REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2627/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja JŠ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 6. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio upravnu tužbu zbog šutnje uprave. Navodi da je tuženik, dopisom KLASA: 050-01/24-01/5559, URBROJ: 511-07-100-25-6 od 27. veljače 2025. postupao u predmetu tužitelja, nakon čega je tužitelj 12. ožujka 2025. podnio prigovor pozivajući se na članak 122. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojem čelnik tijela o prigovoru mora odlučiti rješenjem u roku od osam dana. Kako o prigovoru nije odlučeno u propisanom roku, tužitelj je 11. travnja 2025. podnio žalbu zbog šutnje administracije. Tužitelj ističe da o toj žalbi do dana podnošenja tužbe nije odlučeno, iako je proteklo gotovo tri mjeseca. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud u upravnom sporu zbog šutnje uprave usvoji tužbu i naloži tuženiku da u roku od 60 dana donese odluku o žalbi od 11. travnja 2025. podnesenoj zbog propuštanja odlučivanja o prigovoru od 12. ožujka 2025. u predmetu koji se vodi pod navedenom klasom i urbrojem. Također predlaže da sud naloži tuženiku naknadu troškova postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je na zahtjev tužitelja od 13. prosinca 2024. Policijska uprava osječko-baranjska odgovorila dopisom od 2. siječnja 2025., koji je punomoćniku tužitelja dostavljen elektroničkom poštom 7. siječnja 2025., a potom i redovnom poštom, pri čemu iz dostavnice proizlazi da je odgovor zaprimljen 4. ožujka 2025. U tom odgovoru tužitelj je obaviješten o policijskom postupanju vezanom uz plovilo kojim je upravljao državljanin Poljske, pri čemu je zbog počinjenog prekršaja primijenjena policijska ovlast uzapćenja plovila sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima te Pravilniku o načinu postupanja policijskih službenika. Također je navedeno da je protiv imenovanog Lučkoj kapetaniji Vukovar proslijeđena obavijest o počinjenju prekršaja te da je plovilo predano toj kapetaniji na daljnje postupanje. Tuženik dalje navodi da je tužitelj 19. veljače 2025. podnio prigovor čelniku tijela tvrdeći da nije dobio odgovor na svoj zahtjev, na što je Policijska uprava osječko-baranjska dopisom od 27. veljače 2025. izvijestila punomoćnika tužitelja da je odgovor na podnesak već dostavljen. Nadalje ističe da su zaprimljeni prigovor čelniku tijela od 12. ožujka 2025. te žalbe zbog šutnje administracije od 13. ožujka 2025. i 11. travnja 2025., na koje je tužiteljev punomoćnik dobio očitovanja dopisima od 28. ožujka 2025. i 23. travnja 2025. Slijedom navedenog, tuženik smatra da u konkretnom slučaju nema šutnje uprave jer je na sve podneske tužitelja odgovoreno, zbog čega predlaže da sud tužbu odbaci, a podredno odbije kao neosnovanu.
3. Sud je utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.
4. Iz dostavljenih isprava proizlazi da je tužitelj dana 13. prosinca 2024. godine podnio podnesak Postaji granične policije Beli Manastir kojim je ukazao na navodno nezakonito postupanje policijskih službenika te zatražio obavijest o eventualno pokrenutim postupcima i povrat oduzetih stvari. Postupajući po navedenom podnesku, Policijska uprava osječko-baranjska je provela provjere te dopisom KLASA: 050-01/24-01/5559, URBROJ: 511-07-100-25-4 od 2. siječnja 2025. godine obavijestila tužitelja o utvrđenim činjenicama i razlozima postupanja policijskih službenika. Nakon toga je Policijska uprava osječko-baranjska dopisom KLASA: 050-01/24-01/5559, URBROJ: 511-07-100-25-6 od 27. veljače 2025. izvijestila odvjetnički ured tužitelja da je navedeni odgovor već ranije pokušala dostaviti telefaksom, da je dostavljen elektroničkom poštom te ga ponovno dostavila u prilogu. Tužitelj je potom 12. ožujka 2025. podnio prigovor na navedeni dopis, smatrajući da ne predstavlja zakonito očitovanje, te se pozvao na odredbe Zakona o općem upravnom postupku, zahtijevajući postupanje po prigovoru, a nakon toga žalbu zbog šutnje jer nije odlučeno o tom prigovoru.
5. Sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 156. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP). Naime, tom se odredbom uređuje zaštita osobe protiv drugog postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje, a kojim se neposredno zadire u pravo, obvezu ili pravni interes osobe, pri čemu takvo postupanje mora trajati ili njegove posljedice moraju trajati u trenutku izjavljivanja prigovora. U predmetnom slučaju prigovor tužitelja nije usmjeren protiv takvog postupanja, već protiv sadržaja dopisa tuženika od 27. veljače 2025., kojim se tužitelja samo obavještava o načinu dostave ranijeg dopisa od 2. siječnja 2025. i isti dopis ponovno dostavlja. Takav dopis predstavlja informativnu obavijest o postupanju po predstavci tužitelja i ne predstavlja upravnopravno postupanje kojim bi se neposredno zadiralo u njegovo pravo, obvezu ili pravni interes. Slijedom navedenog, prigovor tužitelja ne može se smatrati prigovorom u smislu članka 156. ZUP-a, pa stoga neodlučivanje o tom prigovoru ne može predstavljati šutnju uprave u smislu članka 3. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS).
6. Prema odredbi članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Budući da dopis od 27. veljače 2025. ne predstavlja upravni akt niti drugo upravnopravno postupanje kojim se zadire u pravo, obvezu ili pravni interes tužitelja, javnopravno tijelo nije bilo dužno donijeti rješenje, pa neodlučivanje o prigovoru podnesenom protiv takve obavijesti, kao ni o žalbi zbog propuštanja odlučivanja o tom prigovoru, ne može predstavljati šutnju uprave u smislu članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a.
8. Sud primjećuje da tužitelj, putem svog opunomoćenika (odvjetnik Karlo Novosel), podnošenjem prigovora protiv dopisa koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja isključivo informativnu obavijest, a potom i podnošenjem pravnih lijekova zbog navodne šutnje uprave, nastoji stvoriti privid postojanja upravne stvari te time konstruirati šutnju uprave kao pretpostavku za pokretanje upravnog spora. Takvo procesno postupanje predstavlja pokušaj stvaranja pretpostavki za vođenje upravnog spora u situaciji u kojoj javnopravno tijelo nije dužno donijeti upravni akt niti odlučiti o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke. Sud stoga ocjenjuje da institut šutnje uprave u konkretnom slučaju nije primijenjen u skladu s njegovom svrhom, koja je osigurati sudsku zaštitu u situacijama kada javnopravno tijelo propušta odlučiti o upravnoj stvari, a ne omogućiti pokretanje upravnih sporova osporavanjem informativnih dopisa tijela.
9. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelji nisu uspjeli u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njihovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 6. ožujka 2026.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. Odvjetnik Karlo Novosel – elektroničkim putem
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
