REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-64/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja PLODINE d.d. Rijeka, Radnička 30, OIB: 92510683607, kojeg zastupa punomoćnica Ines Mandekić, odvjetnica u Rijeci, Školjić 10, protiv tuženika URBANISTIČKI INSTITUT HRVATSKE d.o.o. Zagreb, Frane Petrića 4, OIB: 52472680428, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Poldan i dr. u Rijeci, Jadranski trg 4/II, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku URBANISTIČKI INSTITUT HRVATSKE d.o.o. Zagreb, Frane Petrića 4, OIB: 52472680428, u roku od 15 dana platiti tužitelju PLODINE d.d. Rijeka, Radnička 30, OIB: 92510683607, iznos od 76.508,15 eura (sedamdeset i šest tisuća petsto osam eura i petnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentne stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku od 29. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.“

III. Nalaže se tuženiku URBANISTIČKI INSTITUT HRVATSKE d.o.o. Zagreb, Frane Petrića 4, OIB: 52472680428, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju PLODINE d.d. Rijeka, Radnička 30, OIB: 92510683607, troškove parničnog postupka u iznosu od 8.601,12 eura (osam tisuća šesto jedan euro i dvanaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentne stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 76.508,15 eura od 9. travnja 2018. do 28. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1465/2014-46 od 3. srpnja 2017. te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6740/2017 od 7. veljače 2018. tuženiku 9. travnja 2018. isplatio iznos od 576.450,64 kn (sada po tečaju konverzije kune u euro iznos od 76.508,15 eura) na ime parničnog troška. Povodom revizije tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u predmetu poslovni broj Rev-1765/2018 od 24. rujna 2024. donio rješenje kojim su ukinute navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Trgovačkog suda u Rijeci, čime je otpala osnova za naplatu parničnog troška kojeg je tužitelj platio. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za povrat navedenog iznosa, međutim, tuženik nije izvršio vraćanje. Tužbeni zahtjev postavio je na temelju odredbe čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, ističući kako su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1765/2018-2 od 24. rujna 2024. ukinute presude temeljem kojih je tužitelj tuženiku platio trošak postupka pa je osnova za isplatu otpala i tuženik je dužan vratiti iznos koji mu je tužitelj isplatio na ime troška po ukinutim presudama. Sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima tužitelj je postavio i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku od dana plaćanja tj. od 9. travnja 2018. do dana vraćanja. Zato je predložio da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 76.508,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče od 9. travnja 2018. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti te sve činjenice navedene u tužbi, osim onih koje je izričito priznao. Naveo je kako tužitelj nije dostavio dokaz plaćanja iznosa kojeg tvrdi da je platio. Istaknuo je i prigovor zastare jer je od dana koji tužitelj navodi kao datum plaćanja (9. travnja 2018.) do dana podnošenja tužbe proteklo više od 5 godina. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu te je dopunio te navode. Naveo je kako je do dostave rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1765/2018 od 29. travnja 2024. koja je dostavljena tuženiku 28. siječnja 2025. postojala pravna osnova plaćanja pa zato, čak i da je tužitelj izvršio plaćanje, za razdoblje do 28. siječnja 2025. tužitelj ne može potraživati zakonsku zateznu kamatu. Prava osnova eventualnog plaćanja otpala je tek naknadno odnosno dostavom strankama odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a do tada je postojala.

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod navoda iz tužbe. Pozivao se na relevantnu sudsku praksu vezanu za institut stjecanja bez osnove i zastare. Na ročištu održanom 5. veljače 2026. uredio je tužbeni zahtjev tražeći isplatu zakonskih zateznih kamata na glavnicu od 29. siječnja 2025. do isplate.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu. Provedeno je i vještačenje po vještaku ekonomske struke Luciji Crljenko Perković.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za povrat iznosa od 576.450,84 kn u protuvrijednosti u valuti euro preračunato prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22), odnosno u iznosu od 76.508,15 eura kojeg je platio na ime parničnog troška, a na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1465/2014-46 od 3. srpnja 2017. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6740/2017-5 od 7. veljače 2018. koje su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1765/2018-2 od 24. rujna 2024. Dakle, tužitelj je svoju tražbinu prema tuženiku utemeljio na institutu stjecanja bez osnove.

8. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (čl. 1111. st. 2. ZOO-a). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 1111. st. 3. ZOO-a). U konkretnom slučaju su se na strani tužitelja ostvarile pretpostavke za osnovano traženje vraćanja stečenog bez osnove te tužiteljeva tražbina nije zastarjela.

9. Naime, u slučaju kada je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta pravomoćna sudska odluka temeljem koje je tuženik od tužitelja naplatio utuženi iznos i otpala je osnova za naplatu tog iznosa, zastara tužiteljevog prava da od tuženika zahtijeva isplatu tog iznosa za koji je otpala osnova, počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužitelj zaprimio tu ukidnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ovo pravno shvaćanje izraženo je, primjerice, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-320/2023-4 od 5. ožujka 2024. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-9/2025 (prije P-1465/2014, koji se vodi pod novim poslovnim brojem nakon ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i vraćanja na ponovni postupak), utvrđeno je da je tužitelj putem punomoćnika primio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1765/2018-2 od 24. rujna 2024. dana 15. siječnja 2025. Prema tome, a kako je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 3. veljače 2025. jasno je da nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

10. Nadalje, u provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da je ovdje tužitelj dana 9. travnja 2018. na temelju pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P- 1465/2014-46 od 3. srpnja 2017. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6740/2017-5 od 7. veljače 2018. isplatio ukupan iznos od 576.450,64 kn koji čini parnični trošak s obračunatom zakonskom zateznom kamatom na račun odvjetnika Saše Poldana. Navedeno je sud utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka Lucije Crljenko Perković koja je ovu činjenicu utvrdila iz relevantnih isprava – analitičke konto kartice konta 24901 iz poslovnih knjiga tužitelja za datum 9. travnja 2018. te iz potvrde banke o izvršenoj transakciji tužitelja na račun odvjetnika Saše Poldana koje isprave se nalaze u spisu (stranica 32, 70 i 71 spisa). Kako je nalaz vještaka sačinjen na temelju relevantne dokumentacije u čiju vjerodostojnost sud nije imao razloga sumnjati te je vještakinja na temelju te dokumentacije iznijela jasan zaključak o tome kome je, kada i na temelju koje osnove isplata izvršena, sud je taj nalaz u cijelosti prihvatio kao stručan, objektivan i potpun.

11. Odvjetnik Saša Poldan je u postupku poslovni broj P-1465/2014, kao i u ovom postupku, bio punomoćnik ovdje tuženika. Iz navedenog proizlazi da je on u ime i za račun tuženika primio iznos dosuđenog parničnog troška s pripadajućim kamatama, odnosno da je tužitelj predmetnu uplatu, postupajući po pravomoćnoj presudi, uplatio tuženikovom punomoćniku za korist ovdje tuženika. Dakle, tuženikov punomoćnik je predmetni iznos primio u ime i za račun tuženika, a što predstavlja i njegovo zakonsko ovlaštenje sukladno odredbi čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a. Isplatom navedenog iznosa na temelju pravomoćne presude došlo je do povećanja imovine tuženika i istovremenog smanjenja tužiteljeve imovine. Međutim, uslijed ukidanja presude ovog suda poslovni broj P-1465/2014-46 od 3. srpnja 2017. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6740/2017-5 od 7. veljače 2018. rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1765/2018-2 od 24. rujna 2024., otpala je osnova po kojoj je u imovinu tuženika prešla imovina tužitelja te tuženik osnovano traži vraćanje isplaćenog iznosa sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a.

12. Tužitelj ima pravo tražiti i zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos i to od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka tuženiku od kada se stjecatelj (ovdje tuženik) u konkretnom slučaju smatra nepoštenim, sukladno odredbi čl. 1117. st. 2. ZOO-a. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-9/2025 utvrđeno je da je tuženik primio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1765/2018-2 od 24. rujna 2024. dana 28. siječnja 2025. (dostavom tog rješenja njegovom punomoćniku – odvjetniku Saši Poldanu). S obzirom na navedeno, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na iznos koji je platio tuženiku od 29. siječnja 2025., kako je to i zatražio na ročištu održanom 5. veljače 2026. sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a s time da su tužitelju kamate dosuđene po stopi propisanoj za ostale odnose sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a s obzirom na to da se tužiteljeva tražbina temelji na stečenom bez osnove, a ne na trgovačkom ugovoru.

13. S obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev je prihvaćen sukladno odredbi čl. 1111. st. 3., 1117. st. 2. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a te je presuđeno kao u točki I. izreke presude.

14. Kako je tužitelj zatražio zakonske zatezne kamate po većoj stopi od one koja mu pripada sukladno zakonu, njegov zahtjev koji prelazi pripadajuću stopu zakonske zatezne kamate je odbijen te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

15. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 1.154,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa), za sastav podnesaka od 26. svibnja 2025. i 28. svibnja 2025. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za pristup ročištima od 10. lipnja 2025. i 5. veljače 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od 50,00 eura za sastav opomene pred tužbu (Tbr. 37. st. 1. Tarife, stranica 29 spisa), iznos od 50,00 eura za sastav podneska od 8. listopada 2025. jer se ne radi o obrazloženom podnesku unatoč tome što se njime tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka ističući da isti prihvaća(Tbr. 8. t. 4. Tarife), iznos od 1.467,50 eura na ime pripadajućeg PDV-a (Tbr. 42. Tarife), iznos od 600,00 eura na ime troškova vještačenja (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te iznos od po 331,81 eura na ime pristojbe na tužbu i presudu (Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023) u vezi sa čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23), odnosno ukupno 8.601,12 eura. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u vezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16. Odluka iz izreke rješenja donesena je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj djelomično povukao tužbu u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, a tuženik se tom povlačenju nije protivio.

U Rijeci 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.