Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Pn-122/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj tužitelja NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Milanu Samardžiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Antonio Skladany, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 3.000,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 14. veljače 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime prouzročenog parničnog troška isplati iznos od 1.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. travnja 2024. navodi da su rješenjem o nasljeđivanju, od 14. veljače 2023. tužitelj i tuženik proglašeni suvlasnicima pokretnina: - osobni automobil marke Volkswagen, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka] i motor marke Harley Davidson, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka] (ispravno N), svaki u 1/2 dijela, a tuženik je kod sebe zadržao ključeve i prometne dozvole za oba vozila. Ključevi i prometne dozvole za pokretnine da se nalaze u posjedu tuženika, zbog čega se tužitelj istome obratio dopisom od 15. rujna 2023. radi prodaje navedenih pokretnina i podjele iznosa dobivenih prodajom istih. Tuženik je putem punomoćnika, mailovima od 2. listopada 2023. odgovorio da se ključevi i dokumentacija nalaze u „očevom stanu“ tj. središnjem stanu u kući, što je bilo netočno. Tuženik je o rečenom namjerno lagao sve u cilju da tužitelju onemogućava ostvarenje njegovih prava. Nakon pisane korespondencije između stranaka, tuženik je u jednom razdoblju u svojstvu pomorca bio na brodu (prosinac 2023.-veljača 2024.) zbog čega se o predmetnim vozilima nije moglo razgovarati. Također je u predmetu pod posl.br.: R1- 230/2022 održan očevid na licu mjesta 16. travnja 2024. u prisutnosti suda i vještaka, ali ni tom prilikom tužitelj nije vidio ključeve i dokumentaciju predmetnih vozila, niti je tuženik na to ukazao. Od smrti oca stranaka proteklo da je više od godinu i pol dana, a od rješenja o nasljeđivanju više od godinu dana, a do dana podnošenja tužbe tuženik da nije predao tužitelju jedan primjerak ključeva i dokumentacije. Zbog proteka vremena i ne stavljanja u funkciju pokretnina iz tužbe, iste da su izgubile svaku vrijednost čime je tužitelju nanesena šteta. U vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju, osobno vozilo vrijedilo je 1.000 EUR, a motor 5.000 EUR, odnosno ukupna vrijednost pokretnina iznosila je 6.000 EUR. Tužbom tužitelj potražuje naknadu štete za vrijednost 1/2 dijela pokretnina, te predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva, sve uz nadoknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovu tako i po visini. Osporava da bi tuženik kod sebe zadržao ključeve i prometne dozvole oba vozila. Primjerak ključeva kao i prometne dozvole oba vozila od smrti pokojnog oca nalaze se na istom mjestu, u stanu pokojnog oca parničnih stranaka na adresi [adresa]. Ključ od stana imaju obje parnične strane, dakle tužitelj ima pristup ključevima i prometnim dozvolama vozila jednako kao i tuženik. Slijedom prethodnog navodi tužitelja da bi se ključevi i prometne dozvole vozila nalazile u posjedu tuženika nisu točni niti istiniti. U dopisu od 2. listopada 2023. tužitelj da je iznio netočne navode jer da je jasno navedeno kako tuženik nije u posjedu prometnih dozvola i ključeva te gdje se isti po njegovom saznanju nalaze. Kao i tada, tako se i sada predmetne prometne dozvole i ključevi, koliko je tuženiku poznato, nalaze na istom mjestu. Tužitelj od 2. listopada 2023. pa do tužbe, dakle više od 6 mjeseci, na niti jedan način nije naveo da isti ne bi našao prometne dozvole i ključeve odnosno da bi mu isto bilo nedostupno, a kontakata između tužitelja i tuženika je bilo. Dakle, slijedom iznijetog razvidno je da su navodi tužitelja netočni i neistiniti odnosno neosnovani u cijelosti. Pritom se ističe kako su tužitelj i tuženik suvlasnici predmetnih vozila te se bez oba suvlasnika vozilo ne može. prodati i/ili registrirati, a u cjelokupnom razdoblju od smrti pok. MČ tužitelj nije dao zahtjev da se vozila oglase za prodaju, a niti je isti ponudio neku otkupnu cijenu, slijedom čega je potpuno nejasno u kojim je to pravima tužitelj onemogućen obzirom se radi o starim vozilima, kojima je registracija istekla, a tužitelj nije naveo i/ili predložio da se ista registriraju, servisiraju i/ili poduzme koja druga radnja. Osporava se da se sa tuženikom nije moglo i/ili ne bi moglo razgovarati. Tužitelj je u ostavinskom postupku imao punomoćnika kao i tuženik, tako da je tužitelj da je htio, mogao komunicirati s tuženikom preko punomoćnika. Nadalje, okolnost da je tuženik na brodu ne znači da isti nije dostupan na telefon i/ili viber / whatsapp, no tužitelj u cjelokupnom razdoblju, u komunikaciji između tužitelja i tuženika koja je postojala, predmetna vozila nije spomenuo niti je tražio bilo što vezano za iste. Dakle, navod tužitelja da tuženik ne bi bio nedostupan za komunikaciju nije točan. Kao četvrto, tuženik ističe kako navodi tužitelja o činjenicama sa održanog očevida u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci posl.br. R1- 230/2022 održanog dana 16. travnja 2024. nisu točni niti istiniti. Na održanom ročištu – očevidu na licu mjesta od 16. travnja 2024. tužitelj iz svog stana nije izlazio, odnosno isti prilikom održavanja očevida nije ulazio u stan pokojnog oca, stoga iznijet navod tužitelja da on tada ne bi vidio ključeve niti dokumentaciju nema utemeljenja u stvarnim događajima. Prilikom očevida, vještak je prvo ušao u stan tužitelja gdje je bio tužitelj. Nakon toga vještak je s tuženikom ušao stan pokojnog oca koji se nalazi u sredini obiteljske kuće da bi na kraju pregledao stan tuženika u prisustvu tuženika. Za vrijeme pregleda stanova ispred stanova su bili uređujući sudac, zapisničar, punomoćnik tužitelja, izvanbračna partnerica tužitelja te punomoćnik tuženika. Dakle, uvažavajući prethodno potpuno je jasno da tužitelj nije mogao zamijetiti ključeve i dokumentaciju u stanu pok. oca iz jednostavnog razloga jer tada isti nije niti ušao u taj stan. Uz prethodno, prilikom očevida ključeve i dokumentacija (prometne dozvole) vezano za vozila nitko nije spomenuo, stoga tuženik nije imao na što ukazivati. Slijedom naprijed navedenog jasno proizlazi kako su navodi tužitelja netočni i neistiniti u cijelosti.

Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: rješenje o nasljeđivanju iza pok. MČ, pismenu korespondenciju između stranaka, e-mail korespondenciju između punomoćnika ovdje parničnih stranaka, pribavljen je podatak je li kada i na koji način odjavljeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i motor reg. oznake [registarska oznaka] na koga glasi vlasništvo za oba vozila, kao i je li zatraženo izdavanje dozvole na nove vlasnike.

4. Sud je odbio izvesti dokaza vještačenjem po vještaku procjenitelju, iz razloga što se izvođenjem nepotrebnih dokaza postupak odugovlači, i troškovi postupka rastu, a tužitelj nije činjenicama iznesenim u tužbi učinio vjerojatnim pravnu osnovu svoga zahtjeva ( protupravnost, štetnu radnju, i štetu) pa se vještačenje radi utvrđenja visine štete ukazuje po ocjeni ovog suda nepotrebnim. Sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka ĐČ, RČ, UČ, na okolnosti je li tuženik tražio i ključ i dokumentaciju od vozila u stanu od oca, odnosno saslušati sudionike postupka R1-230/23 i to suca i vještaka Ivana Vučemila kao i sudskog zapisničara da tužitelj na dan održanog očevida nije uopće ulazio u stan u vlasništvu pok. oca. Ovo jer je tužitelj u svom stranačkom iskazu potvrdio da u stan na dan očevida 16. travnja 2016. uopće nije ulazio, pa se opisani dokazi ukazuju suvišni i nepotrebni za izvođenje okolnosti koju je tužitelj sam učinio nespornom, da u stanu toga dana ključeve nije uočio, jer u stan nije niti ulazio.

5. Također, sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka VČ, osobe koja je vodila skrb o pok. ocu stranaka, ZČ, K M NČF supruge tuženika, CČ, na okolnost jesu li ključevi i prometna dozvola u stanu pok. oca stranaka, a ne u stanu tuženika, jer navedena okolnost gdje se nalaze ključevi osobnog vozila i motora, i je li i tko i kada ključeve u stanu uočio, nije odlučna za presuđenje.

6. Ovo jer pored neprijeporne činjenice da tužitelj nikada nije protiv tuženika pokrenuo postupak za predaju u suposjed pokretnina, ili za razvrgnuće suvlasničke zajednice pokretnina, upućuje na zaključak da tužitelj nije onemogućen u suposjedu pokretnina od strane tuženika, a niti to ne proizlazi iz dokaza izvedenih u ovom stadiju postupka. Utvrđivati u ovoj parnici gdje se nalaze ključevi od opisanih pokretnina, ne bi imalo utjecaj na odluku o zahtjevu za naknadu štete koju traži tužitelj od tuženika, jer je nužno dokazati da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete, odnosno uopće štetu koja je nastala, ( štetna radnja, protupravnost, uzročno posljedična veza između štetne radnje i nastale štete), a koje odlučne okolnosti tužitelj u ovom postupku nije dokazao.

7. Tužitelj niti ne tvrdi da je pokrenuo postupak za predaju ključeva pokretnina od tuženika, ili da je barem prije podnošenja tužbe tražio predaju ključeva od pokretnina od tuženika, a da se tuženik takvom zahtjevu usprotivio ili predaju odbio. Ukoliko bi sud i utvrdio očevidom na licu mjesta, da se ključevi nalaze u stanu pok. oca stranaka, navedeno nije dokaz da su se nalazili na istom mjestu kada je tužitelj ključeve navodno tražio, ili, ako se utvrdi ne nalaze u obiteljskoj kući stranaka, navedeno ujedno nije dokaz da je upravo tuženik onemogućio tužitelja u su posjedu pokretnina, jer tužitelj niti ne tvrdi da je postavio zahtjev za predaju ključeva od tuženika, a niti kada.

8. Okolnost da je tužitelj nakon podnošenja tužbe, i tijekom postupka pozvao tuženika na predaju ključeva, nema utjecaja na drugačije presuđenje, jer takav zahtjev nije postavljen u formalnom smislu, pa da bi sud imao odlučivati i o takvom zahtjevu tužitelja, već u ovom postupku sud ima odlučivati samo o zahtjevu za naknadu štete nastalu tužitelju od trenutka donošenja rješenja o nasljeđivanju pa do danas.

9. Iz e mail korespodencije i odgovora na dopis od 15. rujna 2023. utvrđeno je kako se tužitelj putem punomoćnika obraća tuženikovom punomoćniku vezano uz nemogućnost pronaći ključeve vozila i motora u stanu , te uz napomenu da je moguće da se ključevi u stanu nalaze jer tužitelj u stan ne ulazi, a punomoćnik tuženika predlaže mirno rješenje spora na način da se izvrši ili otkup suvlasničkog dijela pokretnina ili zajednička prodaja pokretnina. Dakle, i navedeni dopis potvrđuje kako tužitelj ne ulazi u stan u kojem se ključevi nalaze, pa sada dokazivati je li ključeve tražio, ili kada, i s kime, a da prethodno nije zatražio predaju u suposjed pokretnina, ukazuje se bespredmetnim u parnici za naknadu štete.

10. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da iako je sa tuženikom suvlasnik pokretnina koje su predmet ovog postupka i to osobno vozilo i motor da nikada nije dobio ni ključeve ni dokumente vozila. Navodi da je njegov punomoćnik doista zatražio službenim putem da se ključevi i dokumenti predaju njemu međutim dobio je odgovor da se isti nalaze u stanu u vlasništvu pok. oca bez točne naznake gdje točno. Iako je osobno pregledao taj stan, a također i partnerica ĐČ, majka RČ, te prijatelj HČ, nisu našli nigdje u stanu ni ključeve ni dokumente. Ne zna gdje bi se isti nalazili, smatra da npr. ne mora razbijati pločice kako bi pronašao dokumente i ključeve. Odnosi njega i tuženika su toliko narušeni da nikada nije dobio odgovor gdje bi se ključevi i dokumenti nalazili na kojem točno mjestu. Nije pokrenuo postupak za predaju u suposjed ovih pokretnina, a niti postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice pokretnina, postupak se vodi za razvrgnuće nekretnina. Ne zna uopće u kakvom su stanju ta vozila, nije uspio niti pregledati, motor se nalazi u garaži, auto u dvorištu, a budući nema ključeve nije ih mogao niti upaliti motor da vidi jesu li ispravni. Također vozila su odjavljena bez njegova znanja. Navodi da nije nikada imao ni ključeve ni dokumente jer za života iste je imao moj otac koji je bio vlasnik. Smatra da je tuženik taj koji nakon njegove smrti ima dokumente i ključeve iz razloga jer je on prvi imao pristup stanu. Pojašnjava da sui oboje bili u lošem odnosu sa ocem, ali se očigledno tuženik s ocem pomirio jer on nije niti znao da je otac bolestan, ali je dobio upravo od tuženika obavijest i to viber poruku da je otac preminuo. Na upit pun. tužitelja je li pokušao prodati vozilo, odg. da su mu se ljudi sami javljali jer su bili zainteresirani za kupnju, ali budući nije imao ključeve i dokumente nije mogao ništa. Na daljnji upit pun. tužitelja da tužitelj navede u kakvom su stanju vozila sada, a budući da se pun. tuženika protivi pitanju budući tužitelj nije mehaničar, sudac dozvoljava pitanje, tužitelj odgovara da može iskazivati vezano uz vanjski izgled karoserije a koja da je oljuštena, pa na upit suca kada je prije toga vidio ta vozila, odg. onda kada je dobio ključeve stana i garaže 2022. kada je otac umro, i kada su ta vozila bila u boljem stanju, te se ne sjeća je li bila oljuštena karoserija. 2022. motor je bio u normalnom stanju, a sada je isti zapljesnivio kao i ručice. Na upit pun. tuženika je li tužitelj upoznat za života oca gdje su se nalazili ključevi i prometna, odg. da ne zna. Vozio je vozilo unazad 20 godina kada mu je to dao otac posljednji put. Kada se tužitelju predočava dokumentacija na listu spisa 9, odnosno na odg. na dopis od 15. rujna 2023., pa na upit je li predložio zajedničku prodaju pokretnina koje su predmet ovog spora, odnosno isplatu ovog suvlasničkog dijela, odg. da nije. Na daljnji upit pun. tuženika 16. travnja 2024. prilikom provođenja očevida kako se u tužbi navodi je li tužitelj ušao u stan, odg. da on nije bio u stanu, iako je bio na tom očevidu. Nije poslao obavijest o potencijalnom kupcu tuženiku.

11. U svom iskazu tuženik kao stranka navodi da su dokumenti i ključevi od vozila i motora predani tužitelju onog trena kada je isti dobio ključeve od stana još 2022. i kada je te ključeve ja predao u pratnji supruge tužitelju. Odgovorno tvrdi da se dokumenti i ključevi pokretnina nalaze u tom stanu, a da samo u dva navrata ih je osobno uzeo iz stana i vratio na isto mjesto, a to je kada je bio na ostavinskoj raspravi i kada je odjavio reg. tablice jer je prijetila novčana kazna. Navodi da su ključevi i danas u stanu kao i dokumenti i to u stolu u blagovaoni u ladici i to odgovara na upit suca te pojašnjava da se radi o stanu od 122 m2, pa na upit je li to točno mjesto gdje se na laze dokumenti i ključevi rekao tužitelju odg. da nije ni pitao. Na upit suda kako pojašnjava tvrdnju tužitelja da u stanu nije našao ni ključeve ni dokumente a također niti njegova majka, partnerica i prijatelj odgovara tuženik da pretpostavlja kako tužitelj laže, pa na daljnji upit koji bi bili motivi, odg. da on to ne može objasniti. Ne zna zašto nije niti u dopisima do danas nikada tužitelju navedeno da su dokumenti i ključevi u blagovaoni u ladici, a razlog je taj što nitko zapravo nije ni pitao. Nije mu poznato u kakvom su stanju vozila i motor, nije bio tamo već godinu i pol, jer tamo ne živi, pa ne može točno iskazivati o plijesni i ruzini. Budući da su za života oca bili u lošem odnosu i brat i on sa ocem, tužitelj ne zna kada je točno posljednji put bio na licu mjesta a da je mogao vidjeti motor i vozilo u kakvom je stanju, dakle za života oca, a danas tužitelj živi u toj kući u donjem stanu. Kada je tužitelju predao ključeve od stana i garaže nakon smrti oca, a sa suprugom to je učinio neposredno predajom u ruke, a i tada su odnosi bili već narušeni, jer je bio pokrenut postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina. Želi još reći da iako su u lošim odnosima komuniciraju i dan danas brat i on, te da ukoliko on primjerice ne bi mogao nešto naći, da bi nazvao suprotnu stranu, pa mu je nejasno zašto to nije učinio i tužitelj. Želi reći da je registracija oba vozila istekla, te da budući se ne može produžiti bez suglasnosti oba suvlasnika, da ne bi mogao tužitelj niti koristiti ta vozila, unatoč tome što na današnjem ročištu tvrdi da bi iste koristio, međutim to ne bi mogao. Na upit pun. tužitelja koji je razlog da ključeve od motora i vozila i dokumente nije predao na isti način kao i ključeve od stana, odg. da smatra da je predajom ključeva stana izvršio i predaju ključeva i dokumenata vozila. U blagovaoni se nalazi samo jedan stol kako mu je poznato sa smeđim stolnjakom, a u prosincu 2024. je on sa šogorom vidio ključeve i dokumente. Na upit tuženika odg. da mu nikada nije tužitelj javio da postoji kakav kupac, a niti mu je ponudio otkup. Nije se tužitelj ponudio da se produži registracija vozila i da zajedno odu u Stanicu radi navedenog. Kada je on stupio u stan oca našao je dokumente na tom istom mjestu u blagovani, pa pretpostavlja da ih je otac držao na istom mjestu.

12. U postupku nije sporno da nikada nije pokrenut postupak za predaju u suposjed a niti za razvrgnuće suvlasničke zajednice pokretnina, pri čemu tužitelj opravdava da je razlog taj što su stranke komunicirale putem punomoćnika i izrazile volju za mirno rješenje spora.

13. U postupku je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu štete u vidu pada vrijednosti pokretnina od dana donošenja rješenja o nasljeđivanju, kojih su tužitelj i tuženik suvlasnici svako i ½ dijela, i to osobni automobil marke Volkswagen, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka] i motor marke Harley Davidson, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka], u vidu gubitka vrijednosti pokretnina od dana 14. veljače 2023 kada je rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-3075/22-9 doneseno po javnom bilježniku od 14. veljače 2023. (pravomoćno 23. veljače 2023), u iznosu od 3.000,00 eura.

14. Sporno je je li tužitelju onemogućen suposjed pokretnina radnjom ili propuštanjem na strani tuženika, kao i je li tužitelju usliljed postupanja tuženika - onemogućavanjem predaje ključeva pokretnina, nastala šteta i u čemu se ista sastoji.

15. Nema spora da

- su tužitelj i tuženik stekli suvlasništvo na pokretninama , i to osobni automobil marke VOLKSWAGEN, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka] i motor marke HARLEY DAVIDSON, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka], svaki u ½ idealnog dijela, na temelju rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-3075/22-9 od 14. veljače 2023. (pravomoćno 23. veljače 2023.),

- da tužitelj nikada nije pokrenuo postupak za predaju u suposjed navedenih pokretnina, kao niti postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice pokretnina,

- da su odnosi između stranaka trajno narušeni,

- da tuženik nikada nije odbio predaju ključeva pokretnina, ali da tužitelj nije našao ključeve u stanu oca stranaka, iako je tako upućen od strane tuženika.

16. Odredbom čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Odredbom čl. 1046.st 2 ZOO-a propisano je je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

18. Ocjena je ovog suda da tužitelj nema pravo na naknadu štete u ovom postupku, budući da iz činjenica na kojima temelji svoj zahtjev ne proizlazi osnovanost zahtjeva za naknadu štete.

19. Prije svega, valja navesti da tužitelj nije dokazao štetu koja bi mu navodno nastala kao jednom od suvlasnika pokretnina, osobito ne način koji potražuje u ovom postupku, a što je gubitak vrijednosti pokretnina u razdoblju od donošenja rješenja o nasljeđivanju 14. veljače 2023. u vidu procjene pada vrijednosti vozila i motora.

20. Stav je ovog suda da bi šteta koja bi tužitelju eventualno mogla nastati uslijed nemogućnosti suposjedovanja pokretnina -vozila i motora, mogla biti šteta zbog nemogućnosti da pokretnine upotrebljava u svrhu koju su namijenjene (upotreba vozila za prijevoz ili transport), ali i samo pod pretpostavkom da dokaže da mu je suposjed pokretnina doista i onemogućen od strane tuženika.

21. Šteta koju tužitelj u ovom postupku potražuje u biti jest zahtjev za isplatom polovine vrijednosti suvlasničkog dijela pokretnina od drugog suvlasnika (osobni automobil marke Volkswagen, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka] i motor marke Harley Davidson, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka]), dakle isplata novčane vrijednosti na ime suvlasničkog dijela tužitelja (½), ali koji postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice pokretnina- prodajom, tužitelj nikada nije pokrenuo.

22. Pored toga, da bi tužitelj ostavio pravo na naknadu štete, dužan je dokazati kako štetnu radnju na strani tuženika (činjenje ili nečinjenje), protupravnost, uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, ali koje pretpostavke tužitelj u ovom postupku ne dokazuje predloženim dokazima.

23. Činjenica koju u tužbi ističe tužitelj, da je ključeve vozila i motora u stanu pok. oca stranaka tražio, ali nije našao, nije s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dokaz o tome da je u suposjedu pokretnina doista i onemogućen, u situaciji kada nije nikada pokrenuo postupak radi predaje u suposjed.

24. Neovisno od naprijed navedenog, okolnost je li tuženik zadržao ključeve od pokretnina, i na koji način, ukoliko i jest istinita (a što tuženik izričito osporava), bila bi po ocjeni ovog suda možebitno relevantna, ukoliko bi tužitelj kao suvlasnik pokretnina tvrdio da je uslijed navedenog nastala štete u vidu nemogućnosti korištenja vozilom u svrhu i funkciji koje vozilo ima u prometu. Međutim, takvu štetu tužitelj niti ne tvrdi da mu je nastala, niti u čemu bi se sastojala, pa da bi sud imao obvezu provoditi dokaze radi utvrđenja takve štete.

25. Iako tužitelj tvrdi da nikada nije dobio ključeve pokretnina u suposjed od tuženika, ne spori kako nikada nije niti podnio zahtjev za predaju ključeva, a niti da se tuženik na takav zahtjev oglušio. Okolnost koju ističe tužitelj da je to zbog pokušaja da se spor riješi na miran način, u suprotnosti je sa zahtjevom u ovom postupku, u kojem se traži naknada štete upravo zbog navodne nemogućnosti da suposjeduje nekretnine krivnjom tuženika.

26. Iz e-mail prepiske između punomoćnika stranaka ovaj sud utvrđuje da se u dopisu navodi kako ključevi u stanu nisu pronađeni, ali da je moguće situacija promijenjena jer tužitelj u stan naknadno nije ulazio, pa niti iz pisane korespodencije između stranaka ne proizlazi da bi tuženik odbio predati ključeve tužitelju, i da bi sud na navedene okolnosti saslušavao svjedoke, i to predložene po tužitelju radi utvrđenja je li tužitelj i gdje ključeve tražio (a nije našao), odnosno svjedoke predložene po tuženiku radi utvrđenja da je ključeve ostavio na točno određenom mjestu ustanu (a koje tužitelj nije našao), kao i jesu li ključevi u stanu ili nisu, te na tu okolnost provodio očevid na licu mjesta radi utvrđenja gdje se ključevi nalaze.

27. Niti u tužbi tužitelj ne navodi kada je točno i na koji način od tuženika zatražio predaju ključeva (već samo da su stranke vodile pregovore oko prodaje pokretnina i podjele iznosa dobivenog prodajom), a niti kada je tuženik i na koji način odbio tužitelju predati ključeve, pa da bi sud utvrđivao je li tužitelj doista onemogućen u suposjedovanju pokretnina.

28. Budući da tužitelj ne dokazuje štetnu radnju na strani tuženika – odbijanje predaje ključeva i dokumentacije tužitelju, jer niti ne tvrdi da bi ikada izričito zatražio predaju ključeva vozila i motora i dokumentacije koja se odnosi na pokretnine od tuženika u suposjed , a da se tuženik na taj zahtjev oglušio, već samo na okolnosti da ključeve nije pronašao u stanu pok. oca stranaka kada je iste tražio, ocjena je ovog suda da činjenica je li tužitelj tražio ključeve od vozila u stanu (očigledno bezuspješno), ili je li tuženik ključeve i dokumentaciju ostavio u stanu i na kojem točno mjestu i kada (ukoliko i jest točna), nema utjecaja na zahtjev za nadoknadu štete u ovom postupku.

29. Ovo jer tužitelj osim što nije dokazao protupravnost u postupanju tuženika, nije dokazao niti štetu koja mu je time nastala, jer umanjenje vrijednosti vozila u razdoblju od jednu godinu i šest mjeseci, nije šteta koja je posjednica odbijanja tuženika da se suvlasnička zajednica razvrgne prodajom i isplatom, jer takav zahtjev od strane tužitelja nikada nije pokrenut, pa ne može niti nastati šteta na način i u opsegu koji potražuje tužitelja u ovom postupku.

30. Šteta zbog nemogućnosti suvlasnika stvari da se istom koristi mora biti konkretizirana, primjerice, troškovi korištenja zamjenskog vozila, kao i naznaka vremenskog razdoblja korištenja drugog vozila, ali istu tužitelj ne specificira.

31. Tuženik niti ne spori da je izvršio odjavu oba vozila , ali opisani podatak nije dostatan za zaključak da je tužitelj kao suvlasnik u suposjedovanju i korištenju vozila onemogućen.

32. Okolnost što je tužitelj zatražio predaju ključeva pokretnina u ovom postupku, ali tek nakon podnošenja tužbe, osim što nije postavljen kao zahtjev za predaju u formalnom smislu, nije relevantna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, kada tužitelj traži isplatu zbog umanjenja vrijednosti vozila u razdoblju od donošenja rješenja o nasljeđivanju pa do dana podnošenja tužbe, a u kojem razdoblju nije pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, a niti postupak za predaju u su posjed.

33. Stoga, kako tužitelj nije dokazao ispunjenje svih pretpostavki za naknadu štete, a osobito ne nastalu štetu, ovaj sud ocjenjuje zahtjev tužitelja u potpunosti neosnivanim.

34. Dakle, sve kada bi se i imalo uzeti da je tuženik nepošteni posjednik od dana donošenja rješenja o nasljeđivanju 14. veljače 2023., jer od tada nije predao primjerak ključeva tužitelju, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije dokazao nastanak štete, koja bi se sastojala u padu vrijednosti vozila. Naime, zahtjev za isplatom vrijednosti vozila tužitelj može tražiti u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice pokretnina, ali u ovom postupku pretpostavke za naknadu štete nije dokazao.

35. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud nalazi zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

36. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

37. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP -a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st.1 Zakona o parničnom postupku, budući je tuženik uspio u sporu, to mu je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a imajući u vidu vrijednost boda (100), i sukladno Tbr. 7 t. 1 priznato pravo na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1 Tarife), trošak pristupa na tri ročišta u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 9. 1 Tarife), uvećano za pdv 25% (iznos od 200,00 eura), sveukupno iznos od 1.000,00 eura, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

39. U preostalom dijelu zahtjev tuženika kao neosnovan i previsoko postavljen, valjalo je odbiti i presuditi kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika