REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-718/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja: DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku iz Karlovca, A. Vraniczanya 5/I, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Mate Burazina, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika LR, odvjetničkog vježbenika, dana 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.955,54 eura, a sve sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznose kako slijedi: na iznos od 6,65 € tekućim od 27.03.08. pa do isplate
na iznos od 6,44 € tekućim od 28.04.08. pa do isplate
na iznos od 9,74 € tekućim od 26.05.08. pa do isplate
na iznos od 9,81 € tekućim od 01.07.08. pa do isplate
na iznos od 9,64 € tekućim od 30.07.08. pa do isplate
na iznos od 9,65 € tekućim od 29.08.08. pa do isplate
na iznos od 12,31 € tekućim od 22.10.08. pa do isplate
na iznos od 20,14 € tekućim od 31.10.08. pa do isplate
na iznos od 10,03 € tekućim od 28.11.08. pa do isplate
na iznos od 21,25 € tekućim od 30.12.08. pa do isplate
na iznos od 24,96 € tekućim od 27.01.09. pa do isplate
na iznos od 29,52 € tekućim od 27.02.09. pa do isplate
na iznos od 25,50 € tekućim od 24.03.09. pa do isplate
na iznos od 29,98 € tekućim od 02.05.09. pa do isplate
na iznos od 25,51 € tekućim od 01.06.09. pa do isplate
na iznos od 21,78 € tekućim od 30.06.09. pa do isplate
na iznos od 23,05 € tekućim od 06.08.09. pa do isplate
na iznos od 24,74 € tekućim od 31.08.09. pa do isplate
na iznos od 23,10 € tekućim od 25.09.09. pa do isplate
na iznos od 21,86 € tekućim od 29.10.09. pa do isplate
na iznos od 26,30 € tekućim od 01.12.09. pa do isplate
na iznos od 29,83 € tekućim od 04.01.10. pa do isplate
na iznos od 31,77 € tekućim od 25.01.10. pa do isplate
na iznos od 32,57 € tekućim od 01.03.10. pa do isplate
na iznos od 37,89 € tekućim od 23.04.10. pa do isplate
na iznos od 40,84 € tekućim od 10.05.10. pa do isplate
na iznos od 48,09 € tekućim od 21.06.10. pa do isplate
na iznos od 49,44 € tekućim od 28.07.10. pa do isplate
na iznos od 67,21 € tekućim od 28.08.10. pa do isplate
na iznos od 61,80 € tekućim od 29.09.10. pa do isplate
na iznos od 57,26 € tekućim od 27.10.10. pa do isplate
na iznos od 62,60 € tekućim od 18.11.10. pa do isplate
na iznos od 85,32 € tekućim od 24.12.10. pa do isplate
na iznos od 86,43 € tekućim od 11.01.11. pa do isplate
na iznos od 71,18 € tekućim od 24.01.11. pa do isplate
na iznos od 73,38 € tekućim od 09.03.11. pa do isplate
na iznos od 70,46 € tekućim od 13.04.11. pa do isplate
na iznos od 71,75 € tekućim od 29.04.11. pa do isplate
na iznos od 96,63 € tekućim od 06.06.11. pa do isplate
na iznos od 110,22 € tekućim od 13.07.11. pa do isplate
na iznos od 136,68 € tekućim od 09.08.11. pa do isplate
na iznos od 101,44 € tekućim od 20.09.11. pa do isplate
na iznos od 91,38 € tekućim od 17.10.11. pa do isplate
na iznos od 91,98 € tekućim od 25.11.11. pa do isplate
na iznos od 91,98 € tekućim od 25.11.11. pa do isplate
na iznos od 97,35 € tekućim od 03.01.12. pa do isplate
na iznos od 102,30 € tekućim od 15.02.12. pa do isplate
na iznos od 99,50 € tekućim od 15.03.12. pa do isplate
na iznos od 99,16 € tekućim od 10.04.12. pa do isplate
na iznos od 100,37 € tekućim od 05.05.12. pa do isplate
na iznos od 102,82 € tekućim od 05.06.12. pa do isplate
na iznos od 100,04 € tekućim od 10.07.12. pa do isplate
na iznos od 97,99 € tekućim od 20.08.12. pa do isplate
na iznos od 93,54 € tekućim od 21.09.12. pa do isplate
na iznos od 96,45 € tekućim od 10.10.12. pa do isplate
na iznos od 101,02 € tekućim od 15.11.12. pa do isplate
na iznos od 100,07 € tekućim od 27.12.12. pa do isplate
na iznos od 96,59 € tekućim od 15.01.13. pa do isplate
na iznos od 93,80 € tekućim od 14.02.13. pa do isplate
na iznos od 99,73 € tekućim od 27.02.13. pa do isplate
na iznos od 100,91 € tekućim od 15.04.13. pa do isplate
na iznos od 97,51 € tekućim od 29.04.13. pa do isplate
na iznos od 97,70 € tekućim od 06.05.13. pa do isplate
na iznos od 88,61 € tekućim od 03.07.13. pa do isplate
s time da do 31.7.2015. kamate teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbacuje se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu 0,72 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 29.9.2006. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju ČR troškove parničnog postupka u iznosu od 3.542,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 6. ožujka 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 10.6.2019. tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 158-50-3502991 dana 1.6.2006. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 27.712,24 CHF za kupnju vozila. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci prema ugovoru o kreditu uz redovnu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama kreditora, a na dan sklapanja je ista iznosila 5,20% godišnje.
Valja istaći da je nedvojbeno da je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu P- 1401/2012 koju tužitelj navodi u tužbi, a u sporu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, potvrđena presudom Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. g. Visokog trgovačkog suda RH te presudom Rev- 2221/2018 od dana 3.9.2019.g. Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je u bitnom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da tuženik (banka) prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003 do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., 90, a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96., 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Povodom istaknutih revizija tuženika, Vrhovni sud RH je u presudi Rev- 2221/18 od 3.9.2019. odbio revizije tuženih i potvrdio presudu nižestupanjskih Trgovačkih sudova. Presuda Rev-2221/18 je obvezujuća za nižestupanjske sudove. Nadalje, tužitelj ne spori činjenicu da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH (kuna) u odnosu prema stranoj valuti to jest u ovom pojedinačnom slučaju, vrijednost švicarskog franka - CHF, ali tužitelj osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama kako tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o obveznim odnosima.
Tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. S obzirom da odredbe Ugovora nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo iste su nepoštene te posljedično tome ništetne. Tužitelj ističe da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu. Isto tako tužitelj ističe da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac s tužiteljem korisnikom kredita nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Ističe da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa više puta mijenjala sukladno jednostranim odlukama tuženika na štetu tužitelja. Navedena odredba čl. 2 predmetnog Ugovora, po kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – tuženika, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena je ništetna iz razloga nepoštenosti. Ističe da prije svega valja napomenuti kako je predmetni Ugovor o kreditu standardni unaprijed formulirani ugovor te da se o odredbi čl.2. o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno nije pregovaralo. Nije upozoren na učestalost promjene tečaja svjetskih valuta te brojnih faktora koji utječu na kretanje tečajeva, što ih čini teško predvidivim na duži rok, te ukazuje da je tuženik prikazao tužitelju svoju ponudu kao najpovoljniju moguću, preporučujući sklapanje kredita u švicarskim francima, ali je prešutio rizik tečajnih razlika. Ukazuje da sukladno čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su ništetne. Konačno postavljenjem tužbenim zahtjevom traži ( podnesak 23.4.2024.) prihvaćanje zahtjeva sadržaja citiranog kao u izreci s time da zakonske zatezne kamate na pojedino navedeno novčane iznose potražuje od datuma plaćanja, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu (list 19-24) u kojem osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne. Ističe kako su odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi Ugovora jasne, uočljive i razumljive te tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja Ugovora. Ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate. Ističe (list 100 i 325) da nema prigovora na matematički izračun iz nalaza i mišljenja vještaka( glede promjenjive kamatne stope) kao niti na očitovanje vještaka sa dopunom nalaza i mišljenja.
3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u ugovor o kreditu br. 158-50- 3502991 od 1.6.2006., potvrdu javnog bilježnika Ivana Čubelića iz Siska od 1.6.2006. br. OU-751/2006, otplatnu tablicu - kredit, informativni izračun, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 7.5.2019., zahtjev za kredit, promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u razdoblju od 24.6.2006. – 30.6.2006. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom tuženika (list 38-39), Informacije za klijente, Pravilnik o obračunu kamata i naknada tuženika od 30.11.2005., Pravilnik o obračunu kamata i naknada (datum primjene 1.1.2011.), tržišne parametre za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF - prosječne veličine za kvartal, primjere sudskih odluka kao primjere iz sudske prakse, članak objavljen u Pravo i porezi br. 9/18 (list 67-79) te 3/19 (list 80-88), nalaz i mišljenje vještaka D&S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje (list 92-97), izvod iz zapisnika VSRH Su- IV-222/04, Pž-7130/05-3 Visokog trgovačkog suda RH, očitovanje vještaka financijske struke s dopunom nalaza i mišljenja (list 319-321), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke ( list 326 - roč. 28.1.2026. ) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.
Saslušavanje javnog bilježnika bilo bi bespredmetno jer on niti je stručan niti ovlašten za tumačenje tužitelju spornih ugovornih odredbi, a niti ima saznanja o tome kako je tuženik postupao prilikom zaključenja ugovora i tijekom otplate kredita. Saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti. Od saslušanja predloženih svjedoka tuženik je odustao( l 315 i 326).
Stranke (list 326 – ročište 28.1.2026.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.
Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.
5. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili predmetni Ugovor o kreditu 1.6.2006. na iznos 27.712,24 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja uz redovnu kamatu od 5,20 % godišnje, promjenjivu – vidljivo iz Ugovora o kreditu. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno je li riječ o ništetnim odredbama u svezi kamatne stope i valutne klauzule i pripadaju li tužitelju utuženi iznosi pretplate po osnovi valutne klauzule te kamatne stope.
6. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 27.712,24 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Prema čl. 2. ugovorena je redovna kamata: 5,20% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Prema čl. 6 namjena je kupnja vozila.
7. Tužitelj DR (list 325-326-ročište 28.1.2026.) u svom logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je 1.6.2006. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu u iznosu od 27.712,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a svrha ugovora je bila kupnja osobnog vozila za isključivo osobne potrebe. Dakle, nije se radilo o vozilu namijenjenom za obrt ili obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Ističe da nije bio obrtnik. U to vrijeme kada je podizao kredit bio je zaposlen u firmi koja se bavila razminiravanjem. Auto-kuća u kojoj je odabrao željeno vozilo uputila ga je na tuženika s kojim je surađivala. Predmetni ugovor bio je tipski ugovor, unaprijed pripremljen od banke i tu nije bilo mogućnosti pojedinačnog pregovaranja. Nije mu ponuđen ugovor u EUR u kunskoj protuvrijednosti niti u kunama niti je on tražio od banke takav ugovor jer mu je od strane banke ponuđen kao najpovoljniji ugovor u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Rečeno mu je da je to najpovoljniji kredit za njega i najpovoljnija valuta te nije upozoren o nikakvim rizicima sklapanja takvog ugovora o kreditu. Nije pronašao ništa nejasno te nije tražio pojašnjenja jer mu je ugovor ponuđen kao najpovoljniji za njega te je letimice prije potpisivanja pročitao ugovor i uočio ono što je njega zanimalo, a to je kamatna stopa, rok otplate i rata kredita. U početku je plaćao ratu 1.700,00 kn, a onda je rata porasla na skoro 3.000,00 kn. Nadalje, navodi da se ne može točno izjasniti za koliko točno vremena je ta rata porasla jer se ne sjeća, ali moguće da je to bilo otprilike u roku od godine dana od sklapanja ugovora. Ističe da je još 2013. godine otplatio taj kredit svojim novcem u potpunosti. Kredit nije konvertiran. Osim što je rastao tečaj rasla je i kamatna stopa tri puta. Ističe da je bilo razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog, a to je bilo zaista minorno i radilo se o 2-3 rate kredita. Misli da je bio i kod javnog bilježnika, ali zna da mu nitko nije ništa tumačio u pogledu rizika ugovaranja takvog kredita. Ističe da je bio svjestan da tečaj može rasti no nije mogao zamisliti da će to biti u takvoj mjeri, tj. dvostruko.
Ističe da je tek potkraj otplate kredita dobio ponudu banke za gotovinski kredit da otplati ostatak duga što apsolutno nije želio jer mu je preostalo tada još samo manje od godinu dana da otplati kredit.
Sud je prihvatio tvrdnje tužitelja koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, a osobito cit. dokumentacijom.
8. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. 1. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. 1. 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. U smislu čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.
11. Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen je upravo u razdoblju obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pa uvažavajući i sadržaj Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika primijetiti da sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
12. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.
13. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Trgovac ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.
14. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.
15. Posljedica nepoštenih odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21 dalje: ZOO).
16. Kako odluka o tome je li odredba Ugovora o kreditu ništetna predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnom odredbe prijepornog Ugovora o kreditu tj. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.
17. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na zatraženu isplatu tj. povrat preplaćenog glede valutne klauzule.
18. Čl. 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
19. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim u svezi valutne klauzule, to je temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan isplate pojedine rate, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju pripada od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa tj. dana plaćanja, a ne dospijeća pa je valjalo odlučiti kao u izreci. Tužitelj je svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev uskladio s rezultatima stručno, objektivno i obrazloženo izrađenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje (list 96-97) na koji matematički izračun vještaka stranke ističu da nemaju primjedbi (tuženik za promjenjivu kamatnu stopu). Izvršeno je i očitovanje vještaka s dopunom nalaza i mišljenja (list 320) sukladno prijedlogu tuženika te po izvršenom izračunu, a u kojeg je vještak uvrstio i negativne razlike, odnosno anuitete kod kojih je tečaj bio niži od onog na dan isplate kredita, utvrdio je da ukupna razlika anuiteta po obje osnove, nastala zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja, iznosi 28.423,95 kn što po tečaju konverzije 7,5345 HRK/EUR iznosi 3.772,53 EUR. Ukupne pozitivne razlike u utuženom razdoblju iznose 3.909,15 EUR, a ukupne negativne razlike 136,62 EUR. Ukupne razlike anuiteta u EUR, kako negativne tako i pozitivne, prikazane su u stupcu 19 tablice (list 320-321 spisa).
Prema pravnom stavu izraženom u odluci VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje ponovno teći od trenutka sudske odluke donesene povodom te tužbe, odnosno 13. lipnja 2014. glede zahtjeva za jednostrano promjenjivu kamatu stopu.
20. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
21. U pogledu ništetnosti valutne klauzule mjerodavna je pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. Pravomoćne presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mogu se primijeniti u ovom slučaju kako u pogledu ništetnosti tako i kod rješavanja prigovora zastare. Tužitelj je tužbu podnio 10.6.2019. pa je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225 ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Pravomoćnim okončanjem spora (14.6.2018.) pred Visokim trgovačkim sudom RH zastara počinje teći iznova. Slijedom svega navedenog neosnovan je prigovor zastare (glede valutne klauzule).
22. Što se tiče negativnih razlika valja istaknuti da tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF tj. obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje preplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ili sl. i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome, tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj. Kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.
23. Sporna je odredba čl. 2. predmetnog ugovora u kojoj je navedeno: "kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora". Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stopa ugovorene kamate kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava. U konkretnom slučaju, ugovorene promjenjive kamatne stope bile su sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke i tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisniku kredita nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužitelja kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, ovdje tuženika kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. U vezi promjene kamatne stope nije se u ugovoru navelo egzaktne, jasne i provjerljive parametre o načinu promjene kamatne stope čime de facto proistječe da promjena kamatne stope ovisi jedino i isključivo o odluci samog tuženika. S obzirom da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika (čl. 2. predmetnog ugovora) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaja na nju, a kojom odredbom je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju tužitelj nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jedne ugovorne strane, ovdje tužitelja u odnosu na drugu ugovornu stranu, ovdje tuženika, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.
Odredba čl. 2 predmetnog ugovora o kreditu u kojoj je navedeno: "kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužitelja te je takva ugovorna odredba ništetna jer je protivna prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a. U konkretnom slučaju, dijelovi odredbe čl. 2. predmetnog ugovora kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo je ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a.
24. U dijelu čl.1 kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna jer je navedenom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženik isplatio tužitelju. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer definira obvezu tuženika, a ne tužitelja, a iznos visine kredita je bitan sastojak ugovora o kreditu te bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati.
25. Glede zahtjeva za isplatom iznosa na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnosti dijela odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope također nije nastupila zastara.
Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 10.6.2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a,( ranije čl. 371 ZOO) koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., to je vidljivo da je predmetna tužba podnesena u roku. Naime, zastara glede zahtjeva zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ponovno je počela teći 14.6.2014. od presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 pa bi zastarni rok istekao 14.6.2019.
26. Tužitelj je u ovom postupku pravomoćno odbijen za isplatu iznosa od 5,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29.9.2006. do isplate i to je bio iznos koji se odnosio na preinačenu tužbu – preinačenu odmah nakon vještačenja.
Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici Gž-504/22-3 (list 299-305) uvažava se žalba tuženika kao osnovana te se ukida točka I. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-776/2021-5 od 17. veljače 2022. i predmet se ustupa Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu.
Nepobijana točka II. izreke nije ispitivana u drugostupanjskom postupku. Pod točkom II. izreke prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 5,42 kn/0,72 eur sa zatraženom zateznom kamatom od 29.9.2006.
Kako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 23.4.2024. tužitelj ponovno traži 0,72 eur/5,42 kn (notorno prema fiksnom tečaju konverzije 1,00 eur = 7,53450 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 29.9.2006., a u čemu je već pravomoćno odlučeno i taj zahtjev odbijen, valjalo je odbaciti zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu 0,72 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 29.9.2006. do isplate. Tužitelj je u tužbi od 10.6.2019. podnesenoj u ovom postupku Općinskom sudu u Karlovcu tražio vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate kako je i objašnjeno u tč. 3 tužbe pa se prema tome ne radi o zastari niti u tužbi postavljenom zahtjevu niti za konačno postavljeni tužbeni zahtjev tj. zahtjev postavljen nakon provedenog vještačenja.
Nema zastare za eventualno povećani dio po istoj osnovi (usklađen sa rezultatima vještačenja).
Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na drugoj sjednici održanoj dana 27. svibnja 2024. donio je slijedeće pravno shvaćanje:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Preinačeni tužbeni zahtjev koji se temelji na istoj činjeničnoj osnovi ne može se samostalno ocjenjivati po pitanju zastare. Dakle, tužitelj je disponirao tužbenim zahtjevom u skladu sa rezultatima vještačenja i rezultatima samog postupka.
27. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na svakomjesečne iznose tekuće od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne kako je navedeno pa je tuženik nepošten i nesavjesni stjecatelj te je dužan tužitelju platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
28. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 3. ZPP jer je tužitelj uspio glede osnove 100% i glede visine gotovo 100% prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud jedino ovlašten odlučivati( čl. 2/1 ZPP) pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
Tužitelju je priznat potrebni trošak (VPS u tužbi 3.874,57 eur za radnje do 17.6.2020. a od 18.6.2020 pa nadalje 3.956,26 eur)
- sastava tužbe od 10.6.2019. po Tbr 7/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 31.1.2020. po Tbr 8/1 - 100 bodova
- zastupanja na ročištu 10.2.2020. po Tbr 9/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 18.6.2020. po Tbr 8/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 30.6.2020. po Tbr 8/1 - 100 bodova
- zastupanja na ročištu 7.7.2020. – list 107 po Tbr 9/1 - 100 bodova
- zastupanja na ročištu 27.8.2020. po Tbr 9/3 - 50 bodova
- sastava podneska od 8.10.2020. po Tbr 8/4 - 25 bodova
- sastava podneska od 21.12.2021. po Tbr 8/3- 50 bodova
- zastupanja na ročištu 3.2.2022. po Tbr 9/1 - 100 bodova
- zastupanja na ročištu 17.2.2022. po Tbr 9/3 - 50 bodova
- sastava podneska od 7.4.2022. po Tbr 8/4 – 25 bodova
- sastava podneska zaprimljen 24.4.2024. tj. od 23.4.2024. po Tbr 8/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 23.5.2024. po Tbr 9/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 17.7.2024. po Tbr 8/3 – 50 bodova
- zastupanja na ročištu 28.1.2026. po Tbr 9/1 - 100 bodova
- trošak PDV 25% 625,00 eur
- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 85,21 eur po Tbr 1 t.1.TSP trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur što iznosi ukupno 3.542,02 EUR. (troška sudske pristojbe na presudu je tužitelj oslobođen sukladno čl.6. ZIZSP
– Narodne novine 51/23, a za presudu iz 2020. nema dokaza o podmirenju.
29. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 6.ožujka 2026.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
DNA:
pun. stranaka
