REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11
Ovr-149/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ĆV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja OFFCUT d.o.o. u likvidaciji, Horvatova br. 32, Zagreb, OIB 55525619967, kojeg zastupa punomoćnik Goran Jujnović, odvjetnik u ĆVZH Odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, 6. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog od 6. svibnja 2024. za određivanje privremene mjere koji glasi:
„Radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja u ukupnom iznosu od 12.476,48 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koje teku na iznos od:
4,46 Eura od dana 19.12.2007.godine
12,85 Eura od dana 20.1.2008.godine
18,72 Eura od dana 17.2.2008.godine
31,18 Eura od dana 19.3.2008.godine
42,37 Eura od dana 17.4.2008.godine
18,01 Eura od dana 16.5.2008.godine
9,86 Eura od dana 18.6.2008.godine
20,87 Eura od dana 17.7.2008.godine
3,33 Eura od dana 17.8.2008.godine
5,92 Eura od dana 17.9.2008.godine
34,50 Eura od dana 17.10.2008.godine
92,67 Eura od dana 20.11.2008.godine
63,53 Eura od dana 18.12.2008.godine
122,49 Eura od dana 19.1.2009.godine
127,39 Eura od dana 19.2.2009.godine
134,24 Eura od dana 19.3.2009.godine
122,49 Eura od dana 18.4.2009.godine
115,75 Eura od dana 21.5.2009.godine
106,61 Eura od dana 18.6.2009.godine
89,38 Eura od dana 18.7.2009.godine
104,63 Eura od dana 23.8.2009.godine
109,95 Eura od dana 17.9.2009.godine
101,45 Eura od dana 18.10.2009.godine
102,50 Eura od dana 20.11.2009.godine
112,96 Eura od dana 19.12.2009.godine
125,95 Eura od dana 20.1.2010.godine
132,45 Eura od dana 19.2.2010.godine
134,23 Eura od dana 14.4.2010.godine
157,11 Eura od dana 17.4.2010.godine
149,84 Eura od dana 20.5.2010.godine
164,45 Eura od dana 17.6.2010.godine
224,44 Eura od dana 17.7.2010.godine
197,71 Eura od dana 18.8.2010.godine
255,22 Eura od dana 17.9.2010.godine
221,96 Eura od dana 17.10.2010.godine
209,18 Eura od dana 18.11.2010.godine
262,25 Eura od dana 18.12.2010.godine
311,45 Eura od dana 19.1.2011.godine
275,31 Eura od dana 18.2.2011.godine
280,67 Eura od dana 18.3.2011.godine
260,16 Eura od dana 20.4.2011.godine
275,95 Eura od dana 19.5.2011.godine
351,97 Eura od dana 18.6.2011.godine
333,10 Eura od dana 20.7.2011.godine
442,92 Eura od dana 18.8.2011.godine
430,32 Eura od dana 18.9.2011.godine
361,04 Eura od dana 20.10.2011.godine
361,19 Eura od dana 19.11.2011.godine
354,34 Eura od dana 18.12.2011.godine
364,77 Eura od dana 19.1.2012.godine
383,98 Eura od dana 18.2.2012.godine
399,95 Eura od dana 21.3.2012.godine
398,72 Eura od dana 19.4.2012.godine
408,85 Eura od dana 19.5.2012.godine
417,83 Eura od dana 20.6.2012.godine
409,04 Eura od dana 19.7.2012.godine
408,87 Eura od dana 18.8.2012.godine
402,13 Eura od dana 20.9.2012.godine
388,90 Eura od dana 18.10.2012.godine
pa do isplate za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022.godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i na iznos od 512,14 Eura s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 16.11.2007.godine do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022.godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena
kao i troškova parničnog postupka za sada u iznosu od 750,00 Eura. Naslovnik određuje privremenu mjeru na način da se tuženiku / protivniku osiguranja OFFCUT d.o.o. u likvidaciji, Horvatova br. 32, Zagreb, OIB 55525619967, kao i trećim osobama po nalogu tuženika zabranjuje da vrše isplate sa svih računa, odnosno da raspolažu (podižu i opterećuju) novčana sredstva sa računa koji se vodi kod svih banaka u Republici Hrvatskoj prema OIB-u tuženika / protivnika osiguranja 55525619967 do iznosa od 12.476,48 Eura s pripadajućom kamatom.
Zabranu će provesti FINA – FINANCIJSKA AGENCIJA, te se nalaže FINI da izda nalog poslovnim bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune da tuženiku / protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga tuženika / protivnika osiguranja uskrati s računa tuženika / protivnika osiguranja a prema njegovom OIB-u 55525619967 isplatu iznosa s tih računa.
Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja FINA – FINANCIJSKA AGENCIJA.
Ova privremena mjera trajati će do isteka roka od 15 dana računajući od dana pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.
Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.“
II. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 6. ožujka 2026. do isplate, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja (dalje: predlagatelj) je 6. svibnja 2024. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:
„Radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja u ukupnom iznosu od 12.476,48 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koje teku na iznos od :
4,46 Eura od dana 19.12.2007.godine
12,85 Eura od dana 20.1.2008.godine
18,72 Eura od dana 17.2.2008.godine
31,18 Eura od dana 19.3.2008.godine
42,37 Eura od dana 17.4.2008.godine
18,01 Eura od dana 16.5.2008.godine
9,86 Eura od dana 18.6.2008.godine
20,87 Eura od dana 17.7.2008.godine
3,33 Eura od dana 17.8.2008.godine
5,92 Eura od dana 17.9.2008.godine
34,50 Eura od dana 17.10.2008.godine
92,67 Eura od dana 20.11.2008.godine
63,53 Eura od dana 18.12.2008.godine
122,49 Eura od dana 19.1.2009.godine
127,39 Eura od dana 19.2.2009.godine
134,24 Eura od dana 19.3.2009.godine
122,49 Eura od dana 18.4.2009.godine
115,75 Eura od dana 21.5.2009.godine
106,61 Eura od dana 18.6.2009.godine
89,38 Eura od dana 18.7.2009.godine
104,63 Eura od dana 23.8.2009.godine
109,95 Eura od dana 17.9.2009.godine
101,45 Eura od dana 18.10.2009.godine
102,50 Eura od dana 20.11.2009.godine
112,96 Eura od dana 19.12.2009.godine
125,95 Eura od dana 20.1.2010.godine
132,45 Eura od dana 19.2.2010.godine
134,23 Eura od dana 14.4.2010.godine
157,11 Eura od dana 17.4.2010.godine
149,84 Eura od dana 20.5.2010.godine
164,45 Eura od dana 17.6.2010.godine
224,44 Eura od dana 17.7.2010.godine
197,71 Eura od dana 18.8.2010.godine
255,22 Eura od dana 17.9.2010.godine
221,96 Eura od dana 17.10.2010.godine
209,18 Eura od dana 18.11.2010.godine
262,25 Eura od dana 18.12.2010.godine
311,45 Eura od dana 19.1.2011.godine
275,31 Eura od dana 18.2.2011.godine
280,67 Eura od dana 18.3.2011.godine
260,16 Eura od dana 20.4.2011.godine
275,95 Eura od dana 19.5.2011.godine
351,97 Eura od dana 18.6.2011.godine
333,10 Eura od dana 20.7.2011.godine
442,92 Eura od dana 18.8.2011.godine
430,32 Eura od dana 18.9.2011.godine
361,04 Eura od dana 20.10.2011.godine
361,19 Eura od dana 19.11.2011.godine
354,34 Eura od dana 18.12.2011.godine
364,77 Eura od dana 19.1.2012.godine
383,98 Eura od dana 18.2.2012.godine
399,95 Eura od dana 21.3.2012.godine
398,72 Eura od dana 19.4.2012.godine
408,85 Eura od dana 19.5.2012.godine
417,83 Eura od dana 20.6.2012.godine
409,04 Eura od dana 19.7.2012.godine
408,87 Eura od dana 18.8.2012.godine
402,13 Eura od dana 20.9.2012.godine
388,90 Eura od dana 18.10.2012.godine
pa do isplate za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022.godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i na iznos od 512,14 Eura s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 16.11.2007.godine do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022.godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena
kao i troškova parničnog postupka za sada u iznosu od 750,00 Eura. Naslovnik određuje privremenu mjeru na način da se tuženiku / protivniku osiguranja OFFCUT d.o.o. u likvidaciji, Horvatova br. 32, Zagreb, OIB 55525619967, kao i trećim osobama po nalogu tuženika zabranjuje da vrše isplate sa svih računa, odnosno da raspolažu (podižu i opterećuju) novčana sredstva sa računa koji se vodi kod svih banaka u Republici Hrvatskoj prema OIB- u tuženika / protivnika osiguranja 55525619967 do iznosa od 12.476,48 Eura s pripadajućom kamatom.
Zabranu će provesti FINA – FINANCIJSKA AGENCIJA, te se nalaže FINI da izda nalog poslovnim bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune da tuženiku / protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga tuženika / protivnika osiguranja uskrati s računa tuženika / protivnika osiguranja a prema njegovom OIB-u 55525619967 isplatu iznosa s tih računa.
Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja FINA – FINANCIJSKA AGENCIJA.
Ova privremena mjera trajati će do isteka roka od 15 dana računajući od dana pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.
Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.“ (dalje: prijedlog).
Postupak po tužbi predlagatelja kao tužitelja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-505/2024.
2. U prijedlogu se predlagatelj poziva na odredbe članka 344. i 345. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) i u bitnome navodi kako je predlagatelj s prednikom protivnika osiguranja (dalje: protivnik) zaključio Ugovor o leasingu u CHF valutnoj klauzuli te je sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ugovorna odredba vezana za CHF valutu, ugovorna odredba vezana za promjenu kamatne stope jednostranim odlukama prednika protivnika, te ugovorna odredba vezana za troškove zaključenja ugovora nepoštena odnosno ništetna, a temeljem navedenih ugovornih odredbi protivnik je neosnovano naplatio od predlagatelja iznose koji su predmetom parničnog postupka pred ovim sudom koji se vodi pod poslovnim brojem P-505/2024. Navedenom dokumentacijom i dokazom koji prileže navedenom spisu predmeta predlagatelj je dokazao prvu pretpostavku za određivanjem privremene mjere, vjerojatnim postojanje svoje tražbine. U odnosu na opasnost da bi bez privremene mjere protivnik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine time što bi promijenio postojeće stanje ili je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete navodi kako je protivnik pravna osoba koja neprestano mijenja imena te je u likvidaciji. Dakle, izvjesno je da će protivnik provesti postupak likvidacije, a time će biti onemogućena naplata potraživanja predlagatelja, koja tražbina je predmetom navedenog parničnog postupka koja će se utvrditi u tom postupku predloženim financijskim vještačenjem. Nadalje navodi kako postupanjem protivnika koji je u likvidaciji predlagatelju prijeti nenadoknadiva šteta.
3. U odgovoru na prijedlog protivnik je u bitnome naveo kako je prijedlog u cijelosti nedopušten s obzirom na to da nisu ispunjenje pretpostavke za određivanje privremene mjere iz članka 344. OZ-a. U bitnome navodi kako predlagatelj ni na koji način nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine niti je detaljno i okolnosno obrazložio iz čega bi takva vjerojatnost proizlazila, slijedom čega nije ispunjena prva pretpostavka potrebna za određivanjem privremene mjere. Nadalje u bitnome navodi kako provođenje postupka likvidacije nad protivnikom samo po sebi, ne čini vjerojatnim postojanje niti objektivne opasnosti za namirenje tražbine, a zasigurno ne predstavlja subjektivnu opasnost. Promjena imena, tj. tvrtke nije ni od kakvog utjecaja na donošenje odluke o privremenoj mjeri obzirom da protivnik, u skladu s primjenjivim pravnim propisima, ima pravo mijenjati tvrtku društva te je svaka promjena tvrtke pravovremeno upisana u sudski registar i javno dostupna. Predlagatelj ničime nije dokazao kako vjerojatnost postojanja svoje tražbine tako ni postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere zbog čega je predložio odbiti prijedlog kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka osiguranja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama protivniku.
4. U nastavku postupka predlagatelj je osporio tvrdnje protivnika iz odgovora na prijedlog.
5. Prijedlog nije osnovan.
6. Pravila o uvjetima i postupku osiguranja privremenim mjerama određuju da je mjeru dopušteno odrediti na sredstvima predviđenim odredbama OZ-a ili kojeg drugog zakona. Privremena mjera mora biti takvog sadržaja da se njome može postići svrha osiguranja. Vrste dopustivih privremenih mjera radi osiguranja novčane tražbine po pravilima ovršnog prava uređene su pravilima iz članka 345. OZ-a.
7. Odredbom članka 344. stavka 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja (kumulativno) učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (članak 344. stavak 1. OZ-a).
Opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana je kao subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan dokazati da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju. Dakle, opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika (kako faktičnih ponašanja tako i pravnih raspoložbi), koja se manifestiraju na način da protivnik, primjerice prikriva, odnosi, prenosi, uništava, oštećuje, prerađuje, neodržava svoju imovinu (ili njezine dijelove) ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže sve sa svrhom osujećenja tražbine predlagatelja. Stoga je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati konkretna ponašanja protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja, ali i dokazati uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Iz navedenog proizlazi da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne opasnosti već je potrebno da protivnik osiguranja poduzima određene radnje koje bi u većoj mjeri otežale naplatu predlagateljeve tražbine. Radnje ili propuštanja moraju biti svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine. One moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu predlagateljeve tražbine, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja protivnika osiguranja i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima.
8. Prema odredbi članka 344. stavka 2. OZ-a, predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (članak 344. stavak 2. OZ-a).
Iz citirana odredbe proizlazi kako iznimno, predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
Teret dokaza za primjenu citirane zakonske odredbe je na predlagatelju osiguranja zbog čega je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim ono što se citiranom zakonskom odredbom traži, tj. nastupanje samo neznatne štete.
9. Prema odredbi članka 344. stavka 3. OZ-a, smatra se da opasnost iz stavka 1. toga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.
Citiranom odredbom propisana je zakonska presumpcija prema kojoj se smatra da takva subjektivna opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu. Stoga u slučaju kad se tražbina ima ostvarivati u inozemstvu, predlagatelj osiguranja nije dužan dokazivati opasnost, jer se ona po zakonu presumira.
10. U odnosu na postojanje subjektivne opasnosti kao jedne od kumulativnih pretpostavki za određivanje privremene mjere, iz činjenica navedenih u prijedlogu proizlazi kako predlagatelj tvrdnju o postojanju navedene opasanosti temelji na činjenici što je protivnik društvo u likvidaciji i na činjenici što protivnik mijenja tvrtku.
11. Međutim, činjenica što je protivnik društvo u likvidaciji i što se nad protivnikom provodi postupak likvidacije sama za sebe ne ukazuje na postojanje subjektivne opasnosti. Naime, likvidacija društva je redoviti postupak koji se provodi u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje: ZTD) nakon nastanka nekog od razloga za prestanak društva u slučaju kada društvo ima imovine (argument iz članka 367. stavka 2. i članka 369. ZTD). Nakon okončanja postupka likvidacije, društvo se briše iz sudskog registra i prestaje postojati kao pravna osoba (članak 382. ZTD), ali navedeno samo za sebe ne upućuje na zaključak o postojanju subjektivne opasnosti. To iz razloga što se, u skladu s odredbama članka 373. ZTD-a, u postupku likvidacije uz upućivanje na prestanak društva moraju pozvati vjerovnici društva da prijave svoje tražbine. Poziv se mora objaviti u glasilu društva i na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar, s naznakom da vjerovnici prijave društvu svoje tražbine u roku od šest mjeseci od dana objave poziva.
Osim toga, članak 379. ZTD-a, sadrži odredbe o zaštiti vjerovnika. Tako je odredbama članka 379. ZTD-a propisano da se imovina društva može podijeliti dioničarima tek po proteku godinu dana od dana objave poziva vjerovnicima da prijave svoje tražbine (stavak 1.). Ne prijavi li neki vjerovnik svoju tražbinu, dugovani iznos treba za njega položiti u sud kod kojega je društvo upisano u sudski registar, a stvari pohraniti u javno skladište na rok od četiri mjeseca. Ne može li se tražbina bez krivnje društva podmiriti vjerovniku ni u tome roku, novac, odnosno kupovina postignuta javnom prodajom stvari umanjena za troškove čuvanja i prodaje predat će se općini na čijem je području sjedište društva, ako odlukom o podjeli imovine nije drugačije određeno (stavak 2.): Vjerovnici čije tražbine nisu bile poznate društvu, a nisu ih pravodobno prijavili, mogu tražiti da im se one podmire samo iz imovine koja još nije podijeljena dioničarima (stavak 3.). Postoje li tražbine vjerovnika koje su sporne, imovina društva se može dijeliti dioničarima samo ako je vjerovniku sporne tražbine dano osiguranje da će mu ona, ako se kasnije utvrdi, biti podmirena (stavak 4.). Dioničar koji ima tražbinu prema društvu, ali ne onu koja proizlazi iz njegova položaja dioničara, ostvaruje ju kao i drugi vjerovnici (stavak 5.).
Dakle, iz citiranih odredaba proizlazi da ako postoje sporne tražbine, kao u konkretnom slučaju predlagateljeva, imovina društva se može dijeliti dioničarima samo ako je vjerovniku sporne tražbine dano osiguranje da će mu ona, ako se kasnije utvrdi, biti podmirena. Time je dakle i vjerovnicima spornih tražbina, pa tako i predlagatelju, u postupku likvidacije osigurana zaštita u skladu s citiranim odredbama ZTD-a. Konačno, prema odredbama članka 374. stavka 1. ZTD-a, likvidatori su dužni okončati poslove koji su u tijeku, naplatiti tražbine, unovčiti imovinu društva i podmiriti vjerovnike. U mjeri u kojoj to zahtijeva provođenje likvidacije, oni mogu ulaziti i u nove poslove. U poslu koji obavljaju, likvidatori imaju položaj uprave, odnosno izvršnih direktora i podliježu nadzoru nadzornog, odnosno upravnog odbora (članak 374. stavak 2. ZTD).
12. Činjenica što protivnik mijenja tvrtku sama za sebe također ne upućuje na zaključak o postojanju subjektivne opasnosti. Naime, promjena tvrtke ne dovodi do promjene pravnog identiteta društva. Drugim riječima, u slučaju promjene tvrtke se i dalje radi o istoj pravnoj osobi koja odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom (članak 9. ZTD). Tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu (članak 11. stavak 1. ZTD). Tvrtka trgovačkoga društva mijenja se na način određen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva (članak 11. stavak 4. ZTD). Tvrtka trgovačkoga društva i sve njene promjene upisuju se u sudski registar (članak 11. stavak 5. ZTD).
13. Osim navedenog predlagatelj ne čini vjerojatnim postojanje konkretnih radnji odnosno ponašanja protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja. Predlagatelj nije učinio vjerojatnim niti postojanje uzročne veze između ponašanja protivnika i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Činjenica što protivnik odbija podmiriti tražbinu, čije je postojanje u konkretnom slučaju sporno, sama za sebe nije dovoljna za zaključak da protivnik poduzima mjere radi osujećenja naplate predmetne tražbine (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2370/20 od 1. srpnja 2020. i Pž-2875/21 od 16. lipnja 2021.).
14. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti iz članka 344. stavak 1. OZ-a kao jedne od kumulativnih pretpostavki za određivanje privremene mjere.
15. U konkretnom slučaju predlagatelj ne tvrdi niti čini vjerojatnim da bi predloženom privremenom mjerom protivnik pretrpio samo neznatnu štetu.
16. Dodatno valja naglasiti da je privremena mjera ograničavanje prava dužnika u vrijeme dok je postojanje tražbine još neizvjesno pa je zakonom određeno da sud može (a ne mora) odrediti osiguranje tražbine privremenom mjerom čak i onda kada su ispunjene sve pretpostavke za privremenu mjeru. Kada je dvojbeno je li učinjena u dovoljnom stupnju vjerojatnost tražbine ili opasnosti osujećenja ostvarenja tražbine od strane dužnika, nema mjesta privremenoj mjeri (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2370/20 od 1. srpnja 2020. i Pž-2875/21 od 16. lipnja 2021.).
17. Tražbina po osnovi troškova parničnog postupka „za sada u iznosu od 750,00 Eura“ u odnosu na koju predlagatelj također predlaže odrediti privremenu mjeru nije tražbina koja je postojala u trenutku podnošenja prijedloga, koju je kao takvu moguće osigurati određivanjem privremene mjere. Radi se o zahtjevu za naknadu troškova, čija osnovanost ovisi o uspjehu predlagatelja kao tužitelja u parničnom postupku i koju tražbinu, kako po osnovi tako i po visini, sud određuje tek odlukom kojom odlučuje o tužbenom zahtjevu. Stoga je i iz navedenog razloga sud utvrdio neosnovanim prijedlog za određivanje privremene mjere u odnosu na navedene troškove.
18. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio prijedlog neosnovanim zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
19. Budući da je prijedlog odbijen kao neosnovan, protivnik bi imao pravo na naknadu troškova postupka osiguranja u skladu s odredbom članka 14. stavak 5. OZ-a i članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a).
Međutim, prema stajalištu suda, sastavljanje odgovora na prijedlog za osiguranje (protivnikov podnesak od 5. lipnja 2024.) u konkretnom slučaju nije bilo potrebno radi vođenja ovog postupka osiguranja budući da veći iz činjenica navedenih u prijedlogu proizlazi neosnovanost prijedloga jer predlagatelj, kao što je prethodno obrazloženo, nije učinio vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti. Osim toga, protivnik je podnio odgovor na prijedlog samoinicijativno bez poziva i/ili naloga suda da to učini. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio kako protivnik nema pravo na naknadu troška sastavljanja odgovora na prijedlog u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
Zagreb, 6. ožujka 2026.
Sudac
mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sud Republike Hrvatske u roku od osam (8) dana od dostave rješenja koja se predaje ovom sudu., trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom (članak
