REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
P-4133/2022-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Željku Albiniju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, zastupan po prokuristi ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. prosinca 2025. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 6. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Proglašavaju se nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu od dana 31.08.2022. godine tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 izravnom naplatom kod Financijske agencije temeljem zadužnice izdane na ime ĐJČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjerene od strane javnog bilježnika Zoja Puljiz iz Splita, broj ovjere: OV-5642/08 od dana 12.08.2008. godine.
2. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 naknaditi tužiteljici ĐJČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.705,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 11.studenog 2022.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je rješenjem i zaključkom suda od 26.10.2022. g., poslovni broj: Ovr- 2297/2022, tužiteljica upućena da u roku od 15 (petnaest) dana od primitka istog pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari temeljem zahtjeva tuženika (prethodno ovrhovoditelja) za izravnu naplatu tražbine podnesenog kod Financijske agencije dana 31.8.2022.g., a na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika u Splitu, Zoje Puljiz, pod poslovnim brojem OV-5642/08 od 12.8.2008.g., iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 7., 9.. i 11. OZ-a, (dalje: „Zaključak“). Tužiteljica je zaključak primila dana 28.10.2022. g. te da u otvorenom zakonskom roku ustaje tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica navodi da je na temelju ovršne isprave – zadužnice, br. ovjere: Ov-5642/08 od 12.03.2008. ovjerene od strane javnog bilježnika Zoja Puljiz, te Sporazuma o prijenosu sredstava osiguranja od 30.06.2014., ovjerenog po javnom bilježniku Mladen Ježek, br. ovjere: Ov-2462/14, Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz zadužnica od 17.3.2021., ovjerenog po javnom bilježniku Pero Džankić, br. ovjere:
O-2818/21 te dana 1.4.2021. po javnom bilježniku Jozo Rotim, br. ovjere: Ov-1784/21, tuženik (ovrhovoditelj) protiv tužiteljice (ovršenice) dana 30.8.2022.g. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u visini od 682.479,45 kn. Postupajući po zahtjevu ovrhovoditelja, Financijska agencija da je u očevidnik ovršenice uvrstila iznos od 682.479,45 kn, uvećan za trošak predujma za postupanje Financijske agencije. Tužiteljica da je sukladno odredbi čl. 210. Ovršnog zakona, a u vezi s odredbama čl. 50. st. 1., t. 7., 9. i 11. OZ-a podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, iz razloga što:
- je u odnosu na naplatu tražbine iz zadužnice, br. ovjere: OV-5642/08 od 12.08.2008., ovjerene od strane javnog bilježnika Zoja Puljiz iz Splita, nastupila zastara;
-ovrhovoditelj temeljem dostavljenog Sporazuma o prijenosu sredstava osiguranja od 30.06.2014. sklopljenog između Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. i društva H-ABUCO d.o.o. nema potraživanje prema ovršeniku. U odnosu na zadužnicu, broj ovjere OV-5642/08 da je nastupila zastara tražbine, zadužnica da je izdana 12.8.2008.g. te da se u odnosu na istu primjenjuje opći zastarni rok od 5 (pet) godina; zadužnica da je posljednji put predana na naplatu 15.11.2012., te da je zastara ponovno počela teći 16.11.2012., prvi dan nakon nemogućnosti naplate zadužnice (sukladno materijalnim propisima, mišljenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i sudskoj praksi); zastara zadužnice da je nastupila 16.11.2017.godine. Slijedom svega navedenog, u odnosu na zadužnicu izdanu 12.8.2008. g., prvi put podnesenu na naplatu 15.11.2012., te poslije toga podnesenu na naplatu tek 30.8.2022. (5 godina nakon što je u odnosu na isti nastupila zastara), tužiteljica ističe prigovor zastare. Na zadužnice izdane prije 1.1.2011.g. da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 (pet) godina. Zadužnica br. ovjere: OV-5642/08 da je izdana 12.8.2008. te da je u odnosu na naplatu iste relevantan opći zastarni rok od 5 godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske da je na sjednici građanskog odjela, održanoj 19.11.2018. zauzeo pravno shvaćanje da se na tražbine iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice izdane prije 1.11.2011. primjena OZ/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, iz članka 371. ZOO/91 (sada 225. ZOO/05). S obzirom na to da je zadužnica izdana 2008. te da je kao takva do donošenja novog ovršnog zakona iz 2010. tretirana kao privatna isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis, ista da nije izjednačena s javnobilježničkim aktom te da se na istu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Drugim riječima, novčano potraživanje iz zadužnice pa i sama zadužnica kao osnova za plaćanje da je zastarjela u općem zastarnom roku koji je propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. U slučaju prekida zastare, zastarni rokovi da teku iznova, i to odmah sljedeći dan ako po predanoj ovršnoj ispravi – zadužnici nije bilo naplate. Tužiteljica da je zadužnicu izdala te ovjerila potpis dana 12.8.2008., a ovrhovoditelj da je istu zadnji put podnio na naplatu 15.11.2012. kada je nastupio prekid zastare, te da je zastara počela teći iznova 16.11.2012.godine. Dakle, ako je tuženik kao ovrhovoditelj smatrao da ima bilo kakvo nepodmireno potraživanja prema ovršenici, da je mogao, sukladno materijalnim propisima i shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, naplatu tražbine osigurane zadužnicom ostvarivati zaključno s danom 16.11.2017., što da je propustio učiniti. Upravo suprotno, tuženik da je kod Financijske agencije ponovno ustao zahtjevom za izravnu naplatu po zadužnici tek 30.8.2022. kada je u odnosu na istu nastupila zastara. Nadalje, tužiteljica navodi da ne postoji pravna osnova potraživanja tuženika prema tužiteljici. Tužiteljica da je zadužnicu broj ovjere: Ov-5642/08 izdala 18.8.2008. i predala društvu Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., radi osiguranja tražbine iz Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj: 215-105/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenim dana 12.8.2008.godine. Tuženik da nije dostavio Ugovor o ustupu iz kojeg bi bio vidljiv pravni slijed prijenosa tražbine sa društvom Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na društvo H-ABUCO d.o.o., te zatim sa društva H-ABUCO d.o.o. na društvo B2 KAPITAL d.o.o. (ovdje tuženika - ovrhovoditelja). Tuženik da nije dostavio niti Ugovor o prijenosu prava i tražbina iz zadužnica od dana 17.3.2021. ovjerenom po javnom bilježniku Pero Džankić, Zagreb, broj ovjere: Ov- 2818/2021 dana 25.3.2021. te po javnom bilježniku Jozo Rotim, Zagreb, broj ovjere: Ov-1784/2021 dana 1.4.2021. kojim je tražbina prenesena sa društva H-ABUCO d.o.o. na društvo B2 KAPITAL d.o.o., (ovdje tuženika – ovrhovoditelja). Tužiteljica da je podmirila dugovanje po Ugovoru o odobrenju prvotnom vjerovniku, društvu Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d., slijedom navedenog, tuženik da nema nikakvo potraživanje prema tužiteljici. Tuženik da nije dokazao valjani prijenos tražbine čiju naplatu traži izvansudskom ovrhom, u odnosu na čak tri vjerovnika. Slijedom svega navedenog, tuženik da nije dokazao aktivnu legitimaciju unutar ovog postupka, odnosno da nije dokazao postojanje tražbine prema tužiteljici, slijedom čega je predmetna ovrha nedopuštena. Radi svega navedenog tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Proglašavaju se nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu od dana 31.08.2022. godine tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 izravnom naplatom kod Financijske agencije temeljem zadužnice izdane na ime ĐJČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjerene od strane javnog bilježnika Zoja Puljiz iz Splita, broj ovjere: OV-5642/08 od dana 12.08.2008. godine.
II. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 naknaditi tužiteljici ĐJČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se očituje kako osporava osnovanost tužbenog zahtjeva te sve navode iz tužbe. U ovom postupku tužbeni zahtjev radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim da se temelji na prigovoru zastare potraživanja tuženika. Tuženik naglašava da se izvansudska ovrha vodi temeljem zadužnice izdane od strane tužitelja 12.08.2008. te ovjerene po javnom bilježniku Zoji Puljiz iz Splita dana 18.08.2008. pod posl.br. OV-5642/08. Tuženik navodi da ne spori da je predmetna zadužnica samo ovjerena te da se na potraživanje iz nje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, da je izdana 12.08.2008., da je podnesena na naplatu Financijskoj agenciji od strane prednika tuženika Hypo-Alpe Adria Bank d.d. 15.11.2012. godine, čime je prekinut tijek zastare, da se zadužnica nalazila u redoslijedu naplate FINA-e te da je FINA prestala provoditi ovršne radnje po predmetnoj zadužnici 03.05.2021. sukladno članku 12. stavku 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018, dalje u tekstu ZPONS.2018). Među parničnim strankama da je sporan odgovor na pravno pitanje tijeka zastare odnosno tijeka prekida zastare. Naime, odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu ZOO) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dakle, da je nesporno zastara tražbine iz zadužnice prekinuta podnošenjem iste na provedbu FINA-i – dana 15.11.2012. Tuženik napominje kako do tog trenutka zastara nije mogla nastupiti jer nije proteklo za to propisano vrijeme, da i sam tužitelj navodi da je zastara počela teći nakon izdavanja iste tj. od 13.08.2008., a budući da je zastarni rok 5 godina zastara da bi, da nije bila prekinuta, nastupila 13.08.2013. S obzirom na to da je zadužnica FINA-i podnesena na naplatu 15.11.2012.godine, da je jasno kako je ista na naplatu podnesena u zastarnom roku te da je tim činom zastara prekinuta. Tuženik navodi da je sporno pitanje kada je zastara počela teći iznova nakon što je ista prekinuta 15.11.2012.godine. Tuženik naglašava kako stajalište tužitelja prema kojem je tog istog trenutka zastara počela teći iznova nije ispravno. Odredbom čl. 245. ZOO-a da je propisano kada zastara počinje teći nakon prekida. Tako da je odredbom st. 5. navedenog članka propisano kako zastara prekinuta podnošenjem ovršnog prijedloga počinje iznova teći tek okončanjem tog postupka. Dakle, s obzirom na to da je nesporno kako je podnošenjem zadužnice na postupanje FINA-i prekinuta zastara, da ostaje odgovoriti na pitanje što se u konkretnom slučaju smatra okončanjem tog postupka. Na naprijed navedeno pitanje trajanja i okončanja izvansudskog postupka provedbe ovrhe na novčanim sredstvima odgovor da daje odredba čl. 9. starog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zadužnice na naplatu FINA-i (NN 91/2010 u verziji 112/2012, dalje u tekstu ZPONS- 2010). Navedeni članak ZPONS-2010 da propisuje postupak izvršenja osnova za plaćanje i utvrđuje kako isti započinje podnošenjem osnove za plaćanje FINA-i, koja zatim temeljem iste daje nalog bankama za naplatu u visini raspoloživih novčanih sredstava po računima. Osobito da je važno naglasiti kako odredbe st. 5. do 9. navedenog članka ZPONS-2010 uređuje radnje koje se poduzimaju kada tražbina ovrhovoditelja nije namirena jer na računima ovršenika nije bilo sredstava. Tako da je odredbom čl. 9. st. 5. ZPONS-2010 propisano da, ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti, FINA daje nalog bankama da blokiraju sve ovršenikove račune i zabrane raspolaganje oročenim novčanim sredstvima. Nadalje, odredbom, st. 6. navedenog članka da je propisano da FINA u jedinstveni registar računa stavlja oznaku blokade ovršenikovih računa i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima. Također, odredba st. 7. navedenog članka da propisuje da su banke dužne, nakon blokade ovršenikovih računa i zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, najmanje jednom dnevno FINA-i dostavljati podatak o priljevu novčanih sredstava, sve do naloga FINA-e za deblokadu računa i slobodno raspolaganje sredstvima. Dakle, iz navedenih odredaba da je jasno kako postupak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ne predstavlja tek jednu radnju već da isti traje od podnošenja osnove za plaćanje FINA-i, davanja naloga bankama, blokade računa, zabrane raspolaganja sredstvima, izvještavanju banke FINA-i, pa sve do prestanka izvršenja osnove za plaćanje. U konkretnom slučaju provedba ovrhe na novčanim sredstvima temeljem zadužnice da zaista i jest okončana, ali tek 3.5.2021. sukladno članku 12. ZPONS- 2018. Slijedom navedenog, da je potpuno nejasno stajalište da bi zastara tražbine iz zadužnice počela iznova teći 16.11.2012. kada je u to vrijeme pa zatim sve do 03.05.2021. FINA i dalje provodila ovrhu na novčanim sredstvima odnosno postupala temeljem zadužnice sukladno odredbama ZPONS-2010 i kasnije ZPONS-2018. Takvo stajalište da je potpuno suprotno odredbi čl. 245. st. 5. ZOO-a. U konačnici i najnovija sudska praksa da je zauzela ispravan stav po navedenom pravnom pitanju. Tako tuženik u prilogu dostavlja presudu Županijskog suda u Varaždinu donesenu 12.05.2022. posl.br. Gž-564/2022 u kojoj navedeni sud zauzima stajalište istovjetno stajalištu tuženika. Valja istaknuti i da je identičan stav tuženikovom zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 03.05.2022. posl.br. Rev 1027/2021-2. Nadalje, tuženik ističe kako su navodi tužitelja da tražbina po zadužnici nije prenesena na njega, neosnovani. Tuženik da je tražbinu po predmetnoj zadužnici stekao ustupom tražbine od ranijeg vjerovnika H-Abduco d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928 temeljem Ugovora o ustupu tražbine sklopljenog 19.11.2018. i ovjerenog po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba dana 14.12.2018. pod posl.br. OV-148/48/2018, a prijenos prava po zadužnicama da je reguliran još i posebnim Ugovorom o prijenosu prava i tražbina po zadužnicama sklopljenim 17.03.2021. na kojemu su potpisi zastupnika cedenta ovjereni po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba dana 01.04.2021. pod posl.br. OV-1784/2021 dok su potpisi zastupnika cesionara ovjereni po javnom bilježniku Peri Džankiću iz Zagreba dana 25.03.2021. pod posl.br. OV- 2818/2021. Valja napomenuti kako je i prednik tuženika predmetnu tražbinu također stekao ustupom i to od cedenta Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 i to temeljem Sporazuma o prijenosu sredstava osiguranja sklopljenog 30.06.2014. i potvrđenog po javnom bilježniku Mladenu Ježeku iz Zagreba dana 30.06.2014. pod posl.br. OV-2462/14-2. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a da je propisano kako s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Budući da je tuženiku ustupljena tražbina po Ugovoru o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj: 215- 105/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenom 12.08.2008. i potvrđenog po javnom bilježniku Zoji Puljiz iz Splita dana 18.08.2008. pod posl.br. OV- 5645/08 po kojemu je tužitelj jamac-platac te je predmetnu zadužnicu izdao upravo kao sredstvo osiguranja tražbine po navedenom ugovoru, to da je jasno kako je tuženiku ustupljena tražbina i po spomenutom ugovoru i po zadužnici. Tuženik neosnovanima drži navode tužitelja kako Ugovor o prijenosu prava i tražbina po zadužnicama sklopljen 17.03.2021. na kojemu su potpisi zastupnika cedenta ovjereni po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba dana 01.04.2021. pod posl.br. OV- 1784/2021 dok su potpisi zastupnika cesionara ovjereni po javnom bilježniku Peri Džankiću iz Zagreba dana 25.03.2021. pod posl.br. OV-2818/2021 nije dostavljen FINA-i. Navedeni ugovor da je dostavljen FINA-i te da je deponiran u Centru za prisilnu naplatu i predstečajne nagodbe FINA-e u Zagrebu dana 21.04.2021., a što da je jasno i navedeno u zahtjevu za izravnu naplatu. Što se tiče tužiteljevih navoda kako je podmirio dugovanje, da valja napomenuti kako si isti paušalni te da nisu potkrepljeni niti jednom činjenicom. Valja napomenuti kako tužitelj ne samo da ne navodi na koji način i u kojem iznosu je tražbina podmirena već da ne dostavlja niti jedan dokaz kojim bi dokazao takve tvrdnje, a čak da niti ne predlaže dokaze kojima bi se takvi navodi mogli dokazati. Sukladno navedenome u ovom odgovoru na tužbu tuženik sudu predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
3. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu od dana 31.kolovoza 2022.godine, izravnom naplatom kod Financijske agencije temeljem zadužnice izdane na ime tužiteljice, ovjerene od strane javnog bilježnika dana 12.kolovoza 2008.godine.
4. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj Ovr- 2297/22; zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog FINA-i od strane tuženika dana 30.kolovoza 2022.godine sa prilozima; Sporazuma o prijenosu sredstava osiguranja zaključenog između HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. i H-ABDUCO d.o.o. dana 30.lipnja 2014.godine; Zadužnice tužitelja od dana 12.kolovoza 2008.godine; svih priloženih specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-5642/08 sastavljenih od strane FINA-e; Ugovora o ustupu tražbine između H-ABDUCO d.o.o. i tuženika od dana 19.studenog 2018.godine; Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz zadužnica zaključenog između H-ABDUCO d.o.o. i tuženika dana 17.ožujka 2021.godine sa prilogom; Ugovora o kreditu zaključenog između HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. i društva DESETKA d.o.o.Split dana 2.rujna 2008.godine te Ugovora o kreditu između istih društava od 25.kolovoza 2008.godine; Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje zaključenog dana 12.kolovoza 2008.godine između HYPO-ALPE-ADRIA- BANK d.d. i društva DESETKA d.o.o.Split te IJ i tužiteljice (kao jamca platca); izvatka iz poslovnih knjiga tuženika od dana 12.travnja 2023.godine; predmeta ovog suda Ovr-958/20; izvatka iz poslovnih knjiga tuženika na dan 12.prosinca 2023.godine; kamatnog lista tuženika od 12.prosinca 2023.godine; izvatka iz poslovnih knjiga društva H-ABDUCO d.o.o. od 18.rujna 2014.godine; specifikacije uplata društva DESETKA d.o.o. (list 153-156 spisa); Ugovora o ustupu tražbina zaključenog između HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. i H-ABDUCO d.o.o. dana 6.liponja 2014.godine sa prilogom koji se odnosi na društvo DESETKA d.o.o.; specifikacije FINA-e od 31.kolovoza 2022.godine (list 202-203 spisa); dopisa društva H-ABDUCO d.o.o. od 27.veljače 2025.godine sa prilogom.
5. Stranke su popisale parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Pregledom predmeta ovog suda broj Ovr-2297/22 utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužiteljice kao ovršenika dana 10.listopada 2022.godine podnio prijedlog za proglašene pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Dana 26.listopada 2022.godine doneseno je rješenje i zaključak ovog suda pod navedenim brojem, kojim je ovršenik (tužiteljica) upućena u roku od 15 dana od dana primitka tog zaključka, pokrenuti protiv ovrhovoditelja (tuženika) parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine podnesenog kod Financijske agencije dana 31.kolovoza 2022.godine, a na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika u Splitu dana 12.kolovoza 2008.godine. U obrazloženju tog zaključka navodi se, s obzirom da ovršenik ističe žalbeni razlog sadržan u čl.50.st.1.toč.7.,9. i 11., Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu, pa da je temeljem čl.52.st.3. u svezi sa čl.210.st.1. i 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.
8. Prvenstveno se u ovom postupku valjalo očitovati na navod tužitelja da bi nastupila zastara naplate po predmetnoj zadužnici. Tužitelj navodi da se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, da je predmetna zadužnica privatna isprava. Tužiteljica da je predmetnu zadužnicu izdala 18.kolovoza 2008.godine i predala društvu Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. radi osiguranja tražbine iz Ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenim 12.kolovoza 2008.godine. Nadalje, da je ovrhovoditelj istu zadnji put podnio na naplatu 15.studenog 2012.godine, kada bi po tužiteljici nastupio prekid zastare, te da je zastara počela teći iznosa 16.studenog 2012.godine. Tuženik prigovara navodu da bi nastupila zastara potraživanja po predmetnoj zadužnici i svoj stav opsežno obrazlaže.
9. Tužitelj je zatražio da se ovrha proglasi nedopuštenom temeljem odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, odnosno iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
10. Radi se o postupku izravne naplate koji je u OZ-u, koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom da je postupak radi izravne naplate pokrenut temeljem zahtjeva tuženika od 21. srpnja 2020. g., reguliran odredbama čl. 209. do 213. OZ-a te postupku zapljene računa na temelju zadužnice i bjanko zadužnice reguliranom odredbama čl. 214. i 215. OZ-a.
11. Prema odredbi čl. 209. OZ-a ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
12. U odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a određeno je da nakon što ovršenik primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a može predložiti sudu donošenje rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema st. 2. ovog čl. na takav prijedlog na odgovarajući način primjenjuju se odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.
13. Nadalje, zadužnica je, prema odredbi čl. 214. st. 1. OZ-a, privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik može dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Pravna snaga zadužnice proizlazi iz činjenice da ima učinak rješenja o ovrsi, a njezina praktičnost je u tome što vjerovniku omogućuje zaštitu i naplatu potraživanja bez potrebe vođenja sudskog postupka. Nužno je da zadužnica bude potvrđena od strane javnog bilježnika kako bi proizvodile pravne učinke rješenja o ovrsi.
14. Odredbom članka 52. stavka 3. OZ-a propisano je da će, ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena (a žalba je bila izjavljena, između ostalih razloga koji se u tužbi više ne spominju, iz razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a) ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.
15. Tuženik u ovom postupku navodi da je zadužnica prvi put podnesena na naplatu Financijskoj agenciji dana 15.studenog 2012.godine, što među strankama nije ni sporno. Nadalje, tuženik navodi da je FINA prestala provoditi ovršne radnje po predmetnoj zadužnici dana 3.svibnja 2021.godine sukladno čl.12.st.1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, dalje: ZPONS/18), te da je tada prekinuta zastara ponovno počela teći.
Sud drži utvrđenim da je FINA zaista prestala provoditi ovršne radnje po predmetnoj zadužnici dana 3.svibnja 2021.godine, a ista je uostalom mogla biti isknjižena iz očevidnika najranije dana 4. kolovoza 2018. g., a kao dana stupanja na snagu ZPONS), a temeljem odredbi čl. 12. i 33. tog Zakona, što među strankama nije ni bilo sporno.
16. Prema odredbi čl. 33. st. 1. ZPONS-a Agencija je dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz odredbe čl. 12. st. 1. tog Zakona, odnosno one koje se ne naplate od ovršenika fizičke osobe u cijelosti, a u konkretnom slučaju radi insolventnosti dužnika.
17. Nadalje, nakon što je predmetna zadužnica izdana 12.kolovoza 2008.godine te podnesena na naplatu FINA-i dana 15.studenog 2012.godine, a postupak izravne naplate okončan je prestankom postupanja FINA-e, odnosno prestankom naplate po predmetnim zadužnicama radi stupanja na snagu ZPONS-a (4. kolovoza 2018. g.), tuženik je, kao ovrhovoditelj, dana 30.kolovoza 2022.godine podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja, kao ovršenika, temeljem predmetne zadužnice.
18. Zadužnice koja predstavljaju temelj odnosno ovršnu ispravu za izravnu naplatu sastavljene su temeljem odredbi danas nevažećeg Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) koji je bio na snazi u trenutku sastavljanja zadužnica. Prema odredbi čl. 183. st. 1. tog Zakona dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Dakle, u trenutku sastavljanja zadužnice nije bila potrebna potvrda javnog bilježnika odnosno solemnizacija privatne isprave da bi se radilo o valjanoj ovršnoj ispravi.
19. U odnosu na takvu ispravu u primjeni je pravni stav sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održane 19. studenoga 2018. g. koji glasi: Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. g. prema Ovršnom zakonu iz Narodnih novina broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz odredbe čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).
20. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
21. Raniji vjerovnik pokrenuo je postupak izravne naplate po predmetnoj zadužnici radi naplate svojih potraživanja iz navedenog ugovora, u zastarnom roku od pet godina, odnosno pravovremeno, što nije bilo niti sporno među strankama.
22. Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je stoga radnjom podnošenja zadužnice na naplatu od strane ranijeg vjerovnika, koja predstavlja radnju kojom vjerovnik pokušava ostvariti svoju tražbinu, došlo do prekida zastara. Taj postupak nije završio na način da je raniji vjerovnik odustao od radnje koju je poduzeo (odredba čl. 242. st. 1. ZOO-a), niti je vjerovnikov zahtjev bio odbačen ili odbijen (odredba čl. 242. st. 2. ZOO-a) nego je došlo do prestanka izvršavanja izravne naplate po samom Zakonu, a kako je to sud već naveo citirajući odredbe ZPONS-a. Stoga se ne može smatrati da prekid zastare nije ni nastupio.
23. Ne radi se ni o slučaju iz odredbe čl. 243. ZOO-a koja govori o situaciji kada je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiču biti stvari, jer, prije svega, zahtjev ranijeg vjerovnika nije odbačen, a i da je odbačen ne bi se radilo o uzroku koji se ne tiče biti stvari nego upravo suprotno: uzroku koji je izravno vezan za bit stvari: o insolventnosti dužnika.
24. U slučaju prekida zastare, a prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema st. 3. u vezi sa st. 4. ovog čl. kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe, a upravo je to uzrok prekida u konkretnom slučaju, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka te se navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (st. 5.).
25. To znači da je novi petogodišnji zastarni rok za potraživanje osigurano predmetnom zadužnicom počeo teći okončanjem postupka pokrenutog od strane ranijeg vjerovnika zahtjevima za izravnu naplatu od 15.studenog 2012.godine, a koji je okončani najranije stupanjem na snagu ZPONS-a odnosno 4. kolovoza 2018. g., a u ovom slučaju očito 3.svibnja 2021.godine (kako to navodi tuženik), pa je, podnoseći novi zahtjev za izravnu naplatu 30.kolovoza 2022.godine tuženik poduzeo radnju naplate potraživanja preuzetog ustupom tražbine unutar novog petogodišnjeg zastarnog roka, pa je razlog radi kojeg je tužitelj zatražio proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo pred FINA-om na temelju predmetne zadužnice, neosnovan jer nije nastupila zastara potraživanja.
26. Što se tiče navoda tužitelja da tražbina po zadužnici nije prenesena na tuženika, za navesti je da iz spisu priložene dokumentacije proizlazi utvrđenim da je tuženik tražbinu po predmetnoj zadužnici zaista stekao ustupom tražbine od ranijeg vjerovnika H-Abduco d.o.o. Zagreb, temeljem Ugovora o ustupu tražbine sklopljenog 19.studenog 2018.godine i ovjerenog od strane javnog bilježnika. Prijenos prava po zadužnicama zaista je reguliran još i posebnim Ugovorom o prijenosu prava i tražbina po zadužnicama sklopljenim 17.ožujka 2021.godine, ovjerenim od strane javnog bilježnika u potpisima ugovornih strana. Prednik tuženika predmetnu tražbinu zaista je stekao ustupom od strane Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., temeljem Sporazuma o prijenosu sredstava osiguranja sklopljenog dana 30.lipnja 2014.godine koji je ovjeren od srane javnog bilježnika. Sud drži da sve ovo proizlazi iz priložene dokumentacije, valjani slijed predmetne tražbine do tuženika je tuženik dokazao, a utvrđeno je i da je FINA-i uredno dostavljen Ugovor o prijenosu prava i tražbina po zadužnicama od 17.ožujka 2021.godine, to je navedeno u zahtjevu za izravnu naplatu, tuženik je FINA- i uredno dokazao slijed i svoju aktivnu legitimaciju. Tuženik je u spis dostavio i Ugovor o ustupu tražbina zaključen između Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.Zagreb (kao cedenta) i H-ABDUCO d.o.o. Zagreb (kao cesionara) dana 6.lipnja 2014.godine, iz teksta tog ugovora razvidno je da je predmet istog reguliranje međusobnih odnosa s obzirom na prijenos tražbina opisanih u Prilogu 1 tog ugovora, sa cedenta na cesionara. Dakle, očito se radi o ustupu više tražbina po ovom ugovoru, ne samo tražbine koja je predmet ovog spora, a iz Priloga 1 (koji se odnosi na predmetnu tražbinu) razvidno je da se odnosi na dužnika DESETKA d.o.o., ova predmetna tražbina je uredno specificirana i navedena u ovom Prilogu 1. Zaista je zacrnjen dio teksta Ugovora od 6.lipnja 2014.godine koji se odnosi na ukupan iznos svih tražbina koje cedent ustupa cesionaru sukladno svim partijama specificiranim u Prilogu 1 tog Ugovora o ustupu, a što je i logično jer predstavlja poslovnu tajnu koja nema utjecaja na prava i obveze ovdje tužitelja.
27. Sud je službenim putem od društva H-ABDUCO d.o.o. zatražio očitovanje i dostavu ovog Ugovora o ustupu tražbina od 6.lipnja 2014.godine, to društvo je dostavilo istovjetan primjerak ugovora, a u svom podnesku od 27.veljače 2025.godine navodi da je iz samog ugovora vidljivo da je isti javnobilježnički akt koji je solemniziran od strane javnog bilježnika te da nema sumnji u njegovo sklapanje i postojanje. Nadalje, da je iz tog ugovora razvidno da je prvobitni vjerovnik, društvo HYPO-ALPE- ADRIA-BANK d.d., društvu H-ABDUCO d.o.o.ustupilo tražbine navedene u specifikaciji ustupljenih potraživanja, između ostalih i prema dužniku DESETKA d.o.o., a zatim da je sa društvom H-ABDUCO d.o.o. dana 30.lipnja 2014.godine sklopilo Sporazum o prijenosu sredstava osiguranja, kojim ugovorom da su regulirana međusobna prava i obveze te prijenos odgovarajućih sredstava osiguranja u odnosu na konkretnog dužnika. Naknadno da je društvo H-ABDUCO d.o.o. navedene tražbine ustupilo tuženiku. Podaci o ukupnoj naknadi za 2000 ustupljenih tražbina da predstavljaju poslovnu tajnu pa da bi javnom dostavom tih podataka društvo H- ABDUCO d.o.o. kršilo ugovorom preuzete obveze prema društvu HYPO-ALPE- ADRIA-BANK d.d.-
28. Sud prihvaća navode društva H-ABDUCO d.o.o. iz podneska od 27.veljače 2025.godine, zaista nema mjesta dostavi podataka o svim ustupljenim tražbinama, to očito, kao i cijena ukupnog iznosa svih tih tražbina predstavlja poslovnu tajnu, a nedostavljanje tih podataka ni na kakav način ne utječe na prava i obveze ovih parničnih stranaka, odnosno na pravni položaj tužitelja u ovom postupku. Tuženik je zaista dokazao pravni slijed i ustup predmetne tražbine do tuženika, spram tužitelja, tražbina je uredno ustupljena tuženiku u skladu sa odredbama ZOO-a, a o ustupu su obaviješteni i dužnici. Sve ovo sud drži utvrđenim, dakle, predmetno potraživanje je uredno ustupljeno tuženiku i tuženik je po ovom dugovanju zaista aktivno legitimiran u pogledu naplate istog od tužitelja. Spisu je priložen Ugovor o kreditu između društva HYPO-ALPE-ADRIA BANK d.d. i društva DESETKA d.o.o. od 2.rujna 2008.godine i 25.kolovoza 2028.godine, to je ovaj temeljni pravni posao; a tužiteljica je kao jamac platac zaključila dana 12.kolovoza 2008.godine sa HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, uz društvo DESETKA d.o.o. (kao korisnikom), Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, pa je predmetnu zadužnicu vezano za ovaj pravni posao, izdala 12.kolovoza 2008.godine. Dakle, tuženik je u ovom postupku dokazao da je baš predmetno potraživanje po ovoj zadužnici tužiteljice preneseno na valjan način sa prvotnog vjerovnika na društvo H- ABDUCO d.o.o, a da je to društvo uredno baš ovo potraživanje odnosno dugovanje prenijelo na valjan način na ovog tuženika, koji je u postupku izravne naplate po predmetnoj zadužnici zaista legitimiran spram tužiteljice, a vezano za tražbinu koju je tuženik na valjan način stekao.
29. Što se tiče navoda tužitelja da je podmirio dugovanje po Ugovoru o odobrenju društvu HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d., da je tužitelj uredno prvotnom vjerovniku vratio iznos koji sadašnji vjerovnik-tuženik potražuje od iste, za navesti je da tužitelj to zaista ničim nije dokazao, niti nudi bilo kakve dokaze na tu okolnost. Za navesti je da iz priložene dokumentacije FINA-e proizlazi stanje dugovanja po predmetnoj zadužnici, a tužitelj zaista ničim nije dokazao da je bi prvotnom vjerovniku podmirio dugovanje.
30. Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, zahtjev tužitelja je neosnovan.
31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak zastupanja na ročištu održanom dana 9.prosinca 2025.godine u iznosu od 1.364,00 EUR te 25% PDV-a u iznosu od 341,00 EUR; što zbrojeno daje iznos od 1.705,00 EUR, koliko je na ime parničnog troška potrebnog za vođenje ovog postupka dosuđeno tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve s obzirom na v.p.s. od 90.580,59 EUR.
U Splitu, 6. ožujka 2026. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Tuženiku
