REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5163/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja ĆD, zaposlenice tužitelja, te punomoćnika tuženika KD, zaposlenika tuženika, dana 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje plati iznos od 8.755,97 eur zajedno sa zateznom kamatom od 9. kolovoza 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik ED dana 28.9.1987. nastradao u prometnoj nesreći koju je skrivio OD upravljajući osobnim vozilom osiguranim kod tuženika pa kako je tom osiguraniku tužitelja rješenjem od 23.9.1999. priznato pravo na invalidsku mirovinu po kojem osnovu mu je tužitelj isplatio istu u iznosu od 9.728,86 eur za razdoblje od 1.10.2021. do 31.5.2024., to tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 8.755,97 eur jer je to 90% isplaćenog iznosa imajući u vidu da je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u visini od 90%, a da tužitelj isplatom invalidske trpi štetu za koju mu tuženik odgovara temeljem odredbi čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Na navedeni iznos tužitelj potražuje zatezne kamate od 9.8.2024. do isplate navodeći da je tuženika odštetnim zahtjevom pozvao na isplatu toga iznosa.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali osporava pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva te potraživanje zateznih kamata ističući da je naknada štete nastala u vezi uporabe motornih vozila uređena posebnim propisom tj. odredbom čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji propisuje da tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, dok tužitelj nije predložio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je ovakvu štetu pretrpio. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti s time da ne potražuje naknadu parničnog troška.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 3- 10) kao i u spis tužitelja br. 46112.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.
5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je osiguranik tužitelja ED nastradao u prometnoj nesreći dana 28.9.1987. koju je skrivio OD upravljajući osobnim vozilom osiguranim kod tuženika, a nije sporno niti to da je rješenjem tužitelja broj IN-046112 od 23.9.1999. (stranica 3-5) ovom osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.
6. Sporno je, je li tužitelju isplatom invalidske mirovine izvršenom na temelju rješenja broj IN-046112 od 23.9.1999. (stranica 3-5) u utuženom razdoblju od 1.10.2021. do 31.5.2024. nastala šteta i u kojem iznosu te je li mu tuženik u obvezi istu nadoknaditi.
7. Naime, tužitelj smatra da ima pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svome osiguraniku u punom iznosu sukladno čl. 161. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u daljnjem tekstu: ZOMO), dok tuženik smatra da je njegovu obvezu potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u razmjernom iznosu ove mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
8. Ovaj sud smatra da je sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostaloga, u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25.8.2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine pa kako je odredbom čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano: da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju; da se stvarnom štetom u tom smislu smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te kako tužitelj ne samo da nije dokazao da je utuženi iznos utvrdio na način propisan odredbom čl. 27. ZOOP-a, već je izričito naveo da utuženi iznos potražuje u smislu odredbe čl. 161. ZOMO-a smatrajući da ima pravo od tuženika potraživati novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, kao naknadu stvarne štete, radi čega nije niti predložio provesti financijsko vještačenje na okolnost postoji li za njega stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a odnosno postoji li razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje njegovom osiguraniku na temelju donesenog rješenja i iznosa koji bi mu bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na ovu mirovinu bila ozljeda na radu, to je temeljem odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti primjenom pravila o teretu dokazivanja imajući u vidu da je sukladno čl. 219. ZPP-a teret dokaza činjenica o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja tužitelja i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na ovu mirovinu bila ozljeda na radu, upravo na tužitelju, a da je tuženik odustao od takvog dokaznog prijedloga na ročištu 26.1.2026. (stranica 25).
9. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 6. ožujka 2026.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
