Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-103/2020-117

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u parničnom predmetu tužiteljice AT iz [adresa], **.**.1990. OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Jeleni Demetrović, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, Područni ured Slavonski Brod (ranije Centar za socijalnu skrb Slavonski Brod, Slavonski Brod, Naselje Slavonija I 13, OIB: 21748116747), zastupanog po punomoćniku Kreš imiru Pencinger, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi zaštite dostojanstva radnika i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 21. siječnja 2026., u nazočnosti tužiteljice i njezine punomoćnice odvjetnice Jelene Demetrović i punomoćnika tuženika odvjetnika Krešimira Pencingera, a presude javno objavljene 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužiteljici AT iz [adresa], **.**.1990., OIB [osobni identifikacijski broj], povrijeđeno njeno pravo na dostojanstvo, čast, ugled i duševno zdravlje za vrijeme rada kod tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Slavonski Brod, OIB 52966791065 i to uznemiravanjem od nadređene ( sada bivše) ravnateljice tuženika ATH.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Slavonski Brod, OIB 52966791065, Naselje Slavonija I bb, Slavonski Brod da tužiteljici AT iz [adresa], **.**.1990., OIB [osobni identifikacijski broj] isplati na osnovu izgubljene dobiti sljedeće iznose:

– iznos od 259,02 eur bruto, za travanj 2020. godine, s dospijećem na dan 15. svibanj 2020. godine

– iznos od 340,82 eur bruto, za svibanj 2020. godine, s dospijećem na dan 15. lipnja 2020. godine

– iznos od 701,47 eur bruto, za lipanj 2020. godine, s dospijećem na dan 15. srpnja 2020. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za srpanj 2020. godine, s dospijećem na dan 15. kolovoza 2020. godine

– iznos od 695,81 eur bruto, za kolovoz 2020. godine, s dospijećem na dan 15. rujna 2020. godine

– iznos od 219,54 eur bruto, za rujan 2020. godine, s dospijećem na dan 15. listopada 2020. godine

– iznos od 168,56 eur bruto, za listopad 2020. godine, s dospijećem na dan 15. studeni 2020. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za studeni 2020. godine, s dospijećem na dan 15. prosinac 2020. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za prosinac 2020. godine, s dospijećem na dan 15. siječanj 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za siječanj 2021. godine, s dospijećem na dan 15. veljača 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za veljaču 2021. godine, s dospijećem na dan 15. ožujak 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za ožujak 2021. godine, s dospijećem na dan 15. travanj 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za travanj 2021. godine, s dospijećem na dan 15. svibnja 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za svibanj 2021. godine, s dospijećem na dan 15. lipnja 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za lipanj 2021. godine, s dospijećem na dan 15. srpanj 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za srpanj 2021. godine, s dospijećem na dan 15. kolovoz 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za kolovoz 2021. godine, s dospijećem na dan 15. rujan 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za rujan 2021. godine, s dospijećem na dan 15. listopad 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za listopad 2021. godine, s dospijećem na dan 15. studeni 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za studeni 2021. godine, s dospijećem na dan 15. prosinac 2021. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za prosinac 2021. godine, s dospijećem na dan 15. siječanj 2022. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za siječanj 2022. godine, s dospijećem na dan 15. veljača 2022. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za veljaču 2022. godine, s dospijećem na dan 15. ožujka 2022. godine

– iznos od 818,45 eur bruto, za ožujak 2022. godine, s dospijećem na dan 15. travnja 2022. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za travanj 2022. godine, s dospijećem na dan 15. svibanj 2022. godine

– iznos od 695,82 eur bruto, za svibanj 2022. godine, s dospijećem na dan 15. lipnja 2022. godine

– iznos od 277,46 eur bruto, za lipanj 2022. godine, s dospijećem na dan 15. srpnja 2022. godine

– iznos od 225,62 eur s dospijećem od 6. srpnja 2020.g.

– iznos od 477,80 eur

– iznos od 464,52 eur s dospijećem od 1. srpnja 2020.g. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. prosinca 2022.g., a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate, sa stopom zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava određuje se , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tnih poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Slavonski Brod, OIB 52966791065 Naselje Slavonija I bb, Slavonski Brod da tužiteljici AT iz [adresa], **.**.1990., OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati novčanu naknadu u iznosu od 10.432.28 EUR sa stopom zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava određuje se , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tnih poena, koja teče od dana presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Slavonski Brod, OIB 52966791065 Naselje Slavonija I bb, Slavonski Brod da tužiteljici AT iz [adresa], **.**.1990., OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka, sa stopom zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava određuje se , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tnih poena, koja teče od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana„

II. Nalaže se tužiteljici AT iz [adresa], **.**.1990., OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Slavonski Brod, OIB 52966791065 naknadi troškove parničnog postupka u iznos od 11.500,00 EUR sa stopom zateznih kamata uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tnih poena, koja teče od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi zaštite dostojanstva radnika (mobing) i naknade štete.

2. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj je navela kako je diplomirana pravnica s položenim pravosudnim ispitom te je zaposlena u Centru za socijalnu skrb [adresa] na radnom mjestu voditelj Odjela za novčane naknade. Tužiteljica je Sindikalni povjerenik radnika od 2017.g. kada je imenovana Odlukom Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske broj 189/17 od 11. listopada 2017.g. Tužiteljica je bila i predstavnik radnika i kao takva član Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod do lipnja 2020. U Centru za socijalnu skrb Slavonski Brod za vrijeme pandemije COVID- 19, od ožujka 2020.g. do lipnja 2020.g. nisu provođene mjere zaštite radi suzbijanja epidemije virusa COVID-19 niti se pridržavalo uputa sukladno preporuci Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske i Zavoda za javno zdravstvo. AT , kao sindikalnom povjereniku , nerijetko su se obraćali radnici koji su bili zabrinuti zbog ne provođenja mjera zaštite radi suzbijanja pandemije virusa COVID-19. Naime, radnici nisu radili u grupama "14 dana rad od kuće, 14 dana rad na poslu" kako je to određeno Odlukom Ministarstva i Odlukom Centra, već je dolazilo do miješanja djelatnika iz skupine u skupinu, djelatnici nisu imali dezinfenkcijska sredstva niti im je mjerena temperatura, primali su stranke u prostorijama u kojima nije bio dovoljan razmak između djelatnika i dr. Tužiteljica je pokušala nekoliko puta dogovoriti sastanak s ravnateljicom ATH, radi dogovora oko provođenja predmetnih mjera, ali bez uspjeha , sve je rezultiralo glasnim vikanjem ravnateljice na tužiteljicu u prizemlju zgrade, u prisutnosti GTH, omalovažavala ju je, grubo verbalno uznemirila izgovarajući joj riječi da "tko je ona da se njoj tako obraća, da je ovdje ravnateljica ona, a ne tužiteljica, da unosi nemir, da svatko zna kako tko radi, da je nesposobna i sl." Toliko je glasno vikala da su je čuli djelatnici koji su zatekli u prizemlju.

2.2. Dana 1.4.2020.g. u uredu NTH tužiteljica se susrela sa ravnateljicom ATH, te na upit tužiteljice mogu li razgovarati vezano za mjere obiteljsko-pravne zaštite, i tumačenje koje joj nije proslijeđeno kao voditelju mjera obiteljsko pravne zaštite, ravnateljica je podigla ruku u zrak, zauzela obrambeni stav i glasno izjavila: "Nemam vremena za tebe!! Pozvat ću te kada budem htjela!! Ja sam ovdje ravnateljica!! ". Na upit kako nikada nema vremena kada ju tužiteljica treba, ista izjavljuje:" Nemam!! " . Na upit kad ju planira pozvati, da već danima ne može doći do nje, ista izjavljuje: "Ne znam!! Kada ja to budem smatrala potrebnim!!" Na upit zašto se tako ponaša, da su oni javna ustanova, a ne privatna firma, da ima pravo znati tumačenja, ista izjavljuje: "Ja odlučujem kome ću što dati, a ne ti!! Ja sam ovdje ravnateljica!!". Budući ravnateljica ATH nije htjela saslušati tužiteljicu niti ništa poduzeti u pogledu primjene preporučenih mjera, dana 31. ožujka 2020.g. tužiteljica je usmeno podnijela prijavu Sindikatu zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, protiv ravnateljice Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod ATH, a zbog neprovođenja mjera zaštite i nepridržavanja uputa Stožera civilne zaštite i odluke MDOMSP-a o organizaciji rada centra za socijalnu skrb i pružatelja usluga socijalne skrbi za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19. Ravnateljica ATH je bila upoznata da će prijava biti podnesena dana 31. ožujka 2020.g. Prema savjetu Sindikata, AT je dana 2. travnja 2020.g. protiv ravateljice ATH, a zbog naprijed navedenih razloga, podnijela i pisanu prijavu. Po predmetnoj prijavi održane su dvije izvanredne sjednice Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb i to 7. travnja 2020.g. i 17. travnja 2020.g., ali je odgođeno donošenje odluke o predmetnoj prijavi.

2.3. Na sjednici Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod, osim članova Upravnog vijeća bila je prisutna i ravnateljica ATH ( koja nije član Upravnog vijeća ) te je vrijeđala i omalovažavala tužiteljicu, govoreći ne točne podatke i na taj način pokušavajući umanjiti važnost prijave, navodeći da tužiteljica unosi nemir u kolektiv, da nije tužiteljica ravnateljica, da je djelatnicima dana 23.3.2020.g. samoinicijativno dostavila Odluku / Naputak, da na to nije imala pravo, te da ponašanje tužiteljice treba sankcionirati. Od 6. travnja 2020.g. do **.**.2020., AT je bila raspoređena na rad od kuće, a od 20. travnja 2020.g. do 30. travnja 2020.g. trebala je raditi u prostorijama Centra za socijalnu skrb. Međutim, ravnateljica, odmah ujutro, 20. travnja 2020.g. oko 7:30, saziva kratki sastanak u prisutnosti djelatnika odjela. Izgovara da tužiteljica stvara nemir, obavještava djelatnike da će voditelj odjela biti GTH. Mimo rasporeda ju šalje kući, u prisutnosti trećih osoba, bez prethodne najave, namjerno ju izolira od ostalih djelatnika, što je kod tužiteljice izazvalo osjećaj poniženja, straha i uznemirenosti. Na traženje tužiteljice novog rasporeda o organizaciji rada, ista je pred svima izjavila da je ona ravnateljica te da će ona odlučiti hoće li joj dostaviti novi raspored.

2.4. Nakon naprijed opisanih događaja, tuženik donosi Odluku broj klasa: 113-01/20-01/1, ur. broj: 2178/01-28-01-01-20-2 od 2. travnja 2020.g. kojom se u toč. I AT, dipl. pravnicu, radnicu Centra, razriješava dužnosti voditelja Odjela za novčane naknade, a u toč. II određuje da odluka stupa na snagu dana 2. travnja 2020.g., te je tužiteljica i dalje izložena pritiscima i vrijeđanjima od strane ravnateljice Centra za socijalnu skrb ATH, ista ju ignorira i ne pozdravlja. Predmetna odluka je donesena kao rezultat odnosa ravnateljice ATH prema tužiteljici kako bi pokazala svoju nadmoć i snagu u odnosu na tužiteljicu. Isto potvrđuje činjenica da tužiteljica funkciju voditelja odjela za novčane nakande obavlja već unazad nekoliko godina, za mandata već 3 ravnatelja, da nikada nije bilo pismeno niti usmeno opomenuta, da se protiv nje nikada nije vodio nikakav postupak. U Odjelu novčane naknade nikada nije bilo zaostataka, te je svoj posao obavljala stručno i profesionalno. Predmetna odluka je nedopuštena i nezakonita, bez pravnog učinka i ista je u suprotnosti sa odredbama Ugovora o radu, Kolektivnom ugovoru, Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i Zakonu o radu. Prilikom donošenja predmetne odluke, ravnateljica se pozivala na Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod, koji nije usklađen s Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi, niti s Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima u javnim službama. Za istaknuti je i da čl. 5 Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod, na temeljem kojeg je donesena Odluka, nema nikakve poveznice s donošenjem odluke. Sukladno odredbama Zakona o radu, radnika nije moguće jednostrano rasporediti na druge poslove jer su ugovori o radu dvostrani akti i ne mogu se mijenjati jednostranom odlukom jedne ugovorne strane. Naprijed navedeno je poznato i tuženiku, ali ipak donosi jednostranu odluku kojom se tužiteljica razrješava sa svog radnog mjesta voditelja Odjela za novčane naknade, umjesto postupanja sukladno zakonskim odredbama. Poslodavac je donošenjem predmetne odluke, radnika AT stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na njezine dosadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale zaposlenike, radi zaštite njenih prava nije obavijestio Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske niti je od Sindikata, sukladno zakonskim propisima, zatražio suglasnost temeljem članka 66. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Prilikom uručivanja Odluke o razrješenju sa mjesta voditelja odjela, poslodavac nije postupio niti po pravilima Uredbe o uredskom poslovanju da Odluku tužiteljici dostavi putem interne dostavne knjige, a niti po pravilima Zakona o općem upravnom postupku poštujući odredbe o osobnoj dostavi preporučenom pošiljkom kako se osobna dostava pismena i vrši. Poslodavac je predmetnu Odluku u otvorenom obliku (ne u zatvorenoj omotnici kako se vrši dostava) samo odložio u poštanski pretinac tužiteljice, čime je svim djelatnicima omogućeno da Odluku ravnateljice imaju na uvid prije uvida tuž iteljice koja u vrijeme dostave pismena nije radila u prostorijama Centra, već od kuće, čime je tužiteljicu pred svima dovela u nepovoljan položaj.

2.5. Iz naprijed navedenih razloga, Upravno vijeće Centra za socijalnu skrb je, zahtjev za zaštitu prava koji je tužiteljica uložila na navedenu odluku, usvojio i dana 11. svibnja 2020.g. donio Odluku broj 01/02-20 od 11. svibnja 2020.g. kojom je u toč. I usvojilo zahtjev za zaštitu prava, a u toč. II je odluku Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod broj klasa: 113- 01/20-01/1, ur. broj: 2178/01-28-01-01-20-2 od 2. travnja 2020.g. stavio izvan snage. Slijedom iznesenog, AT je i dalje na radnom mjestu voditelja Odjela za novčane naknade. Međutim, istoj plaća – naknada za mjesec travanj 2020.g., mjesec svibanj 2020.g. i mjesec lipanj 2020.g. nije obračunata po koeficijentu za radno mjesto voditelja odjela za novčane naknade kao u mjesecu ožujku i ranije, već za radno mjesto pravnik u odjelu za novčane naknade, a što je nezakonito. Tuženik je pozvan da postupi po Odluci Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod broj 01/02-20 od 11. svibnja 2020.g. i da isplati razlike plaće koja je pogrešno obračunata, međutim Centar za socijalnu skrb Slavonski Brod po istom nije postupio. Naime, ravnateljica VTH ne želi prihvatiti odluku Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod i odbija postupiti po predmetnoj odluci Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb, te tužiteljici obračunava i isplaćuje manju plaću, te joj ne dostavlja obračunske liste plaće temeljem ZR-a. I takvim ponašanjem, tužiteljica je u odnosu na njezine dosadašnje uvjete rada u odnosu na ostale zaposlenike, stavljena u nepovoljniji položaj. Prema opisu radnog mjesta, tužiteljica je organizirala zaduženje i primopredaju predmeta među radnicima koji su u njezinom odjelu. Međutim, ravnateljica ATH, nakon što je uvidjela da tablice zaduženih i preuzetih predmeta potpisuje tužiteljica, ista donosi odluku o zaduženju predmeta u Odjelu novčane naknade od 20. ožujka 2020.g. kako bi onemogućila tužiteljicu da potpisuje predmetne tablice već da isto isključivo radi ona, a što je u suprotnosti s dosadašnjom praksom, naputcima resornog Ministarstva i pravilima rada. Zaduženje predmeta djelatnicima je radila AT kao voditelj odjela, a ne ravnateljica ATH koja nije niti imala uvid u predmete koji se zadužuju djelatnicima.

2.6. Rješenja koja svakodnevno donese tužiteljica u predmetima koje ima zadužene u radu, svakodnevno treba potpisati ravnatelj / zamjenik ravnatelja / drugi ovlašteni potpisnici. Međutim, ravnateljica ATH, tužiteljici nije po nekoliko dana (5, 7, 10) potpisivala rješenja stvarajući joj tako zaostatke, i dovodeći ju u situaciju da svoj posao ne može odraditi u roku i na vrijeme. Naime, ukoliko rješenja, do određenog datuma u mjesecu (20-og ili 30-og u mjesecu) ne budu dostavljena u računovodstvo, strankama ili kasni isplata ostvarenog prava ili kod prestanaka prava sa datumom se od stranaka potražuju neosnovano primljena sredstva (naknada štete što tužiteljici stvara dodatan nepotreban posao). Rok za potraživanje sredstava od Ministarstva je svakog 20-og u mjesecu (do tada moraju sva rješenja biti napisana, potpisana, upisana u internu dostavnu knjigu, otpremljena, dostavljena računovodstvu, obrađena od strane računovodstva). Tužiteljica je rješenja pisala svakodnevno, dnevno po 10, 15 ili 20 rješenja ovisno o intenzitetu dostavljenih predmeta u rad. Svakodnevno je znala moliti ravnateljicu da joj potpiše rješenja (jer se primjerice bliži obračun). Njezina nepotpisana rješenja su bila kod ravnateljice sustavno po nekoliko dana (5,7,10 dana), a dostavljala bi joj ih potpisane pola sata prije zadnjeg roka za dostavu rješenja računovodstvu (u zadnjih pola sata prije zaključenja obračuna). Primjerice, ako je rok za predaju računovodstvu 20-og do 10:00 sati, rješenja napisana unazad nekoliko dana bi joj se sa potpisa od ravnateljice vratila u 09:30 sati ili 09:45. Tako se tužiteljici znalo događati da je, zbog nepotpisivanja po nekoliko dana predmeta od strane ravnateljice, u jednom danu morala otpremiti mnoštvo predmeta napisanih unazad nekoliko dana, a da prethodno danima nije otpremila niti jedan predmet jer su predmeti stajali kod ravnateljice i čekali potpis.

2.7. Zbog sustavno dugog zadržavanja predmeta tužiteljice od strane ravnateljice, i po nekoliko dana, uvijek je tužiteljica pred obračun bila u stresu jer joj ravnateljica nije željela potpisati rješenja na vrijeme, tako da je tužiteljica postupak koji traje 3, 5 ili 7 dana, bila sustavno prisiljena , da ju stranke ne bi nazivale zbog neodrađenog posla ili da bi izbjegla nepotrebne postupke naknade štete, odraditi u pola sata ili 15 minuta. Ovakvo ponašanje ravnateljice prema tužiteljici se sustavno događalo svaki mjesec.

2.8. Dana 05.lipnja 2020, na stručnom vijeću kojeg ravnateljica nije član (ista pozvana da izlaže točku 3 dnevnog reda), ravnateljica je prepričavala i upoznala sve prisutne djelatnike (treće osobe) da je podnijela kaznenu prijavu protiv tužiteljice i predsjednice Sindikata, što je kod tužiteljice izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti, sve u cilju da bi ju pred svima degradirala i dovela u nepovoljniji položaj, te navela da je ponašanje tužiteljice za izvanredni otkaz. Također je dana 18.svibnja 2020. na jutarnjoj kavi, pred trećim osobama, prepričavala da je podnijela kaznenu prijavu protiv tužiteljice. Tužiteljica je zbog stresa uzrokovanog na poslu, a koji je uzrokovalo naprijed navedeno ponašanje ravnateljice ATH prema njoj, morala zatražiti lječničku pomoć jer se nekontrolirano tresla, počela gubiti na težini, imala stalne glavobolje, umor, nesanice. Ista je zbog svog zdravstvenog stanja, uzrokovanog ponašanjem ravnateljice, bila pod terapijom, te je uzimala i tablete za smirenje jer je jedino na taj način mogla funkcionirati. Opisano ponašanje ravniteljice ATH predstavlja psihičko zlostavljanje na radnom mjestu kod kojega postoji kauzalna veza između ponašanja zlostavljača i željene posljedice, odnosno štete koju trpi radnik, i to po njegovo zdravlje ili s ciljem da se radnik ukloni s njegovog radnog okruženja. Podnesena je i pritužba vezana za zaštitu dostojanstva radnika, ali poslodavac nije u roku odgovorio na pritužbu jer, iako je sukladno čl. 134 Zakona o radu dužan imenovati osobu ovlaštenu za primanje i rješavanje pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika, isti nije imenovao osobu koja o istom može odlučiti.

2.9. Prema izričitoj odredbi ZR-a, ponašanje djelatnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje povreda je obveze iz radnog odnosa i poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava njegovo zdravlje radnika te je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, a ugrožavanje položaja poslodavca prilikom ispunjavanja ovih obveza prema nekom radniku treba tretirati kao povredu obveza iz radnog odnosa od strane počinitelja mobinga. Najvažnije odredbe Zakona o radu koje se mogu primjenjivati i na mobing sadržane su u čl. 7. i čl. 111. Zakona o radu. Prema odredbi iz čl. 7. ZR- a, jedno od temeljnih prava radnika iz radnog odnosa je pravo da prilikom pobližeg određivanja mjesta i načina obavljanja rada od strane poslodavca budu poštovana njegova prava i dostojanstvo te da mu se osiguraju uvjeti za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Prema odredbi čl. 111. st. 2. ZR-a, pravo radnika na naknadu štete koju je pretrpio na radu ili u vezi s radom odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac i za tu štetu odgovara po općim propisima obveznog prava. Kada radnik doživljava psihofizički teror na radnom mjestu, tada su povrijeđena njegova prava i dostojanstvo, ugroženo je njegovo zdravlje pa može tražiti sudsku zaštitu temeljem ZOO-a, a što ovim putem tužiteljica i čini. Konkretno, to znači da radnik koji je izložen mobingu može ostvarivati sudsku zaštitu temeljem onih odredbi ZOO -a kojima su propisana pravila o odgovornosti za štetu. Navedeno ponašanje ravnateljice prema tužiteljici traje već duže vrijeme, ali se da zaključiti da tužiteljica nedopušteno ponašanje ravnateljice nije prepoznala na vrijeme. Isto je eskaliralo nizom događanja prije i nakon podnošenja prijave tužiteljice protiv ravnateljice Centra. Ravnateljica je tužiteljicu 2017.g. prvo pokušala smijeniti sa mjesta voditelja odjela. Također 2017.g. ravnateljica je tužiteljicu, nakon što je ista od strane radnika imenovana za predstavnika radnika u Upravnom vijeću Centra, osobno pozvala u svoje prostorije Ureda ravnatelja te joj se obratila da odstupi sa mjesta predstavnika radnika u upravno vijeće jer je to mijesto trebalo biti namijenjeno za GT. Ravnateljica je 2019.g. odredila da unutarnji nadzor nad tužiteljičinim predmetima (koja je voditelj odjela, ima 15 godina staža, zaposlena je na neodređeno vrijeme i ima položen pravosudni ispit) provode ne kompetentne osobe odnosno ĐTH sa završenom višom stručnom spremom i NT, tada zaposlen na određeno vrijeme i sa samo 3 godine radnog staža. Tužiteljica se tom prilikom žalila OTH koja je pisala plan i program unutarnjeg nadzora, a koja je tada odgovorila tužiteljici: to se moraš obratiti ravnateljici koja određuje koje osobe će provoditi unutarnji nadzor, ja sa tim nemam apsolutno ništa. Nakon što je tužiteljica podnijela prigovor na zapisnik o provedenom unutarnjem nadzoru, ravnateljica predmetni prigovor nikada nije proslijedila Upravnom vijeću Centra ni Ministarstvu na koga je prigovor i naslovljen (žalbe i prigovori se drugostupanjskom tijelu dostavljaju putem prvostupanjskog tijela), a sve kako bi tužiteljicu dovela u nepovoljan položaj onemogućivši joj da iskoristi svoje zakonsko pravo prigovora. ATH je protiv tužtieljice podnjela Općinskom sudu u Slavonskom Brodu privatnu tužbu radi kaznenog djela klevete. Uzimajući u vidu upornost nadređenih u provedbi diskriminatornog ponašanja prema tužiteljici, intenzitet i duljinu trajanja, kao i posljedice takve situacije koje su se manifestirale na tužiteljicu tako što se uslijed neprimjerene situacije u radnoj sredini (nezakoniti premještaj, ne davanje informacija, ignoriranje i omalovažavanje) fizički i psihički razboljela, dakle sve okolnosti konkretnog slučaja, tužiteljica ocjenjuje da je pretpila neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 kn. Zbog privremene nesposobnosti za rad tužiteljica je za mjesec travanj 2020.g. primila plaću u iznosu od 7.548,37 kn umjesto pune plaće u iznosu od oko 9.500,00 kn, za mjesec svibanj 2020.g. je primila plaću u iznosu od 6.932,06 kn umjesto plaće 9.500,00 kn , za mjesec lipanj 2020.g. primila plaću 4.214,71kn umjesto plaće u iznosu od 9.500,00 kn te je izgubila zaradu u iznosu od 9.804,86 kn. Predmetni obračuni plaće su prema koeficijentu broj 1400 za radno mjesto pravnika u odjelu za novčane naknade, a ne po koeficijentu 1492 za voditelje Odjela novčane naknade. Tužiteljici je ukinuta, zbog bolovanja na koje je otišla zbog stresa na poslu, mjera obiteljsko pravne zaštite u obitelji A, koja je trebala trajati do 12 mjeseca 2020.g. (od 4 – 12 mjeseca svaki mjesec 400,00 kn te je na taj način tužiteljica izgubila zaradu u iznosu od 3.600,00 kn. Zbog krivnje poslodavca nije iskoristila 10 dana godišnjeg odmora za 2019.g. koji se morao iskoristiti do 30.6.2020.g. što iznosi 3.500,00 kn. Tužiteljica je izgubila i zaradu kao član povjerenstva Općine Bebrina, MO Klakar, za parlamentarne izbore koji su održani 5. srpnja 2020.g. u iznosu od 1.700,00 kn.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se u cijelosti protivi tužbi, navodima iz tužbe i postavljenim tužbenim zahtjevima, predlaže sudu nakon provedenog dokaznog postupka tužbene zahtjeve tužiteljice odbiti kao neosnovane. Za razumijevanje predmetnog spora potrebno je iznijeti niz činjenica koje će sudu poslužiti da sagleda cjelokupnu sliku radi spoznaje pozadine pokrenutog spora i stvarnih ciljeva koje tužiteljica namjerava ostvariti ovim postupkom. Tužiteljica jest po zvanju diplomirana pravnica i ima položen pravosudni ispit. Temeljem Ugovora o radu od 01.06. 2007. godine Klasa: 100-01/07-01/7, Urbroj: 2178- 99/01-01-07-1 zaposlena je kod tuženika na radnom mjestu diplomirani pravnik u Odjelu socijalne skrbi. Aneksom od 29.06. 2011. godine Ugovora o radu, greškom ili namjerno, s tužiteljicom je sklopljen ugovor o radu za nepostojeće radno mjesto voditelja Odjela socijalne skrbi koji je nakon reorganizacije postao Odjelom za novčane naknade. Kako prema internim općim pravnim aktima nema radnog mjesta voditelja već poslove voditelja pojedinog odjela obavlja osoba već zaposlena na određenom radnom mjestu kod tuženika temeljem odluke ravnatelja tuženika do opoziva, iz tuženiku nepoznatih razloga je s tužiteljicom sklopljen ugovor o radu za nepostojeće radno m jesto. Ova okolnost bitna je za razjašnjenje nekih navoda iz tužbe. Tužiteljica je doista do lipnja 2020. godine bila i predstavnica radnika tuženika u Upravnom vijeću tuženika kao član toga Vijeća kada su je sami radnici tuženika zbog njezinog devastirajućeg načina rada u Vijeću, agresije i maltretiranja svojih podređenih, a i svih radnika tuženika zbog unošenja nemira i stvaranja kaotičnih međuljudskih odnosa kod tuženika, razriješili s te pozicije. Ista je još uvijek i sindikalna povjerenica Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi i predstavlja u tom svojstvu samo dvanaest od svih radnika tuženika pri čemu je u njezinom mandatu iz Sindikata istupilo od 2017. godine kada ih je bilo tridesetsedam naovamo, njih dvadesetpet, od čega samo u srpnju 2020. godine njih osamnaest, a sve zbog svoje ličnosti, načina rada i djelovanja tužiteljice kod tuženika.

3.2. Tužiteljici je plaća za vrijeme mandata aktualne uprave tuženika (ravnateljica je stupila na dužnost 17.10. 2016. godine) kontinuirano rasla iz godine u godinu, što je vidljivo iz priloženih IP obrazaca tužiteljice za 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu. Is to tako tužiteljici u istom vremenu kontinuirano rastu i prihodi od honorara za koje ju je angažirao tuženik što je vidljivo iz tablice koja se odnosi na period od siječnja 2017. godine do ožujka 2020. godine. Tužiteljica, dakle u svakom smislu, nije bila stavljana u bilo kakav podređen ili ponižavajući položaj u odnosu na druge radnike tuženika.

3.3. Naime, tužiteljica je dana 02.04. 2020. godine, u 16,12 sati, s adrese svoje elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] na adrese elektroničke pošte Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi

Hrvatske [adresa elektroničke pošte], kabineta ministrice Ministarstva demografije, obitelji, mladih i [adresa elektroničke pošte], predsjednika Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod 3

VT [adresa elektroničke pošte], Ravnateljstvu Civilne zaštite

[adresa elektroničke pošte], Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu opc.drz. [adresa elektroničke pošte] te na elektroničku adresu državne tajnice u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike [adresa elektroničke pošte] poslala elektroničku poštu naslovljenu „ŽURNO – PRIJAVA PROTIV RAVNATELJICE CZSS SLAVONSKI BROD“, u kojoj je, koristeći se svojim položajem sindikalne povjerenice i predstavnice radnika u Upravnom vijeću Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod, protiv ravnateljice tuženika podnijela prijavu u ime svih zaposlenika tuženika, u kojoj je, znajući da to nije istina jer radnici tuženika nisu dijelili njezino mišljenje, navela da ravnateljica tuženika ne poduzima sve potrebne radnje u cilju sprječavanja širenja zarazne bolesti (COVID-19) između zaposlenika i korisnika te ne postupa i ne pridržava se svih danih uputa Civilnih stožera i resornog Ministarstva, da zaposlenici vape za pomoći, da se nemaju kome obratiti, da ravnateljica tuženika ne surađuje, ne koordinira, odluke donosi na poprijeko po svom vlastitom nahođenju bez uporišta u zakonu, propisu, podzakonskom aktu i sl., da je radi svoje satisfakcije obavljanje tekućih poslova u kriznoj situaciji stavila ispred nužnih poslova, zdravlja djelatnika i korisnika u sustavu socijalne skrbi, da kod tuženika nisu formirane grupe A i B, da zaposlenici nisu dobili odluku ravnatelja tko čini koju grupu, da se oglušila o prijedloge da se zaposlenici u rizičnoj skupini poštede, da niti po jednom pitanju nije poduzela propisane mjere zaštite radi sprječavanja širenje epidemije koronavirusa i dr., zbog čega je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu protiv ravnateljice tuženika pokrenulo postupak, provelo izvide te nakon provedenih izvida donijelo rješenje broj KP-DO-278/2020-8 od 26.05. 2020. godine kojim je protiv nje odbacilo kaznenu prijavu zbog kaznenog djela iz čl. 180. st. 1. KZ ( širenje i prenošenje zarazne bolesti) i to temeljem čl. 206. st. 1. toč. 4. ZKP. Tužiteljica kao oštećenica nije nastavila kazneni progon š to također govori o tome da je prijava bila neistinita, a trebala je očito služiti čemu i ova tužba – osobnom obračunu s ravnateljstvom tuženika.

3.4. Potrebno je navesti da iz očitovanja zaposlenika tuženika od 03. i 08. 04. 2020. godine (njih 43) proizlazi da su navodi u prijavi tužiteljice neistiniti i da prijava nije poslana u ime zaposlenika. Isto tako, epidemiološkim izvidom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije od 10.04. 2020. godine nije utvrđeno kršenje mjera zaštite od zaraze koronavirusom. Čak štoviše, sami radnici tuženika su se svojim dopisom i očitovanjima ogradili od istupa svoje sindikalne predstavnice. Zbog opisanog postupanja tužiteljice, tuženik se u jeku pandemije koronavirusa morao očitovati na sve ove adrese, sazivati sjednice Upravnog vijeća, provoditi izvide i sl., sve to uz redovnu brigu oko funkcioniranja i urednog obavljanja djelatnosti koja nije zbog pandemije mogla biti obustavljena. Ravnateljica tuženika je u vlastito ime protiv tužiteljice podnijela kaznenu prijavu zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela i privatnu tužbu zbog klevete. Privatnu je tužbu podnijela i protiv predložene svjedokinje i predsjednice Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi ĐT. Tužiteljica ima problem s autoritetom pa tako dok je autoritarna i nesnošljiva prema djelatnicima tuženika, nije sklona shvatiti i prihvatiti da prema zakonu i Statutu tuženika zas tupa i odgovornost snosi ravnatelj tuženika pa tako svaku okolnost u kojoj ravnatelj ne povlađuje njezinim nerijetko iracionalnim zahtjevima shvaća kao omalovažavanje, ponižavanje i/ili ugrožavanje njezinog dostojanstva. Situacija je upravo drugačija jer je tužiteljica ta koja maltretira i vrši akte verbalnog i svakog drugog nasilja nad radnicima tuženika. Opisane situacije pod toč. 3. pred ondje navedenim radnicama tuženika se nisu odigrale kako navodi tužiteljica već na način da je tužiteljica ravnateljicu tuženika nakon što joj je ova odgovorila na njezina pitanja hvatala na hodniku u prostorima tuženika za podlakticu naređujući joj da će ova (ravnateljica) sada s njom razgovarati, pa kad je ravnateljica istrgla svoju ruku i ukazala tužiteljici na njezino neprim jereno ponašanje i ušla u svoj ured te zatvorila vrata, bila je izložena tužiteljičinom bjesomučnom udaranju po vratima ravnateljičinog ureda čemu su prisustvovali drugi radnici tuženika. Da je istina onakva kakvom je tužiteljica pokušava prikazati predložila bi valjda saslušanje radnica tuženika pred kojima se sve navodno odigralo.

3.5. Dodaje kako je točno da je povodom prijave tužiteljice bilo sazvano Upravno vijeće tuženika na kojem je ravnateljica tuženika ukazala da tužiteljica lažnim prijavljivanjem unosi nemir u kolektiv tuženika. Ostali navodi su neistiniti. Bitno je glede navoda tužbe o nanošenju tužiteljici neimovinske štete navesti da je na navedenoj sjednici tužiteljica bila dobrog općeg stanja prilikom višesatnog elaboriranja svoje prijave, tada nije imala nikakve tegobe koje će joj se 05.05. 2020. godine pojaviti kod psihijatrijskog pregleda.

3.6. Točno je da je tužiteljica 20.04. 2020. godine poslana na rad od kuće jer je uputa nadležnog Ministarstva bila da se kod kuće na radu ostave oni radnici koji mogu tako raditi. Osim toga, sama je tužiteljica pledirala da njezin odjel radi šest tjedana kod kuće, a dva u sjedištu tuženika pa joj je na ovaj način udovoljeno. Točno je i da je ravnateljica tuženika nakon konzultacija s inspektorom rada tužiteljicu odlukom smijenila s mjesta voditeljice Odjela za novčane naknade jer je smisao voditelja biti koordinator i provoditelj odluka ravnateljice i njezin suradnik, a ne netko tko će podrivati autoritet i provođenje upravljanja tuženikom. Međutim, ono što je bio savjet inspektora nije bilo provedivo u stvarnosti jer je, kako je ranije objašnjeno, aneksom temeljnog ugovora o radu tužiteljice, njezino radno mjesto dipl. pravnika zamijenjeno nepostojećim radnim mjestom voditelja odjela. Nakon što je povodom zahtjeva tužiteljice za zaštitom prava tuženik uočio grešku, ravnateljica tuženika je sama predložila Upravnom vijeću tuženika kao drugostupanjskom tijelu tuženika u odlučivanju o pravima i obvezama u radnim odnosima, da stavi izvan snage njezinu odluku o tužiteljičinom razrješenju. Temeljem potonje odluke Upravnog vijeća tužiteljici su u međuvremenu restituirana sva imovinska i druga prava iz radnog odnosa. Apsurdan je zbog navedenog navod tužiteljice da je ravnateljica tuženika time pokazala nad njom nadmoć, stavila je u neravnopravan ili nepovoljan položaj. Inače, odluku o razrješenju je ravnateljica tužiteljici osobno priopćila i pokušala joj je osobno uručiti, što je tužiteljica odbila primiti, pa joj je ista dostavljena prema zahtjevu same tužiteljice kroz njezin pretinac kod tuženika. Nitko od radnika tuženika nije imao uvid u tu odluku. Navodi iz toč. 9. tužbe su iz naprijed obrazloženog netočni, osim činjenice da tužiteljica i dalje obavlja poslove svojeg radnog mjesta što govori u prilog tome da istoj nisu povrijeđena prava iz radnog odnosa. Bitno je naglasiti da je ravnateljica donijela odluku od zaduženju predmeta iz razloga što su odlukom tužiteljice radnici njezinog odjela bili nedovoljno opterećeni, pa je tako jedna od radnica na dva tjedna rada kod kuće ponijela tri spisa u svakom od kojih je morala napisati po jednu potvrdu. Takav nerad ravnateljica nije u teškim uvjetima pandemije i gubitka radnih mjesta u djelatnostima u kojima nisu radna mjesta sigurna kao kod tuženika nije prihvatila smatrajući ga drskim i dubokom nemoralnim. Iz priložene dostavne knjige, vidljivo je da je tužiteljica pored ranijih i ovdje iskonstruirala niz neistina. Naime, vidljivo je da tužiteljica rješenja na potpis dostavlja jedan dan prije isteka roka kada ista trebaju biti dostavljena u računovodstvo, a do toga dana ne dostavi na potpis nijedno rješenje. Znači li to da tužiteljica ništa ne radi cijeli mjesec, a onda u dan-dva do posljednjeg termina sjeti se da treba raditi pa onda napravi više desetaka rješenja, ili sva rješenja dostavlja namjerno u zadnji čas znajući da ravnateljica neće stići potpisati sve akte od svih radnika tuženika isti dan i da na toj situaciji poentira? Zbog svog nedovoljnog i savjesnog rada tužiteljica se često zna iskaljivati i na radnicama u računovodstvu tuženika, a sve iz razloga koje je navela u tužbi, koji se imaju upisati isključivo njoj u krivnju zbog nerada.

3.7. Tužiteljica je na bolovanju već preko četiri mjeseca. Osim za svoje „liječenje“ tužiteljica bolovanje koristi za obavljanje poslova sindikalnog povjerenika, pa je tako dijelila članovima sindikata ispisnice, odlazi na kave s prijateljima i poznanicima, odlazila je u šoping, i dr. Iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da nikada nije imala problema na radnom mjestu te da je uredno funkcionirala do ožujka ove godine, dok iz tužbe proizlazi da je već imala probleme u 2017. godini, pa je potrebno pribaviti osobni zdravstveni karton tužiteljice da se vidi je li možda i od ranije imala kakve tegobe psihijatrijske naravi. Ono što tužiteljica pravno opisuje kao psihičko zlostavljanje zlonamjerna je zamjena teza jer je tužiteljica ona koja zlostavlja i manipulira, koja kada je doživjela da netko pruža otpor njezinoj samovolji isto karakterizira kao zlostavljanje. Nema elemenata odštetne odgovornosti tuženika jer nema osnovnih elemenata obveznog odnosa odgovornosti za štetu: štetne radnje, štetnika, oštećenika, štete i adekvatne uzročne veze između radnje štetnika i štete. Prema medicinskoj dokumentaciji tužiteljica nema bolest već poremećaj i to poremećaj prilagodbe koji pripada području autonomnih problema pacijenta nesposobnog nositi se sa situacijom oko sebe. Poremećaj prilagodbe nije u uzročno posljedičnoj vezi s događanjima na radnom mjestu u smislu zlostavljanja već je rezultat frustracije tužiteljice zbog neispunjenih irealnih očekivanja i neispunjenih želja i namjera. Osim toga, da bi se u konkretnom slučaju radilo o mobbingu potrebno je da je isti dugotrajan i da se manifestira i na druge segmente zdravlja – u fizičkom smislu – što ovdje nedostaje. Cilj mobbinga je eliminacija iz radne sredine što ovdje također nije na stvari, tako da je cijela konstrukcija činjenično i pravno promašena.

3.8. U skladu s tim i zahtjev za isplatom pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ukazuje se kao pravno neozbiljan, promašen i neosnovan. Što se tiče imovinske štete, potrebno je istaknuti da tuženik nije onemogućio tužiteljici korištenje godišnjeg odmora što je pretpostavka odgovornosti poslodavca za naknadu ovoga vida štete, a isto shvaćanje je u nizu odluka prihvatila i sudska praksa. Tužiteljica je mogla prekinuti korištenje bolovanja i započeti s korištenjem godišnjeg odmora. Isto nije, kao što je praksa, ciljano napravila pa sama snosi štetu koju si je time prouzročila. Nadalje, tužiteljica je sama zatražila razrješenje s mjesta voditelja mjere stručne pomoći i potpore kod Centra za socijalnu skrb Županja koju je ionako obavl jala protuzakonito jer je već dosegla maksimalni broj mjera kojima može biti voditelj kao radnica Centra za socijalnu skrb, a ova je mjera bila preko toga broja. Što se tiče nesudjelovanja u radi izbornog povjerenstva, isto nije potkrijepljeno nikakvim dokazima ni na okolnosti da je ista član povjerenstva, niti da bi ista bila izabrana za člana na posljednjim parlamentarnim izborima. Kako su ostala prava iz tužbenog zahtjeva toč. 2 petita tužbe restaurirana, ova točka tužbenog zahtjeva se ukazuje kao potpuno neosnovana. Konačno, toč. 1. petita tužbenog zahtjeva je neuredna i nejasna pa tuženik predlaže sudu vratiti tužbu tužiteljici da je u tom dijelu dopuni na način da točno odredi kojim radnjama, odnosno na koji način je od strane tuženika uznemiravana, dok zahtjev da se utvrdi da su uznemiravanjem povrijeđena tužiteljičina prava na dostojanstvo, čast, ugled, tjelesno i duševno zdravlje nije dopušten jer je protivan čl. 187. ZPP.

4. Podneskom od 23. studenog 2020. godine tuženik dopunjuje svoj odgovor na tužbu i navodi kako je Odluka tuženika o organizaciji radnog vremena s ciljem poduzimanja mjera za sprječavanje širenja epidemije kod tuženika, a u vezi s pojavom bolesti COVID – 19 uzrokovane virusom SARS - Cov 2 donesena na vrijeme, 23.03. 2020. godine zajedno s rasporedom radnika, obavijestima o tome koje su dostavljene radnicima i obavijesti upućene medijima o načinu rada tuženika, određena su zaduženja predmeta i pribavljene suglasnosti za rad od kuće. Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske tzv. lockdown je uveden dana 16.03. 2020. godine. Tuženik je, ne čekajući detaljnije upute o načinu održavanja prostora i korištenja dezinfekcijskih sredstava, sredstva za dezinfekciju ruku i prostora naručio još 03.03. 2020. godine, a ista su mu isporučena 13.03.2020. godine, odnosno 19.03. 2020. godine. Treba podsjetiti na opće poznatu činjenicu da je u to vrijeme vladala nestašica sredstava za dezinfekciju. Isto tako prva sredstva za zaštitu dostavljena su tuženiku od strane Stožera civilne zaštite Brodsko-posavske županije tek 20.04. 2020. godine, pa se ne može govoriti o tome da bi tuženik kasno reagirao ili propustio provoditi mjere za zaštitu od epidemije. Tuženik je dana 27.03 . 2020. godine dostavio Izvješće Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (dalje u tekstu: MDOMPS) na koje je isto odgovorilo da mu se ubuduće izvješća dostavljaju samo u situacijama kada dođe do kakvih promjena. Osim toga, tuženik je kontinuirano prema naputcima istog ministarstva donosio odluke o smanjivanju zaposlenika po vlastitoj procjeni rizika i nužnosti s obavezama nesmetanog osiguranja rada te s obvezom da radnici koji rade od kuće u slučaju potrebe budu dostupni. Stranke su se od početka pandemije kod tuženika samo u najnužnijim slučajevima primale u prijamnom uredu koji je opremljen za rad s korisnicima u ovakvim okolnostima (zaštitno staklo, otvor na staklu prilagođen za prijam dokumentacije bez kontakta stranke i djelatnika tuženika). Prijamni ured je imao uredovno radno vrijeme od 8 do 10 sati i od 11 do 13 sati, u pauzi između ova dva termina se vršila dezinfekcija ureda, stranke su čekale red na otvorenom, uzimale su se od stranaka izjave o respiratornim smetnjama te su se vršile provjere stranka u sustavu COVID pozitivnih i samoizoliranih osoba, dok su djelatnici tuženika, jedan djelatnik u jednoj kancelariji, koristili svoje kancelarije veličine cca 10 m2 koje imaju otvor za svježi zrak i svaka sredstvo za dezinfekciju. Cijeli poslovni prostor tuženika je bio tri puta dnevno dezinficiran, a kako stranke nisu primane u kancelarijama djelatnika tuženika te zaposlenici tuženika nisu imali potrebu međusobno kontaktirati i izlaziti iz svojih kancelarija, u najvećoj mogućoj mjeri su bili ostvareni uvjeti za siguran rad onih koji su bili raspoređeni za rad u poslovnim prostorima tuženika. Sve je to potvrđeno epidemiološkim izvidom koji je proveo Nastavni zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije. Da je ravnateljica tuženika s voditeljima odjela održavala sastanke i uskladila način djelovanja vidljivo je i iz dopisa tužiteljice od 23.03. 2020. godine upućenog djelatnicima na njezinom odjelu te rasporeda rada i tablici preuzetih predmeta. Točno jest da ravnateljica tuženika nije prihvatila prijedlog tužiteljice glede organizacije rada u njezinom odjelu koji je predviđao da zaposlenici se izmjenjuju na način da dva tjedna rade u poslovnim prostorima tuženika, a šest tjedana kod kuće. Da je između ravnateljice tuženika i tužiteljice postojala komunikacija glede rada kod tuženika za vrijeme epidemije korona virusa 3 vidljivo je iz njihove Viber korespondencije. Dio te korespondencije tužiteljica je nakon podizanja tužbe u ovoj pravnoj stvari izbrisala.

4.1. Događaj koji tužiteljica opisuje pod točkom 3. tužbe dogodio se dana 26.03. 2020. godine. Naime, ravnateljica tuženika je toga dana oko 12 sati došla u poslovni prostor tuženika zbog jedne od COVID 19 preminule korisnice tuženika. U prostorije tuženika je ravnateljica došla iz razloga što je tužiteljica cijelo prije podne nije obavijestila radi li se o korisnici tuženika ili ne. Došavši u prostore tuženika tužiteljica se uputila u kancelariju djelatnice GTH koja ju je prije toga telefonski izvijestila da se i sama uključila u rješavanje sahrane preminule korisnice. U kancelariju je pozvana i tužiteljica, koja kada je došla, upitana je zašto nije izvijestila ravnateljicu o smrti COVID 19 pozitivne korisnice tuženika (radi utvrđivanja da li je korisnica bila u kontaktu s djelatnicima Centra i poduzimanja mjera u tom smislu) tužiteljica je započela vrijeđati ravnateljicu i vikati, pa kada je ravnateljica odlučila da razgovor na taj način neće nastaviti i krenula prema svojoj kancelariji, tužiteljica ju je u stopu slijedila, vikala i omalovažavala riječima: „kakva si ti ravnateljica“ pa kada je ravnateljica ušla u svoj ured i zatvorila vrata, tužiteljica je s druge strane vrata pokušala otvoriti vrata lupajući i vukući za bravu dok je ravnateljica spriječila njezin ulazak podupirujući vrata svojim tijelom, što su sve čuli i vidjeli svjedoci - zaposlenici tuženika. I dana 01.04. 2020. godine tužiteljica je u kancelariji djelatnice tuženika NTH držala lekciju ravnateljici tuženika glede primjene uputa Ministarstva glede ograničenja provođena obiteljsko pravne zaštite i mjere pojačane brige i nadzora. Tužiteljica je čak mimo ravnateljice tuženika davala naloge šefici računovodstva tuženika za isplatu naknada za provođenje ovih mjera protivno odluci ministarstva.

4.2. Glede navoda iz točke 6. tužbe osporava se da bi odluka tuženika da tužiteljicu dodatno od 20.04. 2020. godine uputi na rad od kuće bila donesena s ciljem izoliranja iste od ostalih djelatnika. Naprotiv, istoga dana je na rad od kuće upućeno još nekoliko djelatnika, a sve u skladu s naputcima MDOMSP, u djelatnostima gdje je to moguće napraviti. Tužiteljica je istoga dana otišla kod svoje obiteljske liječnice i otvorila bolovanje.

4.3. Da je tužiteljica ta koja ne uživa povjerenje svojih radnih kolega te da je prema istima nesnošljiva i autoritarna potvrđuje i činjenica da su je radnici tuženika opozvali s funkcije člana Upravnog vijeća tuženika kao predstavnika radnika. Svojim radom kao sindikalna predstavnica kod tuženika tužiteljica je uspjela postići da se iz Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske isključi i/ili iščlani čak 17 zaposlenika tuženika samo u posljednjih osam mjeseci. Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da je postupanje ravnateljice tuženika na Stručnom vijeću tuženika od 06.05. 2020. godine kod iste izazvalo osjećaje straha i uznemirenosti iako se ista u to vrijeme intenzivno obračunava s članstvom sindikata. 4 Tužiteljica, primjerice, podmeće čistačici tuženika prljavštine s namjerom da vidi hoće li će ih ova primijetiti i počistiti, ulazi u konflikte sa djelatnicima centra pa i u fizičke obračune.

4.4. Tužiteljica u tužbi navodi i kako su njezina nepotpisana rješenja bila kod ravnateljice sustavno i po nekoliko dana te da bi joj ih ravnateljica dostavljala potpisana pola sata prije zadnjeg roka za dostavu rješenja računovodstvu pa je tužiteljica zbog toga bila u stresu i bila prisiljena da je stranke ne bi nazivale zbog neodrađenog posla ili da bi izbjegla nepotrebne postupke, odraditi ih u zadnjih pola sta ili 15 minuta. Tuženik sudu dostavlja tužiteljičinu internu evidenciju predaje i vraćanja isprava na potpis ravnateljici tuženika iz koje je vidljivo da tužiteljica potpisane isprave dobiva isti dan ili idući radni dan. Što se tiče odluke o razrješenju od 02.04. 2020. godine, tužiteljica je istu odbila primiti o čemu postoji službena bilješka tuženika, a Državni inspektorat je u zapisniku od 18.05. 2020. godine utvrdio da je pravo ravnatelja imenovati i razrješavati voditelje odjela. Iz svega navedenog proizlazi da je tužba tužiteljice neosnovana te tuženik ustraje kod prijedloga da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i naloži tužiteljici naknaditi tužitelju prouzročene troškove ovog parničnog postupka

5. Tužiteljica se na navode iz odogvora na tužbu očitovala podneskom od 1. prosinca 2020. u kojem navodi kako cijeli odgovor na tužbu je opisivanje i prikazivanje tužiteljice u negativnom svijetlu, prikazivajući ju kao osobu koja to nije spreman za suradnju, nepihvaća autoritet, da je u sukobu sa svima, iako ravnateljici tuženika je jako dobro poznato da je isto neistina, ali takvim opisom pokušava skrenuti pažnju sa svojih postupaka koji su neprihvatljivi i nezakoniti. Naime, problemi tužiteljice sa ravnateljicom su eskalirali upravo u mjesecu ožujku 2020.g. ukazivanjem ravnateljici , od strane tužiteljice iz pozicije Sindikalnog povjerenika, a u svezi odrebe članka 150. Zakona o radu, na nepridržavanje mjera Odluke Vlade RH, Ministarstva i Uputa Stožera civilne zaštite, vezano za rad u skupinama A i B, po 14 dana, uslijed pandemije COVID-19 te podnošenjem usmene prijave tužiteljice protiv ravnateljice Centra dana 31.03.2020.g., a pismene prijave dana 02.04.2020.g. Tužiteljica je na početku pandemije COVID-19 danima pokušavala doći do ravnateljice tuženika. Kada joj to nije uspjevalo, s obzirom da ravnateljicu tuženika nerijetko nije nalazila u svom uredu, pokušala je doći do iste pismenim putem, dopisima upućenim dana 23.03.2020.g. i dana 26.03.2020.g. te porukama u zajedničkoj grupi odjela za novčane pomoći dana 26.03.2020.g. i 27.3.2020. Ravnateljica tuženika se niti na jedan dopis niti poruku tužiteljice nije očitovala, niti pismeno, a niti usmeno, nije pozivala tužiteljicu na razgovor, počela ju je sustavno izbjegavati i ignorirati, te ni na koji način nije pokazivala interes niti dobru volju komunicirati i kooridinirati sa tužiteljicom, vezano za rasporede rada i pandemiju COVID-19. Iz naprijed opisanog ponašanja ravnateljice tuženika nesporno se može zaključiti da je ravnateljici tuženika očito zasmetalo obraćanje tužiteljice pa se dana 27.03.2020.g. verbalno obračunala sa tužiteljicom kada je u prizemlju zgrade pozvala tužiteljicu u ured GTH, gdje je svoje nalete bijesa iskalila na tužiteljicu, omalovažavala ju, grubo verbalno uznemirila, vikajući na nju riječima „ "tko je ona da se njoj tako obraća, da je ovdje ravnatelj ica ona, a ne tužiteljica , da unosi nemir, da svatko zna kako radi, da je nesposobna i sl". Toliko je glasno vikala da su je čuli djelatnici koji su se zatekli u prizemlju. Događaju, koji tuženik opisuje pod toč.4 u svom odgovoru na tužbu, vezano za „hvatanje za podlakticu ravnateljice tuženika“ istaknut je samo kako bi ravnateljicu pokazao kao žrtvu , a ista zapravo na sve moguće načine, utjecajem na svjedoke iz pozicije ravnatelja, pokušava iskonstruirati navedeni događaj. Međutim, taj događaj može biti predmet postupka ravnateljice tuženika u kojem ona traži zaštitu svog dostojanstva. Događaj „hvatanja za podlakticu „koji tuženik pokušava opisati, upravo se dogodio tog spornog dana 27.03.2020.g. Naime, ravnateljica tuženika je spornog dana, u prizemlju zgrade, prvo iskalila svoje nalate bijesa na tužiteljicu, glasno vikala na tužiteljicu kako je to ranije i opisano. Tužiteljica se zbog takvog nekontrolitranog ponašanja ravnateljice našla u stanju šoka, nije mogla vjerovati što joj se događa. Kada je tuženica krenula na kat, tužiteljica je, unatoč verbalnom vrijeđanju, u dobroj namjeri pokušaja umirivanja situacije, krenula za ravnateljicom tuženika pokušavajući uspostaviti normalan razgovor i dijalog sa istom, postavljaući joj pitanja: „Zašto se tako ponaša, zašto ne želi normalno razgovarati, zašto viče? Ravnateljica se tom prilikom obratila tužiteljici: „Da nisi išla za mnom, ne idi za mnom!“. Tužiteljica joj se tom prilikom obratila: „Ali kakvo je to ponašanje jedne ravnateljice, zar ne bi trebali pokušati sjesti i normalno razgovarati?“‘. U tom trenutku su tužiteljica i ravnateljica već došli do 2 kata gdje se nalazi ured ravnateljice. Tužiteljica je lagano prišla ravnateljici te ju lagano, u dobroj vjeri i namjeri, kao znak pomirenja i primirja pokušala prijateljski uhvatiti za ruku izgovarajući joj riječi:“ Molim te stani da razgovaramo, molim te!“, nakon čega je ravnateljica naglo povukla i „istrgnula“ svoju ruku iz tužiteljičine ruke, kojom prilikom je ravnateljica tužiteljici izgovarala riječi: „Tko si ti da ja s tobom razgovaram, ma makni se od mene jel ti jasno? Da nikada više nisi ušla u moj ured i da te nikada više nisam vidjela niti blizu moga uredu, je li ti jasno? „te je tužiteljici zalupila vrata svog ureda pred nosom. Tužiteljica se po prvi puta, a zbog verbalnog napada ravnateljice tuženika na nju dana 27.03.2020.g. i obratila zahtjevom za zaštitu dostojanstva radnika dana 09.04.2020.g. Tužiteljica nikada nije opomenuta, a niti pozvana da se očituje o događaju „hvatanja podlaktice ravnateljice„iz čega se da zaključiti da se događaj stvarno nije niti dogodio takvom u obliku kakvim ga opisuje tuženik. Tužiteljica nikada ranije nije bila opomenuta niti od ravnateljice, a niti ranijih ravnatelja niti pismeno niti usmeno, niti se protiv iste vodio bilo kakav disciplinski postupak. Tužiteljica unazad nekoliko godina, za mandata 3 ravnatelja, obavlja poslove voditelja odjela. U Odjelu novčanih naknada nikada nije bilo zaostataka. Prije zaposlenja u Centru za socijalnu skrb Slavonski Brod, tužiteljica je bila zaposlena u Centru za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava, a prije toga je bila vježbenik na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu.

5.1. Da je tužiteljica konfliktna osoba, kako tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi, tuženik zasigurno toliki niz godina ne bi tolerirao takvo ponašanje tužiteljice kao djelatnika i kao voditelja odjela, niti bi djelatnici Centra, tužiteljicu kao takvu, imenovali Sindikalnim povjerenikom 2017.g. i Predstavnikom radnika u upravnom vijeću Centra 2017.g. Za napomenuti je da prije podnošenja prijave protiv ravnateljice Centra dana 02.04.2020.g., nije bilo pokušaja radnika za razješenjem tužiteljice sa navedenih funkcija. Pokušaj razrješenja tužiteljice sa funkcije Sindikalnog povjerenika jedan je od pokušaja ravnateljice tuženika da, utjecajem na radnike koji uživaju bezrezervno povjerenje ravnateljice , obezvrijede tužiteljicu, a što bi u konačnici imalo za cilj udaljiti tužiteljicu iz radnog okruženja. Naime, tuženiku je jako dobro poznato da tužiteljica kao sindikalna povjerenica uživa pravnu zaštitu. Razrješenje tužiteljice sa pozicije predstavnika radnika u upravnom vijeću, svojim utjecajem na radnike, također ima za cilj i namjeru tužiteljicu na još jedan način degradirati.

5.2. Neistiniti su navodi tuženika iz toč. 6. odgovora na tužbu da „nitko od radnika tuženika „ nije imao uvid u odluku o razrješenju tužiteljice sa radnog mjesta voditelja odjela“. Odluka o razrješenju je upravo suprotno, bila dostupna na uvid svim djelatnicima Centra, čime je uvelike povrijeđeno dostojanstvo radnika tužiteljice, a tužiteljicu je pred svim djelatnicima dovela u nepovoljan i degradirajući položaj. Tuženica je Odluku o razrješenju, samo odložila u poštanski pretinac tužiteljice dana 06.04.2020.g. u otvorenom obliku (ne u zatvorenoj omotnici) bez poštivanja Uredbe o uredskom poslovanju i prethodnog upisa u Internu dostavnu knjigu odjela za novčane pomoći, a kako se i vrši dostava akata. Također, ravnateljica tuženika je antidatirala Odluku o razrješenju tužiteljice sa radnog mjesta voditelja odjela kako bi se Odluka poklopila sa danom prijave tužiteljice dana 02.04.2020.g. te na taj način dovela tužiteljicu u nepovoljan položaj. Ravnateljica ATH je bila usmeno upoznata da će prijava biti podnesena dana 31. ožujka 2020.g. Temljem Uredbe o uredskom poslovanju akti se urudžbiraju isti ili najkasnije sljedeći radni dan. S obzirom da je Odluka navodno donesena 2.4.2020.g., a nije upisana i provedena u Internu dostavnu knjigu odjela za novčane pomoći dana 02.04.2020.g., da je Odluka odložena u tužiteljičinom pretincu 06.04.2020.g. te da se kao datum unosa Odluke u urudžbenom zapisniku vodi datum 05.05.2020.g., nesporno se može zaključiti da je Odluka antidatirana. Za napomenuti je da datum „unosa akta“ u urudžbenom zapisniku ni na koji način nije moguće izmijeniti.

5.3. Tužiteljica se zbog sustavnog uznemiravanja i ponižavanja od strane ravnateljice tuženika, a radi zaštite svojih prava, od samog početka nerijetko obraćala i još uvijek se za pomoć obraća Sindikatu zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske koji je o svim događajima od samog početka upoznat u cijelosti. Iz zapisnika sa sjednice upravnog vijeća od 07.04.2020.g. evidentno je da je ravnateljica Centra, iako nije član upravnog vijeća Centra, vrijeđala i omalovažavala tužiteljicu, govoreći ne točne podatke i na taj način pokušavajući umanjiti važnost tužiteljičine prijave protiv ravnateljice od 02.04.2020.g, a pri tome navodeći da tužiteljica unosi nemir u kolektiv, da nije tužiteljica ravnateljica, da je djelatnicima dana 23.3.2020.godine samoinicijativno dostavila Odluku/Naputak, da na to nije imala pravo, te da ponašanje tužiteljice treba sankcionirati. U točki 5. odgovora na tužbu nesporno se može utvrditi da ni sam tuženik ne osporava da je Upravno vijeće Centra upoznala sa navedenim. Sljedeća sjednica zakazana za dan 17.04.2020.g., održana je, na inzistiranje tužiteljice, u prisutnosti javnosti i to: CTH, OT i Jelene Demetrović te se tijek sjednice, na zahtjev tužiteljice i tonski bilježio te je kao takva imala sasvim drugačiju konotaciju u odnosu na tužiteljicu. S obzirom da je tema dnevnog reda sjednica bila Prijava protiv ravnateljice Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod ATH, a ne Prijava protiv tužiteljice AT nije jasno, iz kojeg razloga je tadašnji predsjednik upravnog vijeća VT, dozvolio ravnateljici Centra, izlaganje protiv tužiteljice, mimo dnevnog reda sjednice. Za vrijeme održavanja sjednica upravnog vijeća dana 07.04.2020.g. i dana 17.04.2020.g. tužiteljica nije bila na bolovanju. Iz tog razloga saslušanje svjedoka CT je irelevantno u konkretnoj pravnoj stvari.

5.4. Nakon podnošenja prijave dana 02.04.2020.g., tužiteljica je u prostorijama Centra radila samo 1 dan odnosno dana 03.04.2020.g. (petak). Dana 20.04.2020.g. tužiteljica je, nakon puna 2 tjedna rada od kuće, došla raditi u prostorije Centra nakon čega je ravnateljica tuženika, odmah u jutarnjim satima, sazvala sastanak odjela te tužiteljicu bez opravdanog razloga, mimo rasporeda i prethodne najave, udaljila sa njezinog mjesta rada te ju, u prisutnosti trećih osoba, šalje kući te namjerno izolira od ostalih djelatnika, što je kod tužiteljice izazvalo ponovni osjećaj poniženja, straha i uznemirenosti. Naime, ravnateljica tuženika se odmah po otvaranju sastanka, pred prisutnim djelatnicima odjela obratila tužiteljici: „Ti ideš kući!“ Na pitanje tužiteljice: Zašto? Je li još netko ide kući ili samo ja? “, ravnateljica je odgovorila: „Samo ti ideš kući, ja sam ravnateljica, to je moja odluka, nemaš šta raditi ovdje u Centru, stvaraš nemir“. Na upit tužiteljice: „Kako mogu stvarati nemir, pa nije me bilo na poslu puna 2 tjedna?“, tuženica joj je odgovorila: „To je moja Odluka, popiši si predmete koje nosiš kući i idi kući! „Na traženje tužiteljice novog rasporeda radnog vremena, ista je pred svima izjavila da je ona ravnateljica te da će ona odlučiti hoće li joj dati novi raspored. Nakon toga je ravnateljica tuženika prisutne djelatnike izvijestila i o činjenici da je nova voditeljica odjela GTH. Nisu točni navodi tuženika iz odgovora na tužbu pod toč. 6., da je tužiteljicu dana 20.04.2020.g. poslala na rad od kuće, s obzirom da je „tužiteljica predlagala da njezin odjel radi šest tjedana kod kuće, a dva u sjedištu tuženika, pa joj je na ovaj način tužiteljici udovoljeno“. Predloženi rasporedi rada tužiteljice te prijava protiv tuženice dokazuju sasvim suprotno. Zbog šoka i stresa koji je tužiteljica, nakon što je udaljena sa mjesta rada, doživjela od strane ravnateljice tuženika, isti dan, dana 20.04.2020.g., tužiteljica je završila na dugotrajnom bolovanju koje je trajalo sve do 25.08.2020.g.

5.5. Unatoč Odluci Upravnog vijeća koja je na snazi od 11.05.2020.g., tuženik puna 3 mjeseca tužiteljici nije isplaćivala plaću po pripadajućem koeficijentu voditelja odjela 1.4920., kojim ponašanjem je ponovno tužiteljica dovedena u nepovoljan i degradirajući položaj. Prvu isplatu po pripadajućem koeficijentu 1.4920, unatoč Odluci upravnog vijeća koja je na snazi od 11.5.20202.g, tužiteljica je dobila tek dana 07. kolovoza 2020.g. Tuženik nije postupio ni sukladno odredbi članka 93. st. 1. Zakona o radu odnosno tužiteljici u zakonskom roku od 15 dana od dana isplate plaće, nije dostavila obračun isplate plaće za 04/20. Navedeni obračun tužiteljica je zatražila od voditeljice računovodstva Centra dana 08.09.2020.g.

5.6. Tužiteljici od strane poslodavca, također suprotno odredbi članka 93. st. 1. Zakona o radu, još uvijek na današnji dan nisu dostavljeni obračuni isplaćenih razlika plaća kao voditelja odjela, za mjesec 04/2020 i 05/2020., a isplaćenih dana 08.09.2020.g., iz kojih bi bilo razvidno na koji način su utvrđeni iznosi razlike plaće tužiteljici u iznosu od 185,04 kn (razlika plaće za 04/20) i 53,59 kn (razlika plaće za 05/20). Tužiteljica se zbog ponovnog navedenog skrivljenog ponašanja poslodavca obratila i Povjereniku za dostojanstvo dana 05.10.2020.g., međutim do danas nije dobila nikakav odgovor.

5.7. Tužiteljica je vrlo stručna, savjesna i odgovorna osoba, svoj posao svakodnevno i redovito obavlja bez izuzetaka, ne pokušavajući nikoga , dovesti u nepovoljan položaj donošenjem na potpis predmeta u zadnji čas. Za svoj „nerad „kako to navodi ravnateljica tuženika u toč.9. odgovora na tužbu, tužiteljica nikada nije bila opomenuta niti od strane jednog ravnatelja.

5.8. Dana 1.4.2020.g. u uredu NTH tužiteljica se susrela sa ravnateljicom ATH, te na upit tužiteljice mogu li razgovarati vezano za mjere obiteljsko-pravne zaštite i tumačenje koje joj nije proslijeđeno kao voditelju mjera obiteljsko pravne zaštite, ravnateljica je podigla ruku u zrak, zauzela obrambeni stav i glasno izjavila: "Nemam vremena za tebe!! Pozvat ću te kada budem htjela!! Ja sam ovdje ravnateljica!! ". Na upit kako nikada nema vremena kada ju tužiteljica treba, ista izjavljuje:" Nemam!! ". Na upit kad ju planira pozvati, da već danima ne može doći do nje, ista izjavljuje: "Ne znam!! Kada ja to budem smatrala potrebnim!!" Na upit zašto se tako ponaša, da su oni javna ustanova, a ne privatna firma, da ima pravo znati tumačenja, ista izjavljuje: "Ja odlučujem kome ću što dati, a ne ti!! Ja sam ovdje ravnateljica!!"

5.9. Dana 1.10.2020.g. tužiteljici je, kao i svim stručnim djelatnicima, putem emaila, dostavljen zapisnik sa sjednice stručnog vijeća od dana 05.06.2020.g. Na navedenoj sjednici, kojeg ravnateljica nije član, s obzirom da nije stručni djelatnik nego poslodavac, ista je prepričavala i upoznala sve prisutne djelatnike (treće osobe), o poduzetim radnjama koja ne ulaze djelokrug poslovanja stručnog vijeća iz članka 138. Zakona o socijalnoj skrbi odnosno da je podnijela kazenu prijavu protiv tužiteljice, navodeći da je angažirala odvetnički tim u ime Centra za pokretanje postupka za zaštitu ugleda Centra, što je kod tužiteljice, kada je to čula, izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti, sve u cilju da bi ju pred svima degradirala i dovela u nepovoljniji položaj, te navela da je ponašanje tužiteljice za otkaz. Ravnateljica ATH je kao oblik zastraživanja na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, podnijela privatnu tužbu zbog klevete protiv tužiteljice dana 26.6.2020.g. koja se vodi pod brojem K-198/2020. Također, ATH je protiv tužiteljice podnijela i kaznenu prijavu zbog lažnog prijavljivanja koja prijava je odbačena u kaznenom predmetu pod brojem KP-DO- 431/2020.

5.10. Po povratku tužiteljice na posao dana 21.09.2020.g. ravnateljica svakodnevno izbjegava tužiteljicu kao djelatnika i kao voditelja odjela. Sustavno ju ne pozdravlja, ignorira ju, okreće glavu kada ju vidi, ponaša se kao da je tužiteljica „ zrak „ ne kontakt ira sa istom, ne koordinira sa istom kao voditeljem odjela, ne obaviještava istu o sastancima ravnatelja i voditelja odjela, istoj svakodnevno uskraćuje pravo na obavljanje redovnih radnih zadataka na način što joj kao voditelju odjela ne proslijeđuje zaprimljenu poštu koja se odnosi na odjel novčanih pomoći zbog čega tužiteljica kao voditelj odjela nema uvida u predmete i zaprimljenu poštu odjela. Sve navedene poslove voditelja odjela nesporno obavlja GTH. Takvo ponašanje poslodavca pred kolektivom ima za isključivi cilj poniziti tužiteljicu, uznemiriti ju, te unutar kolektiva uzrokovati neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje, što predstavlja povredu dostojanstva radnika.

5.11. Dana 6.10.2020.g. u 13:30 sati održan je sastanak odjela za novčane pomoći, u prisutnosti ravnateljice. Prilikom sastanka, ravnateljica se nije niti pokušala obratiti tužiteljici, pravila se kao da tužiteljice nema, da ju ne vidi i kao da je „zrak „. Prilikom otvaranja sastanka tuženica se obratila isključivo „ GTH kao voditelju odjela „sa upitom: GTH hoćete li Vi voditi sastanak ili ja?“ nakon čega je GTH odgovorila: „pa možete Vi! „kojim ponašanjem je tužiteljica ponovno dovedena u nepovoljan i degradirajući položaj pred ostalim prisutnim djelatnicima odjela.

5.12. Tužiteljica je dana 15.10.2020.g. nagovorila djelatnicu DT da napusti prostorije Centra, pod izlikom da se DT „smiri „, na način da je istu nagovorila da je ponašanje tužiteljice AT, kod djelatnice DT, uzrokovalo vidni nemir, za koji ravnateljica zna da se stvarno nije dogodio, koje ponašanje poslodavca je u potpunoj suprotnosti sa odredbama Zakona o zaštiti na radu. Tužiteljica i djelatnica DT tokom dana i ranijih dana nisu razmjenjivali više informacija, osim isključivo razmjena informacija vezanih za obavljanje svakodnevnog posla koji nikako nije i ne može biti okarakteriziran kao nemir. Člankom 51. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je poslodavac taj koji je obvezan provoditi prevenciju stresa na radu ili u vezi s radom koji je uzrokovan osobito čimbenicima kao što su sadržaj rada, organizacija rada, radno okruženje, loša komunikacija i međuljudski odnosi, kako bi sveo na najmanju mjeru potrebu radnika da svladava poteškoće zbog dugotrajnije izloženosti intenzivnom pritisku te otklonio mogućnost da se umanji radna učinkovitost radnika i pogorša njegovo zdravstveno stanje. S obzirom da poslodavac prema tuženici nije poduzeo preventivne mjere stresa, nego je još svojim lošim primjerom pridonio lošoj komunikaciji i narušavanju međuljudskih odnosa, tužiteljica se nakon spornog događaja, nagovaranja i utjecaja tuženice na djelatnicu da iskonstruira lažni nemir, dana 15.10.2020.g., ponovno obratila zahtjevom za zaštitu dostojanstva radnika, svom nadležnom liječniku psihijatru te otvorila bolovanje koje nažalost još uvijek traje, a što na tužiteljicu sada već ostavlja i zdravstvene tegobe.

5.13. Dana 26.10.2020.g. Ravnateljica je tužiteljici zabranila i ulazak u pisarnicu, u trenutku kada je tužiteljica došla predati doznake o bolovanju, što predstavlja osobitu povredu dostojanstva radnika, kojim ponašanjem je tužiteljicu dovela u nepovoljan položaj u odnosu na druge zaposlenike, sustavno ju degradira te na sve moguće načine izolira od ostalih zaposlenika, što ima za isključivi cilj tužiteljicu uznemiriti. Naime, kada je tužiteljica dana 26.10.2020.g došla u Centar, predati u pisarnicu doznake o bolovanju, na vratima su je zaustavila, ne 1 nego 2 zaštitara koji su odmah, u trenutku nailaska tužiteljice, o njezinom dolasku izvijestili ravnateljicu iako ih je tužiteljica osobno zamolila da pozovu pisarnicu, a ne ravnateljicu. Opisano ponašanje ravnateljice ATH predstavlja psihičko zlostavljanje na radnom mjestu kod kojega postoji kauzalna veza između ponašanja zlostavljača i željene posljedice, odnosno štete koju trpi radnik, i to po njegovo zdravlje ili s cil jem da se radnik ukloni s njegovog radnog okruženja. Uznemiravanje ravnateljice započelo je ignoriranjem tužiteljice početkom ožujka 2020.g., zatim verbalnim napadom na tužiteljicu 27.03.2020.g., razrješenjem tužiteljice sa radnog mjesta voditelja odjela „dana 2.4.2020.g. „udaljen jem iz radne sredine dana 20.04.2020.g., neisplatom plaća po pripadajućem koeficijentu, nedostavljanjem obračuna plaća, nedodjeljivanjem svakodnevnih radnih zadataka, izoliranjem od djelatnika, izbjegavanjem te u konačnici zabranom ulaska u prostorije Centra odnosno pisarnice. Tužiteljica se u proteklom periodu već u 3 navrata obraćala zahjevima za zaštitu dostojanstva radnika, dana 09.04.2020.g., dana 05.10.2020.g. i dana 15.10.2020.g. Tužiteljica ne može ostvariti zaštitu kod svog poslodavca, s obzirom da niti tuženik, a niti Povjerenik za dostojanstvo u osobi ČT, sustavno ne provode postupke zaštite dostojanstva tužiteljice kao radnika, zbog čega je u 2 navrata, od strane Sindikata, podnesena i prijava inspektoru rada dana 17.09.2020.g. i dana 23.10.2020.g.

5.14. Tužiteljica je zbog stresa uzrokovanog na poslu, a koji je uzrokovalo naprijed navedeno skrivljeno ponašanje tuženice, morala zatražiti lječničku pomoć jer se nekontrolirano trese, počela je gubiti na težini, ima stalne glavobolje, umor, nesanice. Navedene zdravstvene tegobe još uvijek traju, pod stalnom je terapijom, uzima tablete za smirenje jer jedino na taj način može funkcionirati.

5.15. Napominje se da predmet tužbenog zahtjeva nije godišnji odmor za 2020.g. nego preostali dio godišnjeg odmora za 2019.g. koji tužiteljica, zbog skrivljenog ponašanja ravnateljice, nije iskoristila zaključno do 30.6.2020.g. s obzirom da je u to vrijeme tužiteljica bila na bolovanju, a što za neiskorištenih 10 dana iznosi 3.500,00 kn.S obzirom da se tuženik u svom odgovoru na tužbi pod toč.12 osvrće na korištenje godišnjeg odmora za 2020.g., koji nije predmet tužbenog zahtjeva, a koji je tužiteljica koristila u periodu od 26.08.2020.g. do 18.09.2020.g., navodeći da je tužiteljica „mogla prekinuti korištenje bolovanja i započeti s korištenjem navedenog godišnjeg odmora“, bitno je napomenuti da je tuženik tužiteljici neosnovano isplatila regres dana 23.6.2020.g., u vrijeme kada tužiteljica nije iskoristila niti 1 dan godišnjeg odmora u tekućoj 2020.g. i za vrijeme dok se tužiteljica nalazila na dugotrajnom bolovanju na teret HZZO-a ( bolovanje u periodu od 20.04.2020. do 25.08.2020.g.). Radnik u takvim situacijama, a temeljem članka 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, nema pravo dobiti isplatu regresa na način kako je isplaćeno tužiteljici. Upravo zbog nezakonite isplate regresa tužiteljici te zbog ne potezanja ponovnog pitanja zakonitosti rada ravnateljice po pitanju isplate regresa tužiteljici je i omogućeno korištenje godišnjeg odmora za 2020.g. odmah nakon isteka bolovanja, a ne zato što je ravnateljica dobar primjer poslodavca.

5.16. Tužiteljica ne osporava činjenicu da ju tuženik ranijih godina, kada je u pitanju osnovna plaća radnika te odgojne mjere i mjere obiteljsko-pravne zaštite, nije dovela u podređen ili ponižavajući položaj u odnosu na druge radnike tuženika. Upravo u nepovoljan, ponižavajući i podređeni položaj, u odnosu na ostale zaposlenike koji te poslove redovito obavljaju, tužiteljica je dovedena podnošenjem prijave protiv ravnateljice u travnju 2020.g. od kada tužiteljici ni na koji način nije ponuđeno niti omogućeno redovno obavljanje navedenih poslova. Prestanak mjere obiteljsko pravne zaštite pri Centru za socijalnu skrb Županja tužiteljica je zatražila iz razloga što je navedena mjera trebala trajati do 15. prosinca 2020.g., a tužiteljica je u međuvremenu, zbog skrivljenog ponašanja poslodavca, završila na bolovanju te je, po navedenoj osnovi, privremeno nesposobna za rad. Za napomenuti je da mjere Pojačane brige i nadzora nisu mjere obiteljsko-pravne zaštite, nego odgojne mjere koje izriče sud te tužiteljica ni na koji način, navedene poslove nije obavljala protuzakonito, kako to navodi tuženik. Također je za napomenuti da je za zakonitost rada ustanove odgovoran čelnik tijela i upravno vijeće Centra. Poslovi koje radnik obavlja kod istog poslodavca prolaze kroz COP (centralni obračun plaća) i sve dok radnik obavlja te poslove, čine osnovnu plaću radnika. S obzirom da je dugi niz godina tužiteljica obavljala odgojne mjere i mjere obiteljsko – pravne zaštite, bitno je naglasiti da je tužiteljica prvi dio plaće ostvariva la do 15-og u mjesecu, najčešće 8-og u mjesecu, a drugi dio plaće poslije 15-og u mjesecu. Sveukupna plaća tužiteljice iznosila je mjesečno oko 9.500,00 kn, a koja je tužiteljici upravo umanjena zbog skrivljenog ponašanja poslodavca, zbog kojeg je dana 20.04.2020.g. tužiteljica i završila na bolovanju.

5.17. Za napomenuti je da tužiteljica, zbog prijava nepravilnosti unutar ustanove, ima ulogu „tzv. zviždača“ te joj tuženica, temeljem Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ni na koji način ne smije spriječiti napredovanje, smanjiti ili ustegnuti plaću i druge naknade, premjestiti na drugo mjesto unutar ustanove niti na bilo koji drugi način dovesti u nepovoljan položaj, a što tuženica svojim skrivljenim ponašanjem sustavno činiPovratkom tužiteljice na posao djelatnici su se, iz straha od ravnateljice, počeli izolirati od tužiteljice i počeli ju izbjegavati. Za naglasiti je da ravnateljica, podnošenjem sustavnih prijava protiv svojih djelatnika i prikazivanjem na video platnu ružnih stvari o djelatnicima, koji joj se iz bilo kojeg razloga suprodstave, pokazu je svoju nadmoć, ružno priča o tim djelatnicima te ih zastrašuje otkazima. Primjer prikazivanja na video platnu, na stručnom vijeću koje ravnateljica nije član, je primjer bivše djelatnice MT te anonimna prijava podnesena protiv ravnateljice, također nekog od djelatnika Centra. Zbog takvog sustavnog mobinga tuženice, djelatnici zaposleni na neodređeno vrijeme RT, FT, MT i DTH bili su prisiljeni tražiti novi posao, udaljiti se iz takve radne sredine i napustiti ustanovu.

5.18. Zbog opisanog ponašanja ravnateljice, tužiteljica je dana 21.10.2020.g. po punomoćniku podnijela i kaznenu prijavu protiv ravnateljice , koja prijava je, bez uopće saslušanja tužiteljice, odbačena dana 27. 10.2020.g. s obrazloženjem da je pitanje zaštite dostojanstva radnika predmet ovog sudskog postupka koji je u tijeku. Iz naprijed opisnog, ali i iz samog sadržaja odgovora na tužbu tuženika, jasno proizlazi da tuženik iako je dužan nije postupio po čl. 7 st.2 i st.3 Zakona o radu temeljem kojeg poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući prava i dostojanstvo radnika i temeljem kojeg je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Slijedom iznesenog, za zaključiti je da je tuženik tužiteljici povrijedio pravo osobnosti za vrijeme rada kod tuženika čime je tuženi počinio povredu obveza iz radnog odnosa.

6. U postupku među strankama nije sporno da je tužiteljica po zvanju diplomirana pravnica s položenim pravosudnim ispitom te da je kod tuženika zaposlena dugi niz godina. Također, nije sporno da je tužiteljica obnašala dužnost voditeljice Odjela za novčane naknade te da je u relevantnom razdoblju bila imenovana sindikalnom povjerenicom i predstavnicom radnika u Upravnom vijeću Centra. Među strankama nije sporno da je tužiteljica tijekom 2020. godine podnijela niz usmenih i pismenih prijava nadležnim institucijama vezanih uz provođenje epidemioloških mjera tijekom pandemije COVID-19. Nadalje, nije sporno da je dana 27. ožujka 2020. godine došlo do verbalnog sukoba između tužiteljice i tadašnje ravnateljice, nakon čega je tužiteljica u travnju 2020. godine bila raspoređena na rad od kuće, te da je nakon toga bila na bolovanju. Stranke ne osporavaju niti činjenicu da je tužiteljica podnosila zahtjeve za zaštitu dostojanstva radnika te da joj je u medicinskoj dokumentaciji tijekom 2020. godine dijagnosticiran poremećaj prilagodbe. Naposljetku, nije sporno da je odluka o razrješenju tužiteljice s mjesta voditeljice od 2. travnja 2020. godine naknadno stavljena izvan snage odlukom Upravnog vijeća od 11. svibnja 2020. godine .

7. Sporno je, međutim je li cjelokupno ponašanje tadašnje ravnateljice i poduzete radnje prema tužiteljici predstavljalo mobing i sustavno uznemiravanje na radnom mjestu ili su te odluke bile opravdane, utemeljene na zakonskim propisima i internim aktima ustanove u svrhu upravljanja radnim procesima. Sporna je zakonitost same procedure razrješenja tužiteljice s mjesta voditeljice odjela, kao i način dostave te odluke, za koju tužiteljica tvrdi da je bila ponižavajuća i dostupna trećim osobama. Nadalje, sporno je je li uskraćivanje informacija, izostavljanje s kolegija voditelja i neizravna komunikacija nakon povratka tužiteljice na rad imalo svrhu njezine izolacije ili se radilo o uobičajenoj proceduri u kriznim uvjetima pandemije. Također, sporno je je li tužiteljici 26. listopada 2020. godine doista bio zabranjen ulazak u zgradu Centra. Izrazito je sporno pitanje uzročno-posljedične veze između događaja na radnom mjestu i narušenog zdravstvenog stanja tužiteljice, odnosno je li dijagnosticirani poremećaj prilagodbe izravna posljedica postupanja poslodavca ili je on rezultat tužiteljičine strukture ličnosti. Naposljetku, sporno je i pitanje ažurnosti rada, gdje tužiteljica tvrdi da je ravnateljica namjerno zadržavala rješenja na potpisu.

8. Tužiteljica je u tužbi kronološki navela događaje koje podvodi pod mobing te je iste dopunila dodatnim događajima koji su se, kako navodi, dogodili tijekom trajanja spornog razdoblja. Mobing se definira kao psihičko ili fizičko uznemiravanje na radnom mjestu, bez obzira na diskriminacijsku osnovu, s ciljem ugrožavanja ugleda, časti ili profesionalnog statusa radnika te njegove eventualne eliminacije iz radnog okruženja. U okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, sud je pri ocjenjivanju svakog pojedinačnog dokaza razmatrao tvrdnje tužiteljice o tome je li joj za vrijeme rada kod tuženika povrijeđeno pravo osobnosti. U tom kontekstu saslušani su brojni svjedoci, uključujući i parničke stranke, te pregledani relevantni dokumenti i dopisi, te su provedena vještačenja.

9. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev sud ističe da uznemiravanje po Zakonu o radu uživa zaštitu samo ako je utemeljeno na nekom od osnova diskriminacije što proizlazi iz odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 i 64/23– dalje ZR), dakle ako je uzrokovano nekim od izričito propisanih zabranjenih temelja diskriminacije prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine broj 85/08 i 112/12 dalje ZSD). Kada neko ponašanje nije uzrokovano nekim od izričito propisanih zabranjenih temelja diskriminacije tada radnik zaštitu i ostvarivanje svojih prava može tražiti na temelju odredbi Zakona o radu o odgovornosti poslodavca za štetu i odredbi Zakona o obveznim odnosima.

10. Prema tome, uznemiravanje koje tužiteljica u ovoj tužbi podvodi pod pojam mobinga ne mora biti uzrokovano niti jednom diskriminacijskom osnovom, već može biti posljedica individualnog ili grupnog ponašanja prema radniku. U odnosu na zaštitu od mobinga primjenjuju se odredbe članka 111. ZR-a i adekvatne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) i to odredbe članka 4., 8., 19., 1100., 1047., 1048. i 1095. Na temelju odredbe članka 111. ZR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Pravo na naknadu štete odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. I odredbom članka 7. stavak 5. ZR-a određeno je da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojim radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom ili posebnim zakonima. Na temelju članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast, a na temelju odredbe članka 1048. ZOO-a svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. Radnik može uz naprijed navedeno postaviti i deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u cilju utvrđenja povrede prava osobnosti. Slijedom navedenih odredbi sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev ispravno postavljen.

11. U provedenom dokaznom postupku provedeni su personalni dokazi i to: saslušana je tužiteljica, tadašnja ravnateljica tuženica VTH te brojni svjedoci i to: ĆT, ST, ŽT, DT, IT, JT, GTH, NTH, ČTH, HT, ĐT, UT, MTH, KT, ET, ZT, RTH, TT, PT, BT, ŠT, NT, LT, GT te je saslušana kao svjedokinja doktorica FTH, te su provedena medicinska vještačenja po stalnim sudskim vještacima psihijatrijske struke, dr. Dušanu Mamuli i prof. dr. sc. Branki Vidrih.

12. U daljnjem dokaznom postupku radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju iz sudskog spisa te pročitao: IP obrazac tužiteljice za 2019. godinu, nalazi i mišljenja doktorice FTH od 5. svibnja 2020., 12. svibnja 2020., 19. svibnja 2020. 26. svibnja 2020., 23.srpnja 2020., 30. lipnja 2020., 9. lipnja 2020., 15. rujna 2020., Odluku Centar za socijalnu skrb Slavonski Brod broj klasa: 113-01/20-01/1, ur. broj: 2178/01-28-01-01-20-2 od 2. travnja 2020., Odluka Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod broj 01/02-20 od 11. svibnja 2020., dopis CSS Slavonski Brod upućen Upravnom vijeću o izboru predstavnika radnika u Upravnom vijeću od 16. listopada 2017., Obračunska isprava plaće za ožujak 2020., svibanj 2020, . lipanj 2020., Odluku Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske broj 337-1/19 od 10. prosinca 2019., Odluku Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske broj 189/17 od 11. listopada 2017.,Prijavu od 02. travnja 2020., Odluka o organizaciji rada, rasporedu rada i radnog vremena u Centru za socijalnu skrb Slavonski Brod za vrijeme epidemije bolesti COVD-19 uzrokovane virusom SARS- CoV-2 od 20. ožujka 2020., Odluka Vlade od 19. ožujka 2020., Odluku Minista rstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od 19. ožujka 2020. o organizaciji rada centara za soc. skrb i pružatelja usluga soc. Skrbi za vrijeme trajanja epidemije boelsti VOCID-19 od 19. ožujka 2020., Prigovor na zapisnik od 3. lipnja 2019., Pritužba za uznemiravanje i zaštitu dostojanstva radnika od o 9. travnja 2020., Zaduženje tužiteljice predmeta sa djelatnicima od 23. ožujka.2020.g., Rješenje Centra za socijalnu skrb Županja od 5. prosinca 2019, Zahtjev od 16. srpnja 2020., Ugovor o radu broj klasa:100-01/07-01/7, ur. broj: 2178-99/01-07-1 1. lipnja 2007., Aneks ugovora o radu od 29.06. 2011. godine, Obrazac IP za tužiteljicu za 2016. do 2019. godinu, obračunske liste za isplatu naknade od siječnja 2017. godine do ožujka 2020. godine, dopis Izbornog odbora od 16. listopada 2020., Odluka o provođenju izbora za predstavika radnika od 16. listopada 2020., Zapisnik o konačnim rezultatima izbora, Obvijest od 13. listopada 2020., Prijedlog od 15. rujna 2020., Popis birača na izborima za opoziv radnika u upravnom vijeću od 16. lipnja 2020., Zapisnik sa skupa radnika od 15. lipnja 2020., dokumentacija o opozivu tužiteljice i izboru novog predstavnika radnika u Upravnom vijeću tuženika, računi za plivasept i izosan, za suho pranje ruku od 24. ožujka 2020., narudžbenice za plivasept i izosan, potvrda Stožera civilne zaštite BPŽ od 20.04. 2020. godine, e-pošta od 27.03. 2020. godine, e-pošta od 30.03. 2020.gdine, e-pošta od 20.03. 2020. godine, organizacija rada tuženika od 20.03. 2020. godine, priopćenje tuženika za medije od 16.03. 2020. godine, obavijest tuženika djelatnicima tuženika od 23.03. 2020. godine, epidemiološki izvid od 10.04. 2020. godine, uputa MDOMSP od 23.03. 2020. godine, preporuka MDOMSP za korištenje godišnjeg odmora od 23.03. 2020. godine, uputa MDOMSP za obračun plaće od 01.04. 2020. godine i odluka MDOMSP o radu centara za socijalnu skrb od 19.03.2020., službena bilješka od 20. travnja 2020. dopis tuženika od 23.04. 2020. godine upućen HZZO, službena bilješka tuženika od 22.04. 2020. godine, potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice od 20.04. 2020. godine, podaci o izmjerenoj tjelesnoj temperaturi kod zaposlenika tuženika od 20.04. 2020. godine, Uputa Ministarstva za obračun plaće od 1. travnja 2020., dopis upućen stručnim djelatnicima i ravnateljici od 23. ožujka 2020., Ispis urudžbenog zapisnika predmeta, tablica preuzetih predmeta od 31. ožujka 2020., prijedlog, Preslik poruke u viber grupi (zamolba ravnateljici) od dana 26.3.2020.g. Preslik poruke u viber grupi (obavijest AD) od dana 27.3.2020., Preslik poruke u viber grupi (na znanje svima) od dana 27.3.2020., Prijepis viber poruka tužiteljice i GTH od 29.3.2020.g., prijedlog za sazivanje izvanredne skupštine Sindikata od 13. svibnja 2020., Dopis o istupanju iz sindikata od 7. srpnja 2020., očitovanje zaposlenika centra od 03. i 08. 04. 2020. godine, interna dostavna knjiga, preslik dijela dostavne knjige za 17.01. 2020. godine, analitika i sintetika korektivnog obračuna plaće tužiteljice, Dopis Sindikata od 2. srpnja 2020., Odluka Sindikata od 2. srpnja 2020., Odluka Sindikata od 2. srpnja 2020., e-pošta zaštitara LT od 03.04. 2020. godine sa izjavom, preslik tužiteljičine interne evidencije o predaji i vraćanju isprava dokumenata na potpis, dopis Ministarstva od 23. ožujka 2020., preporuka od 26. ožujka 2020., dopis ravnateljici od 26. ožujka 2020., preslik poruke u viber grupi Novčane pomoći, Dopis Sindikata od 08.04.2020.g. Dopis Sindikata od 10.04.2020.g., Dopis Sindikata od 06.04.2020.g. Dopis Sindikata od 3.6.2020.g., Dopis Sindikata od 23.10.2020.g. Dopis Sindikata od 17.09.2020.g., poziv za sjednicu upravnog vijeća za dan 07.04.2020.g., od 03.04.2020.g. poziv za sjednicu upravnog vijeća za dan 17.04.2020.g. od 16.04.2020.g. zapisnik sa sjednice upravnog vijeća od 07.04.2020.g. zapisnik sa sjednice upravnog vijeća od 17.04.2020., zahtjev za zaštitu prava od 24. travnja 2020., zapisnik sa sjednice upravnog vijeća od 7.04.2020.,organizacija rada od 2. travnja 2020., raspored rada od 16. travnja 2020., raspored rada od 20. ožujka 2020., Potvrda o otvorenom bolovanju/privremenoj nesposobnosti za rad od 20.04.2020.g , obračunske isprave plaće za 07/20, 06/20, 05/20, Ispis dopisa ( emaila ) Centru – šefici računovodstva od 08.09.2020 Ispis odgovora ( putem emaila) šefice računovodstva od 08.09.2020.g. Obračunska isprava plaće za 04/2020, Detalji transakcije plaće od 08.09.2020.g. za plaće 04/20 i 05/20, Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika od 05.10.2020.g., službena bilješka od 1. travnja 2020., 23.09.2020, 25.09.2020., 29.09.2020., 29.09.2020., 30.09.2020., 02.10.2020., 05.10.2020, 06.10.2020. , poruke putem vibera upućene ĆTH, e mail tužiteljic eupućen uredu ravnatelja od 5. listopada 2020., 21. rujna 2020., zapisnik stručnog vijeća od 5. lipnja 2020., potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad od 16. listopada 2020., nalaz i mišljenje dr. FTH od 15. listopada 2020., od 23. listopada 2020., od 19 studenog 2020., zaštita dostojanstva radnika od 15. listopada 2020., bilješka tužiteljice od 26. listopada 2020., izvješće o pr ivremenoj nesposobnosti za rad od 26. listopada 2020., Prijava Sindikata - nezakonitog postupanja oslodavca upućen Državnom inspektoratu od 17. rujna 2020., Prijava Sindikata - nezakonitog postupanja poslodavca upućen Državnom inspektoratu od 23. listopada 2020., izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad od 20. travnja 2020., izvadak pbz transakcije od 23. lipnja 2020., kaznena prijava od 21. listopada 2020., obračun plaće tužiteljice za srpanj 2020., kolovoz 2020., rujan 2020. , ispis napisanih upravnih rješenja tužiteljice iz Socskrb aplikacije po datumu nastanka, obavijest tužiteljice od 03.08. 2017. godine, službena bilješka tuženika od 27.10. 2017. godine, odgovor MT od 03.11. 2017. godine, presuda Županijskog suda u Osijeku broj GžR-510/2019-2, službena bilješka tuženika od 31.07. 2017. godine, tuženikovo upozorenje od 03.08. 2017. godine, službena bilješka tuženika od 22.12. 2016. godine, očitovanje FT, prijedlog za sporazumni raskid ugovor o radu od 29.09. 2017. godine, sporazum o prestanku ugovora o radu od 29.09. 2017. godine, e-mail od 02.02. 2017. godine, odluka Upravnog vijeća tuženika od 16.03. 2017. godine, odluka MDOMSP od 19.05. 2017. godine, zapisnik MDOMSP od 22.05. 2017. godine, tuženikovo upozorenje od 01.12. 2016 . godine, tuženikovo upozorenje od 16.03. 2017. godine, odluka RT od 05.04. 2017. godine, zahtjev za prestanak ugovora o radu od 07.04. 2020. godine, sporazum o prestanku ugovora o radu od 21.04. 2020., screenshot iz Viber grupe Czss Slav. Brod, službena bilješka DT od 15.10. 2020. godine, pritužba DT od 19.10. 2020. godine, e-mailovi od **.**.2020. godine GD, ND i ĐTH, anonimna prijava od 01.06. 2020. godine, e-mail od 16.06. 2020. godine, službena bilješka tuženika od 02.04. 2020. godine i njezin prilog, pregleda predmeta iz aplikacije tuženika , Prijava od 3. travnja 2020.g. Epidemiološki izvid od 10. travnja 2020.g. Dopis Sindikata zaposlenika u djelatnosti Socijalne skrbi Hrvatske od 3. lipanj 2020.g. e- mail MTH od 17. travnaj 2020.g. e-mail UT od 17. travnja 2020.g. e-mail ĆT od 17. travnja 2020.g. a-mail VD od 17. travnja 2020.g., nalazi i mišljenja doktorice FTH od 17. prosinca 2020., raspored radnika u razdoblju od 06.04. 2020. godine do 30.04. 2020. godine, plan i program unutarnjeg nadzora od 13.12. 2018. godine, potvrdu o iskorištenom godišnjem odmoru tužiteljice za 2019. godinu, viber korespondencija tužiteljice i ravnateljice tuženika, podnesak Državnog inspektorata od 19.1.2021., Izviješće o provedenom izvanrednom upravnom nadzoru u Centru za socijalnu skrb Slavonski Brod od 21.12.2020., dopisa Sindikata Ministarstvu od 16. veljače 2021., nalazi i mišljenja doktorice FTH od 17. siječnja 2021., 18. veljače 2021., 25. ožujka 2021., dopis Ministarstva upućen sindikatu od 26. veljače 2021., dopis Sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske ministru rada, 3 mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 02.06. 2021. godine, dopis Sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske predsjedniku Upravnog vijeća tuženika od 27.05. 2021. godine, e-mail predsjednika Upravnog vijeća tuženika od 01.06. 2021. godine Sindikatu, dopis Sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske svjedoku NT od 01.06. 2021. godine, anonimna prijava ministru rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 04.04. 2021. godine, presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 29Pp-989/2021-6 od 14.05. 2021. godine, presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 29Pp -858/2021-5 od 31.05. 2021. godine, anonimna prijava ministru rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od nepoznatog datuma, anonimna prijava Sindikatu zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske od 23.11. 2020. godine, e-mail od 16.11. 2020. godine koji je predsjednica Sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske uputila državnom tajniku ĐD u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kaznena prijava tužiteljice protiv ravnateljice tuženika od 21.10. 2020. godine, dopis Sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske ministru rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 06.10. 2020. godine, prijava Sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske Državnom inspektoratu od 17.09. 2020. godine, izvješće Državnog inspektorata od 18.01. 2021. godine, službena bilješka ravnateljice tuženika od 10.04. 2020. godine, odluka tuženika o imenovanju Povjerenika za dostojanstvo od 09.06. 2020. godine, službena bilješka ravnateljice tuženika od 09.06. 2020. godine, e-mailovi od 22.04., 14.05. i 21.05. 2020. godine koje je uputio tuženik Sindikatu zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske s dopisom od 14.04. 2020. godine u kojem se traži suglasnost za imenovanje povjerenika tuženika za dostojanstvo radnika, nalazi i mišljenja doktorice FTH od lipnja do siječnja 2021., potvrda doktora liječnika OD od 18.7.2022., dostavljeni smrtni listovi za roditelje tužiteljice, dopis HZZO od 10.5.2022., obračunske isprave za plaće, upit upućen od strane tužiteljice HZZO-u, zahtjev za zaštitu dostojanstva tužiteljice od 21.9.2022. (dopuna), Odluku Centra za socijalnu skrb od 15.3.2022., zahtjev za zaštitu dostojanstva od 21.9.2022., zatim zahtjev za isplatu od 11.5.2022., ispis dijela liječničkog kartona, odluku o ispravci greške od 2.11.2022., dopis za isplatu neiskorištenog godišnjeg odmora za 2021. i regresa , nalaz i mišljenja doktorice FTH od 25. siječnja 2022., od 1. ožujka 2022., Nalaz i mišljenje dr.med. FTH, dr.med od 23. lipnja 2022.g. Nalaz i mišljenje dr.med. FTH, dr.med od 09. lipnja 2022.g. Nalaz i mišljenje dr.med. FTH, dr.med od 19. svibnja 2022.g., i od 6. listopada 2022. Odluka Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod od 15. ožujka 2022.,Zahtjev za zaštita dostojanstva radnika od 21. rujna 2022. Dopuna zahtjeva za zaštita dostojanstva radnika od 26. rujna 2022., Zahtjev od 6. svibnja 2022., Zahtjev od 11. svibnja 2022.g. Odgovor zavoda za zdravstveno osiguranje od 10. svibnja 2022.g. Obračunska lista plaću za travanj 2022.g., obračunske liste plaće, zdravstveni karton tužiteljice, odluka od 2. studenog 2022.

13. Sud pri odlučivanju nije uzeo u obzir sms poruke dostavljene uz podnesak od 2.4.2021. (str. 593), zatim cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužiteljice od 12.2.2021. (str. 533-551 spisa) te preostali dio dokumentacije dostavljen uz podnesak tužiteljice od 19.2.2021., zatim molbu DT (str.590) koju je priložio tuženik uz raspravni zapisnik od 1.3.2021. jer se radi o dokazima koji su nastali prije zaključenja prethodnog postupka i stranke su ih mogle kao dokaz dostaviti u spis prije zaključenja prethodnog postupka. Stranke su dužne do zaključenja prethodnog postupka dostaviti sve dokaze kojima raspolažu koje su dužni do tada pribaviti i predložiti dokaze koje smatraju potrebnim i bitnim. U odnosu na podnesak od 2.lipnja 2021. sud nije uzeo u obzir dio dokumentacije koji je nastao prije zaključenja prethodnog postupka i dio dokumentacije koji je već dostavljen u sudski spis (dokumentacija Sindikata o istupu članova iz sindikata). Nije uzeta u obzir niti dokumentacija koja se odnosi na obraćanje NT Sindikatu i Sindikata nadležnom Ministarstvu jer se radi o novim činjenicama na koje sud neće izvoditi ponovno dokaze s obzirom da su svi svjedoci koji su dio ovih događaja u postupku saslušani. U odnosu na podnesak primljen 8. lipnja 2021. sud nije uzeo u obzir dokumentaciju nastalu prije zaključenja prethodnog postupka i to dopis tužiteljice Upravnom vijeću od 9.11.2020., dokazi o bolovanju od 16.10.2020. Neće se uzeti u obzir niti podaci o navodima LT jer se njegova pisana izjava o ovim podacima već nalazi u sudskom spisu.

14. Izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj KP-DO-431/20 i KP-DO-278/20 i to: rješenje broj KP-DO-278/2020-8 od 26.5.2020., rješenje KP-DO-431/2020-6 od 7.10.2020., raspored radnika u Centru za socijalnu skrb-Organizacija rada, popis djelatnika od 2.4.2020., službena bilješka Općinskog državnog odvjetništva broj KP-DO-278/2020- 2 od 3.4.2020., dio prijave tužiteljice od 7.4.2020., službene zabilješke Službe kriminalističke policije od 9.4.2020.

15. Uvidom u spis i čitanjem Rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, broj KP-DO-278/2020-8 od 26. svibnja 2020. godine, utvrđeno je da se odbacuje kaznena prijava protiv ATH zbog kaznenog djela širenja i prenošenja zarazne bolesti iz članka 180. stavka 1 . Kaznenog zakona, koju je 3. travnja 2020. godine podnijela AT. U postupku provođenja izvida utvrđeno je da navodi iz prijave nisu osnovani, što je potvrđeno i epidemiološkim izvidom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije od 10. travnja 2020. godine. Navedenim stručnim izvidom konstatirano je da je epidemiološka situacija u Centru za socijalnu skrb Slavonski Brod bila zadovoljavajuća te da su mjere zaštite radi sprječavanja širenja epidemije koronavirusa bile besprijekorno organizirane i provođene sukladno uputama nadležnih tijela i kriznih stožera. Slijedom takvog utvrđenja, državno odvjetništvo je zaključilo da nema elemenata navedenog kaznenog djela niti kršenja propisanih mjera zaštite. Tužiteljica nakon primitka rješenja o odbačaju nije nastavila kazneni progon protiv ravnateljice.

16. Uvidom u Ugovor o radu od 1. lipnja 2007. godine utvrđeno je da je tužiteljica zaposlena na neodređeno vrijeme na radnom mjestu diplomiranog pravnika u Odjelu socijalne skrbi. Daljnjim uvidom u Aneks ugovora o radu od 29. lipnja 2011. godine, sud utvrđuje da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto voditeljice Odjela socijalne skrbi, koje je kasnijom reorganizacijom postalo radno mjesto voditeljice Odjela za novčane naknade. Iz nalaza izvanrednog upravnog nadzora proizlazi da radnopravni status tužiteljice godinama nije bio u potpunosti usklađen s važećim aktima ustanove, s obzirom na to da poslodavac od 2011. godine nije osigurao sklapanje novog aneksa ugovora o radu kojim bi se njezino radno mjesto uskladilo s kasnijim izmjenama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova.

17. Uvidom u Odluku Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod broj klasa: 113-01/20- 01/1, ur. broj: 2178/01-28-01-01-20-2 od 2. travnja 2020. utvrđeno je da je ista donesena od strane ravnateljice i istom se odlukom na temelju čl. 38. Statuta Centra za soc. Skrb Slavonski Brod i čl. 5. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova tužiteljica razrješava dužnosti voditelja odjela za novčane naknade. Predmetna odluka je stavljena izvan snage Odlukom Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod broj 01/02-20 od 11. svibnja 2020. Uvidom u Odluku Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod broj 01/02 -20 od 11. svibnja 2020. godine, utvrđeno je da je navedeno tijelo u cijelosti usvojilo zahtjev za zaštitu prava koji je tužiteljica AT podnijela 24. travnja 2020 . godine. Tom je odlukom stavljena izvan snage ranija Odluka ravnateljice od 2. travnja 2020. godine kojom je tužiteljica bila razriješena dužnosti voditeljice Odjela za novčane naknade, čime je poništen njezin pravni učinak i tužiteljica vraćena na radno mjesto voditeljice. Slijedom navedenoga, tužiteljici su restituirana sva imovinska i druga prava iz radnog odnosa koja su joj bila uskraćena tijekom razdoblja dok je sporna odluka o razrješenju bila na snazi, što uključu je i naknadnu isplatu razlike plaće prema koeficijentu voditelja.

18. Uvidom u Odluku o organizaciji rada, rasporedu rada i radnog vremena u Centru za socijalnu skrb Slavonski Brod za vrijeme epidemije bolesti COVID-19 od 20. ožujka 2020. godine, utvrđeno je da je predmetni akt donesen na temelju upute Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od 19. ožujka 2020. godine. Svrha donošenja ove Odluke bila je osiguravanje kontinuiranog i nesmetanog rada ustanove uz istovremenu maksimalnu zaštitu zdravlja radnika i korisnika usluga u kriznim uvjetima. Utvrđeno je da je rad u ustanovi organiziran kroz četiri skupine: skupina A obuhvaćala je djelatnike koji su poslove obavljali u prostorijama Centra, skupina B radnike raspoređene na rad od kuće, skupina C radnike na godišnjem odmoru, dok su skupinu D činili radnici na bolovanju. Ravnateljica ustanove se predmetnom Odlukom imenovala koordinatorom za provođenje svih mjera zaštite od epidemije. Točkom 5. Odluke propisano je da su voditelji odjela zaduženi za organiziranje rada unutar svojih jedinica, osiguravanje pravovremenog obavljanja poslova te za zaduživanje i primopredaju predmeta djelatnicima, što je uključivalo i vođenje evidencija o predmetima koji se iznose iz zgrade radi rada od kuće. U pogledu higijensko-epidemioloških mjera, Odluka je predvidjela da se stranke primaju samo u najnužnijim i neodgodivim slučajevima u posebno opremljenom prijamnom uredu sa zaštitnim staklom. Propisana je obveza dezinfekcije cijelog poslovnog prostora tri puta dnevno te obvezno vođenje evidencije o respiratornim simptomima i mjerenje tjelesne temperature svim djelatnicima prilikom ulaska u zgradu, što je u tom trenutku predstavljalo višu razinu zaštite od uobičajene u drugim javnim institucijama. Usklađenost navedenih mjera s uputama Stožera civilne zaštite i struke potvrđena je epidemiološkim izvidom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo od 10. travnja 2020. godine, kojim je utvrđeno da je higijensko-epidemiološka situacija u Centru bila zadovoljavajuća.

19. Iz dopisa Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike od 27. siječnja 2021. godine proizlazi da je provedenim izvanrednim upravnim nadzorom utvrđeno činjenično stanje prema kojemu nije bilo razloga za izricanje mjera ravnateljici Centra u odnosu na postupanje prema tužiteljici,. Nadzorom je potvrđeno da je epidemiološka situacija u ustanovi bila zadovoljavajuća, a kaznena prijava protiv ravnateljice odbačena, dok je većina zaposlenika i članova sindikata (17 od 29) izrazila nezadovoljstvo postupanjem tužiteljice te zatražila njezino razrješenje s mjesta sindikalne povjerenice zbog gubitka povjerenja i navodne samovolje. Ministarstvo je konstatiralo da u slučaju tužiteljice, koja se u vrijeme nadzora nalazila na bolovanju, nije bilo propusta koji bi zahtijevali poduzimanje upravnih mjera. Naposljetku, u dopisu je naglašeno da utvrđivanje eventualnog mobinga nije u nadležnosti inspekcijskog nadzora Ministarstva, već je za takvu zaštitu prava iz radnog odnosa potrebno zatražiti sudsku zaštitu.

20. Na temelju Zapisnika sa izvanredne sjednice Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod, održane 7. travnja 2020. godine, utvrđeno je da je sjednica sazvana radi rasprave o prijavi protiv ravnateljice ATH zbog navodnog nepoduzimanja mjera zaštite radi sprječavanja širenja zaraze uzrokovane virusom COVID-19. Predstavnica radnika AT iznijela je niz prigovora, tvrdeći da se rad u Centru ne odvija u strogo odvojenim skupinama, da nema popisa osoba po skupinama što ostavlja prostor za manipulaciju, te da se fizički razmak u prostorijama poput pisarnice ne poštuje. Nadalje je navela da ravnateljica nije osigurala zaštitne maske i rukavice svim djelatnicima, osim onima na terenu, te da su na rad morali dolaziti i kronični bolesnici i osobe iz rizičnih skupina unatoč uputama Ministarstva. Ravnateljica ATH odbacila je ove navode, tvrdeći da su sve odluke o organizaciji rada donesene sukladno uputama nadležnog Ministarstva, da je osigurana dezinfekcija prostora tri puta dnevno te da su djelatnici upoznati s obvezujućim mjerama. Ravnateljica je optužila AT za širenje dezinformacija, unošenje nemira u kolektiv i neprofesionalno postupanje, ističući da je AT samovoljno davala upute djelatnicima za koje nije bila ovlaštena. Tijekom sjednice ravnateljica je također izvijestila Vijeće o svojoj odluci da razriješi AT s mjesta voditeljice odjela, obrazlažući to njezinim štetnim djelovanjem i opterećenošću poslom. Upravno vijeće je, nakon saslušanja obiju strana, s četiri glasa „za“ i jednim glasom „protiv“ usvojilo prijedlog predsjednika Vijeća kojim se nalaže da se u roku od 10 dana dostave dodatni dokazi: točni popisi grupa A i B s vremenom rada, potvrda o izvršenoj dezinfekciji prostora, podaci o rizičnim skupinama te potpisana očitovanja djelatnika o svim navedenim okolnostima. Zaključeno je da će se Upravno vijeće također obavijestiti o svim službenim upitima i odgovorima institucija kojima je prijava upućena, poput Općinskog državnog odvjetništva i Stožera civilne zaštite.

21. Uvidom i čitanjem Zapisnika sa 2. izvanredne sjednice Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod, održane 17. travnja 2020. godine, utvrđeno je da je sjednica sazvana s ključnim točkama dnevnog reda koje su uključivale prijavu protiv ravnateljice ATH te čitanje podneska Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi. Tijekom sjednice, članica Upravnog vijeća i predstavnica radnika AT iznijela je prigovore na vjerodostojnost prethodnih zapisnika te obrazložila prijavu protiv ravnateljice zbog navodnog nepoduzimanja propisanih mjera zaštite protiv koronavirusa (COVID-19) Ravnateljica ATH očitovala se na navode prijave, tvrdeći da su u Centru na snazi sve propisane mjere, što je potkrijepila epidemiološkim izvidom od 10. travnja 2020., uvođenjem mjerenja temperature, uklanjanjem pamučnih ručnika te organizacijom rada u četiri skupine kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja. Nasuprot tome, AT je osporila učinkovitost tih mjera, navodeći konkretne primjere miješanja djelatnika iz različitih skupina i kršenja fizičkog razmaka u prostorijama pisarnice, što je smatrala protivnim uputama nadležnih ministarstava i stožera. Upravno vijeće je, nakon saslušanja obje strane i uvida u predanu dokumentaciju, s četiri glasa „za“ i jednim glasom „protiv“ donijelo zaključak da ne može djelovati kao arbitar dok svoje odluke ne donesu nadležna tijela (Općinsko državno odvjetništvo, Ministarstvo i Civilna zaštita) kojima je prijava također upućena. Odlučeno je da će se o eventualnoj nesavjesnosti ili nepravilnostima u radu ravnateljice odlučivati tek po primitku izvješća tih službi. Vezano uz podnesak Sindikata o zaštiti prava radnika, predsjednik Upravnog vijeća je konstatirao da Vijeće u takvim slučajevima odlučuje tek u drugom stupnju, a da formalni zahtjev za zaštitu prava od strane radnika u tom trenutku još n ije bio zaprimljen u proceduru Vijeća.

22. Iz izvješća državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u [adresa] od 18. siječnja 2021. godine, pod brojem KLASA: 116 -01/21- 01/1, URBROJ: 443-02-01-18-21-7, upućenog Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, utvrđeno je da je povodom inspekcijskog nadzora višeg inspektora rada CD konstatirano da je poslodavac 2. travnja 2020. godine donio odluku o razrješenju tužiteljice s dužnosti voditeljice Odjela za novčane naknade. U odnosu na njezin status sindikalne povjerenice, inspektorat je naveo da članak 188. stavak 1. Zakona o radu štiti povjerenike od stavljanja u nepovoljniji položaj bez suglasnosti sindikata, ali kako za navedene povrede zakon ne propisuje upravne mjere koje bi inspektor mogao izreći, radnik-sindikalni povjerenik zaštitu svojih prava mora potražiti isključivo putem nadležnog suda. Nadalje, nadzorom inspektorice DD utvrđeno je da je tužiteljica 9. travnja 2020. godine predala omotnicu naslovljenu na osobu za zaštitu dostojanstva radnika uz napomenu „tajno ne otvarati“, pri čemu je utvrđeno da Centar u tom trenutku nije imao imenovanu osobu za tu svrhu. Izvješće navodi da je ravnateljica Centra tijekom travnja i svibnja 2020. godine višekratno od Sindikata tražila suglasnost za imenovanje ČD povjerenicom za dostojanstvo, a budući da se Sindikat o prijedlogu nije očitovao, ravnateljica je 9. lipnja 2020. godine samostalno donijela odluku o njezinu imenovanju temeljem statutarnih ovlasti. S obzirom na to da je u trenutku provođenja inspekcijskog nadzora osoba za zaštitu dostojanstva već bila imenovana, inspektorat je zaključio da nije bilo potrebe za izricanjem upravnih mjera, a tijekom nadzora nije utvrđena niti povreda tajnosti podataka u postupcima zaštite dostojanstva radnika.

23. Tužiteljica AT u svom je iskazu ukratko navela da je do početka pandemije COVID-19 njezina suradnja s ravnateljicom bila korektna, a problemi su započeli kada je kao sindikalna povjerenica i voditeljica odjela ukazala na nepravilnosti u organizaciji rada i nepoštivanje epidemioloških mjera. Istaknula je da je njezina prijava Sindikatu od 2. travnja 2020. bila potaknuta miješanjem djelatnika iz različitih skupina te brigom za rizične skupine radnika kojima nije automatski omogućen rad od kuće sukladno odlukama Vlade, navodeći primjere kolegica JT i MTH. Navela je da ju je ravnateljica verbalno napala 27. ožujka 2020., koristeći uvredljive termine poput "đubre i smeće", prijeteći joj kažiprstom i zabranivši joj ulazak u ured uz snažno zalupljena vrata. Kulminaciju sukoba vidi u odluci o njezinom razrješenju s mjesta voditeljice odjela, koju smatra nezakonitom, antidatiranom i nepropisno dostavljenom jer je ostavljena otvorena u njezinom pretincu dostupna svima na uvid, dok je na njezino mjesto imenovana STH. Tužiteljica je detaljno opisala sustavno ignoriranje, izolaciju i ponižavanje, ističući da je ravnateljica 3. travnja 2020. proslijedila njezinu prijavu svim djelatnicima i zaštitaru, tražeći očitovanje, čime je potaknula neprijateljsku atmosferu i okretanje kolega protiv nje. Opisala je incident od 26. listopada 2020. kada joj je u prisutnosti stranaka i zaštitara zabranjen ulazak u Centar radi predaje doznaka za bolovanje, pri čemu joj je ravnateljica doznake istrgnula iz ruku. Nadalje je navela da joj je ravnateljica uskratila uvid u poštu i sudjelovanje na sastancima voditelja, dodjeljujući te poslove drugoj djelatnici, te da je jedina u ustanovi ostala bez zaštitne obuće zajamčene kolektivnim ugovorom. Optužila je ravnateljicu za namjerno odugovlačenje s potpisivanjem rješenja za zajamčenu minimalnu naknadu, što je ugrožavalo isplate socijalno ugroženim obiteljima, te za provođenje nenajavljenih unutarnjih nadzora nad njezinim predmetima mimo propisane procedure. Tužiteljica je naglasila da su slične metode pritiska i izolacije ranije primjenjivane i prema drugim djelatnicima, poput HT i MT, te da je zbog kontinuiranog psihičkog zlostavljanja pretrpjela ozbiljne zdravstvene tegobe, uključujući tjeskobu, visoki tlak, lupanje srca i drastične promjene težine, zbog čega je od 15. listopada 2020. na neprekidnom bolovanju pod psihijatrijskim tretmanom. Na kraju je zaključila da je ponašanje ravnateljice imalo za cilj umanjiti njezinu vrijednost u kolektivu i prisilit i je da sama napusti radno mjesto nakon višegodišnjeg besprijekornog rada pod tri različita ravnatelja.

24. Zakonska zastupnice tuženika ATH u svom je iskazu ukratko navela da je kao ravnateljica pravovremeno i samoinicijativno organizirala rad Centra tijekom pandemije COVID-19, nabavljajući zaštitnu opremu vlastitim sredstvima ustanove prije službenih pošiljki te organizirajući rad u grupama A, B, C i D sukladno uputama Ministarstva. Istaknula je da je Stožer civilne zaštite Brodsko-posavske županije izdvojio Centar kao primjer besprijekorno organiziranih epidemioloških mjera. Glede razrješenja tužiteljice s mjesta voditeljice odjela, zastupnica navodi da je tu odluku donijela 2. travnja 2020. nakon dugog razmišljanja i niza događaja koji su kulminirali incidentom 27. ožujka 2020., kada je tužiteljica fizički gurala vrata njezina ureda. Kao razloge za razrješenje navodi i pritužbe radnika na temperament tužiteljice, njezine sarkastične šale te pritisak koji je navodno vršila na podređene, posebice na kolegu MD. Smatrala je da je tužiteljica ne podržava kao ravnateljicu i da je za kriznu situaciju adekvatnija osoba RD zbog svoje empatije. U odnosu na dostavu odluke o razrješenju, zastupnica tvrdi da je odluku osobno uručila tužiteljici 2. travnja 2020. oko 9:00 sati, što je tužiteljica odbila potpisati, nakon čega je odluka uložena u njezin pretinac i evidentirana u knjizi pošte. Priznala je da nije sačinila službenu bilješku o odbijanju primitka, iako je to uobičajena praksa. Oštro je osporila navode o ismijavanju tužiteljice povodom njezine kaznene prijave, navodeći da je bila zgrožena optužbama za ugrožavanje zdravlja. Glede navoda o mobingu i izolaciji, zastupnica izjavljuje da tužiteljici nikada nije zabranila ulazak u Centar, već ju je uputila na rad od kuće sukladno uputama Ministarstva o smanjenju broja radnika, jer je priroda posla tužiteljice to dopuštala. Priznaje da je izbjegavala neposrednu komunikaciju s tužiteljicom nakon njezina povratka s bolovanja, ali to obrazlaže strahom od tužiteljičine interpretacije razgovora i željom da izbjegne daljnje konflikte s obzirom na brojne tužbe i prijave. Zastupnica je također ukazala na teške uvjete rada i brojne inspekcijske nadzore kojima je izložena zbog prijava tužiteljice i sindikata, što joj oduzima većinu radnog vremena. Naglasila je da su prijave inspektora rada protiv nje bile neutemeljene te da su u konačnici povučene ili je sud donio oslobađajuće odluke. Zaključno je navela da Centar vodi u skladu sa zakonom, o čemu svjedoče brojne pohvale Ministarstva, te da su postupci tužiteljice nanijeli znatnu štetu ugledu ustanove, ali i njezinoj obitelji.

25. U daljnjem dijelu presude iznijet će se ukratko najvažnije iz iskaza saslušanih svjedoka:

25.1. Svjedok ĆT u svom iskazu navela je da je zaposlena kao socijalna radnica i zamjenica ravnateljice te da su se u vrijeme pandemije u Centru uglavnom provodile epidemiološke mjere, premda sama nije obraćala posebnu pozornost na detalje. Navela je da je čula kako tužiteljica upozorava na miješanje grupa A i B te nepoštivanje mjera, a prisustvovala je i verbalnoj prepirci između tužiteljice i ravnateljice u ožujku 2020. godine, no ne sjeća se sadržaja izgovorenih riječi. Potvrdila je da se na stručnom vijeću 5. lipnja 2020. raspravljalo o kaznenim prijavama i razrješenju tužiteljice s mjesta voditeljice. Izjavila je da neki radnici nisu obrađivali stranke, ali ne zna razloge niti detalje o dezinfekcijskim sredstvima. Potvrdila je da je tužiteljica bila sindikalna povjerenica i da se dio članova isključio iz sindikata tijekom njezina mandata. Opisala je proces potpisivanja akata u Centru, navela da nema saznanja o zabrani pristupa tužiteljici te spomenula da je ČD bila određena za zaštitu dostojanstva. Istaknula je da su odnosi na radnom mjestu ponekad bili napeti, ali ona osobno nije imala sukoba s tužiteljicom.

25.2. Svjedok ST u svom iskazu navela je da je tužiteljica formalno bila voditeljica odjela, ali ju je tijekom odsutnosti mijenjala STH. Navela je da se tijekom prvog vala pandemije radilo u grupama, a iako je radila od kuće, čula je o miješanju grupa kroz komunikaciju na poslu. Potvrdila je da u početku nisu bila osigurana sva zaštitna sredstva, ali su ubrzo stigla. Izjavila je da se pošta zaprimala preko urudžbenog te predavala voditelju ili ravnateljici, no nema detaljna saznanja o obradi pojedinih predmeta. Nije joj poznato da je ravnateljica odbijala potpisivati akte tužiteljice, iako je potpisivanje ponekad trajalo dan do dva. Potvrdila je da je čula za kaznenu prijavu protiv ravnateljice te da su se odnosi između tužiteljice i ravnateljice s vremenom pogoršali. Navela je da je po povratku tužiteljice na posao komunikaciju i dalje obavljala STH, što se vidjelo po obraćanju radnika. Spomenula je napete odnose u kolektivu, te potvrdila da je ranije bila treći potpisnik rješenja.

25.3. Svjedok ŽT u svom iskazu navela je da je u travnju 2020. godine u pošti tužiteljice vidjela odluku o razrješenju s mjesta voditeljice, no ta odluka nije bila urudžbirana. Potvrdila je da je tijekom odsutnosti tužiteljice poslove voditelja obavljala STH. Navela je da su na početku pandemije zaštitna sredstva bila ograničena te da je kasnije došlo do miješanja grupa, o čemu je tužiteljica pokušala razgovarati s ravnateljicom. Izjavila je da se po povratku tužiteljice u rujnu 2020. ravnateljica obraćala STH kao voditeljici, a tužiteljica nije sudjelovala u sastancima. Potvrdila je pogoršanje odnosa između tužiteljice i nekih zaposlenika te kašnjenja u potpisivanju akata. Spomenula je premještanje triju radnica u listopadu 2020., pedantnost u radu tužiteljice i njezine primjedbe na rad drugih kolega. Potvrdila je postojanje tenzija između tužiteljice i DT te izolaciju tužiteljice iz komunikacije na odjelu tijekom ljeta.

25.4. Svjedok DT u svom iskazu navela je da je u Centar došla u srpnju 2020. godine te da je njezin odnos s tužiteljicom u početku bio korektan, ali se pogoršao u listopadu 2020. Opisala je incident od 15. listopada 2020. kada je tužiteljica pred strankom vikala na nju zbog navodno pogrešnog unosa prihoda, što je nju potaknulo da zatraži liječničku pomoć i podnese prijavu povjereniku za dostojanstvo. Navela je da je tužiteljica prema njoj postupala nepristojno, vraćala joj predmete s negativnim komentarima i stvarala podjele u kolektivu kroz djelovanje u sindikatu. Izjavila je da su se mnogi radnici isključili iz sindikata zbog načina na koji ga je tužiteljica vodila. Navela je da je 16. listopada 2020. vidjela tužiteljicu kako pregledava spise u podrumu iako je tada bila na bolovanju.

25.5. Svjedok IT u svom iskazu navela je da je u više navrata svjedočila sukobima tužiteljice s drugim radnicima, uključujući ravnateljicu i računovotkinju. Opisala je incident iz prvog vala pandemije kada je tužiteljica navodno povisivala ton na ravnateljicu i lupala po vratima. Navela je da tužiteljica često predaje rješenja sredinom mjeseca, a zatim optužuje ravnateljicu za kašnjenje u potpisu, dok drugi odjeli predaju akte na vrijeme. Izjavila je da je iz sindikata izašla zbog neslaganja s načinom na koji je tužiteljica vodila podružnicu. Spomenula je slučaj seminara gdje je tužiteljica bez njezina znanja odredila drugu radnicu kao sudionicu te navela da se razlika u plaći zbog voditeljstva isplaćivala tehnički ovisno o obračunu koeficijenata.

25.6. Svjedok JT u svom iskazu navela je da je dugogodišnja zaposlenica Centra te da se dostava akata o pravima radnika obavlja putem tajnice ili osobnih omota u registratorima. Iskazala je da je odluka o razrješenju tužiteljice bila uložena u njezin osobni omot, o čemu je doznala od kolegice. Navela je da se ne sjeća rasprava o kaznenim prijavama na stručnim vijećima te da smatra kako je smjena tužiteljice iz upravnog vijeća povezana s njezinim obraćanjem sindikatu. Iskazala je da su rješenja znala čekati na potpis nekoliko dana te da joj nisu poznati izravni sukobi tužiteljice i ravnateljice, osim ranijeg spora s ŽTH. Navela je da po povratku tužiteljice u rujnu 2020. ona nije bila pozivana na sastanke niti je dobivala poštu za odjel, unatoč tome što je bila spremna pomoći kolegama. Spomenula je i prikupljanje potpisa za smjenu tužiteljice, što je smatrala neuobičajenim, te je opisala opću atmosferu u Centru kao izrazito lošu i napetu.

25.7. Svjedok STH u svom iskazu navela je da je u sporno vrijeme obavljala poslove voditeljice odjela temeljem aneksa ugovora o radu. Opisala je nesuglasice između ravnateljice i tužiteljice oko rasporeda rada tijekom pandemije, uz razgovor povišenih tonova. Sjeća se sastanka od 2. travnja 2020. na kojem je ravnateljica pred zaposlenicima izjavila da više ne može surađivati s tužiteljicom te da ona više ne može biti voditeljica. Navela je da je nakon povratka tužiteljice u rujnu 2020. ona sama nastavila obavljati poslove voditeljice, dok tužiteljica nije sudjelovala u sastancima. Spomenula je sukob tužiteljice s DT u listopadu 2020., nakon kojeg je tužiteljica otišla na bolovanje, te je navela da je odnos ravnateljice i tužiteljice bio korektan prije pandemije, a kasnije narušen.

25.8. Svjedok NTH u svom iskazu navela je da je voditeljica Odjela za djecu, brak i obitelj te da je prisustvovala raspravi između tužiteljice i ravnateljice u proljeće 2020. u vezi s uputama Ministarstva o provođenju mjera. Navela je da su obje istodobno govorile, ali bez galamljenja ili fizičkog sukoba. Čula je galamu 26. ožujka 2020. dok su prolazile stubištem, no nije svjedočila verbalnim sukobima prije epidemije. Izjavila je da je tužiteljica razriješena dužnosti predstavnice radnika jer nije imala podršku većine te da su epidemiološke mjere u Centru u potpunosti poštivane. Potvrdila je da je tužiteljica savjesno obavljala mjere stručne pomoći. Navela je da je vidjela tužiteljicu u podrumu zgrade tijekom njezina bolovanja i zaključila da nije primijetila ozbiljnije sukobe osim navedene rasprave o uputama Ministarstva.

25.9. Svjedok ČTH u svom iskazu navela je da je socijalna radnica te da je istupila iz sindikata jer se nije slagala s načinom djelovanja tužiteljice kao povjerenice. Iskazala je da ju je tužiteljica verbalno napala pred strankama nakon što je bila određena za unutarnji nadzor njezinih predmeta. Navela je da je čula za sukobe tužiteljice i ravnateljice od drugih kolegica te iznijela tvrdnje o prijetnjama tužiteljice zaposlenicima koji su istupili iz sindikata. Smatra da tužiteljica ima neprofes ionalan pristup i da je znala galamiti. Izjavila je da su problemi s tužiteljicom postojali i kod ranijih ravnatelja te da je tužiteljica tijekom natječaja za ravnatelja nazivala zaposlenike karcinomima odjela. Opisala je detalje unutarnjeg nadzora i navela da su se radnici godinama žalili na povremeno neprimjereno ponašanje tužiteljice.

25.10. Svjedok HT u svom iskazu navela je da je bila ravnateljica Centra od 2012. do 2016. godine te da je o radu tužiteljice imala pozitivno mišljenje, smatrajući je stručnom i kolegijalnom. Navela je da je tužiteljica bila angažirana i izvan radnog vremena te da je pomagala kolegama. Istaknula je da je po dolasku zatekla brojne zaostatke u svim odjelima i nastojala poticati timski rad. Čula je da je aktualna ravnateljica spominjala otkaz tužiteljice na stručnom vijeću, iako ono nije nadležno za radne odnose. U pogledu epidemioloških mjera navela je da je kratko radila od kuće i potvrdila formiranje radnih grupa. Spomenula je da je tužiteljica bila predstavnica radnika i da je ukazivala na moguće nepravilnosti pri zapošljavanju. Zaključno je pohvalila stručnost tužiteljice tijekom svog mandata, dok o trenutnim odnosima ima samo posredna saznanja.

25.11. Svjedok ĐT u svom iskazu navela je da je predsjednica Sindikata socijalne skrbi te da joj se tužiteljica obratila zbog nepoštivanja epidemioloških mjera u Centru. Savjetovala joj je obraćanje nadležnim institucijama jer u tom trenutku nisu bile imenovane osobe za zaštitu dostojanstva. Smatra da je odluka o razrješenju tužiteljice s mjesta voditeljice bila nezakonita jer je donesena bez suglasnosti sindikata. Navela je da je tužiteljica bila uznemirena zbog postupanja prema njoj, da su joj oduzimani poslovi i da se kasnilo s potpisivanjem rješenja. Potvrdila je da su mnogi članovi istupili iz sindikata na vlastiti zahtjev, a sindikat je podnio više prijava protiv ravnateljice zbog navodnih nepravilnosti. Istaknula je da je strah tužiteljice od otkaza bio opravdan te da je cijela situacija utjecala na njezino zdravstveno stanje.

25.12. Svjedok UT u svom iskazu navela je da u Centru postoje dvije skupine radnika ovisno o odnosu s ravnateljicom te da je njezin odnos s ravnateljicom isključivo služben. O tužiteljici je izrazila pozitivno mišljenje, opisujući je kao profesionalnu i omiljenu kolegicu koja je kvalitetno obavljala svoj posao. Navela je da je bilo problema u organizaciji rada na početku pandemije i da je njezino slanje na rad od kuće doživjela kao izolaciju. Potvrdila je da se na stručnom vijeću spominjala smjena tužiteljice i čula je za navodno sprječavanje njezina ulaska u zgradu. Odbila je potpisati inicijativu za opoziv tužiteljice kao predstavnice radnika jer je smatrala da to nije ispravno. Zaključila je da smatra smjenu tužiteljice nezakonitom, zbog čega je ta odluka kasnije i poništena.

25.13. Svjedok MTH u svom iskazu navela je da ima dobar odnos s ravnateljicom, ali i korektan i prijateljski odnos s tužiteljicom. Čula je da postoje problemi između njih dvije i da tužiteljica više ne dolazi na sastanke. Pohvalila je rad tužiteljice kao odgovoran i stručan te navela da je u jesen 2020. tužiteljica bila vidno potresena zbog nemogućnosti komunikacije s ravnateljicom. Potvrdila je organizacijske sposobnosti tužiteljice i dobru atmosferu na domjencima koje je ona organizirala. Opisala je razdoblje pandemije kao stresno i potvrdila rad u grupama. Navela je da nikada nije čula da se tužiteljica na nekoga izderala te je spomenula izolaciju zaposlenika koji nisu istupili iz sindikata.

25.14. Svjedok FD u svom iskazu navela je da je u Odjelu za novčane naknade radila tijekom 2020. godine te da je organizaciju posla nakon razrješenja tužiteljice vodila STH. Istaknula je da je njezin odnos s tužiteljicom bio korektan i da joj se uvijek mogla obratiti za pomoć. Atmosferu u odjelu opisala je kao dobru i nije se mogla sjetiti sukoba tužiteljice s drugima. Navela je da je na sastanku 20. travnja 2020. ravnateljica prema tužiteljici postupala korektno. Opisala je tehničke poteškoće tijekom rada od kuće i način na koji je izrađivala rješenja.

25.15. Svjedok ET u svom iskazu navela je da radi na poslovima urudžbiranja, ali nema saznanja o sukobu u ožujku 2020. jer je bila na bolovanju. Izjavila je da poštu po povratku tužiteljice s bolovanja nosi STH prema nalogu ravnateljice. Navela je da se boji tužiteljice zbog njezina navodnog vrijeđanja, omalovažavanja i zastrašivanja kolega, navodeći primjere podmetanja smeća i zaključavanja u podrumu. Istaknula je da ravnateljica nije branila ulazak u svoj ured niti organizirala pritisak na tužiteljicu. Navela je da članovi sindikata nisu stajali iza prijave koju je tužiteljica podnijela, zbog čega su istupili iz članstva. Spomenula je da tužiteljica po povratku s bolovanja nije osobno kontaktirala ravnateljicu te da većina zaposlenika izbjegava kontakt s njom zbog straha.

25.16. Svjedok ZT u svom iskazu navela je da je voditeljica računovodstva i da je tužiteljici plaća isplaćivana sukladno odlukama, uključujući i isplatu razlike nakon poništenja razrješenja. Istaknula je da tužiteljica često donosi veliki broj rješenja neposredno pred rok za rezervaciju sredstava, čime stvara pritisak na računovodstvo. Navela je da je tužiteljica na njezino upozorenje odgovorila da je to stvar njezine sposobnosti. Pojasnila je da su naknade za nadzor obustavljene prema naputku Ministarstva jer su se nadzori obavljali telefonski. Opisala je međuljudske odnose kao korektne, ali je navela da tužiteljica voli provocirati kolege, dok za ravnateljicu smatra da je pristupačna i suradljiva.

25.17. Svjedok RTH u svom iskazu navela je da radi u računovodstvu i da je tužiteljica godinama donosila veliki broj rješenja pred sam istek roka, što je zahtijevalo dodatni napor i rad kod kuće. Navela je da s tužiteljicom ima korektan odnos, ali nastoji izbjeći sukobe jer tužiteljica burno reagira i sklona je promjenama raspoloženja. Čula je za više sukoba tužiteljice s drugim radnicama, uključujući povišene tonove i prijetnje prijavama.

25.18. Svjedok TT u svom iskazu navela je da je voditeljica Odjela za odrasle i zamjenica ravnateljice te da je istupila iz sindikata jer je tužiteljica bez konzultacija s članovima prijavila ravnateljicu. Navela je da je tužiteljica ranije pozitivno govorila o ravnateljici na jutarnjim sastancima. Smatra da su epidemiološke mjere bile dobro organizirane te se osjećala sigurno na poslu. Spomenula je i događaj kada je tužiteljica navodno nju i kolegicu nazvala "karcinomom odjela". Izjavila je da rješenja potpisuje isti dan u odsutnosti ravnateljice te da nema saznanja o bilo kakvim aktivnostima usmjerenim na izolaciju tužiteljice. Prijavu protiv ravnateljice zbog epidemioloških mjera doživjela je kao šok.

25.19. Svjedok PT u svom iskazu navela je da je bila šefica računovodstva te da tužiteljica redovito nije dostavljala rješenja na vrijeme, što je uzrokovalo sukobe u odjelu. Opisala je situacije u kojima je tužiteljica burno reagirala na upozorenja o pogreškama u rješenjima ili kašnjenju. Navela je da je tužiteljica promjenjivog raspoloženja i da je u različitim razdobljima različito ocjenjivala ravnateljice.

25.20. Svjedok BT u svom iskazu navela je da radi u urudžbenom te da je njezin odnos s tužiteljicom bio loš od početka jer je tužiteljica vikala na nju, zbog čega se bojala njezinih reakcija. Navela je primjere neprimjerenog ponašanja tužiteljice, poput postavljanja imitacije kamere u toalet i snimanja mobitelom tijekom čišćenja. Izjavila je da ju je tužiteljica poticala da bira njezinu stranu protiv ravnateljice te da je istupila iz sindikata na sugestiju tužiteljice. Pojasnila je okolnosti svog prelaska na radno mjesto u urudžbenom i navela da većina zaposlenika ima nelagodu u komunikaciji s tužiteljicom.

25.21. Svjedok ŠT u svom iskazu navela je da je počela raditi kao zamjena za spremačicu te da su joj kolege rekli kako tužiteljica "voli podmetati", što je i sama primijetila kroz namjerno razbacivanje otpadaka u uredu. Potvrdila je postojanje imitacije kamere u toaletu u ožujku 2020., zbog čega su se radnici osjećali nelagodno. Navela je da ravnateljica nije imala primjedbi na njezin rad, za razliku od tužiteljice.

25.22. Svjedok NT u svom iskazu naveo je da je predstojnik Obiteljskog centra te da tužiteljicu smatra pametnom i dobrom u svom poslu. Iskazao je nezadovoljstvo radom tužiteljice kao sindikalne povjerenice jer je donosila odluke bez konzultacija s članovima, što je dovelo do masovnog istupanja i osnivanja nove podružnice. Naveo je da su neki članovi istupili zbog pritiska tužiteljice te da je prijava zbog epidemioloških mjera uznemirila zaposlenike. Istaknuo je da ravnateljica postupa korektno i da ne postoji klima izolacije radnika. Potvrdio je da je imenovan povjerljivom osobom za prijavljivanje nepravilnosti u travnju 2020. godine.

25.23. Svjedok LT u svom iskazu naveo je da je radio kao zaštitar na porti te da ravnateljica nikada nije zabranila tužiteljici ulazak u Centar. Potvrdio je da su epidemiološke mjere bile odmah implementirane i poštivane. Opisao je događaj u kojem ga je tužiteljica fotografirala dok je bio sam na porti bez maske, uz komentar da mora čuvati svoje radno mjesto. Naveo je da je tužiteljica tada bila na bolovanju i da nije donosila poštu u pisarnicu.

25.24. Svjedok GT u svom iskazu navela je da je odnos ravnateljice prema zaposlenicima suradnički i korektan. Pojasnila je funkcioniranje stručnog vijeća i potvrdila da tužiteljica u početku nije imala ozbiljnijih problema u službenim odnosima s njom. Prisjetila se incidenta iz 2019. kada je tužiteljica lijepila upute u toaletu, što je izazvalo nelagodu, ali nije prijavljeno ravnateljici. Zaključila je da nema dokaza o omalovažavanju radnika ili nepravilnom postupanju ravnateljice.

25.25. Svjedokinja FTH, specijalistica psihijatrije, iskazala je da se tužiteljica AT prvi put javila na pregled u svibnju 2020. godine zbog značajnog pogoršanja psihičkog stanja. Prema njezinu iskazu, tužiteljica je navela da su problemi započeli nakon što je ukazala na nepravilnosti u organizaciji rada tijekom pandemije, zbog čega se osjećala degradirano te je doživjela verbalnu agresiju i prijetnje. Svjedokinja joj je dijagnosticirala poremećaj prilagodbe, ističući da se tužiteljica, koja je ranije bila radoholičar i nije imala povijest psihijatrijskog liječenja niti bolovanja, osim zbog spontanih pobačaja, zbog situacije na poslu povukla u sebe i socijalno izolirala. Kao posebno stresan događaj koji je utjecao na tužiteljičino stanje, psihijatrica je izdvojila incident na porti ustanove, gdje joj je navodno zabranjen pristup zgradi prilikom predaje doznaka za bolovanje. Svjedokinja je pojasnila da tužiteljica nije pokazivala strah od same zaraze koronavirusom, već je iskazivala intenzivan strah da će zbog kroničnog stresa razviti tešku malignu bolest, s obzirom na obiteljsku anamnezu. Iako je tužiteljica pokušala povratak na radno mjesto, to je nakon tri tjedna dovelo do ponovne dekompenzacije zbog odnosa kolegica koje je doživjela kao degradirajuće. Psihijatrica je navela da je tužiteljica u stanju izrazitog afekta i straha jednom spomenula i suicidalne ideje, izjavivši da bi se radije ubila nego vratila u radnu sredinu. Svjedokinja smatra da je tužiteljica ranije imala dobre adaptacijske mehanizme, što potvrđuje činjenica da nije tražila pomoć nakon četiri spontana pobačaja, ali su oni s vremenom oslabili jer je radna situacija bila iznimno traumatska i dugotrajna. Vezano uz ranije spominjanu dijagnozu F 48, pojasnila je da se radi o nespecificiranom neurotskom poremećaju koji liječnici obiteljske medicine ponekad koriste kao tehničku šifru za propisivanje recepata kod stanja poput kratkotrajne nesanice ili uznemirenosti. Zaključno je navela da simptomi poremećaja prilagodbe mogu trajati sve dok traje situacija koja ih uzrokuje.

26. U daljnjem dijelu presude iznijet će se nalazi i mišljenja sudskih vještaka i njihova utvrđenja. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica o naravi i intenzitetu psihičkih tegoba tužiteljice, kao i postojanja uzročno-posljedične veze između njezina zdravstvenog stanja i opisanih događaja na radnom mjestu, sud je na prijedlog tužiteljice odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem. Vještačenja su provedena po stalnim sudskim vještacima psihijatrijske struke, dr. Dušanu Mamuli i prof. dr. sc. Branki Vidrih. Dokazni prijedlozi prihvaćeni su radi stručnog razjašnjenja psihičkog zdravstvenog stanja tužiteljice u razdoblju od početka 2020. godine do završetka vještačenja, s posebnim zadatkom vještacima da objasne dijagnozu poremećaja prilagodbe evidentiranu u njez inoj medicinskoj dokumentaciji. Pored analize trenutnog stanja, vještačenja su provedena i radi utvrđivanja uzroka poremećaja, odnosno kako bi se utvrdilo jesu li tegobe tužiteljice izravna posljedica postupanja u radnoj sredini ili su uvjetovane njezinom strukturom ličnosti, hormonalnim promjenama ili pak ranijim psihičkim poteškoćama.

27. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Dušana Mamule, specijalista psihijatra, proizlazi da tužiteljica boluje od psihičke bolesti iz grupe neuroza straha, odnosno od poremećaja prilagodbe koji je aktualiziran 2020. godine i koji traje i dalje. Vještak je uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdio da su kod tužiteljice i prije 2020. godine postojale dijagnoze koje ukazuju na psihičke poteškoće, poput dijagnoze F 43 iz 2008. godine te dijagnoze F 33 iz 2011. godine kada joj je propisan antidepresiv Helex. Prema mišljenju vještaka, uzroci pojave trenutnih psihičkih poteškoća nalaze se u premorbidno neurotski strukturiranoj ličnosti tužiteljice, specifičnom utjecaju stresnog društvenog okruženja uzrokovanog pandemijom te hormonalnim promjenama vezanim uz menopauzu, dok su za kronifikaciju stanja odgovorni neučinkoviti adaptacijski mehanizmi. Vještak je izričito naveo da bolest tužiteljice nije posljedica eventualnog mobinga na radnom mjestu, već da njezina percepcija cjelokupne situacije nadilazi njezine mogućnosti adaptacije zbog strukture ličnosti. U svom usmenom izlaganju pred sudom, vještak Dušan Mamula je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja te dodatnog očitovanja, navodeći da je isto sačinio na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu. Pojasnio je da je dijagnoza poremećaja prilagodbe kod tužiteljice prvi put evidentirana još 2008. godine, iz čega zaključuje da su psihički problemi postojali i tada. Vještak je naveo da, iako za razdoblje prije 2020. godine nema opširnih psihijatri jskih nalaza, na temelju svog iskustva i evidentiranih šifri u liječničkom kartonu smatra da je tužiteljica imala neurozu i ranije. Istaknuo je da pandemija predstavlja društveni kontekst stresa, a ne izravni uzrok, dok podlogu neuroze vidi u ranijem stanju i hormonalnim promjenama o kojima je tužiteljica sama izvijestila. Također je izjavio da nije bio u komunikaciji s tadašnjom ravnateljicom tuženika niti joj je dostavljao svoj nalaz i mišljenje.

28. Stalna sudska vještakinja prof. dr. sc. Branka Vidrih zaključuje da se tužiteljica AT od svibnja 2020. godine nalazi u kontinuiranom psihijatrijskom tretmanu zbog dijagnoze poremećaja prilagodbe, koji se u određenim fazama manifestirao u depresivnom obliku. U nalazu i mišljenju vještakinje prof. dr. sc. Branke Vidrih, poremećaj prilagodbe definiran je kao stanje koje nastaje kada se osoba ne može prilagoditi nekoj novonastaloj životnoj situaciji koja uključuje veliku promjenu u životu ili gubitak. Vještakinja navodi da različiti stresni događaji ili teške životne situacije mogu potaknuti razvoj ovog poremećaja, poput gubitka posla, teške bolesti ili velikih životnih promjena Prema nalazu vještaka, navedeni poremećaj izravna je posljedica stresnih situacija i disharmoničnih odnosa na radnom mjestu tužiteljice, što je dovelo do dvogodišnjeg bolovanja u razdoblju od listopada 2020. do lipnja 2022. godine. Vještakinja ističe kako u medicinskoj dokumentaciji prije 2020. godine nisu pronađeni dokazi o ranijim liječenjima ili psihofarmakoterapiijskim tretmanima zbog poremećaja prilagodbe, dok se ranija povremena primjena anksiolitika (Normabela) isključivo vezala uz ublažavanje bolova i spazama mišića uslijed problema s kralježnicom, što je ocijenjeno kao podatak bez važnosti za predmetno vještačenje. Aktualno psihičko stanje tužiteljice vještakinja opisuje kao remitirano, navodeći da se ona nakon promjene uprave i stabilizacije prilika u radnoj sredini vratila na posao gdje uredno funkcionira, uz napomenu da i dalje povremeno koristi psihoterapijsku potporu radi održavanja stabilnosti. Donoseći konačan sud, vještakinja potvrđuje da je razvoj simptoma poput tjeskobe, nesanice, gubitka težine i emocionalne inkontinencije bio uvjetovan egzogenim faktorima iz radne okoline koji su svojim intenzitetom nadilazili njezine tadašnje adaptibilne kapacitete.

29. Na glavnoj raspravi održanoj 28. studenog 2025. godine, stalna sudska vještakinja prof. dr. sc. Branka Vidrih usmeno je iznijela svoj nalaz i mišljenje, u cijelosti ostajući pri svom pisanom očitovanju uz dodatna pojašnjenja. Vještakinja je istaknula da je imala uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice, pojasnivši kako dijagnoza F 48 iz 2013. godine i tada propisani Normabel nisu bili indikacija psihijatrijskog liječenja, već uobičajena terapija uz analgetike radi opuštanja mišića uslijed bolova u leđima, te je potvrdila da prije svibnja 2020. godine nema podataka o psihijatrijskom tretmanu. Odgovarajući na upite, naglasila je da je poremećaj prilagodbe kod tužiteljice bio uzrokovan kumulativnim djelovanjem više stresnih događaja na radnom mjestu, a ne pandemijom, obiteljskom anamnezom ili menopauzom, što dokazuje činjenica da je njezino stanje prešlo u remisiju odmah po promjeni radnih okolnosti i uklanjanju izvora stresa. Vještakinja se izričito nije složila s nalazom drugog vještaka o morbidnoj neurotskoj strukturi ličnosti kao uzroku, ističući da je tužiteljica do spornog razdoblja uredno funkcionirala u svim segmentima života, te je dodatno pojasnila da liječnici obiteljske medicine često koriste šifre iz "F" skupine isključivo radi tehničkog omogućavanja propisivanja terapije za primarno tjelesne tegobe. Zaključno je potvrdila da je primijenjena farmakoterapija antidepresivima i sedativima bila u potpunosti uobičajena za utvrđenu dijagnozu poremećaja prilagodbe.

30. Stalni sudski vještak dr. Dušan Mamula na glavnoj raspravi održanoj 28. studenog 2025. godine u cijelosti je ostao kod svog nalaza i mišljenja, izrazivši izričito neslaganje s vještakinjom Vidrih. Istaknuo je kako je uvidom u zdravstveni karton tužiteljice utvrdio da joj je još 1. prosinca 2008. godine bila upisana dijagnoza reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe (F43) uz trodnevno bolovanje, čime je osporio tvrdnju da tužiteljica ranije nije imala sličnih tegoba. Vještak je također demantirao navode da liječnici obiteljske medicine moraju upisati psihijatrijsku dijagnozu kako bi tehnički mogli propisati Normabel; naveo je da je provjerom kod HZZO-a i liječnika potvrdio da se taj lijek može propisati uz bilo koju dijagnozu bez uvođenja popratnih psih ijatrijskih šifri. Iznio je mišljenje kako tužiteljica ne bi razvila sadašnji oblik oboljenja niti bi proživjela stanja dekompenzacije na radnom mjestu 2020. godine da je pravovremeno liječena zbog svojih ranije dijagnosticiranih poteškoća. Naposljetku je potvrdio da se Normabel može propisivati djeci i trudnicama te je, unatoč suočavanju s kolegicom vještakinjom, ostao pri svom zaključku o uzrocima njezina psihičkog stanja.

31. Oba vještaka su stručno i detaljno obrazložila svoje nalaze, no ostala su pri dijametralno suprotnim zaključcima o kauzalitetu bolesti. Osnovna točka razilaženja jest interpretacija povijesti bolesti i strukture ličnosti tužiteljice. Dok vještakinja Vidrih naglašava vanjske faktore iz radne okoline kao isključivi uzrok, vještak Mamula fokus stavlja na unutarnje faktore i njezine adaptacijske mehanizme. Sud je proveo i njihovo usmeno suočavanje na glavnoj raspravi 28. studenog 2025., tijekom kojeg su oboje ostali kod svojih ranijih navoda, zbog čega usuglašavanje njihovih zaključaka nije bilo moguće. Sud je stoga bio u poziciji da ove nalaze cijeni u sklopu s ostalim izvedenim dokazima, prvenstveno iskazima svjedoka o ponašanju tužiteljice i radnoj atmosferi u Centru.

32. Cijeneći iskaze svjedoka, kao i materijalnu dokumentaciju u spisu sud je prihvatio u odlučnom dijelu i iste cijeni kao pouzdane i istinite, i to prvenstveno iskaz tadašnje ravnateljice tuženika ATH te iskaze svjedoka ET, IT, ČTH, TT i NT, budući da su iskazivali jasno, detaljno, na temelju svojih neposrednih saznanja, a iskazi su u bitnim dijelovima u potpunoj suglasnosti. Sud smatra iskaz ravnateljice uvjerljivijim u pogledu organizacije rada i opće atmosfere u ustanovi jer je potkrijepljen brojnim suglasnim iskazima navedenih svjedoka, kao i nalazima nadležnih inspekcija koji nisu utvrdili kršenja epidemioloških mjera. Navedeni svjedoci su konzistentno opisali tužiteljicu kao osobu čije je ponašanje (vikanje na kolege, omalovažavanje i postavljanje imitacije kamere u toaletu) izazivalo nelagodu i strah u kolektivu, što dodatno potkrepljuje vjerodostojnost njihovih navoda.

33. Iskaz tužiteljice AT sud je prihvatio kao objektivno istinit u dijelu koji se odnosi na njezinu stručnost, pedantnost u radu i proceduralne nepravilnosti prilikom njezina razrješenja, što su potvrdile i svjedokinje HT i MTH. Međutim, u dijelu u kojem tužiteljica tvrdi da je bila izložena sustavnom i namjernom mobingu, izolaciji i šikaniranju, sud njezino iskazivanje ne prihvaća kao potpuno vjerodostojno i ocjenjuje da je navedeno subjektivni dojam tužiteljice. Sud smatra da su njezini navodi o neprijateljskom postupanju ravnateljice zapravo subjektivan dojam i njezino osobno mišljenje, koji nemaju objektivnu podlogu u iskazima većine drugih zaposlenika koji su svjedočili o njezinom vlastitom neprimjerenom komunikacijskom stilu. S druge strane, njezina tvrdnja da nikada nije imala sukobe s kolegama izravno je u suprotnosti s iskazima velikog broja svjedoka koji drugačije opisuju.

34. Iskaze svjedoka poput ŽT i ĐT Markov sud cijeni kao istinite u pogledu činjeničnih opisa događaja, poput načina dostave odluke o razrješenju u poštanski sandučić tužiteljice, jer su ti iskazi suglasni s navodima tužiteljice i materijalnom dokumentacijom. Ipak, sud smatra da ti proceduralni propusti, iako utvrđeni, u kontekstu cijelog spora ne dokazuju postojanje namjernog zlostavljanja (mobinga), već predstavljaju reakciju uprave na duboko narušene međuljudske odnose za koje značajan dio svjedoka odgovornost pripisuje upravo tužiteljici.

35. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka ET, IT, ĆD, TT, NT, G i GT koji tužiteljicu opisuju kao konfliktnu osobu čije je ponašanje izazivalo nelagodu i strah u kolektivu. Utvrđeno je da je tužiteljica u više navrata vikala na kolege, omalovažavala njihov rad te je čak postavila imitaciju kamere u toaletu, što su svjedoci doživjeli kao pritisak i uznemiravanje. Istodobno, isti svjedoci opisuju ravnateljicu kao pristupačnu i suradljivu osobu koja nije provodila izolaciju ili šikaniranje prema tužiteljici.

36. Na temelju izvedenih dokaza i iskaza saslušanih svjedoka, sud utvrđuje da su odnosi između tužiteljice AT i ravnateljice ATH bili korektni do početka pandemije bolesti COVID-19, nakon čega dolazi do eskalacije sukoba primarno uzrokovanog različitim viđenjima organizacije rada i epidemioloških mjera.

37. Kronološki slijed događaja i situacija koje tužiteljica navodi kao uznemiravanje te utvrđenja suda i izvedeni dokazi u svezi s tim navodima:

37.1. U vezi događaja iz 2017. i 2019. godine tužiteljica navodi da ju je ravnateljica pokušala smijeniti s mjesta voditeljice još 2017. godine te da je od nje tražila da odstupi s mjesta predstavnice radnika u Upravnom vijeću. Tijekom 2019. godine navodi provođenje unutarnjeg nadzora od strane nekompetentnih osoba bez prethodne najave. Ravnateljica je u svom iskazu navela da je imenovanje i razrješenje voditelja njezino zakonsko pravo te da je nadzor proveden sukladno planu i programu. Sud je utvrdio da su upozorenja ravnateljice o radu tužiteljice bila legitimna reakcija na uočene nedostatke. Nadalje, iz iskaza brojnih svjedoka i ponašanja same tužiteljice u tom razdoblju sud utvrđuje da nisu postojali elementi sustavnog uznemiravanja. Svjedoci poput GT, NT i same tužiteljice u svojoj ranijoj komunikaciji (Viber poruke) potvrđuju da je njihov odnos sve do početka pandemije 2020. godine bio korektan, suradnički i dobar. Činjenica da je tužiteljica nakon razgovora iz 2017. godine odbila zahtjev ravnateljice za odstupanjem iz Upravnog vijeća te nesmetano nastavila obnašati tu funkciju, kao i funkciju voditeljice odjela bez ikakvih sankcija, ukazuje na izostanak bilo kakvog stvarnog pritiska usmjerenog na njezinu eliminaciju iz radne sredine. U pogledu unutarnjeg nadzora iz 2019. godine, ravnateljica je nakon prigovora tužiteljice sačinila službenu bilješku u kojoj je utvrdila da tužiteljica u svom radu nije imala propuste, što izravno pobija njezinu tezu o nadzoru kao sredstvu zlostavljanja ili profesionalne diskreditacije. Naprotiv, iz iskaza svjedokinje ČTH proizlazi da je upravo tužiteljica tada verbalno napala kolegice koje su provodile nadzor, osporavajući im stručnost pred strankama i koristeći neprimjeren ton. Slijedom navedenog, sud zaključuje da opisani događaji predstavljaju uobičajenu radnu dinamiku i legitimno vršenje upravljačkih ovlasti unutar kojih tužiteljica nije bila dovedena u degradirajući položaj.

37.2. U svezi događaja iz ožujka 2020. vezanih za početak pandemije i sukob oko mjera tužiteljica navodi da su problemi eskalirali kada je ukazala na neprovođenje epidemioloških mjera i miješanje radnih grupa. U pogledu ključnog incidenta koji se dogodio krajem ožujka 2020. godine, a koji obje strane navode kao prijelomni trenutak u svojim odnosima, sud je analizirao bitno oprečne verzije događaja. Tužiteljica navodi da je do eskalacije sukoba došlo 27. ožujka 2020. godine nakon što je ravnateljici u ranojutarnjim satima predala dopis u vezi s epidemiološkim mjerama, budući da prethodnih dana nije mogla stupiti u kontakt s njom. Prema njezinim tvrdnjama, ravnateljica ju je pozvala u ured STH gdje je na nju glasno vikala, nazivala je pogrdnim imenima te joj, prijeteći kažiprstom, poručila da je prešla svaku mjeru. Tužiteljica dalje opisuje kako je pokušala uspostaviti dijalog slijedeći ravnateljicu uz stubište, pri čemu ju je putem lagano dotakla za ruku kako bi je zamolila da razgovaraju, na što je ravnateljica burno reagirala, istrgnula ruku i u konačnici zalupila vratima svog ureda tolikom snagom da se sve zatreslo i čuo se zvuk stakla. Zakonska zastupnica tuženika ovaj događaj povezuje s dolaskom u ustanovu zbog smrti korisnice zaražene virusom COVID-19, o čemu je tužiteljica navodno propustila izvijestiti ravnateljstvo. Ravnateljica tvrdi da je tužiteljica bila ta koja je započela s vikanjem i vrijeđanjem, propitujući njezinu sposobnost vođenja ustanove riječima kakva si ti ravnateljica. Opisuje situaciju u kojoj ju je tužiteljica u stopu slijedila do ureda, a kada je ravnateljica ušla i zatvorila vrata, tužiteljica je navodno bjesomučno lupala i vukla za bravu pokušavajući ući, zbog čega je ravnateljica morala tijelom podupirati vrata kako bi spriječila njezin ulazak, što karakterizira kao fizički napad. Iskazi saslušanih svjedoka potvrđuju da se dogodila verbalna prepirka povišenih tonova, ali ne daju jedinstvenu potvrdu o njezinom tijeku. Svjedokinja ĆT potvrdila je da je prisustvovala prepirci i vidjela ravnateljicu kako glasno viče, no izjavila je da se ne sjeća točnog sadržaja izgovorenih riječi. STH, u čijem je uredu razgovor započeo, iskazala je da je došlo do nesuglasica oko rasporeda rada uz povišene tonove, ali je izričito navela da se to odvijalo bez vrijeđanja. S druge strane, svjedokinja IT opisala je situaciju u kojoj je tužiteljica povisivala ton na ravnateljicu i lupala po vratima. Svjedokinja NTH potvrdila je da je čula galamu na stubištu dok su ravnateljica i tužiteljica prolazile, ali je navela da u ranijem razdoblju prije epidemije nije svjedočila njihovim verbalnim sukobima. Sud je ove iskaze razmatrao u kontekstu izrazito stresnog razdoblja početka pandemije, kada su se upute nadležnih tijela mijenjali svakodnevno, stvarajući pritisak na sve zaposlenike. Unatoč dramatičnim opisima sukoba s obje strane, materijalni dokazi poput zapisa iz viber grupe od 27. ožujka 2020. godine pokazuju da je tužiteljica istoga dana slala poruke u kojima hvali rad kolektiva i same ravnateljice. Takva nedosljednost u ponašanju tužiteljice, u kombinaciji s iskazima većine svjedoka, dovela je sud do zaključka da navedeni incident nije bio čin sustavnog uznemiravanja, već situacijska eskalacija napetosti u kojoj su sudjelovale obje strane. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da događaj iz ožujka 2020. godine, iako neugodan, ne predstavlja dokaz o namjernom mobingu usmjerenom na eliminaciju tužiteljice iz radne sredine.

37.3. U pogledu dostave Odluke o razrješenju s mjesta voditeljice od 2. travnja 2020. godine, sud utvrđuje da je ravnateljica tuženika pokušala izvršiti osobnu dostavu tužiteljici istoga dana oko 9:00 sati u svom uredu. Prema navodima ravnateljice, tužiteljica je tada pogledala odluku, ali je odbila potpisati primitak, zahtijevajući da se dostava izvrši sukladno Uredbi o uredskom poslovanju. Slijedom toga, ravnateljica je oko 13:00 sati istoga dana odluku uložila u poštanski pretinac tužiteljice, smatrajući to uobičajenim načinom dostave u situacijama kada radnik odbije osobni primitak ili kada se radi o aktima koji se tiču prava radnika, a radnik nije na radu. Tuženik ističe da je ovakav način dostave bio uobičajen i svrhovit jer je tužiteljica u konačnici potvrdila da je pismeno preuzela tako što je na drugom primjerku odluke vlastoručno napisala datum i stavila svoj potpis, čime je nesporno potvrđeno da je primila odluku i bila upoznata s njezinim sadržajem. Tuženi smatra da ulaganje odluke u pretinac, čak i u otvorenom obliku, predstavlja uobičajenu proceduru upravljanja radnim procesom, s obzirom na to da odluka o tome tko je voditelj odjela nije tajni dokument već informacija s kojom svi zaposlenici trebaju biti upoznato. Ovakvim postupanjem tuženik je osigurao da tužiteljica dobije odluku na način koji je ona sama sugerirala tražeći dostavu "u pretinac", a njezin kasniji primitak i potpis dokazuju da je dostava postigla svoju svrhu

37.4. Vezano uz razrješenje s mjesta voditeljice odjela, sud utvrđuje da je ravnateljica 2. travnja 2020. donijela odluku koja je kasnije poništena od strane Upravnog vijeća zbog proceduralnih propusta. Međutim, uvidom u zapisnik sjednice Upravnog vijeća od 7. travnja 2020. godine, utvrđeno je da je tužiteljica sama izjavila kako podnosi ostavku na to mjesto zbog nemogućnosti suradnje. Sud zaključuje da razrješenje nije bilo dio plana za eliminaciju tužiteljice, već reakcija uprave na duboko narušene međuljudske odnose za koje značajan dio svjedoka odgovornost pripisuje upravo tužiteljici. Posebno je značajno da se ravnateljica prije donošenja same odluke konzultirala s inspektorom rada, nastojeći osigurati da njezino postupanje bude u potpunosti usklađeno sa zakonskim okvirom. Takvo traženje stručnog savjeta od strane nadležnog državnog tijela jasno ukazuje na to da motiv za razrješenje nije bio namjerno šikaniranje ili degradacija tužiteljice, već uvjerenje ravnateljice da je takva promjena nužna za adekvatno rukovođenje odjelom u specifičnim uvjetima pandemije. Iako je odluka naknadno stavljena izvan snage od strane Upravnog vijeća zbog utvrđenih proceduralnih nedostataka, sama činjenica da je ravnateljica prethodno tražila mišljenje inspekcije, koja je kasnije u svom zapisniku i potvrdila načelno pravo ravnatelja na imenovanje i razrješenje voditelja odjela, otklanja zaključak o postojanju protupravnog plana za eliminaciju tužiteljice iz radne okoline. Stoga se ovaj postupak, promatran u kontekstu ukupno provedenih dokaza, ne može smatrati dijelom sustavnog psihičkog zlostavljanja, već legitimnim, iako u konačnici proceduralno neuspjelim, pokušajem organizacije rada unutar ustanove. Činjenica da je odluka o razrješenju tužiteljice s mjesta voditeljice odjela poništena od strane Upravnog vijeća ukazuje na proceduralne propuste u postupanju tužene, ali u kontekstu tužbe za zaštitu dostojanstva ne dokazuje postojanje namjernog zlostavljanja, već reakciju uprave na duboko narušene međuljudske odnose za koje značajan dio svjedoka odgovornost pripisuje upravo ponašanju tužiteljice. Zaključno, tužiteljica situaciju vidi kao mobing i odmazdu zbog sindikalnog rada, a ravnateljica je interpretira na neki način kao potrebnu reakciju ustanove od destruktivnog ponašanja pojedinca koji ne prihvaća autoritet i organizaciju rada. Kolektiv je uvučen u sukob, što je rezultiralo masovnim istupanjem iz sindikata i stvaranjem atmosfere straha i nelagode na obje strane.

37.5. Vezano za događaje iz ljeta i jeseni 2020. godine, a koji se odnose na navodnu izolaciju i ignoriranje tužiteljice nakon njezina povratka s bolovanja 21. rujna 2020., sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje: Iako tužiteljica navodi sustavno ignoriranje, uskraćivanje pošte odjela i zabranu sudjelovanja na sastancima voditelja, iz iskaza svjedoka i same ravnateljice proizlazi da je takva situacija bila posljedica ranije uspostavljene organizacije rada tijekom dugotrajne odsutnosti tužiteljice. STH obavljala je poslove voditeljice odjela temeljem aneksa ugovora o radu dok je tužiteljica bila na bolovanju (od travnja do kolovoza 2020.), što je uključivalo raspodjelu pošte i koordinaciju s ravnateljicom. Sud smatra logičnim da se, u uvjetima pandemije i smanjenog broja neposrednih sastanaka, komunikacija nastavila odvijati preko osobe koja je već bila uvedena u tekuće procese, posebice jer su sastanci voditelja u tom razdoblju bili rijetki i održavani samo u slučajevima hitnosti. Nadalje, ravnateljica je u svom iskazu priznala da je izbjegavala neposrednu komunikaciju s tužiteljicom, no to je uvjerljivo obrazložila opravdanim strahom od tužiteljičine interpretacije svakog razgovora. Naime, s obzirom na brojne kaznene prijave, tužbe i inspekcijske nadzore koje je tužiteljica pokrenula protiv nje i ustanove, ravnateljica je željela izbjeći daljnje konflikte i nove prijave, smatrajući da njihov odnos više nije ravnopravan te da bi se svaka riječ mogla zlonamjerno iskoristiti. Sud ocjenjuje da takvo postupanje, iako se može smatrati proceduralnim propustom u rukovođenju, ne predstavlja namjernu izolaciju s ciljem zlostavljanja, već obrambeni mehanizam uprave u tijeku pravnih postupaka koje je pokrenula tužiteljica. Važno je istaknuti da tužiteljici nije bio onemogućen rad na predmetima niti pristup njezinom radnom mjestu, ona je nastavila obavljati svoje redovne pravne poslove (donošenje rješenja), što su potvrdili i svjedoci. Incident od 6. listopada 2020., kada se ravnateljica obratila STH s upitom hoće li ona voditi sastanak, sud tumači kao rezultat duboko narušenih međuljudskih odnosa i nepovjerenja, a ne kao dio sustavnog plana za eliminaciju tužiteljice iz radne sredine. Slijedom navedenog, sud zaključuje da opisani događaji iz jeseni 2020. predstavljaju rezultat iznimno specifične situacije uzrokovane vođenjem brojnih sudskih i inspekcijskih postupaka te otežanim uvjetima rada tijekom pandemije. Iako je ravnateljičino izbjegavanje komunikacije narušilo radnu atmosferu, ono po svom intenzitetu i trajanju nema obilježja mobinga, jer nedostaje element namjernog i neopravdanog šikaniranja. Radi se o pojedinačnim propustima u komunikaciji koji su bili reakcija na prethodno ponašanje tužiteljice, a ne o kontinuiranom i sustavnom zlostavljanju koje bi zahtijevalo sudsku zaštitu dostojanstva

37.6. Vezano za incident od 26. listopada 2020. godine na porti ustanove, sud je analizom suprotstavljenih iskaza tužiteljice, ravnateljice i svjedoka utvrdio sljedeće: Tužiteljica AT opisuje ovaj događaj kao kulminaciju ponižavanja i izolacije, tvrdeći da su joj zaštitari zabranili ulazak u zgradu te da joj je ravnateljica, nakon što je sišla, iz ruke istrgnula doznake za bolovanje pred prisutnim strankama. S druge strane, ravnateljica ATH u svom iskazu demantira navode o zabrani ulaska, ističući da je ustanova otvorena za sve te da je tužiteljica i tijekom ranijeg bolovanja nesmetano dolazila u prostorije Centra. Ravnateljica navodi da je taj dan slučajno naišla, primijetila tužiteljicu u predulazu te joj ponudila da ona osobno ovjeri doznake u pisarnici umjesto tužiteljice. Iako tužiteljica navodi da su je zaustavili novi zaštitari koje nije poznavala, sud pri ocjeni opće atmosfere uzima u obzir iskaz zaštitara LT. On je naveo da ravnateljica nikada nije izrekla zabranu ulaska tužiteljici te je opisao kolektiv kao izrazito profesionalan, što je u suprotnosti s tužiteljičinom tvrdnjom o sustavnom šikaniranju na ulazu. Ravnateljica je priznala da nije sačinila službenu bilješku o ovom susretu, no njezino objašnjenje da je postupila isključivo kako bi izbjegla daljnje konflikte i pogrešne interpretacije neposrednog kontakta sud smatra uvjerljivijim u kontekstu tadašnjih duboko narušenih odnosa. Sud zaključuje da događaj od 26. listopada 2020. predstavlja izolirani incident koji se ne može okarakterizirati kao namjerno zlostavljanje. Čak i ako je tužiteljica taj događaj subjektivno doživjela kao neprijateljski, sud smatra da je postupanje ravnateljice (preuzimanje dokumenata na porti) bilo motivirano mehanizmom samozaštite i izbjegavanjem izravne komunikacije s osobom koja je protiv nje podnijela brojne prijave, a ne željom za javnim ponižavanjem. Nedostatak drugih neposrednih svjedoka koji bi potvrdili tužiteljičinu verziju o "istrzanju papira", uz suglasne iskaze većine zaposlenika o korektnom postupanju ravnateljice, upućuje na to da ovaj događaj nema intenzitet niti kontinuitet potreban za utvrđivanje postojanja mobinga.

37.7. U pogledu navoda o namjernom odugovlačenju potpisivanja rješenja od strane ravnateljice, sud je analizirao konkretne povrede koje tužiteljica ističe u svojoj tužbi i podnescima te ih usporedio s iskazima svjedoka i materijalnom dokumentacijom. Tužiteljica u tužbi i podnesku od 1. prosinca 2020. godine iznosi optužbe tvrdeći da joj ravnateljica sustavno i namjerno nije potpisivala rješenja po 5, 7 ili čak 10 dana, čime joj je stvarala umjetne zaostatke. Navodi kako je zbog toga bila izložena ekstremnom stresu jer bi joj rješenja bila vraćena potpisana tek pola sata ili 15 minuta prije konačnog roka za dostavu računovodstvu, što ju je prisiljavalo da višednevni posao odrađuje u nerealno kratkom vremenu. Tužiteljica ove radnje karakterizira kao dio plana za njezinu profesionalnu diskreditaciju. Međutim, svjedokinja ZT, voditeljica računovodstva, potvrdila je da tužiteljica godinama donosi veći broj rješenja u računovodstvo neposredno pred 20. u mjesecu, kada se vrši rezervacija sredstava, čime stvara nepotreban pritisak na radnike. Svjedokinja PT, bivša šefica računovodstva, precizirala je da bi tužiteljica do 15. u mjesecu predavala tek manji dio rješenja, dok bi preostalih 70% donosila na sam dan roka. RTH istaknula je da je tužiteljica s takvom praksom započela još 2015. godine, zbog čega su radnici računovodstva često morali nositi predmete kući kako bi ih stigli obraditi na vrijeme. Materijalna dokumentacija također opovrgava tvrdnje tužiteljice. Tuženik je priložio internu evidenciju predaje i vraćanja isprava na potpis iz koje je razvidno da je ravnateljica potpisane akte tužiteljici vraćala isti ili idući radni dan. Ovi objektivni podaci izravno pobijaju tezu o sustavnom zadržavanju predmeta po 10 dana. Sud utvrđuje da se ravnateljica prema tuž iteljici u ovom pogledu nije ponašala drugačije nego prema drugim zaposlenicima. Svjedokinja IT navela je da su drugi odjeli svoje akte dostavljali na vrijeme i da kod njih nije bilo takvih problema, što ukazuje na to da je problem bio u individualnoj dinamici rada tužiteljice. Također, svjedokinja ET potvrdila je da su spisi na potpisu u pravilu stajali najviše dva dana, uz stalnu mogućnost hitnog potpisivanja ako je za tim bilo stvarne potrebe. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da postupanje uprave u pogledu kontrole rokova i potpisivanja akata nije predstavljalo uznemiravanje niti mobing. Dinamika potpisivanja bila je uvjetovana isključivo tužiteljičinim načinom rada i kasnom dostavom rješenja, a kontrola rokova predstavljala je legitimno pravo poslodavca na organizaciju rada radi osiguravanja pravovremenih isplata korisnicima.

37.8. U pogledu zahtjeva za isplatu razlike plaće i ostvarenja materijalnih prava, sud utvrđuje da nije dokazano da je tužiteljici u konačnici isplaćeno manje od onoga što joj pripada nakon poništenja odluke o njezinom razrješenju. Iako je tužiteljica u tužbenom zahtjevu potraživala znatne iznose na ime izgubljene dobiti, iz iskaza voditeljice računovodstva ZT te navoda tuženika proizlazi da su tužiteljici, nakon odluke Upravnog vijeća od 11. svibnja 2020., restituirana sva imovinska prava iz radnog odnosa. Postojanje isplata razlika potvrđuju konkretne isprave u spisu, poput „Sintetike rekapitulacije plaće“ za travanj i svibanj 2020. godine, koje nose oznaku „korektivni obračun“ s datumom 1. rujna 2020. Ove isprave prikazuju iznose neto plaće i razlike u odnosu na prethodno stanje (npr. iznos od 185,04 kn za 04/2020), što je sukladno navodima tužiteljice da su joj određene razlike isplaćene 8. rujna 2020. godine. Svjedokinja ZT je dodatno pojasnila da je korektivni obračun i isplata razlike plaće izvršena u kolovozu 2020. godine te je iznijela zaključak da Centar po toj osnovi više nema nikakvih dugovanja prema tužiteljici, što je sud prihvatio kao vjerodostojno.

37.9. U odnosu na navode tužiteljice da je podnošenje privatne tužbe za klevetu od strane ravnateljice predstavljalo oblik zastrašivanja i mobinga, sud utvrđuje da takvo postupanje ne predstavlja čin zlostavljanja, već legitimno korištenje ustavnog prava na pristup sudu i zaštitu vlastitih prava zajamčenih svakom građaninu. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je ravnateljica ATH ove pravne korake poduzela u vlastito ime, reagirajući na prethodno postupanje tužiteljice koja je protiv nje podnijela kaznenu prijavu zbog širenja zarazne bolesti (koja je u konačnici odbačena) te niz prijava nadležnom Ministarstvu i Sindikatu. Sud smatra da svaka osoba, pa tako i ona na rukovodećoj poziciji, ima pravo pred nadležnim tijelima ispitati istinitost navoda koji izravno pogađaju njezin osobni i profesionalni ugled, pri čemu takva reakcija na pravni sukob koji je inicirala tužiteljica nema obilježja protupravnog uznemiravanja niti kontinuiranog zlostavljanja. Okolnost da je ravnateljica o podnošenju prijave izvijestila na Upravnom vijeću, sud tumači kao informiranje kolektiva o aktualnim pravnim postupcima koji opterećuju rad i ugled ustanove, a ne kao namjerno javno degradiranje tužiteljice, s obzirom na to da su ti postupci bili izravna posljedica duboko narušenih međuljudskih odnosa. Slijedom navedenog, sud zaključuje da podnošenje privatne tužbe od strane ravnateljice ne predstavlja element mobinga jer u konkretnom slučaju nedostaje element namjernog i neopravdanog šikaniranja usmjerenog isključivo na povredu dostojanstva radnika.

38. Provedenim dokaznim postupkom, na temelju suglasnih iskaza svjedoka te nalaza nadležnih inspekcija, sud utvrđuje da je tuženik pravodobno i u skladu s uputama Ministarstva organizirao rad u skupinama, osigurao dezinfekciju i potrebnu zaštitnu opremu. Epidemiološkim izvidom od 10. travnja 2020. godine konstatirano je da je stanje u Centru bilo zadovoljavajuće, a mjere uredno organizirane, čime su navodi tužiteljice o ugrožavanju zdravlja radnika utvrđeni neosnovanima. Navedeno je potvrđeno i u postupku kod Općinskog državnog odvjetništva u kojem je odbačena kaznena prijava protiv ravnateljice.

39. Pitanje naknade štete zbog uznemiravanja na radu (mobinga) rješava se sustavnim povezivanjem odredbi Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima, budući da mobing u hrvatskom zakonodavstvu nije izričito definiran kao pravni pojam već se smatra društvenom pojavom. Prema odredbi članka 111. stavak 2. Zakona o radu, pravo radnika na naknadu štete koju je pretrpio na radu ili u vezi s radom odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa, pri čemu poslodavac za takvu štetu odgovara po općim propisima obveznog prava. Ova obveza poslodavca izravno se veže uz odredbu članka 7. stavak 5. istoga Zakona, kojom je propisano da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

40. Za nastanak izvanugovorne odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje četiriju temeljnih pretpostavki propisanih člankom 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima: postojanje štetne radnje, postojanje štete, postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete te pos tojanje krivnje štetnika. Štetna radnja kod mobinga manifestira se kao specifičan oblik ponašanja kojim se radnik sustavno psihički zlostavlja i ponižava s ciljem ugrožavanja njegova ugleda, časti i ljudskog dostojanstva. Članak 1046. Zakona o obveznim odnosima definira štetu kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) te povredu prava osobnosti (neimovinska šteta).

41. U sporovima za mobing radnici prvenstveno potražuju naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, što je zajamčeno člankom 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo. Sukladno članku 1100. stavak 1. i 2. istoga Zakona, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih boli, duševnih boli i straha izazvanih povredom. Za razliku od sporova utemeljenih na Zakonu o suzbijanju diskriminacije, u sporovima za mobing primjenjuju se opća pravila o teretu dokazivanja, što znači da je radnik dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

42. Primjenjujući navedeno materijalno pravo, kao i ranije u presudi spomenute odredbe Zakona o radu, Zakona o obveznim odnosima te Zakona o zabrani diskiminacije na činjenična utvrđenja u ovom postupku sud ne nalazi postojanje adekvatne uzročne veze između ponašanja ravnateljice ATH i utvrđenog poremećaja prilagodbe kod tužiteljice AT. Kako je navedeno, za nastanak izvanugovorne obveze naknade štete sukladno odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), potrebno je kumulativno ispunjenje pretpostavki: postojanje štetnika i oštećenika, štetne radnje, štete te uzročne veze između štetne radnje i nastale štete. U konkretnom slučaju, sud utvrđuje da nedostaje element štetne radnje tuženika, a prema tome i uzročna veza. Naime, provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da su radnje ravnateljice, predstavljale legitimno ostvarivanje upravljačkih ovlasti poslodavca. Sud naglašava da subjektivan osjećaj povrijeđenosti radnika zbog kritika na rad ili promjena u organizaciji posla ne predstavlja sam po sebi dokaz o protupravnoj štetnoj radnji, sve dok poslodavac postupa unutar svojih zakonskih ovlaštenja radi osiguravanja svrhovitog rada ustanove i ostvarivanje upravljačkih ovlasti poslodavca u uvjetima izvanredne situacije uzrokovane pandemijom. Budući da radnje ravnateljice nemaju obilježje protupravnosti, samim time nema utvrđenja uzročne veze kao nužne pretpostavke odgovornosti za štetu.

43. Premda iz medicinske dokumentacije i iskaza svjedokinje liječnice proizlazi da je tužiteljica predmetne događaje na radnom mjestu doživjela kao izrazito stresne i traumatične, što je rezultiralo njezinom psihičkom dekompenzacijom i dugotrajnim bolovanjem, sud smatra da opisana postupanja ravnateljice nemaju obilježja mobinga. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Dušana Mamule koji je utvrdio da uzroci psihičkih poteškoća leže u strukturiranoj ličnosti tužiteljice, njezinoj percepciji situacije koja nadilazi mogućnosti adaptacije. Kako za postojanje mobinga nedostaje element sustavnog i namjernog neprijateljskog postupanja usmjerenog na povredu dostojanstva, sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o narušenim međuljudskim odnosima koji su primarno rezultat tužiteljičinog subjektivnog doživljaja, a ne o protupravnom psihičkom zlostavljanju od strane nadređene osobe.

44. Sud je, stoga na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjene svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrdio da u postupanju ravnateljice prema tužiteljici nisu ostvarena obilježja uznemiravanja na radu (mobinga). Za postojanje mobinga nužno je postojanje kontinuiranog, sustavnog i namjernog postupanja usmjerenog na povredu dostojanstva radnika, stvaranje neprijateljskog ili ponižavajućeg radnog okruženja te uzročno-posljedična veza između takvog postupanja i nastale štete. U konkretnom slučaju sud nije našao da su radnje ravnateljice imale takav karakter. Radi se o pojedinačnim postupcima vezanim uz ocjenu rada i organizaciju posla, koji su u granicama ovlasti poslodavca. Nadalje, mobing ne može postojati ako je napetost u radnoj sredini uzrokovana upravo ponašanjem osobe koja se smatra žrtvom, jer su incidenti zapravo bili reakcija okoline na njezino ponašanje, a ne planirani napad na nju. Nadalje, činjenica da je tijekom njezina mandata kao sindikalne povjerenice iz sindikata istupio velik broj radnika (čak 25, od kojih 17 u kratkom razdoblju) upravo zbog njezina načina vođenja. Ovo potvrđuje da njezina izolacija nije bila organizirana od strane ravnateljice, već je bila spontana reakcija kolektiva koji se želio ograditi od njezinih postupaka. Dodatno, sud utvrđuje da u ovom slucaju također nedostaje upravo element dugotrajnosti kao nužne pretpostavke za postojanje mobinga, s obzirom na to da su se svi sporni događaji i verbalni sukobi na koje se tužiteljica poziva zbili u vrlo ograničenom vremenskom periodu tijekom ožujka i travnja 2020. godine. Činjenica da je tužiteljica nakon tih događaja dugo izbivala s rada zbog bolovanja ne može se smatrati argumentom u prilog dugotrajnosti zlostavljanja. Budući da mobing zahtijeva postojanje kontinuiranog, sustavnog i namjernog postupanja kroz duže vrijeme, utvrđeni izolirani incidenti i kratkotrajne napetosti u radnom odnosu, bez obzira na subjektivni doživljaj tužiteljice, po utvrđenju ovog suda ne ispunjavaju u konačnici pravni standard potreban da bi se radilo o uznemiravanju i povredi prava na dostojanstvo, čast, ugled i duševno zdravlje.

45. U odnosu na navode tužiteljice u svezi uloge tužiteljice kao zviždača, tj. prijavitelja nepravilnosti, sud utvrđuje da je takva kvalifikacija u konkretnom slučaju neosnovana. Iako tužiteljica tvrdi da je prijave podnosila u dobroj vjeri radi zaštite zdravlja radnika, izvedeni dokazi upućuju na to da su njezini navodi o drastičnom neprovođenju epidemioloških mjera bili objektivno neutemeljeni. Naime, epidemiološki izvid Nastavnog zavoda za javno zdravstvo od 10. travnja 2020. godine potvrdio je da je situacija u Centru bila zadovoljavajuća te da su mjere zaštite bile u potpunosti implementirane. Dodatno, sud naglašava da se čak 43 zaposlenika tuženika pisanim putem ogradilo od navoda tužiteljice , ističući da njezina prijava nije odražavala njihovo mišljenje niti su je oni ovlastili da istupa u njihovo ime. Iz iskaza svjedoka NT i drugih proizlazi da je tužiteljičino postupanje, kojim je u jeku pandemije pokretala brojne inspekcijske i kaznene postupke, izazvalo znatan nemir i uznemirenost unutar kolektiva, a ne osjećaj zaštite. Nadalje, kako je utvrđeno Općinsko državno odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu protiv ravnateljice zbog širenja zarazne bolesti, te niti jednim nalazom i inspekcijom nije utvrđeni značajni propusti na koje je ukazivala tužiteljice u svojim prijavama, dodatno potkrepljuje zaključak ovog suda da tužiteljica ne može uživati zaštitu predviđenu za prijavitelje nepravilnosti.

46. U pogledu navoda tužiteljice o povredi odredbe članka 134. Zakona o radu, sud utvrđuje da u trenutku podnošenja njezine pritužbe za zaštitu dostojanstva dana 9. travnja 2020. godine kod tuženika doista nije bila imenovana osoba ovlaštena za primanje i rješavanje takvih pritužbi. Iz službene bilješke ravnateljice od 10. travnja 2020. godine te nalaza izvanrednog upravnog nadzora proizlazi da je tuženik ovaj nedostatak otklonio naknadnim imenovanjem ČT povjerenikom za zaštitu dostojanstva dana 9. lipnja 2020. godine, dok je NT imenovan povjerljivom osobom za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti 14. travnja 2020. godine. Sud ocjenjuje da ovaj utvrđeni proceduralni propust u rukovođenju ustanovom, iako predstavlja povredu zakonske obveze poslodavca iz članka 134. stavka 2. Zakona o radu, u konkretnim okolnostima nema značaj namjernog zlostavljanja odnosno mobinga. Navedena zakonska odredba predviđa prekršajnu odgovornost poslodavca i daje radniku pravo na izravno traženje sudske zaštite, no sama činjenica nepravodobnog imenovanja povjerenika u jeku izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom ne ukazuje na planirano šikaniranje tužiteljice, već na administrativni propust koji je tuženik sanirao pokretanjem procedure imenovanja odmah nakon što je putem pritužbe tužiteljice uočen nedostatak formalne odluke. Slijedom navedenog, sud smatra da naknadno ispunjenje ove zakonske obveze potvrđuje nastojanje tuženika da uspostavi propisane mehanizme zaštite, pa se raniji nedostatak imenovane osobe ne može smatrati elementom kontinuiranog psihičkog zlostavljanja radnice.

47. S obzirom na to da je sud utvrdio kako u postupanju ravnateljice prema tužiteljici nisu ostvarena obilježja mobinga niti kontinuiranog uznemiravanja na radu, preostali tužbeni zahtjevi koji se odnose na isplatu naknade neimovinske i imovinske štete također se odbijaju kao neosnovani. Naime, za postojanje odštetne odgovornosti tuženika potrebno je kumulativno ispunjenje svih zakonskih pretpostavki, a u konkretnom slučaju, izostankom utvrđenja protupravnog zlostavljanja, nedostaje temeljni element štetne radn je poslodavca. Slijedom toga, kako je sud utvrdio da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom 1. o utvrđenju da je tužiteljici povrijeđeno pravo na dostojanstvo, čast, ugled i duševno zdravlje za vrijeme rada kod tuženika i to uznemiravanjem od nadređene ( sada bivše) ravnateljice tuženika , stoga se zahtjevi za isplatu izgubljene dobiti i razlike plaće zbog boravka na bolovanju ne mogu se usvojiti. Što se tiče potraživanja razlike plaće koja se odnose na razdoblje privremenog razrješenja, sud utvrđuje da je tuženik već proveo potpunu restituciju imovinskih prava tužiteljice temeljem odluke Upravnog vijeća, čime je prestala bilo kakva osnova za daljnje isplate po tom naslovu. Kako su svi novčani zahtjevi tužiteljice akcesorne naravi i pravno neodvojivi od utvrđenja postojanja mobinga, odbijanjem glavnog zahtjeva otpada i pravna osnova za dosudu traženih novčanih iznosa.

48. U pogledu dokaznih prijedloga tužiteljice iznesenih na ročištu od 21. siječnja 2026. godine, sud je prijedloge za provođenje financijskog vještačenja i vršenje uvida u spis broj Kov-164/2025 odbio prvenstveno jer su podneseni nakon zaključenja prethodnog postupka ali iz razloga jer istima ne bi se dodatno utvrdile činjenice koje su sporne za donošenje odluke u ovom predmetu. Sud je također odbio prijedlog za provođenje novog vještačenja po vještaku psihijatrijske struke, rukovodeći se načelom ekonomičnost i i efikasnosti postupka propisanim odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Sud smatra da je na temelju svih do sada provedenih dokaza, i to uključujući saslušanje brojnih svjedoka, uvid u opsežnu dokumentaciju te već provedena medicinska vještačenja, činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari dovoljno utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke. Daljnje izvođenje predloženih dokaza, prema ocjeni suda, predstavljalo bi nepotrebno odugovlačenje postupka i neopravdano povećanje troškova, a temeljem odredbe članka 220. Zakona o parničnom postupku dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Shodno citiranoj zakonskoj odredbi sud je ocijenio da su prikupljeni dokazi pružili punu podlogu za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu, dok bi dodatne dokazne radnje samo prolongirale trajanje spora bez vjerojatnosti bitno drugačijeg utvrđenja odlučnih činjenica.

49. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP) prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Budući da je tuženik uspio u parnici u cijelosti, sud je troškove postupka odmjerio prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika tuženika te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023), cijeneći pri tome samo one izdatke koji su bi li potrebni za svrhovito vođenje spora. Slijedom navedenog, sud je tuženiku kao opravdan i nužan priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 22. rujna 2020. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Nadalje, tuženiku je priznat trošak sastava četiri obrazložena podneska i to od 16. prosinca 2020., 23. rujna 2025., 25. studenog 2025. te 3. prosinca 2025. u iznosu od po 500,00 EUR za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife. U pogledu ročišta, za pristup na ročište od 8. prosinca 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja, tuženiku pripada nagrada u iznosu od 100,00 EUR sukladno ograničenju iz Tbr. 9. toč. 5. Tarife. Za zastupanje na 13 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (dana 18.12.2020., 25.01.2021., 01.03.2021., 19.04.2021., 20.04.2021., 21.04.2021., 09.06.2021., 10.06.2021., 09.07.2021., 10.11.2022., 04.09.2025., 28.11.2025. te 21.01.2026.) priznat je trošak od po 500,00 EUR po ročištu sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 6.500,00 EUR. Za ročište na kojem je objavljena presuda priznat je trošak od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Ukupno priznati neto trošak iznosi 9.200,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 2.300,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife, čini sveukupni iznos troškova postupka od 11.500,00 EUR.

50. Sud kao opravdan i potreban nije prihvatio trošak zastupanja za ročišta od 22. srpnja 2021. i 23. kolovoza 2023. jer je utvrđeno da ista nisu bila niti održana. Sud je u cijelosti odbio trošak sastava podneska tuženika od 23. studenog 2020. u iznosu od 500,00 EUR jer smatra da taj izdatak nije bio potreban za svrhovito vođenje postupka, s obzirom na to da je tuženik sve navode iz tog podneska objektivno mogao iznijeti već u samom odgovoru na tužbu, a tužiteljica u tom međuvremenu nije poduzimala nove procesne radnje. Također, sud je odbio trošak za podnesak od 11. siječnja 2021. jer se istim tek dostavlja dokumentacija po nalogu suda, slijedom čega isti ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu Tarife. Sud je odbio i trošak za podnesak od 11. ožujka 2021 . u iznosu od 500,00 EUR jer se istim isključivo dostavlja adresa predloženog svjedoka, što je tuženik mogao pripremiti i iznijeti neposredno na samom ročištu. Konačno, sud je odbio i trošak sastava podneska od 12. siječnja 2024. godine jer se istim podneskom samo dostavlja obavijest o promjeni punomoćnika tuženika, što ne predstavlja obrazloženu procesnu radnju niti nužan izdatak za raspravljanje o predmetu spora. Slijedom toga, sud ocjenjuje da su troškovi ovih podnesaka nastali isključivo kao rezultat unutarnje organizacije tuženika, a ne zbog procesne potrebe proizašle iz radnji tužiteljice.

Slavonski Brod, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte