Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -4/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dragici Samardžić, kao predsjednici vijeća, Ankici Matić, kao sucu izvjestitelju i Vesni Kuzmičić, kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, temeljem generalne punomoći Su-779/2021, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3597/2025-10 od 24. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana i prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod točkom II. preinačuje na način da ista glasi:

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 naknaditi tužiteljici UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.059,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.10.2025. do isplate po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koji glasi:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 12. listopada 2006., broj Ugovora: 9012021268, između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao Banke i tužitelja UK kao Korisnika kredita, dakle točka 11.3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno sa korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 naknaditi tužiteljici UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 856,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.10.2025. do isplate po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka".

2. Žali se tužiteljica i pobija odluku o troškovima postupka sadržanim pod točkom II. izreke sve s prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i odluči u skladu s istima.

3. Žali se i tuženik i pobija prvostupanjsku odluku u obvezujućem dijelu sve s prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu s istima.

4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

6. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnim odredbe članka 11.3 Ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka dana 12. listopada 2006.

7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o kreditu 12. listopada 2006. u iznosu od 20.431,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti s tim da je člankom 11.3 Ugovora određena naknada za obradu zahtjeva i odobrenje kredita u visini 1,50 % na iznos kredita obračunata sa datumom ugovora.

8. S obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud i to iz sljedećeg razloga: Kako se sa tužiteljicom prema rezultatima dokaznog postupka nije pregovaralo oko naknade za obradu kredita jer je u pitanju unaprijed formulirana odredba Ugovora o kreditu (članak 11.3 Ugovora) to očito tužiteljica nema utjecaja na sadržaj odredbi Ugovora.

10. Iako tuženik zasigurno ima određene troškove kod obrade kredita, a isto se naplaćuje u postotku od odobrenog iznosa kredita, kao stvarni trošak, to prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je ništetna odredba članka 11.3 Ugovora o kreditu.

11. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

12. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

13. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, a što podrazumijeva i vraćanje uplaćenog iznosa, što nije predmet postupka. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kao bi ista mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica zasigurno nije bila u poziciji pregovaranja.

14. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

15. S obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne, jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužiteljica ima eventualno pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

16. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi ugovora te činjenice da je tužiteljica bila upoznata sa visinom naknade za obradu kreditu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužiteljici kao potrošaču onemogućeno je pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.

17. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda RH ugovorena odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu prema članku 49. Zakona o zaštiti potrošača, može biti utvrđenom ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, što u kontekstu predmetnog slučaja također ukazuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja što prihvaća i žalbeni sud.

18. Kako žalbeni navodi tuženika navodi ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, to je odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21).

19. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice glede odluke o troškovima postupka. Naime, sud prvog stupnja nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude što ne prihvaća žalbeni sud jer sukladno Tarifi o nagradi i naknadi, troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) prema Tbr.9 pripada 50 % nagrade iz Tbr 7 OT. Stoga pored utvrđenog iznosa s naslova troškova postupka od 856,18 eura, treba dodati navedeni trošak u iznosu od 100,00 eura te trošak sastava žalbe u iznosu od 78,13 eura, (kako je i zatraženo žalbom) što u konačnici daje ukupan trošak od 1.059,31 eur, pa je stoga odlučeno, kao u izreci-članak 380. točka 3. ZPP- a.

U Splitu, 5. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić