tuđu pomoć prosječno u trajanju od 3 sata dnevno (osobna higijena i dr. ). Cijene tuđe pomoći i njege prema cjenicima pravnih osoba koje se bave tom uslugom iznose od 45,00 kn/satu na više. Tužitelj smatra da je primjerena naknada 40,00 kn/satu. Za tuđu pomoć tužitelj potražuje iznos od 10.800,00 kn.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kako po osnovi tako i po visini. Tužitelj je u vremenskom razdoblju navedenom u tužbi bio kod tuženika na liječenju. Postupanje djelatnika tuženika za vrijeme dok se tužitelj liječio kod njega bilo je u skladu sa pravilima medicinske struke. Prilikom liječenja tužitelja nije bilo grešaka niti propusta u liječenju. Tužitelj je zaprimljen u hitnoj službi 1.5.2018. pod kliničkom slikom akutnog kolecisitisa. Operativni zahvat obavljen je 4.5.2018. godine. Zbog nejasnih odnosa anatomskih struktura u području žučnjaka i hepatoduodenalnog ligamenta uslijed upalnog procesa, operaciju nije bio moguće završiti laparaskopski. Učinjena je laparotomija i klasična koelcistektomija. Tužitelj je dana 5.5.2018. premješten na odjel. Tijekom boravka na odjelu utvrđena je prolongirana evakuacija žuči na subhepatično i postavljen dren. Dana 11.5.2018. nakon dijagnostičke obrade, indicirana je reoperacija, obzirom da je isti upućivalo na leziju ekstrahepalnih bilijarnih vodova i razvoj bilijarnog peritonitisa. Operacijski zahvat učinjen je 11.5.2018., te je eksploracijom utvrđen bilijarni peritonitis i minimalni defekt cističnog dukutusa, te je učinjena lavaža abdominalne šupljine i defekt dukutusa je zatvoren šavovima. Postoperacijski tijek tužitelja je protekao uredno i on je premješten na odjel, dana 13.5.2018. Tijekom boravka na odjelu utvrđena je opetovana prolongirana evakuacija žuči na subhepatično i postavljen dren. Sve je upućivalo na mogući razvoj bilijarnog peritonitisa, sa čime je upoznat tužitelj. Naime, tužitelju je priopćeno da je potrebna ponovna operacija. Tužitelj je navedeno odbio i tražio premještaj u KB Dubrava u Zagreb. Iz naprijed navedenog je razvidno kako su svi postupci prema tužitelju tijekom liječenja bili u skladu sa pravilima medicinske struke. Liječenje tužitelja u trenutku kada je na njegov zahtjev napustio OŽB Pakrac nije bilo završeno niti okončano. Dakle tužitelj je napustio liječenje kod tuženika, dana 19.5.2018. i nastavio liječenje kod druge zdravstvene ustanove. Istjecanje žuči kod tužitelja nije liječnička greška, nego moguća komplikacija u liječenju odnosno, zahvatu od odstranjenja žučnog mjehura. Nadalje trbušna kila uvijek predstavlja moguću komplikaciju otvaranja trbušne šupljine. Postoperacijska ventralna hernija je komplikacija lapartomije na razvoj koje utječu brojni faktori i ne smatra se liječničkom greškom, nego komplikacijom. Naknadna pojava alergijske urtikarije nije u vez sa liječenjem u ustanovi tuženika. S obzirom da je tužitelj samoinicijativno napustio liječenje kod tuženika, to jasno ukazuje kako nema nikakve uzročne veze između liječenja kod tuženika i posljedice koje bi tužitelj trpio. Također, tužitelj iz dokaza koji prilaže u tužbi ne može dokazati da je u liječenju kod tuženika, počinjena greška niti propust u liječenju. Tuženik u cijelosti osporava potraživanje tužitelja po svim vidovima štete, kako imovinske, tako i neimovinske. Iz činjeničnih navoda tužbe nije razvidno koje su to trajne posljedice ostale kod tužitelja i u kojem opsegu. Također nije razvidno koji novčani iznos tužitelj potražuje za svoje trajne posljedice. Tužitelj u tužbi također nije naveo niti naznačio u kojem opsegu je trpio bolove zbog navodne greške u liječenju kao i koliki je pretrpljeni strah kod njega to izazvalo. Nadalje iz tužbe nije razvidno u čemu mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć. Ne navodi se u tužbi u kojem je to razdoblju tužitelj bio 3 mjeseca nepokretan. Potraživanje na ime tuđe njege i pomoći u visini od 40,00 kn po satu je previsoka i protivno aktualnoj sudskoj praksi. U cijelosti tuženik osporava na činjenično netočne i pravno neosnovane navode u dijelu u kojem tužitelj potražuje materijalnu štetu u vidu izgubljene zarade. Tužitelj se liječio u dvije zdravstvene ustanove. Kod tuženika liječenje nije bilo završeno u trenutku kada je tužitelj prešao na liječenje u drugu zdravstvenu ustanovu. Tuženik osporava da bi prilikom liječenja kod njega došlo do bilo kakve greške u liječenju, pa stoga osporava i potraživanje tužitelja za izgubljenom zaradom, kako je to postavljeno u tužbi. Ističe se kako bi tužitelj u svakom slučaju zbog tegoba koje je imao, bio na bolovanju duže od 42 dana.

4. Umješač ADRIATIC osiguranje d.d navodi da ne priznaje svoju odgovornost niti odgovornost svog osiguranika Osporava osnovu i visinu zahtjeva te traženi tijek kamata. Navodi da je iz dokumentacije razvidno kako je liječenje provedeno sukladno pravilima medicinske struke, kako nije došlo do propusta u liječenju te kako su operacijski zahvati pravilno izvedeni. Ističe kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako: liječenje nije okončano ili liječenje je okončano ali nije dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija, ili liječenje je prekinuto, a protivno uputama liječnika. Alergijska reakcija svakako nije u uzročnoj vezi s operativnim zahvatom. Ovisno o navedenom, sporno je dospijeće zahtjeva, mogućnost raspravljanja o odlučnim činjenicama i dokazima te eventualna suodgovornost tužitelja za nastale posljedice. Osporava visinu neimovinske štete i protivi se traženoj cijeni sata tuđe pomoći obzirom je ista pružana od nestručnih osoba. Protivi se traženju naknade izgubljene zarade u bruto iznosu. Osporava traženi tijek kamata obzirom da iz dokaza ne proizlazi osnovanost zahtjeva. Tuženik ističe da u RH nisu donesena zakonska rješenja kojima bi se ujednačili medicinski kriteriji oštećenja zdravlja, a novčani iznosi koji se dosuđuju u pravilu dosuđuju uvijek variraju ovisno od okolnosti slučaja. Te okolnosti slučaju mogu biti više od 10 ili 20 % od kriterija, ali sasvim sigurno ne višestruko više od kriterija koliko tužitelj traži svojom tužbom. Zbog toga tuženik ne može znati svoju obvezu, posebno njenu visinu te na taj način ni ne može biti u zakašnjenju. Osim toga, zakonska zatezna kamata je u svojoj naravi kazna za zakašnjenje. Međutim, o kakvom se zakašnjenju ovdje radi? Radi se o spornom pravnom pitanju koje se utvrđuje i dokazuje u sudskom postupku. Na temelju navedenog, je li tuženik u zakašnjenju? Može li fizička osoba koja je zaposlena kod tuženika osnovanim proglasiti ovakav zahtjev u primjerice mirnom postupku te na temelju navedenog odobriti te izvršiti plaćanje odštete? Stoga se postavlja pitanje u čemu se sastoji zakašnjenje i što je sadržaj tog zakašnjenja? Slijedom navedenog kamata može teći, a tuženik biti u zakašnjenju tek od kada se obveza eventualno utvrdi u sudskom postupku

5. Podneskom od 22. 3. 2024. tužitelj je, sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/2022), precizirao tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 10.060,39 eur, sa zateznim kamatama od 15. 7. 2019. do isplate te isplatu iznosa od 1.470,18 eur, sa zateznim kamatama i uz naknadu parničnog troška. Dakle, obzirom na prigovor tuženika, za istaknuti je da se ne radi o preinaci tužbe jer je tužbeni zahtjev, prvotno postavljen u valuti kn, potom sukladno odredbama prethodno navedenog zakona izražen u valuti euro, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (str. 7-20 spisa), odštetni zahtjev (str. 21 i 22 spisa), dopis (str. 23-27 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (str. 28-41 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 42-44 spisa), obračunske liste (str. 45 i 46 spisa), izvadak po transakcijskom računu (str. 47- 81 spisa), poreznu karticu (str 80 i 81 spisa), cjenik (str 84 spisa), zdravstveni karton (str. 108-148 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Dubravka Obadića (str. 235-238 spisa), saslušani su svjedoci AĐ, ZĐ, VĐ, ĆĐ i SĐ, provedena su medicinska vještačenja po vještacima prof.dr.sv. Augustu Mijiću te dr. Želimiru Obradoviću, te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

7. Svjedokinja AĐ iskazala je da se sjeća da joj je tužitelj, kada je trebao ići na drugu operaciju, rekao da se jako boji i da će biti ponovno rezan po istom mjestu, a nakon te operacije zatekla ga je u sobi na intenzivnoj njezi, na nogama su mu bili elastični zavoji od gležnjeva pa do pola bedara i budući je izgledao jako loše ona je uzela njegovu listu u namjeri da je pročita, no međutim medicinska sestra joj je odgovorila da su to povjerljivi podaci i da ne smije to čitati. Tužitelj je bio nemoćan, žalio se na bolove i rekao joj je da ima osjećaj da su mu vadili utrobu. 13.5.2018. ona se zabrinula jer joj se tužitelj nije javio na mobilne pozive i nije joj odgovarao na sms poruke. Kada mu je 15.5. došla u posjetu imao je izuzetno jake bolove i drenovi su mu curili na sve strane obilato. Kada je došla k njemu 18.5. bila je jako zabrinuta jer je njemu gotovo probijala žuto-crvenkasta tekućina i majica mu je bila sva mokra od te tekućine i kada mu je zamijenila tu majicu nakon kratkog vremena opet se je pojavila takva mrlja. Pokušavala je naći liječnika ali inače je na tom odjelu vrlo teško bilo naći liječnika, a med. sestra starije životne dobi joj je rekla da je to sve dobro i još joj je dala jednu jastučnicu da mu to sve prebaci preko trbuha. Tužitelj je izgledao jako izmućeno, teško je govorio i jako teško bi se podigao iz ležećeg u sjedeći položaj. Kada mu je došla u posjetu 19.5. doživjela je šok jer je tužitelj bio žuto-zelene boje i gotovo da nije ni komunicirao. Ona se tada jednostavno zainatila i morala je naći dežurnog kirurga na odjelu i to je bio dr. ZĐ koji ju je primio i uvjeravao ju je da je to sve u redu i da se smiri. Kada se vratila kod tužitelja ponovno u sobu ponovno je doživjela šok i shvatila je da je stanje vrlo ozbiljno i samo ga pitala da li bi želio da ga premjesti u neku drugu bolnicu na što je on odgovorio da da i to odmah. Ponovno se vratila dr. ZĐ koji joj je govorio da nema potrebe za premještajem u drugu bolnicu i tog dana je bila subota, a on joj je rekao da će u ponedjeljak imati konzilij i dogovoriti što će s tužiteljem. Ona je inzistirala s premještajem, tako da i je dr. ZĐ odgovorio da ima sat vremena da nađe nekog drugog kirurga iz druge bolnice koji će primiti tužitelja. Ona je zaista u toku sat vremena pronašla kirurga iz KB Dubrava koji je bio zvao tuženika tako da su jednostavno uspjeli riješiti taj premještaj. Ostalo joj je u sjećanju kada je pročitala otpusno iz Pakraca gdje je pisalo da je stanje poboljšano. Došavši u KB Dubrava sjeća se ubrzanih pokreta liječnika, odmah su ga slali na CT i ostale pretrage i dežurni liječnik ju je tada primio u svoju kancelariju, govorio je tiho i rekao joj je da je situacija vrlo kompleksna i ozbiljna i da ne može garantirati za povoljan ishod operacije koja će uslijediti. Dozvolili su joj da se pozdravi s tužiteljem i sjeća se da joj je tužitelj samo rekao da ne zna da li će to moći podnijeti te joj je još rekao da u slučaju njegove smrti, da se ravnomjerno rasporedi njegova ostavinska imovina na svu njegovu djecu.

8. Svjedok dr. ĆĐ u svom je iskazu naveo da da se sjeća da je tužitelj zaprimljen kod tuženika 1. svibnja 2018. zbog akutne upale žučnjaka. Pošto antibiotici i ostala terapija nisu pomogli do 72 sata odlučilo se da će se tužitelja i operirati, te se uvijek najprije proba izvršiti laparoskopski, no u ovom slučaju je operacija na kraju završena na klasičan način, te je u stvari uklonjen žučni mjehur, ostavljen je dren, te je nakon nekog vremena došlo do istjecanja žući odnosno pojavila se komplikacija nakon operacije. Nekoliko dana se čekalo da se vidi stanje, a nakon toga je izvršena reoperacija i to 18.5.2018 kada je dr. VĐ i utvrdio da je nastao "A" tip komplikacije odnosno radi se o malom defektu na kanaliću žučnog mjehura odnosno radi se o kanalu koji spaja žučni mjehur i glavni žučni vod. Ispod mjesta gdje je izvršene podvezivanja liječnik je našao mali defekt na kanaliću i on je to i prešio. Nakon nekoliko dana ponovno je došlo do istjecanja žuči odnosno pojavila se ista komplikacija, a to jednostavno iz razloga nekvalitetnog tkiva i to se događa upravo uslijed upale odnosno u takvim stanjima. Zbog toga je tužitelju predložena ponovno reoperacija, no međutim on je dalje u dogovoru sa svojom obitelji odlučio da će se ići liječiti u drugu ustanovu te je tužitelj i prevezen u bolnicu u Dubravu u Zagrebu, a gdje je ponovno operiran i ponovno mu je nađen isti takav defekt. Ističe da nije bio prisutan operacijama tužitelja. Osobno je pregledao tužitelja kada je primljen kod tuženika 1.5.2018. On je liječnik na tom odjelu tako da i svakog dana obilazi pacijente pa je tako obilazio i tužitelja, a što se tiče samih operacija, to ima saznanja iz dokumentacije i razgovora s dr. VĐ i liječnicima asistentima pri operaciji. Nadalje može reći da kod ovako uznapredovale upale uvijek se vrši laparoskopija i nakon tog uvida se odlučuje da li će se zahvat okončati laparoskopski i to je u 95 % slučajeva, a u preostalih 5 % tih slučajeva kada se vidi da je teže stanje odnosno kod težih slučajeva upala kao što je bila kod tužitelja izvrši se klasičan način otvaranja trbušne stjenke i to je svugdje standardna procedura. Nadalje, može reći da se ovdje radi o standardnoj komplikaciji, ali koja se događa vrlo rijetko, ali se događa svugdje. Kod tužitelja se radilo o najlakšem tipu ozljede i nakon sanacije takvog defekta za pacijenta ne ostaju nikakve posljedice što se tiče rada jetre i ukupnog probavnog sustava i općenitog zdravlja pacijenta. Treća operacija tužitelja je trebala biti upravo tog dana kada je tužitelj prevezen i za bolnicu u Dubravi, a to je bila njegova želja. Navodi da su oni promptno reagirali i izašli su u susret tužitelju i zbog toga mu je osiguran prijevoz za Dubravu. Ističe da je po njegovoj ocjeni liječenje tužitelja bilo provedeno u skladu s pravilima struke i cijelo to vrijeme tužitelj je bio zaštićen antibioticima. U trenutku kada se tužitelj odlučio za liječenje u drugoj ustanovi, njegovo liječenje kod tuženika nije bilo okončano jer je trebao biti operiran, a što mu je bilo i određeno. Kod tuženika bi bio napravljen potpuno isti operativni zahvat kao što je to bilo učinjeno i u KB Dubravi.

9. Svjedok dr. VĐ iskazao je da prema dokumentaciji u koju je izvršio uvid može reći da je kod tužitelja nakon prve operacije došlo ponovno do curenja žuči i iz tog razloga je učinjen ponovni operativni zahvat gdje se je utvrdilo da dolazi do curenja žući pored žučnog voda. Nakon ove druge operacije došlo je do ponovnog curenja žuči te je tužitelju predloženo da se izvrši ponovno operacija s time da se sada ne sjeća da li je bio i zakazan i termin te treće operacije, ali uglavnom tužitelju se je predlagala ta treća operacija, ali se je on odlučio na liječenje u drugoj ustanovi te je iz tog razloga prebačen od tuženika u bolnicu u Dubravi. Ističe da je kod tužitelja zbog teške upale došlo do promijenjenih anatomskih odnosa i upravo zbog toga se je je morala izvršiti reoperacija ali jednostavno se je to dogodilo na obje operacije. Upravo zbog tih teških upala i promijenjenih anatomskih odnosa u tom području se nije mogla niti prva operacija napraviti kako treba odnosno nije se uspjelo spriječiti curenje žuči. Ističe da je njegovo postupanje prema tužitelju bilo u skladu s pravilima medicinske struke. Taj treći operativni zahvat, da je bio učinjen kod tuženika, bio bi učinjen na isti način kao i u bolnici u Dubravi jer se drugačije on ni ne može izvesti.

10. Svjedokinja dr. SĐ iskazala je da je ona voditelj odjela, no tužitelja se ne sjeća i nije bila anesteziolog kod njegovih operacija tako da samih neposrednih saznanja o ovom slučaju nema nego samo iz pročitane dokumentacije.

11. Svjedok dr. ZĐ u svom je iskazu naveo da je osobno sudjelovao na prvoj operaciji tužitelja, a radilo se o standardnoj upali žučnjaka sa kamencima gdje se krenulo laparoskopski, a zbog kompliciranije situacije odnosno zbog teške upale zahvat je završen na klasičan način te se za vrijeme operacije nije događalo ništa značajnije. Nakon operacije je primijećeno da tužitelju curi žuč, a zbog čega se je pristupilo reoperaciji gdje je taj dio prošiven s time da napominje da on na toj drugoj operaciji nije bio te o ovom dijelu zna iz onog što je napisano u med. dokumentaciji i što su mu rekli kolege s odjela. Nakon ove druge operacije kod tužitelja je ponovno curila žuč i iz tog razloga je koliko se sjeća tužitelju i od strane tuženika predloženo da nastavi liječenje u nekoj drugoj ustanovi višeg ranga. Nekako u magli se sjeća, kada je tužitelju te predloženo, da je samo rekao dobro ali da se prethodno treba konzultirati sa svojom obitelji. Pojašnjava da se tužitelju predložilo ili da nastavi liječenje u drugoj ustanovi ili da se kod tuženika ponovno operira. Kada bi se postavljalo pitanje da li je tu tzv. treću operaciju trebalo izvršiti ranije odgovara da nije trebalo nego se jednostavno čeka da se vidi stanje i ovdje tužitelj nije bio životno ugrožen. Ističe da nije bio zakazan termin te treće operacije nego je tužitelju predlagano kako je to već naveo. Nadalje, navodi da tuženik nema RCP uređaj i iz tog razloga je tužitelju i predlagano nastavak liječenja u drugoj ustanovi koja ima takav uređaj i to je bio jedan od razloga. Navodi nadalje da oni imaju konzilije liječnika svaki dan. Ističe da se zaista ne može sjetiti da li je prilikom otpusta tužitelja razgovarao s njegovom suprugom AĐ. Koliko se sjeća, obitelj tužitelja je preko nekih veza uspjela dogovoriti daljnje liječenje u Dubravi i oni su onda organizirali prijevoz tužitelja za Dubravu. Ističe da konkretno tužitelj nije bio u životnoj opasnosti, a da je to bio, treća operacija je mogla biti izvršena u roku 5 minuta. Ističe da je prva operacija izvršena standardno, uobičajeno, sukladno pravilima struke, s time da nitko nikada nikome ne može jamčiti što će se na kraju dogoditi, a radi se o vrlo malom postotku pacijenata koji imaju ovakve komplikacije. Liječenje tužitelja je apsolutno provedeno po pravilima struke.

12. Tužitelj PĐ iskazao je da je 1.5.2018. imao jake bolove u trbuhu i išao je na hitnu u Domu zdravlja u [adresa] gdje su mu dali injekciju, ali kako to nije pomagalo uputili su ga kod tuženika. Došao je kod tuženika najprije na hitnu gdje je najprije primio injekcije u infuziji, no kako je i dalje imao bolove koji se nisu stišavali niti prestajali rečeno mu je da ostane u bolnici. Bio je smješten na odjel i cijelu noć imao jake bolove koji su ujutro malo popustili i išao je na snimanje i nakon toga mu je bilo rečeno da se ne radi o trbuhu nego o žuči i spominjali su žučni kamen. Rečeno mu je da će ići na laparoskopsku operaciju i on je očekivao da će to sve dobro proći i brzo biti pušten kući. Obavljena mu je operacija s time da je rezan i laparoskopski klasično, i kada se probudio ležao je u sobi za intenzivnu njegu. Sjeća se da mu je cijeli trbuh bio izrezan, imao je 44 šava, a bolovi su bili užasni. Nakon dva dana smješten je u sobu na odjelu, ali je cijelo vrijeme ležao u krevetu i gotovo nije mogao hodati i bolovi su stalno bili jaki. Probudio se slijedećeg jutra s jakim bolovima, davali su mu injekcije, no to nije pomagalo pa je liječnik VĐ koji mu je i operirao rekao da mu se napravi CT. Napravljen mu je CT i kada je doktor D vidio te nalaze rekao mu je da odmah mora na operaciju. Odvezli su ga ponovno u operacijsku salu, a i bio je sretan da će ga operirati dr. D, no u operacijskoj sali je bio i dr. VĐ i on ga je ponovno operirao. Ponovno je rezan po istom mjestu i ponovno se probudio na intenzivnoj njezi i nakon dva dana prebačen u sobu na odjel, no on se uopće više nije mogao ustati s kreveta, bilo mu je sve gore i gore, stalno je povraćao i bio je gotovo polumrtva osoba. Došla mu je u posjetu njegova supruga koja je, vidjevši ga u kakvom je stanju tražila liječnike pa je razgovarala i sa sestrom, a ona joj je odgovarala da je sve u redu i da je to normalno. On se više pobojao za svoje stanje i vidio je da to više jednostavno neće preživjeti i iz tog razloga je želio da ga se premjesti u neku drugu bolnicu. Supruga je potom našla liječnika koji je isto tako tvrdio da je sve u redu i nakon dugotrajnijeg uvjeravanja ipak su pristali da ga se prebaci u drugu bolnicu tako da je išao za bolnicu u Dubravu, dali su mu sanitetsko vozilo, ali jako dobro se sjeća tog transporta gdje ga je sve užasno boljelo. U bolnici u Dubravi je primljen na hitnom odjelu gdje ga je liječnik odmah pregledao i rekao mu da mora hitno na operaciju. Tu večer je odmah i operiran i operacija je trajala negdje do 4,00 sata ujutro. Prije operacije mu je liječnik rekao da mu ne može ništa obećati dok ga ne otvori i ne vidi što je napravljeno. On se toliko loše osjećao da se jednostavno bojao da ovo više neće preživjeti. U bolnici u Dubravi ostao je još 10 dana nakon operacije s time da napominje da su mu tu postavili još jedan dren na pluća iz razloga što je imao i vodu u plućima tako da imao 8 drenova i kateter pa su se sa njim čak i šalili i zvali ga da je kao hobotnica. Treći dan nakon operacije je ustao i tada su ga preuzeli fizioterapeuti pa je njima polako vježbao. Nakon što je otpušten iz bolnice u Dubravi vidio je svoje otpusno pismo i tada je shvatio da je u Dubravu došao sa sepsom. Posebno još nadodaje da nakon druge operacije kod tuženika njemu je curilo ne samo na drenove nego i na šavove gdje je bio rezan. Kada je došao kući iz bolnice u Dubravi, trebala mu je tuđa pomoć i to gotovo kroz tri mjeseca je uglavnom ležao i malo što je hodao po kući, ali nije se mogao niti sam ustati iz kreveta nego mu je i to morala supruga pomagati. Ističe da je njemu negdje krajem 2018. nešto počelo događati s trbuhom odnosno primijetio je da nešto nije u redu jer se jednostavno trbuh počeo deformirati pa je zbog toga zvao kirurga u Dubravu i 24.10.2019. je u Dubravi ponovno operiran i to je bila operacija bruha gdje mu je postavljena mrežica jer je jednostavno zbog toga što je tri puta rezan po istom mjestu nastao bruh. Ta operacija bruha je rađena nešto kasnije odnosno čekalo se je da prođe jedan određeni vremenski period, no međutim kako su njemu ti mišići atrofirali primijetio je ponovno da se nešto događa, te mu je ponovno kirurg u Dubravi rekao da će morati ići na još jednu operaciju gdje će mu biti postavljena i neka druga mrežica. On se sada stalno nalazi na bolovanju i prima naknadu za bolovanje 1.660,00 kn, prije ovih događaja je imao svoj obrt i dvije pekare, no međutim on sada ne smije ništa teško podizati nikakve terete tako da se više niti ne može baviti tim poslom. Jedno vrijeme je te pekare iznajmio, no kako su ljudi koji su to iznajmili mu dugovali pa je to sve zatvorio, jedino što sada još ima aktivan kafić. Ističe da, kada je tražio premještaj u Dubravu, liječenje kod tuženika vjerojatno nije bilo završeno, ali po njegovom mišljenju oni su tri puta pogriješili, a njemu su stalno pričali to je sve u redu, to je sve normalno. Nije mu poznato da li mu je kod tuženika trebao biti izveden i četvrti zahvat. Kada je došao u bolnicu u Dubravu tamo je istog dana operiran odnosno dva sata po primitku. Nakon operacije je 2 ili 3 dana bio na intenzivnoj njezi, a potom je koliko se sjeća premješten na odjel kirurgije.

13. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka ocjena je suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer je ovaj sud mišljenja da tužitelj ni je s uspjehom dokazao sve pretpostavke za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu i to poglavito štetni događaj, uzročnu vezu između štetnog događaja kao uzroka i štete kao posljedice, te odgovornost tuženika za štetu (221a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP).

14. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kao pacijent hospitaliziran radi liječenja kod tuženika u periodu od 1. 5. 2018. i 19. 5. 2018. i da su za to vrijeme na tužitelju obavljena dva operativna zahvata, da je potom tužitelj iz Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana prebačen u Kliničku bolnicu Dubrava gdje je zatim na tužitelju obavljen još jedan operativni zahvat, te tužitelj tvrdi da je prvi operativni zahtjev kod tuženika proveden nestručno i da je upravo zbog pogreške liječnika pri tom prvom operativnom zahvatu tužitelj morao biti podvrgnut još dvama operativnim zahvatima (drugi operativni zahtjev je obavljen kod tuženika, a treći u Kliničkoj bolnici Dubrava) te u konačnici i četvrtom operativnom zahvatu u Kliničkoj bolnici Dubrava radi otklanjanja i saniranja posljedica liječničke greške pri provođenja operativnih zahvata kod tuženika.

15. Prema odredbi čl. 1054. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 125/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, sukladno odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO.

16. Radi procjene da li je liječenje tužitelja kod tuženika provedeno u skladu s pravilima liječničke struke provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću, spec. kirurgu te iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 24. 1. 2022. proizlazi da je liječenje tužitelja u Općoj i županijskoj bolnici Hrvatskih Veterana Pakrac, provedeno sukladno pravilima medicinske struke i nije došlo do propusta u liječenju. Tužitelj je zaprimljen 1. 5. 2018. u hitnoj službi, u Opću i županijsku bolnicu hrvatskih veterana Pakrac. Kod prijema se klinički i ultrazvučno utvrdi akutna upala žučne vrećice. Započne se s konzervativnim liječenjem, antibioticima. Nakon što nije došlo do poboljšanja, donijeta je ispravna odluka kirurga, da se liječenje nastavi kirurškim putem. Odluka o konzervativnom ili operativnom liječenju donosi se na temelju kirurškog iskustva ili recentnih preporuka društva za bilijarnu kirurgiju, aktualnije Tokyo Gidelines) 04.05.2018. pristupi se operativnom liječenju laparoskopskom metodom no zbog promijenjenih anatomskih odnosa u području gangrenozno promijenjenog žučnjaka, uzrokovano upalom, operativni zahvat se nastavi otvorenim, laparotomijskim putem. U operativnom nalazu opisuje se klasična kolecistektomija uz podvezivanje a. cistike i d. cisktikusa. Kirurg je ispravno postupio, nastavivši operaciju na klasični način, laparotomijom. (u svjetskoj se literature nalaze podaci da 8% do 35% laparoskopskih zahvata završi s konverzijom u klasičnu operaciju kod akutno upaljenog žučnjaka). Kako se u poslijeoperativnom tijeku javlja curenje žuči na dren (bilijarna fistula) 11.05.2018. uradi se CT abdomena na kome se opisuje slobodna tekućina u abdomen, što zajedno s kliničkom slikom upućuje na bilijarni peritonitis (upalu potrbušnice). Slijedi ispravna odluka kirurga. Istog dana pristupi se drugom operativnom zahvatu, relaparotomiji, kod koje se opisuje defekt bataljka d. cikstikusa. Slijedi prešivanje bataljka cistikusa, evakuacija tekućeg sadržaja iz trbušne šupljine i postavljanje drenaže. Istjecanje žuči nakon prve operacije nije bila posljedica l iječnike greške, nego moguća komplikacija tijekom odstranjenja žučnog mjehura. Pojava bilijarne sekrecije na dren je česta pojava nakon kolecistektomije (kod akutne upale žučnjaka, ne predstavlja grešku). Najčešće se radi o prolaznoj sekreciji žuči iz sitnih bilijarnih vodova ranjive površine "lože" žučnjaka. Takva sekrecija za nekoliko dana spontano prestaje. Ukoliko je sekrecija na dren obilna i perzistira kirurg treba pomisliti na mogućnost intraoperativne jatregene lezije eksatrahepatalnih žučnih putova, otpale ligature s bataljka cističnog voda, nekroze bataljka duktusa cistikusa, ozljede povezane s termokoagulcijom, to indicira reoperaciju. (u svjetskoj literaturi perzistentno curenje žuči nakon laparoskopske kolecistektomije ima incidenciju 0,3[0] %-3% i predstavlja komplikaciju). Kako se kod tužitelja, u postoperacijskom tijeku nastavila sekrecija na dren, tužitelju je preporučen treći operativni zahvat. Ova komplikacija zahtjeva novu operaciju. Samoj operaciji, sada bi trebala prethoditi obrada MR-ERCP, ERCP ili ENDO ultrazvuk kojim bi se precizno utvrdio razlog novog curenja. 19.05.2018. tužitelj se dogovorno zaprima preko hitne kirurške u KB Dubrava. Zbog znakova peritonitisa i razvoja sepse, nakon dijagnostičke obrade pristupi se hitnom operativnom zahvatu tijekom kojeg se nedvojbeno utvrdi, opisuje se lezija cističnog voda iz koje curi žuč. Lezija bataljka d. cistikusa se prešije šavima. Daljni postoperacijski tijek je na Odjelu protekne uredno. Kod tužitelja se 01.10.2018. na kontroli kirurga opisuje poslijeoperativna ventral kila. Poslijeoperacijska trbušna kila predstavlja moguću komplikaciju otvaranja trbušne šupljine. Pojava poslijeoperacijske kile je komplikacija prethodnih operativnih zahvata laparotomije povezanih s bilijarnim peritonitisom. (U svjetskoj se literature navodi rizik od ventralne kile nakon abdominalnih operativnih zahvata u rasponu od 12% do 25%, i predstavlja komplikaciju laparotomijskog, kirurškog liječenja). Poslijeoperativna ventralan kila u kod tužitelja je kirurški liječena 25.10.2019. tijekom četvrtog operativnog zahvata. Naknadna pojava alergijske urtikarije nije u vezi sa liječenjem u ustanovi tuženika. Tužitelj prema nalazima iz zdravstvenog kartona ima prije predmetnog događaja alergije, urtikarije. Iz gore navedenog je razvidno, kako su svi medicinski postupci prema tužitelju tijekom liječenja bili u skladu sa pravilima medicinske struke.

17. Tuženik i umješač nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića dok je tužitelj prigovorio te iza očitovanja vještaka Augusta MIjića od 15. 3. 2022. na prigovore tuženika proizlazi da je pri davanju mišljenja u ovom predmetu razdvajao pojam komplikacije od pojma medicinske pogreške. Prema uobičajenim pravnim definicijama komplikacija je neželjeni rezultat postupka liječenja koji nastaje unatoč ispravnom i pravodobnom liječenju, dok je medicinska pogreška odstupanje od osnovnih principa medicinske znanosti i važećih profesionalnih pravila, koja dovodi do situacije koju bi bilo moguće pravilnim postupkom spriječiti, odnosno ozljeda onih organa ili tkiva koje ne spadaju u programirani zahvat. Sukladno Tokyo Guideliness 2018 kod tužitelja se radilo o Il stupnju upale. Za II stupanj upale preporuča se laparoskopska metoda. Odluka da li se zahvat može privesti kraju laparoskopskim putem je na operateru i njegovom iskustvu i vještini. Neke studije navode sigurnost izvođenja laparoskopske kolecistektomije unutar 72 sata od počeka upale. (J Hepatobiliary Pancreat Sci (2018) 25:73-86); J Hepatobiliary Pancreat Sci (2013) 20:1-7; J Hepatobiliary Pancreat Surg(2007) 14:91-97. Preporuka je da laparoskopsku kolecistektomiju izvode kirurzi koju su eksperti u laparoskopskoj kirurgiji. Nije mu poznato kakva ima iskustva u laparoskopskoj kirurgiji liječnik koji je izvodio ovaj laparoskopski zahvat. U praksi je zabilježeno da postoji znatna opasnost od ozljede žučnih i drugih unutarnjih organa pri laparoskopskoj kolecistektomiji kod težih oblika upale žučne vrećice zbog suženog vidnog polja i ograničenja samog instrumenta . Prije zahvata učinjena je sva potrebna prijeoperativna obrada i priprema. Primjena "klipsi“ je bila u składu s pravilima struke s obzirom na stanje stjenke žučnjaka, odnosno općenito upalne procese i stanje tkiva. Provedeno je primjereno kirurško liječenje. Liječenje započeto 01.05.2018. na odjelu opće kirurgije Opće bolnice u Pakracu konzervativnim načinom. Obzirom da nije došlo do poboljšanja. 04.05.2018. pristupi se operativnom liječenju. Prvo se pristupi laparoskopskom hvatu, no zbog promijenjenih anatomskih odnosa u području gangrenozno promijenjenog žučnjaka. uzrokovano upałom, operativni zahvat se nastavi otvorenim, laparotomijskim putem. Kirurg je ispravno postupio, nastavivši operaciju na klasični način, laparotomijom. (u svjetskoj se literature nalaze podaci da 8% do 35% laparoskopskih zahvata završi s konverzijom u klasičnu operaciju kod akutno upaljenog žučnjaka). Istjecanje žuči nakon prve operacije, nije bila posljedica liječničke greška, nego moguća komplikacija tijekom odstranjenja žučnog mjehura. Pojava bilijarne sekrecije na dren je česta pojava nakon kolecistektomije (kod akutne upale žučnjaka, ne predstavlja grešku). Najčešće se radi o prolaznoj sekreciji žuči iz sitnih bilijarnih vodova ranjive površine "lože” žučnjaka. Takva sekrecija za nekoliko dana spontano prestaje. Ukoliko je sekrecija na dren obilna i perzistira kirurg treba pomisliti na mogućnost intraoperativne jatregene lezije eksatrahepatalnih žučnih putova, otpale ligature s bataljka cističnog voda, nekroze bataljka duktusa cistikusa, ozljede povezane s termokoagulcijom, to indicira reoperaciju. (u svjetskoj literaturi perzistentno curenje žuči nakon laparoskopske kolecistektomije ima incidenciju 0,3%-3% i predstavlja komplikaciju). U operativnom opisu (koji piše i potpisuje operater, poslije operativnog zahvata), druge operacije 11.05.2018. opisuje se mjesto i uzrok istjecanja žuči. Temeljem opisa u operativnom opisu, ne može se zaključiti da klipsa nije ispravno postavliena. Pojam „resuturae" znači ponovno postavljanje šavi. Ne znači da je postavljeno na isto mjesto, na mjesto koje je prethodno već zašiveno. „Intraoperativna jatrogena lezija" znači „oštećenje tkiva tijekom operacije uzorkovano radom liječnika”. U nalazu CT abdomena od 11.05 2018. opisuje se obim słobodne tekućine u trbuhu, na operacijskoj listi 11.05.2018. navodi se akutni bilijarni peritonitis. Utvrđeno curenje žući između klipsi, (poslije prvog operativnog zahvata) nije bilo planirano da se dogodi, nije bila posljedica liječničke greška, nego moguća komplikacija tijekom odstranjenja žučnog mjehura. Radilo se o ozljedi koja ne spada u programirani zahvat. Drugi operativni zahvat 11.05.2018., prema opisu u operativnoj listi, urađen je prema pravilima struke. Prije druge i treće operacije, ako je to izvodivo u ustanovi gdje se provodi liječenje, trebalo bi prethoditi slijedeća obrada: MR-ERCP, ERCP iii ENDO ultrazvuk kojim bi se precizno utvrdio razlog novog curenja. Ako to nije moguće uraditi prije operacije, kada se tijekom reoperacije treba točno utvrditi mjesto curenja žuči, po potrebi i otvaranja glavnog žučnog voda i radiološka evaluacija. Temeljem opisa operatera kod prve i druge operacije, do nastanka opisane lezije došlo je kod prve operacije, zbog otežanijih uvjeta akutne upale žučnjaka. Iz opisa svih triju operativnih zahvata nije moguće precizno utvrditi zašto se drugom operacijom kod tuženika nije zaustavilo istjecanje žuči, a operacijom u KB Dubrava je. Razmak između druge i treće operacije trebao je biti kraći i to je moglo dovesti do teže upale potrbušnice i sepse. U otpusnom pismu Opće bolnice u Pakracu i KB Dubrava u dijagnozi se navodi: akutni blijarni peritonitis. U otpusnom pismu KB Dubrava u dijagnozi se navodi: akutni blijarni peritonitis. i septikemija. Navode se i bakterije izolirane tijekom trećeg operativnog zahvata. Do sepse uzrokovane meticilin rezistentnim stafllokokom došlo je tijekom liječenja u Općoj bolnici u Pakracu. Radi se o bolničkoj superinfekciji koja je s uspjehom antibioticima izliječena. Poslijeoperacijska trbušna kila predstavlja moguću komplikaciju otvaranja trbušne šupljine. Pojava poslijeoperacijske kile je komplikacija prethodnih operativnih zahvata laparotomije povezanih s bilijarnim peritonitisom. (U svjetskoj se literature navodi rizik Od ventralne kile nakon abdominalnih operativnih zahvata u rasponu Od 12% do 25%, i predstavlja komplikaciju laparotomijskog, kirurškog liječenja). Ponavljanje kirurških zahvata putem iste laparotomije povećava incidenciju poslijeoperativne ventralne kile. Zadatak vještaku postavljen od strane Suda bio je utvrditi da lije liječenje tužitelje kod tuženika bilo provedeno u skladu s pravilima struke ili je došlo do greške u liječenju, te ako je bilo greške u liječenju utvrditi duševne boli i ostale kvalifikatorne okolnosti. Vještačenje je uradio prema postavljenom zadatku suda.

18. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. 4. 2022. vještak dr. August Mijić iskazao je da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Nadalje je naveo da je kod tužitelja je 4.5.2018. urađen operativni zahvat koji se prema opisu stanja može klasificirati prema Tokijskoj gradaciji upale II stupnja, da se radilo o II stupnju upale, točnije u svom nalazu operater navodi da se radilo o gangrenoznoj upali žučnjaka. Tijekom operativnog zahvata odstranio je gangrenozni žučnjak i postavio je suprematični dren, ovo je uobičajeni postupak kod ovakve upale. Kod ovakve upale kod osobe sa ovoliko godina, i ovakvog psihofizičkog stanja smatram apsolutno po život opasnim bilo kakva samodrenaža, ili samopunkcija i drenaža žučnjaka. Točno je nemoguće znati kada je započela upala žučnjaka. Naime, tužitelj se javlja u bolnicu 1.5.2018., kad je počela upala ne zna nitko, možda samo tužitelj koji bi rekao koliko sati prije je osjećao bilo kakve promjene gornjeg desnog abdomena, no za kirurga je bitno procijeniti da li se može liječenje sprovesti konzervativno ili operativno. 4.5.2018. učinjen je prvi operativni zahvat. T ijekom operacije koja je započeta laparaskopski, kirurg nije mogao završiti tu operaciju laparoskopski, već je morao otvoriti trbuh na klasičan način, laparotomijom, tzv. transrektalnim rezom, te na klasični način privesti operaciju kraju. U toku te operacije, kirurg je zbrinuo tzv. dupli cistikus sa klipsama, ne može isčitati iz opisa operacije da li je te klipse postavljao tijekom prvog dijela operacije koja je rađena laparoskopski ili drugog dijela operacije koja je rađena na klasičan način. No u svakom slučaju do curenja žuči došlo je zbog problema sa klipsama na cistikusu. Pojam jatrogena lezija u kirurgiji znači ozljeda koja je nastala djelovanjem kirurga tijekom operacije. U konkretnom slučaju u III operativnom zahvatu kirurg u Dubravi tijekom operacije navodi leziju cističnog voda iz koje curi žuč. Ovaj opis je neprecizan jer nigdje ne spominje od prije postavljene klipse, tako da se točno ne zna u kom dijelu cistikusa curi žuč. Da li curi između klipsi ili je nešto oralnije došlo do lezije cistikusa. Izbor s koliko klipova će se klipsati arterija cistika i duktus cistikus je izbor operatera, najčešće koriste 3 klipse za svaku strukturu, 2 klipse i na arteriji i na duktusu postavljaju se tzv oralnije, dok se jedna postavlja distalnije. U prvom operativnom zahvatu kirurg uopće ne spominje klipse, u drugom operativnom zahvatu tijekom eksploracije navodi dvije klipse na duktusu cistikusu. Broj klipsi nije mogao biti od utjecaja na posljedice. Kod postavljanja klipsi ili konca na neku strukturu bitno je da se zahvati zdrav dio tkiva, da se dovoljno stegne konac ili klip i bitnih razlika između njih ne postoji. Kod upala on preferira konac, dok nove mlađe generacije često se koriste klipovima, a ne koncima. Kod ovakvih operacija kirurg je dužan nakon što izvadi žučnjak, nakon što podveže potrebne strukture, provjeriti očima da li ima kakvog curenja, ako postoji i mala sumnja, obično se stavljaju tamponi i na njima će se vidjeti konkretno curenje žuči. Znači u najmanjem broju slučaja dovoljno je očima provjeriti da li je odrađeno sve kako treba, a u slučaju bilo kakve sumnje provjera se vrši tuferima, a u slučaju da dođe do curenja, potrebno je utvrditi gdje curenje. A ukoliko se curenje žuči iz cistikusa, potrebno je otvoriti glavni žučni vod, eksplorirati žučne vodove, te na kraju dobro drenirati navedeno područje. Ovo se dešava vrlo, vrlo vrlo rijetko. U opisu kirurga nigdje se ne navodi eksplicitno da li su posebno provjeravali operativno područje, da li curi ili ne curi žuč ili krv, on zaključuje da nisu vidjeli curenje žuči ili krvi tijekom samog operativnog zahvata. Ne slaže se s tvrdnjom punomoćnika tužitelja da velika većina ovakvih ozljeda ne prođe dobro bez adekvatne obrade. Tužitelj je podvrgnut drugom operativnom zahvatu zbog prolongirane žučne sekrecije na CT-u i znacima akutnog peritonitisa, bez da je prije tog zahvata urađena dijagnostička obrada. U ustanovama u kojima nije moguće uraditi ERCP ili magnet ili UZV, kirurg je dužan pristupiti operativnom zahvatu i bez te obrade. Smatra da je to bio uzrok zašto kirurg prije II operacije nije uradio neku drugu dijagnostičku obradu. Prijeoperativna obrada uvijek može utjecati i na tijek liječenja, ako se može napraviti. Tužitelju prije II operacije po CT-u se upisuje slobodni tekući sadržaj u trbušnoj šupljini, te kao opisna dijagnoza i znaci akutnog peritonitisa, to znači da se mora hitno operirati. Peritonitis je hitna operacije i mora se odmah pristupiti operativnom zahvatu. Iz priložene medicinske dokumentacije, kao i opisa u otpusnom pismu tijekom liječenja nije moguće točno utvrditi koliko je žuči curilo po danima između 1. i 2. operativnog zahvata i 2. i 3. operativnog zahvata. Ono što zaključuje da je nakon pojave žučne sekrecije nakon 1. operativnog zahvata postepeno došlo do upale sa povišenjem upalnih parametara radi čega se indicira CT abdomena koji opisuje slobodnu tekućinu u trbuhu. Kod bilijarnih sekrecija bilijarne upale peritenouma kod nekih pacijenata izazivaju odmah septično stanje, a kod nekih sa određenim vremenskim odmakom. Prema opisu iz otpusnog pisma ne može točno odgovoriti na pitanje da li je i kada trebalo uraditi CT abdomena. Odnosno koliko je žuči curilo i kakva dinamika curenja je bila u postoperativnom periodu. Poznato je da i kod svakodnevnih zahvata ovakvog tipa do određene bilijarne sekrecije može doći koja traje nekoliko dana, ima tendenciju smirenja i ne prate je znakovi upale. U konkretnom slučaju, nakon 1. operativnog zahvata došlo je do curenja žuči i dok se taj problem razriješi ne može se govoriti o tome kakav bi bio daljnji rezultat liječenja. 2. operativnom zahvatu ne prethodi obrada tipa ERCP, ili endoultrazvuk, to su inače metode koje bi najpreciznije mogle utvrditi mjesto curenja žuči. Tužitelj je podvrgnut 2. operativnom zahvatu ne samo zbog curenja žuči već i zbog znakova akutnog peritonitisa. Često u njihovoj kirurškoj svakodnevici, pacijenti imaju zaostale kamenice u području glavnog žučnog voda, rjeđeg suženja na izlazu glavnog žučnog voda i onda je to najčešći uzrok curenja žuči u području klipsi na cistikus, zato su ove metode od pomoći kirurgu prije samog operativnog zahvata koji je neophodan. Ako kirurg nije u mogućnosti ovim pretragama izvesti, a mora pristupiti operativnom, tada je dužan utvrditi mjesto curenja žuči i zbrinuti curenje žuči sa šavovima ili klipsama, a ukoliko interakcijski nije siguran, mora otvoriti glavni žučni vod postaviti T dren i vizualizirati stanje. Iz opisa u otpusnom pismu ne može se zaključiti na koji način je kirurg provjeravao da li nakon njegovog zahvata curi ili ne curi žuč. Temeljem nalaza iz povijesti bolesti ne može se iščitati ili apsolutno indicirati kada je trebalo napraviti 3. operativni zahvat. Nakon 2. operativnog zahvata tužitelj boravi u jedinici intenzivnog liječenja u bolnici 3 dana. Nakon , zbog daljnje žučne sekrecije kliničko stanje tužitelja je tretirano antibioticima zbog toga se kirurg odlučio na 3. operativni zahvat tek 19.5.2018. Okolnost da je u KB Dubrava proveden hitan operativni zahvat ukazuje na teško zdravstveno stanje tužitelja u trenutku prijema u tu bolnicu. S medicinskog gledišta između 2. i 3. operacije bolje je da je kraći period jer se tada skraćuje upotreba antibiotika, smanjuje sam peritonitis kao i dužina liječenja, no ukupni rezultat liječenja nakon 3. operacije bio bi jednak i da je ona izvedena i 3-4 dana ranije. Ukoliko tužitelju nije predložen 3. operativni zahvat u bolnici u Pakracu, daljnji tijek liječenja je propust liječnika. Do sepse uzrokovane meticilinrezistentnim stafilokokom došlo je do liječenja u Općoj bolnici u Pakracu, radi se o bolničkoj superinfekciji koju mogu dobiti neki pacijenti posebno oni tijekom dužeg liječenja u jedinicima intenzivnog liječenja, to je infekcija koja dolazi izvan, nije rezultat direktno operacije, već postupaka tijekom previjanja pacijenta i raznih drugih kojim se unaša u sustav, ona se nalazi u bolnicama. Tužitelj je imao primarno bilijarni peritonitis, koji je zajedno sa septikemijom narušavao opće stanje tužitelja. Ponavljanje kirurških zahvata na istom mjestu povećava mogućnost nastanka poslijeoperacijske kile. Nakon 3 operativna zahvata koja su rađena po istom rezu kod peritonitisa za očekivati je da će doći do poslijeoperacijske kile.

19. Na prijedlog tužitelja vještak dr. August Mijić izradio dopunsko medicinsko vještačenje te iz pisanog nalaza i mišljenja istog od 11. 5. 2022. proizlazi da su kod tužitelja nastupile trajne posljedice ozljede koje umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 20%, u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti, prije pristupa operativnim zahvatima, tri dodatne operacije) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 15 dana u srednjem dana 45, a u manjem 60 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 15 dana, srednjeg Oko 45 dana, manjeg još oko 60 dana. Zaostale manje boli su bile trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženosti je srednjeg stupnja radi zaostale poslijeoperacijske kile. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 60 dana po 4 sata dnevno, nakon čega 60 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je okončano 2.12.2019.

20. Tužitelj nije imalo prigovora dopunskom nalazu i mišljenju vještaka dr. Augusta Mijića od 11. 5. 2022., a niti na usmeno obrazlaganje nalaza i mišljenja na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. 4. 2022., pri čemu tužitelj ukazuje da su upravo iz očitovanja vještaka na navedenom ročiš tu u bitnome potvrđene činjenice na kojima se temelji odgovornost tuženika dok tuženik ističe kako je dopuna vještačenja irelevantna jer tuženik prigovara osnovi tužbe i tužbenog zahtjeva te tuženik u konačnici navodi da tužitelj pogrešno interpretira usmeni iskaz vještaka.

21. Nadalje, utoliko što je na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. 3. 2024. tužitelj istaknuo da je usmeni iskaz vještaka dr. Augusta Mijića kontradiktoran njegovom pisanom nalazu i mišljenju, prihvaćen je prijedlog tužitelja i određeno je provođenje novog medicinskog vještačenja za zadatkom da li je liječenje tužitelja kod tuženika provedenu u skladu s pravilima medicinske struke odnosno da li je tijekom tog liječenja došlo do pogreške u liječenju koje je povjereno stalnom sudskom vještaku dr. Želimiru Obradoviću, kirurgu te iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 13. 10. 2025. proizlazi da je iz dostupnih podataka u medicinskoj dokumentaciji vidljivo da je tužitelj je zaprimljen dana 1. 5. 2018. u hitnoj službi u „OPĆU i županijsku bolnicu Pakrac”, i da se kod prijema klinički posumnja na akutnu upalu žučne vrećice, a da se navedeno ultrazvučno potvrdi slijedeći dan. U početku se krenulo sa konzervativnim liječenjem, antibioticima. Da bi se nakon 4 dana indiciralo kirurško liječenje. Dakle, dana 4.05.2018.god. se pristupilo operativnom liječenju laparoskopskom metodom nakon postavljene indikacije za operativno liječenje, no zbog promijenih anatomskih odnosa u području gangrenozno promijenjenog žučnjaka uzrokovanog upałom zbog ukliještenog konkrementa, operativni zahvat se nastavio otvorenim pristupom, otvaranjem trbušne šupljine rezom kroz trbušnu stjenku tzv. transrektalnim rezom. U operativnom nalazu opisuje se zatečena upala i gangrenozno promijenjen žučnjak, kada je učinjena klasična kolecistektomija uz podvezivanje arterije cistike i duktusa cisktikusa. U navedenom postupku kirurg je ispravno postupio, najprije krenuvši laparoskopijom, manje traumatizirajućom a ujedno i dijagnostičkom tehnikom, da bi nakon što je verificirana značajna upala žučnjaka i okolnih struktura učinio laparotomiju-otvaranje trbušne šupljine klasičnom tehnikom, uporabivši rez kojim se adekvatno može pristupiti na patološki nalaz, i učinio klasično odstranjenje žučnjaka. Odluku o načinu liječenja donosi kirurg koji je pregledao pacijenta ili konzilij kirurga koji su također pregledali pacijenta, a sve se donosi na temelju kirurškog iskustva ili stava ustanove o načinu liječenja akutne upale žučnjaka. Ispravan pristup bi bio i da se operirao isti ili slijedeći dan nakon primitka u bolnicu nakon UZV potvrde o kojoj se bolesti radi, ali i pristupom koji je proveden u OB Pakrac, da se krene konzervativno i potom učini operativni zahvat, tako da u tome ne vidi grešku u liječenju. Kako se poslije operativnom tijeku javlja curenje žuči na dren, a klinička slika bola u abdomenu i laboratorijski nalazi upale ukazuju da postoji curenje žuči u trbušnu šupljinu dana 11.05.2018.god. učini se hitan CT abdomena, na kome se opisuje slobodna tekućina u abdomenu, što zajedno s kliničkom slikom upućuje na bilijarni peritonitis i upalu potrbušnice uzrokovanih nekontroliranim curenjem žučnog sadržaja u trbušnu šupljinu. Slijedi ispravna indikacija da se istog dana pristupi drugom operativnom zahvatu, relaparotomiji, kod koje se opisuje defekt bataljka duktusa cikstikusa. Slijedi prešivanje bataljka cistikusa i ispiranje i evakucija tekućeg sadržaja iz trbušne šuplijine uz postavljanje drenaže. U objašnjenju navedene komplikacije mora naglasiti da se u tzv Callotovom trokutu kojeg čine jetra, žučni vod od žučnjaka i glavni žučni vod iz jetre, uz multiple varijacije u navedenoj regiji i dokumentirane gangrene žučnjaka i nekih okolnih struktura može očekivati komplikacija curenja žučnog sadržaja postoperativno. Naime, naglašeno je curenje žuči iz žučnog voda, koji je u prvom operativnom zahvatu zatvoren zašivanjem, no uslijed upalnih promjena navedeni konac ili metalna klipsa je najvjerojatnije presjekao strukturu, koja je sama po sebi bila promijenjene strukture odnosno nekrotična /„gnjila”/. To je vrlo česta komplikacija nakon takvog nalaza u navedenoj regiji, i ne radi se o liječničkoj greški, jer je napravljena ispravna radnja, no zbog „lošeg materijala stjenke žučnog voda” je došlo do propadanja iste i curenja žučnog sadržaja. Premještaj u KB Dubrava slijedi nakon što se kod tužitelja u postoperaciiskom tijeku nastavila sekrecija na dren, uz kliničku sliku kao da nije bilo druge operacije, odnosno istu kao poslije prve operacije. Tužitelju je po primitku u KB Dubrava učinjen i treći operativni zahvat zbog znakova peritonitisa i septičkog stana, i učinjene su iste operativne radnje kao i kod drugog operativnog zahvata u OB Pakrac. Na sreću, mora to tako nazvati i naglasiti, u daljnjem postoperacijskom tijeku više nije bilo curenja žučnog sadržaja iz žučnog voda, koji je ovog puta tehnički uredno riješen. U zaključku može naglasiti da u liječenju tužitelja gosp. ČĐ u Općoj i županijskoj bolnici Pakrac nije bilo propusta u liječenju i da je liječenje provedeno sukladno pravilima medicinske struke i da se radi o komplikaciji tijeka liječenja nakon vađenja teško upaljenog žučnjaka. Kao posljedica liječenja zaostao je veliki defekt trbušne stjenke promjera oko 8- 10 cm, koji je kirurški riješen stavljanjem posebne kirurške mrežice koja se može staviti na crijeva. Defekt i dalje postoji, uz napomenu da crijeva ne ispadaju iz trbušne šupljine, jer ih adekvatno zaustavlja postavljena mrežica, ali defekt i dalje perzistira zbog odmaknutih mišića rektusa trbušne stjenke. 30.9.25. je pregledao tužitelja. Pregledom nalazi zaostali veliki defekt trbušne stjenke, promjera oko 10 cm, koji je kirurški riješen stavljanjem posebne kirurške mrežice koja se može staviti na crijeva u ušiti za rub razmaknutih trbušnih mišića. Defekt i dalje postoji uz napomenu da crijeva ne ispadaju iz trbušne šupljine, jer ih adekvatno zaustavlja postavljena mrežica, ali defekt i dalje postoji zbog odmaknutih mišića rektusa trbušne stjenke. Nadalje nalazi ožiljak dužine oko 30 cm sa desne strane, paralelan sa srednjom crtom koja trbušnu stjenku dijeli na lijevu i desnu stranu, svjetlije pigmentiran u odnosu na okolnu kožu. Za kraj se osvrnuo na vječitu dilemu razlikovanja liječničke greške i komplikacije u liječenju. Pojam ”medicinske greške” ili ”greške u tretmanu” obuhvaća sve greške u profilaksi, dijagnostici, liječenju i zdravstvenoj njezi, ako se medicinski postupak (zahvat) nije do kraja na planirani način izveo, a u tom postupku izvođenja nastupi šteta za bolesnikovo zdravlje ili kršenje opće priznatih pravila umijeća liječenja zbog pomanjkanja dužne pažnje ili opreza”. Radi se o tzv. iskrivljenom postupanju - contra legem artis. Stručna greška je svako nepridržavanje opće utvrđenih načela medicinske struke ili operativne. "Komplikacija u liječenju” nastaje bez obzira na medicinski ispravan i stručno sproveden postupak, koji je izveden pravilnom upotrebom ispravne medicinske opreme i sredstava uz optimalnu organizaciju rada. Komplikacija u liječenju je sudbinski tijek bolesti. Komplikacije nastaju primjenom kliničkih postupaka s kojim se rješava stanje, one su incident koji se dogodi kod invazivnih ozbiljnih postupaka, bilo kod kirurških zahvata ili dijagnostičkih postupaka. U navedenom predmetu se ne radi o liječničkoj grešci već o komplikaciji u liječenju. Operativni zahvat učinjen u KBC Dubrava je istovjetan drugom operacijskom zahvatu učinjenom u OB Pakrac, jedino s povoljnim ishodom. Kao komplikacija liječenja je zaostao defekt trbušne stjenke, operativno riješen, ali zaostao kao tužiteljev problem u daljnjem životu.

22. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. 1. 2026. vještak Želimir Obradović iskazao je da cijelosti ostaje kod svoga pisanog nalaza i mišljenja od 13.10.2025. Nadalje je naveo da, kada se pristupilo prvom operativnom zahvata koji je najprije započet endoskopski "uvođenjem kamere u abdominalnu šupljinu", kada je kirurg vidio zatečeno stanje i odlučio da se endoskopski zahvat zamijeni klasičnim operativnim zahvatom , tom prilikom je napravio rez na abdominalnoj stijenki i pristupio operativnom zahvatu otklanjanju gangrenozno upaljenog žučnjaka. Za navedeno otklanjanje potrebno je dobra kirurška tehnika i kirurško iskustvo, ali bez obzira na sve, radi se o trulom tkivu koje je vrlo teško zbrinjavati bilo klipsama (metalnim) bilo šivanjem. U ovom slučaju govori o žučnom vodu koji ostaje otvoren nakon otklanjanja žučnjaka. Naime, u dokumentaciji se navodi da postoje slobodne dvije klipse koje su bile najvjerojatnije stavljene na taj žučni vod i vrlo vjerojatno zbog trulosti tkiva otpale, što je bilo razlog curenja žuči u trbušnu šupljinu nakon prvog operativnog zahvata. U drugom operativnom zahvatu kirurg je kroz isti rez pristupio u trbušnu šupljinu i pronašao da žuč curi iz žučnog voda kada je spomenuo dvije slobodne klipse. Otvor na koji je curila žuč je prešio kiruškim koncem što je ispravna tehnika zbrinjavanja navedene komplikacije, ali kao i što ćemo kasnije vidjeti nije bila dovoljno dobra jer je najvjerojatnije došlo do toga da je kiruški konac presjekao to gnjilo tkivo što je dovelo do ponovnog curenja žuči. Mora naglasiti da je žuč po svoj prirodi ulje vrlo agresivno i zahtjeva posebnu pažnju kod zbrinjavanja komplikacija kojima dolazi do curenja iste. U daljnjem tijeku je došlo do ponovnog curenja žuči zbog čega je tužitelj prebačen u KB Dubrava u kojoj je napravljen treći operativni zahvat ponovnog prešivanja istog mjesta curenja žuči. Dakle, učinjen je skoro isti operativni zahvat samo sa boljim ishodom. Nije došlo do ponovnog curenja žuči. Kod primitka u bolnicu zbog bolova pod desnim rebrenim lukom na dan 1.5.2018. napravljena je rendgenska pretraga koja nije pokazala nekakvih akutnih promjena u abdomenu, ali je slijedeći dan 2.5.2018. napravljen UZV koji se opisuje da je žučnjak uredne veličine zadebljane reflektivnije stijenke širine 5-6 mm, a oko žučnjaka bez vidljivih žarišnih lezija, vidljiv konkrement 22 mm i vidljiv uzak hipoehogeni haloefekt širine 4 mm koji odgovara perikolicistitisu. Mora još naglasiti da je tužitelj bio mjesec dana ranije u bolnici zbog sličnih tegoba. Inicijalno je ordiniran antibiotik i odlučeno da nije potreban hitan operativni zahvat i da bi opisana upala žučnjaka mogla proći na ordiniranje antibiotikom. Obzirom da nije dolazilo do poboljšanja pristupilo se operativnom zahvatu dana 4.5.2018. U odgovoru na pitanje da li je u fazi kada je tužitelj došao u bolnici bila indicirana perkutana transhepatička drenaža žučnih puteva ( pod kontrolom UZV pikanje sa širokom iglom između rebara u prošireni žučni vod), odgovara da ne, već je indicirana ili konzervativna ili operativna terapija. Navedeni zahvat se radi kod inoperabilnog raka žučnih puteva. Na odgovor da li je pri prvoj operaciji došlo do intraoperativne jatrogene lezije (jatrogeno znači uzrokovano od strane kirurga), navodi da nije jer su nađene dvije metalne klipse koje su postavljen na žučni put i koje su sa istoga ispale. U odgovoru na pitanje o stavljanju klipsi na prerezanu strukturu, u ovom slučaju žučni vod stavljaju se od 1-3 klipse, ovisno u strukturi. Najvažnije je da je struktura "zdrava" a ne "trula" jer u varijanti trule strukture velika je šansa da će jedna ili tri pasti, kao što je bilo u slučaju štetnog događaja. U odgovoru da li je bilo moguće pronaći mjesto curenja, navodi da ne, jer je to vrlo komplicirano za objasniti zbog toga što se radi o teškom intraoperativnom nalazu i mjesto curenja je vrlo teško razlučiti preko očitanja nalaza od strane rendgenologa. Jedini način je ponovni operativni zahvat. U odgovoru na pitanje da li su operacije napravljene u korektnim rokovima navodi da je to pitanje stava kuće i stava kirurga. Kod prve operacije je bilo moguće operirati odmah nakon dolaska u bolnicu, ali i nakon primjene antibiotika i operacija 4 dan, kao u ovom štetnom slučaju. Što se tiče druge operacije gdje je konstatirano curenje žuči, nakon prve operacije mora proteći određeni period u kojem bi eventualno došlo do spontanog smanjenja curenja žuči. No, u ovom slučaju curenje žuči nije prestajalo i operativni zahvat je mogao biti učinjen i u ranijem periodu, ali ne bi značajno promijenio situaciju jer je ishod kompletnog liječenja bio uredan. U odgovoru da li je tijekom liječenja kod tuženika zaražen MRSOM, navodi da nije jer je naveden MRSA prisutna u velikoj većini slučajeva kada se ide raditi drugi ili treći, uglavnom treći i nadalje zahvat. U odgovoru kako je došlo do razvoja sepse, navodi da je izlijevanje žuči iz žučnog kanala svojom količinom koja se protezala iznad i ispod jetre po crijevima do male zdjelice dovelo do izlijeva u desnom pluću koja je posljedica upravo upale u abdominalnoj šupljini i sve zajedno razlog pojave sepse.

23. Tuženik i umješač nisu imali prigovore nalazu i mišljenju vještaka dr. Želimira Obradovića dok je tužitelj, prema navodima s ročišta za glavnu raspravu održanog 22. 1. 2026., uopćeno iskazao da prigovara nalazu i mišljenju vještaka, bez pojašnjavanja ili obrazlaganja da li iznosi prigovore na nalaz i mišljenje u cijelosti ili u nekom pojedinom dijelu kao i na čemu temelji osporavanje nalaza i mišljenja navedenog vještaka.

24. Dakle, iz iscrpnih i suglasnih nalaza i mišljenja oba medicinska vještaka, dr. Augusta Mijića i dr. Želimira Obradovića, u bitnome proizlazi da je liječenje tužitelja, od primitka kod tuženika 1. 5. 2018., sukladno pravilima medicinske struke, započelo s konzervativnim liječenjem (antibioticima) dijagnosticirane akutne upale žučne vrećice, potom, nakon što nije došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja tužitelja, liječenje je nastavljeno kirurškim putem i to 4. 5. 2018., prvo laparoskopskom metodom, a potom zbog promijenjenih anatomskih odnosa u području gangrenozno promijenjenog žučnjaka uzrokovanog upałom, operativni zahvat je nastavljen otvorenim, laparotomijskim putem (otvaranjem trbušne šupljine rezom kroz trbušnu stjenku) kojom prilikom je učinjena klasična kolecistektomija uz podvezivanje arterije cistike i d. cistikusa (odstranjivanje žučnjaka), zatim, kako je u poslijeoperativnom tijeku došlo do curenja žuči na dren (bilijarna fistula) , što je moguća i česta komplikacija nakon kolecistektomije (kod akutne upale žučnjaka) i nije posljedica greške liječnika, 11. 5. 2018. (istog dana nakon obavljenog hitnog CT abdomena) se pristupilo drugom operativnom zahvatu i to relaparotomiji odnosno izvršeno je prešivanje bataljka cistikusa, evakucija tekućeg sadržaja iz trbušne šupljine i postavljanje drenaže , te kako se kod tužitelja u postoperacijskom tijeku nastavila sekrecija na dren, dakle, prethodno navedena komplikacija koja nije posljedica greške liječnika, takva komplikacija je zahtijevala novu, treću, operaciju, koja je u konačnici i obavljena, no ne kod tuženika već u Kliničkoj bolnici Dubrava i to 19. 5. 2018. gdje je tužitelj premješten na svoj vlastiti zahtjev (istog dana nakon što je to tužitelj zatražio) i gdje je u konačnici učinjen isti operativni zahvat (kao drugi operativni zahvat koji je obavljen kod tuženika) odnosno izvršeno je prešivanje lezije bataljka d. cistikusa, a nakon čega je postoperativni tijek uredan.

25. Vještak dr. August Mijić navodi da bi rezultat liječenja nakon treće operacije bio jednak i da je treća operacija izvedena tri ili četiri dana ranije, a vještak dr. Želimir Obradović navodi da niti taj ranije napravljen operativni zahvat ne bi značajno promijenio situaciju jer je je ishod kompletnog liječenja bio uredan.

26. Niti iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića niti iz vještačenja po vještaku dr. Želimiru Obradoviću ne proizlazi da je moguće precizno utvrditi zašto se drugom operacijom kod tuženika nije zaustavilo istjecanje žuči, a trećom operacijom u Kliničkoj bolnici Dubrava je.

27. Nadalje, iz suglasnih nalaza i mišljenja medicinska vještaka dr. Augusta Mijića i dr. Želimira Obradovića proizlazi da je kod tužitelja do sepse (uzrokovane meticilin rezistentnim stafllokokom) došlo u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana, vještak dr. August Mijić navodi da kod bilijarnih sekrecija bilijarne upale peritenouma kod nekih pacijenata izazivaju odmah septično stanje, a vještak dr. Želimir Obradović da je izlijevanje žuči iz žučnog kanala svojom količinom koja se protezala iznad i ispod jetre po crijevima do male zdjelice dovelo upravo do upale u abdominalnoj šupljini i razlog je pojave sepse, te oba vještaka navode da se radi o bolničkoj super infekciji koju neki pacijenti mogu dobiti tijekom dužeg liječenja u jedinicama intenzivnog liječenja, ista nije rezultat direktno operacije je u konačnici uspješno izliječena antibiotikom.

28. Konačno, vještaci dr. August Mijić i dr. Želimir Obradović suglasni su i u ocjeni da je poslijeoperativna trbušna kila kod tužitelja zaostala kao komplikacija prethodnih operativnih zahvata laparotomije povezanih s bilijarnim peritonitisom, a ne pogreška liječnika, i koja je kirurški liječena (četvrtim operativnim zahvatom u Kliničkoj bolnici Dubrava).

29. Prema tome, iz suglasnih nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića i dr. Želimira Obradovića, koje sud u cijelosti prihvaća kao stručne i obrazložene, sud zaključuje da je kompletno liječenje tužitelja u Općoj i županijskoj bolnici Hrvatskih Veterana Pakrac, provedeno u skladu s pravilima medicinske struke, da nije došlo do propusta i grešaka u liječenju tužitelja, te da su posljedice koje je u konačnici zadobio tužitelj rezultat narušenog zdravstvenog stanja tužitelja odnosno komplikacija koje su se zbog dijagnoze kod tužitelja pojavile, a tužitelj nije s uspjehom dokazao suprotno.

30. Obzirom na suglasna i temeljito obrazložena oba provedena medicinska vještačenja sud nije imao razloga ne prihvatiti kao vjerodostojne iskaze svjedoka ĆĐ, VĐ i ZĐ, međutim, za istaknuti je da, obzirom na činjenicu da je treća operacija doista i izvedena, neovisno o tome što je izvedena u Kliničkoj bolnici Dubrava, te imajući u vidu i mišljenja vještaka da niti ranije izvedena treća operacija ne bi izmijenila rezultat liječenja nakon treće operacije, n ije od utjecaja na odluku suda o odgovornosti tuženika za posljedice koje je tužitelj zadobio nakon liječenja akutne upale žučne vrećice okolnost da li je tužitelju treća operacija kod tuženika doista i predložena.

31. Konačno, kraj dva provedena medicinska vještačenja, stručna, obrazložena i objektivna, nema mjesta zaključku da bi sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim isključivo na temelju iskaza svjedokinje NĐ kao i tužitelja odnosno na temelju subjektivne percepcije ili ocjene tužitelja kao pacijenta ili člana njegove obitelji, oko zdravstvenog stanja tužitelja ili pristupa načinu liječenju tužitelja.

32. Dakle, kako nisu ispunjene pretpostavke o odgovornosti tuženika za štetu, iz čl. 1054. st. 1. u vezi s čl. 1061. st. 1. ZOO, tužbeni zahtjev tužitelja je valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno iz razloga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku i umješaču naknaditi parnični trošak.

34. Tuženiku su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za zastupanja na ročištima 10. 9. 2020., 3. 11. 2020., 23. 3. 2021., 27. 4. 2022., 22. 3. 2024., 30. 9. 2024., 3. 9. 2025. i 22. 1. 2026. u iznosu od

200,00

eur

za

svako

(Tbr. 9. st. 1.), za sastav podnesak od 8. 2. 2022., 6. 10. 2023., 4. 4. 2024. i 16. 10. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8. st. 1.), za zastupanje na ročištu za objavu u iznosu od 100,00 eur (TŽbr. 9. st.3.), PDV u iznosu od 675,00 eur, ukupno 3.375,00 eur.

35. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu 30. 1. 2024. jer toga dana ročište nije niti održano, a niti traženi troškovi sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i na presudu jer tuženik, sukladno odredbama čl. 3. st. 1. i i 2. i čl. 4. st. 1. toč.2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18 i 51/23) niti ne podliježe obvezi plaćanja istih, sve sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

36. Umješaču su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati troškovi za zastupanja na ročištima 23. 3. 2021. i 30. 9. 2024. u

iznosu

od

200,00

eur

za

svako

(Tbr. 9. st. 1.), za sastav jednog podneska od 9. 9. 2020., te podnesaka od 4. 2. 2022., 26. 4. 2022. i od 7. 11. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8. st. 1.), PDV u iznosu od 300,00 eur, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur, ukupno 1.765,45 eur.

37. Umješaču nisu priznati troškovi za sastav podnesaka od 3. 11. 2020. i od 2. 9. 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, a niti troškovi za sastav podnesaka od 21. 3. 2024. i 21. 1. 2026. jer se u njima ponavljaju ranije istaknuti navodi, sve sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

38. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sisku, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješaču po punomoćniku