Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. P-234/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Marija Pavičića iz Našica, radi brisovne tužbe i podredno utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ĆU koji glasi:

"Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Đakovu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] brisanje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] I.L.Ribara sa 11707 m2 (ORANICA sa 11707m2) u korist tuženika KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje je upisano temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Đakovu UP/I 932-07/2024-02/442, te se istom Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Đakovu nalaže upis prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] I.L.Ribara sa 11707 m2 (ORANICA sa 11707m2) iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist tužiteljice ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]."

II. Odbija se kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice ĆU koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] Ć sa 11707 m2 (ORANICA sa 11707m2) što je tuženik BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati te trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, jer će isto, u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljici ĆU tuženiku BU isplatiti na ime troškova parničnog postupka iznos od 750,00 EUR (sedamstopedeset eura), sve to u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za isplatu preostalog zatraženog iznosa parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22. srpnja 2025. podnijela tužbu u kojoj je navela da je posjednik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navodi da je u posjed ušla početkom 2017. godine budući da joj tuženik nije htio dobrovoljno predati posjed predmetne nekretnine pa je vodila parnični postupak radi predaje u posjed pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Đakovu pod posl. br. P-1149/2016 koji je pravomoćno okončan u korist tužiteljice. Zajedno sa svojim suprugom se bavi poljoprivrednom proizvodnjom i ostvaruje prinose od usjeva s navedene nekretnine i tuženik je od okončanja parničnog postupka ne smeta u posjedu. Ističe da je prilikom tzv. obnove zemljišnih knjiga tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, iako isti nema pravnog niti stvarnog osnova za stjecanje prava vlasništva, čime je povrijeđeno knjižno pravo tužiteljice. Slijedom navedenog, predlaže sudu na temelju čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama naložiti zemljišnoknjižnom odjelu brisanje prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužiteljice. Također, postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji predlaže usvojiti ukoliko sud nađe da je prethodno istaknuti neosnovan, i to na način da utvrdi da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis.

2. Tuženik je 25. kolovoza 2025. podnio odgovor na tužbu u kojemu je naveo da je predmetna nekretnina (koja se nekada vodila kao dvije kč.br. i to 386/3 i 387/2) i prethodno bila izvanknjižno vlasništvo tuženika i da ju je pošteno posjedovao još od 1948. godine sve do 2017. godine kada ju je morao tužiteljici predati u posjed. Naveo je da se ista pogrešno prethodno vodila na imenu svekra tužiteljice LU koji je dopustio da se na njegovim nekretninama zbog potrebe kredita sina, odnosno muža tužiteljice DU, uknjiži založno pravo, pa je između ostalih nekretnina založno pravo uknjiženo i na predmetnoj nekretnini. Nadalje, budući da muž tužiteljice nije vraćao kredit, Croatia banka je 1995. aktivirala prodaju zaloga i od muža tužiteljice otkupila 11 založenih nekretnina pa tako i predmetnu, a naknadno 2010. godine je tu istu nekretninu prodala mužu tužiteljice DU koji ju je potom darovao supruzi, sada tužiteljici. Tuženik je naveo da je radi zaštite svojeg prava vlasništva 2019. godine pokrenuo i pojedinačni ispravni postupak koji je okončan povlačenjem prijedloga budući da je za navedenu katastarsku općinu u tijeku bio postupak obnove zemljišnih knjiga. Navedeni postupak obnove je dovršen 26. studenog 2021. u kojemu je sud na temelju popisnog lista upisao vlasništvo tuženika na predmetnog nekretnini. Ističe da je u postupku obnove sudjelovala i tužiteljica koja je također zatražila upis prava vlasništva, a ista je upućena svoje pravo ostvarivati u ispravnom postupku. Ističe da tužiteljica brisovnu tužbu nije podnijela u propisanom zakonskom roku. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbaciti tužbu tužiteljice.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i pročitao zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (str. 5 spisa), zapisnik od 6. travnja 1994. (str. 22-25 spisa), posjedovni list 381, k. o. [katastarska općina] od 26. lipnja 2003. (str. 26 spisa), preglednik katastarskih podataka (str. 27 spisa), zapisnik od 24. listopada 2012. (str. 28-30 spisa), rješenje ovoga suda I-733/95-26 od 30. lipnja 2006. (str. 31-32 spisa), ugovor o prodaji nekretnine od 19. veljače 2010. godine (str. 33-38 spisa), internetski članak s web portala (str. 39 spisa), rješenje ovoga suda od 2. siječnja 2014. (str. 40 spisa), ugovor o darovanju nekretnina od 27. rujna 2016. (str. 41-42 spisa), povijest promjena posjeda predmetne nekretnine (str. 44-45 spisa), tehnički nalaz geodeta (str. 48-50 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 21. veljače 2001. (str. 51-54 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 28. rujna 2018. (str. 57-60 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku od 23. veljače 2018. (str. 61-63 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku od 27. studenog 2018. (str. 64-65 spisa), prijedlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka od 27. ožujka 2019. (str. 66-67 spisa), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 18. svibnja 2020. (str. 68 spisa), zapisnik zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda sastavljen povodom obnove zemljišnih knjiga od 26. studenog 2021. (str. 69-70 spisa), prijepis posjedovnog lista predmetne nekretnine od 25. studenog 2021. (str. 71-72 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu sa stanjem na dan 26. lipanj 2024. (str. 73 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 25. lipnja 2024. (str. 74-75 spisa), povijesni izvadak za predmetnu nekretninu (str. 82-90 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2018. (str. 102-106 spisa), presuda Vrhovnog suda RH od 15. veljače 1991. (108-110 spisa), spis Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu pod posl. br. Pu P- 666/2016 (prije P-310/2012), spis ovoga suda pod posl. br. Pu P-288/2019 (prije P- 1149/2016), te su saslušani tužiteljica ĆU, tuženik BU i svjedoci DU i ZU.

4. Sud nije proveo dokazne prijedloge stranaka radi provođenja geodetskog vještačenja radi identifikacije predmetne nekretnine i saslušanja svjedoka ĐU budući da su stranke od navedenih dokaznih prijedloga odustali na ročištu od 20. siječnja 2026. Također, na istom ročištu stranke su izričito navele kako u predmetnom postupku ne stavljaju daljnjih dokaznih prijedloga (str. 138 spisa).

5. Među parničnim strankama nije sporno da se predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prije obnove zemljišne knjige za predmetnu katastarsku općinu vodila kao dvije zemljišnoknjižne čestice sa oznakama kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Također, nije sporno da je tužiteljica bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine na temelju ugovora o darovanju od 27. rujna 2016. godine sklopljenog s prethodnim zemljišnoknjižnim vlasnikom kao darovateljem i to njezinim suprugom DU, kao i da je tužiteljica stupila u posjed predmetne nekretnine 2017. godine nakon ishođenja pravomoćne presude u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Đakovu pod posl. br. P-1149/2016 protiv tuženika, radi predaje iste nekretnine u posjed tužiteljici. Nadalje, nije sporno niti da je zemljišnoknjižni odjel ovoga suda za predmetnu katastarsku općinu [katastarska općina] provodio obnovu zemljišne knjige u kojem postupku su prava na predmetnu nekretninu polagali tužiteljica ĆU kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik i tuženik BU kao upisani posjednik, a koji su oboje sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige za predmetnu nekretninu. Također, nije sporno da je u predmetnom postupku obnove održana rasprava 26. studenog 2021. radi sastavljanja nacrta zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu na kojoj su sudjelovali i tužitelj i tuženica među kojima se pojavio spor oko toga koju osobu od njih bi trebalo upisati kao nositelja knjižnog prava, te da je tuženik BU upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a tužiteljica je obaviještena da svoje pravo može ostvarivati u ispravnom postupku. Dakle, nije sporno da tužiteljica predmetnom brisovnom tužbom predlaže brisati upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini koji upis je isti stekao u postupku obnove zemljišnih knjiga.

6. Naime, među parničnim strankama je sporno je li knjižno pravo tužiteljice na predmetnoj nekretnini povrijeđeno uknjižbom u korist tuženika uslijed kojega ista ima pravo zahtijevati brisanje i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, a podredno, može li sud tužiteljicu utvrditi kao vlasnicu predmetnu nekretnine i dozvoliti joj upis prava vlasništva.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (str. 5 spisa) proizlazi da se kao vlasnik iste vodi BU, odnosno tuženik u ovom parničnom predmetu.

9. Iz posjedovnog lista 381, k. o. [katastarska općina] od 26. lipnja 2003. (str. 26 spisa) proizlazi da se predmetna nekretnina (koja se prije vodila kao dvije kč.br. i to 386/3 i 387/2) s navedenim datumom vodila kao posjed tuženika.

10. Iz rješenja ovoga suda I-733/95-26 od 30. lipnja 2006. (str. 31-32 spisa) proizlazi da je između ostalih i predmetna nekretnina, u ovršnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. I-733/95 između ovrhovoditelja Croatia banke d.d. i ovršenika LU (svekra tužiteljice), rješenjem o dosudi 30. lipnja 2006. godine dosuđena ovrhovoditelju.

11. Iz ugovora o prodaji nekretnine od 19. veljače 2010. godine (str. 33-38 spisa) proizlazi da je Croatia banka d.d. kao prodavatelj između ostalih i predmetnu nekretninu prodala mužu tužiteljice DU kao kupcu.

12. Iz ugovora o darovanju nekretnina od 27. rujna 2016. (str. 41-42 spisa) proizlazi da je muž tužiteljice DU kao darovatelj predmetnu nekretninu darovao svojoj supruzi, tužiteljici ĆU.

13. Iz povijesti promjena posjeda predmetne nekretnine izdanoj od strane Odjela za katastar nekretnina Đakovo od 28. studenog 2013. (str. 44-45 spisa) proizlazi da se predmetna nekretnina u postupku osnivanja 1. ožujka 1953. vodila kao posjed ĆUP, 1955. je prešla u posjed PIK-a Đakovo, 1964. prelazi u posjed BUP, 1981. revizijom posjedovnog stanja radi evidentiranja stvarnih korisnika nekretnina prelazi u posjed KUP, 1984. na temelju zahtjeva EU i KUP prelazi u posjed LUP, a 2001. prelazi ponovno u posjed KUP, odnosno tuženika.

14. Iz rješenja o nasljeđivanju od 21. veljače 2001. (str. 51-54 spisa) proizlazi da je tuženik BU iza pok. oca TU naslijedio kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja i predmetne kč. br. [katastarska čestica] upisane u Pl.br. 59, k. o. [katastarska općina] (sada kč. br. [katastarska čestica]).

15. Iz tehničkog nalaza geodeta IU od 21. studenog 2013. (str. 43 i 48-50 spisa) proizlazi da je vještak sačinio nalaz i mišljenje radi identifikacije kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (nekretnina koja je predmet i ovog postupka) za parnični predmet koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. P-310/2012 između tužitelja BU (u ovom postupku tuženika) i tuženika Croatia banka d.d. Naime, iz nalaza proizlazi da je vještak utvrdio da su na predmetnim nekretninama na temelju agrarne odluke 384/48 sadržanoj u Z-1705/48 DUP i dr. upisani u zemljišnoj knjizi, a na temelju iste agrarne odluke su ZUP i EU žena B i EU ZUP djeca: K i L dobili na jednake dijelove predmetne nekretnine, pa da je isto moglo biti razlog nesporazuma u prijenosima vlasništva i posjedništva.

16. Iz prijepisa posjedovnog lista predmetne nekretnine od 25. studenog 2021. (str. 71-72 spisa) utvrđeno je da je na navedeni datum kao posjednik predmetne nekretnine upisan tuženik BU.

17. Iz zapisnika zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda sastavljenog povodom obnove zemljišnih knjiga od 26. studenog 2021. Z-2020/2019/922 (str. 69-70 spisa) proizlazi da je za predmetnu k. o. [katastarska općina] provođen postupak obnove zemljišnih knjiga, te da je održana rasprava 26. studenog 2021. radi sastavljanja nacrta zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu na kojoj su sudjelovali i tužitelj i tuženica među kojima se pojavio spor oko toga koju osobu od njih bi trebalo upisati kao nositelja knjižnog prava. Naime, iz istog zapisnika proizlazi da je tužiteljica svoje pravo na predmetnoj nekretnini polagala navodeći da je istu stekla darovnim ugovorom od supruga CU **.**.2016., a on ju je kupio od Croatia banke d.d. ugovorom o kupoprodaji od 19. veljače 2010. godine. Također, proizlazi i da je tuženik naveo da je predmetnu nekretninu dobio na temelju oporuke od svoga oca EU i da je isto ušlo u ostavinski postupak iza pokojnog oca kao izvanknjižno vlasništvo. Nadalje, proizlazi i da je da je sastavljen nacrt uloška za predmetnu nekretninu, te da je tuženik BU upisan kao vlasnik, a tužiteljica je obaviještena da svoje pravo može ostvarivati u ispravnom postupku, a zapisnik je potpisan od strane ĆU i KU. Također, službenim uvidom od strane ovoga suda u zemljišne knjige i povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (koja zemljišna knjiga je javna ) utvrđeno je da je tuženik na predmetnoj nekretnini uknjižen kao nositelj prava vlasništva na temelju zapisnika Z- 2020/2019/922.

18. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (nekretnina različita od predmetne) sa stanjem na dan 26. lipanj 2024. (str. 73 spisa) proizlazi da je novoobnovljena zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] otvorena 28. svibnja 2024. te da je u tijeku ispravni postupak koji teče od 28. svibnja 2024. do 27. lipnja 2024., kao i da dok rok za ispravak određen oglasom ne istekne upisi u zemljišnu knjigu se ne smatraju istinitim i potpunim.

19. Preostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista niti ne odnosi na sporne i odlučne činjenice u predmetnom postupku.

20. Tužiteljica ĆU saslušana je na ročištu od 20. siječnja 2026. na okolnost predmetne tužbe te je ista navela da je ušla u posjed predmetne nekretnine 2017. godine i to nakon odluke suda prema kojoj je tuženik istu nekretninu njoj morao predati u posjed, do tada je tuženik bio u posjedu iste. Predmetna nekretnina je prvotno bila u vlasništvu njezinoga svekra, a njezin muž je dizao kredit i njegov otac, odnosno njen svekar, je dozvolio upisati hipoteku na takvu nekretninu zbog potrebe kredita. Budući da kredit nije vraćen u roku, kreditor, odnosno Croatia banka je stekla predmetnu nekretninu kao svoje vlasništvo, a naknadno ju je njezin muž otkupio pa potom i darovao njoj, te je ona na taj način stekla vlasništvo. Nakon što je prisutnoj predočen zapisnik sa strane 69 i 70 spisa, ista potvrđuje da je sudjelovala na navedenoj raspravi u svrhu obnove zemljišnih knjiga na predmetnoj nekretnini, te ista potvrđuje da se na strani 70 radi o njezinom potpisu. Nije podnosila nikakve prijave ili prigovore u ispravnom postupku u odnosu na navedenu nekretninu, te je odlučila stanje rješavati podnošenjem ove tužbe, a navodi da ju nikada nitko od 2017. godine nije smetao u posjedu iste.

21. Tuženik BU saslušan je na ročištu od 20. siječnja 2026. te je isto naveo da je predmetna nekretnina oduvijek bila izvanknjižno vlasništvo njegovog pokojnog djeda i oca i to još od 1948. godine, a sada je on upisan kao knjižni vlasnik. Nije mu poznato zašto je svekar tužiteljice LU bio upisan kao vlasnik iste nekretnine u gruntovnici. Oduvijek su u katastru bili upisani kako on, tako i njegov pokojni otac. Sudjelovao je u obnovi zemljišnih knjiga 26. studenog 2021., te potvrđuje da se radi o njegovom potpisu na strani 70 spisa nakon što mu je isti predočen od strane suda. Izjavio je da nije znao da je prije njega bila upisana ĆU. Sudjelovao je u postupcima protiv tužiteljice već prethodno pred ovim sudom.

22. Svjedok DU saslušan je na ročištu od 20. siječnja 2026. te je isti naveo da je on bio u posjedu predmetne nekretnine do 2017. godine kada je ista predana u posjed njegovoj supruzi od strane tuženika. Predmetnu nekretninu je njegova supruga stekla darovanjem budući da joj je on istu darovao, a on ju je prethodnu otkupio od Croatia banke. Naveo je da se ne sjeća točno kada su stupili u posjed predmetne nekretnine. Ne zna je li tuženik ikada obrađivao tu zemlju. On je 2010. godine predmetnu nekretninu kupio od Croatia banke, ali upisao se u gruntovnicu kao vlasnik tek 2016. godine budući da je banka vodila spor s tuženikom o istoj nekretnini.

22.1. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz svjedoka DU na način da isti nije govorio istinu u dijelu koji se tiče posjedovanja predmetne nekretnine, a očitujući se na danu primjedbu svjedok je naveo da je tuženik posjedovao istu, ali ne zna kada.

23. Svjedok ZU također je saslušan na ročištu od 20. siječnja 2026. te je isti naveo da mu je poznato koja nekretnina je predmet ovoga postupka i to iz razloga što on u blizini ima kuću. On je vidio i DU i BU da su bili na predmetnoj nekretnini, no njemu nije poznato čije je to. Izjavio je da nije poznavao oca tuženika. Ne zna koliko je tuženik ukupno obrađivao zemlje, a vidio je tuženika da obrađuje predmetnu nekretninu. Misli da predmetna nekretnina ima oko 2 jutra, a sada ovu zemlju obrađuje DU otprilike 5-6 godina.

24. Sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju kao takvu budući da stranke niti nisu osporavale činjenice navedene u istoj, već su među istima sporna isključivo pravna pitanja.

25. Sud prihvaća iskaz tužiteljice ĆU u cijelosti kao istinit budući da sve njezine navode koji se tiču stanja posjeda predmetne nekretnine i upisanog gruntovnog vlasništva ne spori niti sam tuženik u odgovoru na tužbu. Također, tužiteljica i sama potvrđuje da je sudjelovala u postupku obnove zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, o čemu postoji i javna isprava u ovome spisu. Nadalje, sukladno navedenom sud prihvaća i iskaz tuženika BU u dijelu u kojemu isti navodi da su u katastru na predmetnoj nekretnini oduvijek bili upisani on i njegov pokojni otac, te da je sudjelovao u postupku obnove zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, a sve to iz razloga što su takvi navodi sukladni materijalnoj dokumentaciji koju je tuženik dostavio u ovome postupku.

26. Iskaz svjedoka HU sud nije posebno cijenio budući da navodi i saznanja istog svjedoka ne predstavljaju odlučne činjenice za donošenje odluke u ovome postupku. Nadalje, sud ne prihvaća iskaz svjedoka DU budući da isti sadrži kontradiktornost u dijelu kada svjedok na početku iskaza navodi da je on bio u posjedu predmetne nekretnine do 2017. godine, a koju činjenicu spori sama tužiteljica navodeći da je do 2017. godine u posjedu iste bio tuženik. Također, u jednom dijelu iskaza je naveo da ne zna je li tuženik ikada obrađivao tu zemlju, dok na kraju očitujući se na primjedbu tuženika navodi da je tuženik posjedovao istu, ali ne zna kada.

27. Još jednom valja naglasiti kako među strankama nisu sporne činjenice koje se tiču gruntovnih upisa na predmetnoj nekretnini, pa i samog stanja posjeda iste nekretnine, već je u predmetnom postupku valjalo riješiti pravno pitanje koje se tiče eventualnog nevaljanog gruntovnog upisa tuženika BU na predmetnoj nekretnini, te pravno pitanje može li tuženica kroz eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (ukoliko bi sud prethodno utvrdio da nije bilo nevaljanog upisa) s uspjehom postaviti zahtjev da ju se utvrdi kao vlasnicu predmetne nekretnine po osnovi navoda koje je već isticala u postupku obnove zemljišnih knjiga za navedenu nekretninu, a kojima tada nije udovoljeno.

28. Iz ovako reproduciranih i ocijenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da se predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nekada vodila kao dvije kč.br. oznaka 386/3 i 387/2. Predmetna nekretnina se u katastru oduvijek vodila kao posjed tuženika i njegovog oca, no gruntovno je bila upisana kao vlasništvo svekra tužiteljice, LU, pa je tako ista bila predmet osiguranja ugovora o kreditu između muža tužiteljice DU i banke, kada je LU u svrhu istog kredita na predmetnoj nekretnini dozvolio upisati hipoteku. Nadalje, predmetna nekretnina je zbog neplaćanja kredita, u ovršnom postupku dosuđena banci kao novom vlasniku, a muž tužiteljice DU ju je otkupio od banke ugovorom o kupoprodaji od 19. veljače 2010., a ugovorom o darovanju od 27. rujna 2016. je DU istu nekretninu darovao svojoj supruzi, odnosno tužiteljici ĆU. Utvrđeno je da je tuženik oduvijek predmetnu nekretninu svojatao kao svoje izvanknjižno vlasništvo pa je tako ista bila i predmet ostavinskog postupka i rješenja o nasljeđivanju od 21. veljače 2001. iza pok. oca tuženika, TU, kada ju je naslijedio tuženik kao izvanknjižno vlasništvo, te je utvrđeno da je tuženik sudjelovao u nizu postupaka protiv Croatia banke d.d. i tužiteljice povezanih s pravom vlasništva predmetne nekretnine. Utvrđeno je i da je tuženik faktički bio u posjedu predmetne nekretnine do 2017. godine kada je posjed preuzela tužiteljica ĆU nakon odluke suda u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. Pu P-288/2019 (ranije 1149/16) u kojem predmetu je tuženiku bilo naloženo predmetnu nekretninu predati tužiteljici u posjed. Nadalje, utvrđeno je da se za katastarsku općinu [katastarska općina] provodio postupak obnove zemljišnih knjiga, pa tako i u odnosu na predmetnu nekretninu u kojem postupku su sudjelovali i tužiteljica i tuženik kada je 26. studenog 2021. provođena rasprava za sastavljanje nacrta zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu. Na istoj raspravi sudjelovali su ovlaštena osoba od strane ovoga suda, tužiteljica ĆU, njezin suprug DU, tuženik BU i odvjetnik Miroslav Strelec iz Našica, te je utvrđeno da se između ĆU i BU pojavio spor oko toga koju osobu od njih bi trebalo upisati kao nositelja knjižnog prava. Naime, na predmetnoj raspravi ĆU je navela kako je predmetnu nekretninu stekla temeljem darovnog ugovora od supruga CU od 27. rujna 2016. godine, a on je to kupio od Croatia banke d.d. Zagreb ugovorom o prodaji nekretnina od 19. veljače 2010. godine, dok je BU na predmetnoj raspravi naveo da je predmetnu nekretninu dobio na temelju oporuke od svog oca EU **.**.1989., te da je isto ušlo u ostavinski postupak iza pokojnog oca, kao vanknjižno vlasništvo odnosno po posjedovnom stanju koje je upisano u PL 59. Nadalje, utvrđeno je i da je tuženik BU na posjedovnom listu za predmetnu nekretninu od 25. studenog 2021., dakle sa stanjem na dan prije održavanja rasprave za sastavljanje nacrta zemljišnoknjižnog uloška, bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine (što niti nije sporna činjenica), pa je u nacrt zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu kao vlasnik upisan ovdje tuženik BU kao osoba koja je upisana u popisni list, a ĆU je obaviještena da svoje pravo može ostvariti u ispravnom postupku. Također, utvrđeno je i da je novoobnovljena zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] otvorena 28. svibnja 2024. godine i da je ispravni postupak za istu tekao od 28. svibnja 2024. do 27. lipnja 2024., te da tužiteljica ĆU nije podnosila nikakve prijave ili prigovore u odnosu na navedenu nekretninu u predmetnom ispravnom postupku, niti je podnosila tužbu za ispravak.

29. Odredbom čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN, 63/19, 128/22, 155/23, 127/24, dalje ZZK) je propisano da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Dakle, kako tužiteljica predmetnu brisovnu tužbu podnosi direktno protiv osobe koja je uknjižena na predmetnoj nekretnini nakon tužiteljice, a ne protiv osobe iz čl. 150. st. 2. ZZK-a, to se u predmetnom slučaju ne primjenjuju rokovi propisani čl. 150. st. 2. ZZK-a.

30. Nadalje, odredbom čl. 190. st. 4. ZZK-a je propisano da u postupku osnivanja i obnove zemljišnih knjiga, ako se na raspravi za sastavljanje uložaka pojavi spor između više osoba oko toga koju od njih bi trebalo upisati kao nositelja knjižnog prava, sud će upisati u zemljišnoknjižni uložak osobu koja je upisana u popisni list koji je sastavni dio elaborata izmjere odnosno osobu upisanu u katastarski operat ako je podatak novijeg datuma od upisa u zemljišnu knjigu, a ostale osobe uputiti da svoje pravo ostvaruju u ispravnom postupku.

31. Naime, brisovna tužba je pravni institut kojim osoba kao nositelj knjižnog prava može zahtijevati brisanje nevaljanog, neistinitog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije tog upisa. Uzimajući u obzir da u predmetnom slučaju tužiteljica brisovnom tužbom zahtijeva brisanje upisa tuženika na predmetnoj nekretnini koji upis je isti stekao u postupku obnove zemljišnih knjiga i to na način da je kao posjednik predmetne nekretnine i osoba upisana u popisni list, upisan kao nositelj knjižnog prava na temelju čl. 190. st. 4. ZZK-a, to se ne može smatrati da se radi o nevaljalom upisu budući da je tuženik upisan od strane ovoga suda u zakonom propisanom postupku obnove zemljišnih knjiga i to na temelju valjane zakonske osnove iz čl. 190. st. 4. ZZK-a. Slijedom navedenog, prvi postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovan pa je odlučeno kao pod t. I. izreke presude.

32. Nadalje, tužiteljica je postavila i eventualni tužbeni zahtjev koji je predložila usvojiti ukoliko sud nađe da je prethodno istaknuti neosnovan, pa je, dakle i o ovom tužbenom zahtjevu valjalo meritorno odlučiti. Takvim zahtjevom tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud deklarativno utvrditi da je ona vlasnica predmetne nekretnine što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice.

33. Naime, zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku Su-IV-246/2015 određeno je da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK-a pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan, a kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili nije dokazao tužbenu osnovu.

34. Dakle, kako u predmetnom postupku nije sporno da su i tužiteljica i tuženik sudjelovali u postupku obnove zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, te da tužiteljica nije protiv rješenja u ispravnom postupku izjavila prigovor ili podnijela tužbu za ispravak, a kako se postavljeni tužbeni zahtjev temelji na identičnom činjeničnom stanju koje je tužiteljica isticala u postupku obnove zemljišnih knjiga, to je ista vezana rješenjem donesenim u završenom postupku obnove zemljišne knjige i valjalo je i ovaj tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan pa je odlučeno kao pod t. II. izreke presude. Isto pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pod posl. br. Rev-919/2018-2 od 1. veljače 2023. godine.

35. Sud je o troškovima parničnog postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP).

36. Tuženik je zatražio troškove prema priloženom troškovniku na ročištu od 20. siječnja 2026. u ukupnom iznosu od 1.434,22 EUR. Sud je tužitelju priznao troškove u skladu s vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, trošak pristupa ročištu od 11. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a i trošak pristupa ročištu od 20. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a. Sve navedeno ukupno iznosi 600,00 EUR što uvećano za PDV od 25% čini ukupan iznos od 750,00 EUR koji iznos je tuženiku i dosuđen na ime parničnih troškova u ovome postupku.

37. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak uvida u spis u iznosu od 100,00 EUR budući da isti nije dostavio dokaz da je vršio uvid u spis u pisarnici ovoga suda, kao niti zatraženi trošak sastava podneska od 21. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR koji u spisu niti ne postoji. Naime, a ukoliko je tuženik isti datum naveo omaškom i zapravo zahtijevao trošak sastava podneska od 22. listopada 2025., valja naglasiti kako navedeni podnesak niti nije bio potreban za vođenje parnice, niti ga je tuženik podnio u skladu s pravilima čl. 299.a ZPP-a, pa navedeni trošak nije valjalo tuženiku priznati na ime parničnih troškova. Također, tuženiku nije priznat niti zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR budući da obveza plaćanja takvog troška nastaje tek po pravomoćnom okončanju parnice i to ga je dužna platiti osoba razmjerno uspjehu u sporu.

38. Slijedom navedenog, o troškovima postupka odlučeno je kao u t. III. izreke.

U Đakovu 6. ožujka 2026.

SUDAC

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku