Posl.br.P-860/2021

Posl.br.P-860/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužiteljice GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69., OIB:53056966535., zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva KALLAY&PARTNERI d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 2. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ES, dana 6. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj 418-50-3735446, koji je sklopljen dana 19.10.2006.g. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziran od strane JB Domagoja Matejčića iz Splita, broj OU-436/06 od 20.10.2006.g. i to članak 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 15.450,00 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, te članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

II.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici ukupan iznos od 2.148,99 € sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 6,58 € teku od 01.11.2008. godine,

- 0,20 € teku od 01.12.2008. godine,

- 8,33 € teku od 01.01.2009. godine,

- 9,79 € teku od 01.02.2009. godine,

- 23,72 € teku od 01.03.2009. godine,

- 9,70 € teku od 01.04.2009. godine,

- 10,02 € teku od 01.05.2009. godine,

- 7,19 € teku od 01.06.2009. godine,

- 5,11 € teku od 01.07.2009. godine,

- 5,66 € teku od 01.08.2009. godine,

- 6,76 € teku od 01.09.2009. godine,

- 33,21 € teku od 01.10.2009. godine,

- 5,55 € teku od 01.11.2009. godine,

- 7,64 € teku od 01.12.2009. godine,

- 10,64 € teku od 01.01.2010. godine.

- 11,69 € teku od 01.02.2010. godine,

- 11,15 € teku od 01.03.2010. godine,

- 14,37 € teku od 01.04.2010. godine,

- 13,76 € teku od 01.05.2010. godine,

- 14,95 € teku od 01.06.2010. godine,

- 25,27 € teku od 01.07.2010. godine,

- 22,35 € teku od 01.08.2025. godine,

- 29,64 € teku od 01.09.2010. godine,

- 27,40 € teku od 01.10.2010. godine,

- 23,79 € teku od 01.11.2010. godine,

- 31,01 € teku od 01.12.2010. godine,

- 41,09 € teku od 01.01.2011. godine,

- 34,23 € teku od 01.02.2011. godine,

- 36,64 € teku od 01.03.2011. godine,

- 33,59 € teku od 01.04.2011. godine,

- 34,13 € teku od 01.05.2011. godine,

- 47,11 € teku od 01.06.2011. godine,

- 48,38 € teku od 01.07.2011. godine,

- 62,92 € teku od 01.08.2011. godine,

- 58,69 € teku od 01.09.2011. godine,

- 51,28 € teku od 01.10.2011. godine,

- 50,62 € teku od 01.11.2011. godine,

- 49,88 € teku od 01.12.2011. godine,

- 52,49 € teku od 01.01.2012. godine,

- 55,53 € teku od 01.02.2012. godine,

- 55,87 € teku od 01.03.2012. godine,

- 54,13 € teku od 01.04.2012. godine,

- 55,31 € teku od 01.05.2012. godine,

- 56,24 € teku od 01.06.2012. godine,

- 54,76 € teku od 01.07.2012. godine,

- 55,11 € teku od 01.08.2012. godine,

- 54,10 € teku od 01.09.2012. godine,

- 51,89 € teku od 01.10.2012. godine,

- 54,26 € teku od 01.11.2012. godine,

- 55,90 € teku od 01.12.2012. godine,

- 54,58 € teku od 01.01.2013. godine,

- 50,18 € teku od 01.02.2013. godine,

- 53,92 € teku od 01.03.2013. godine,

- 54,25 € teku od 01.04.2013. godine,

- 52,81 € teku od 01.05.2013. godine,

- 50,86 € teku od 01.06.2013. godine,

- 48,11 € teku od 01.07.2013.godine,

- 49,23 € teku od 01.08.2013. godine,

- 51,02 € teku od 01.09.2013. godine,

- 53,51 € teku od 01.10.2013. godine,

- 50,90 € teku od 01,11.2013. godine,

do isplate, sa pripadajućim zateznim kamatama obračunatim po stopi 15 % do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III.

Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 110,16 Eur uvećano za zatezne kamate.

IV.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove ovoga postupka u visini od 2.300,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 19.10.2006.godine sklopila Ugovor o kreditu broj 418-50- 3735446, kojim Ugovorom je tuženik odobrio i stavio joj na raspolaganje iznos od 15.450,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca, s redovnom kamatnom stopom od 5,20 %, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

1.2. Budući je tuženik prilikom ugovaranja kredita nije informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja valutne klauzule, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa budući je s osnove ništetnih odredbi kojima je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica preplatila veći novčani iznos koji je tuženik stekao bez ikakve osnove, stoga postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu i povrat više preplaćenih iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, istakao prigovor mjesne nenadležnosti i prigovor zastare, te naveo da su odredbe o valutnoj klauzuli razumljive i jasne i da je tužiteljica bila upoznata sa ugovornim odredbama i suglasila se sa istima.

2.1. Također je istakao prigovor radi prijeboja.

3. Ovaj sud je rješenjem broj P-860/2021 od 8. rujna 2021. godine odbio kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda, koje rješenje je po uloženoj žalbi tuženika, potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-682/2024-2 od 10. siječnja 2025. godine.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 418- 50-3735446, otplatnog plana, prometa po tom kreditu, nalaza i mišljenja vještaka Srđana Kovačića, te saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 418-50-3735446 utvrđeno je da je zaključen između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita na iznos od 15.450,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, s rokom otplate od 84 mjeseca i redovnom kamatnom stopom od 5,20 %, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

6. Vještak Srđan Kovačić u pisanom nalazu i mišljenju navodi da je po Ugovoru o kreditu iz osnova valutne klauzule tijekom otplate kredita tužiteljica izvršila preplatu kredita u iznosu od 16.191,59 kuna ili 2.148,99 eura.

7. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

8. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 96/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 96/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Identične odredbe sadržane su i u odredbi čl. 96. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP 79/07), kao i u odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP 41/14) te u odredbama čl. 53. st. 1. i 2. te čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23, dalje ZZP 19/22) koji je trenutačno na snazi.

9. Naime, ugovaranje valutne klauzule dopušteno je, sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim donosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 158/22) dalje ZOO).

10. Međutim, u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. se navodi da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

11. Među strankama nije sporno da u Ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužiteljica kao prosječni korisnik kredita mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz te ugovorne klauzule, dok je tuženik to u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati.

12. Naime, ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

13. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužiteljica u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znala da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znala niti da je, trebala biti o tome obaviještena. Zbog toga se ima smatrati da prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nisu razumljive.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu pravna utvrđenja iz kolektivne parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, sadržaj Ugovora o kreditu i podatke o otplati kredita iz kojih je razvidno značajno uvećanje pojedinih anuiteta otplate kredita, ovaj sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je u konkretnom slučaju ugovorena valutna klauzula nepoštene, a time i ništetne jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a odredbe su se nalazile u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je unaprijed formulirao prednik tuženika kao trgovac, zbog čega tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na njihov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača.

15. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1., 324. i 1111. st. 1. ZOO-a tužiteljica ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatila temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik, odnosno prednik tuženika, nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.

16. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi preplatila tuženiku iznos od 16.191,59 kuna ili 2.148,99 eura, primjenom navedenog materijalnog prava obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u točci II. izreke presude od izvršenih uplata do isplate.

17.Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Srđana Kovačića obzirom da je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu.

18. Nadalje, istaknuti prigovor zastare nije osnovan, obzirom da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

19. Po ocjeni ovog suda tuženikov prigovor radi prijeboja nije osnovan, budući tužiteljica kao stranka Ugovora o kreditu nije odgovorna za ništetnost spornih odredbi, već je odgovoran tuženik kao kreditor koji je povrijedio interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama.

20. Slijedom navedenog, budući je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pravomoćno utvrđena presudom tog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te budući je visina potraživanja utvrđena provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, to je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) time da je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 8. rujna 2021.g., 20. veljače 2025.g., 23. travnja 2025.g. i 2. prosinca 2025.g. po 100 bodova, plus sastav dva obrazložena podneska po 100 bodova, dakle ukupno 700 bodova, odnosno 1.400,00 eura, plus PDV 400,00 eura i trošak vještačenja 500,00 eura, pa parnični trošak tužiteljice iznosi 2.300,00 eura.

U Sinju, dana 6. ožujka 2026. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Zajednički odvjetnički ured Marko Balić i OS

2. Odvjetničko društvo KALLAY&PARTNERI d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III