Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-543/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB:15907062900, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, u Zagrebu, protiv tuženika Aurora d.o.o., [adresa], OIB:48570258916, zastupanog po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić i Babić, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 2063/2022-32 od 23. prosinca 2025., dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2063/2022-32 od 23. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-29473/2022 od 25. lipnja 2022. te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 800,20 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je isplata naknade za toplinsku energiju za poslovni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od svibnja 2019. do prosinca 2020.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten za pružanje usluge isporuke toplinske energije te da je tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora.

7. Međutim, sporno je postojanje ugovornog odnosa, pasivna legitimacija, je li u utuženom razdoblju tužitelj pružao tuženiku uslugu isporuke toplinske energije, te visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 7. veljače 2022., prvostupanjski sud je utvrdio da je kao krajnji kupac, odnosno, korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi [adresa] prema šifri krajnjeg kupca 2697389 dok je uvidom u prijepise računa prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj vodi tuženika kao krajnjeg kupaca na navedenoj adresi pod brojem 2697316 te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od svibnja 2019. do prosinca 2020. u ukupnom iznosu od 670,35 eura.

9. Uvidom u obavijest prvostupanjski sud je utvrdio kako suvlasnici zgrade na adresi u [adresa] (sada [adresa] – što je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga), traže od tužitelja da izvrši preraspodjelu troškova toplinske energije za navedenu zgradu s obzirom da korisnik pod šifrom 2697389 nema radijatore u predmetnom prostoru, a isti su uz navedenu obavijest dostavili tužitelju i suglasnost suvlasnika koji su istu potvrdili svojim potpisom te pečatom (kod pravnih osoba). Navedenu obavijest je tužitelj zaprimio 20. veljače 2023.

10. Prvostupanjski sud je na ročištu održanom dana 20. siječnja 2025. proveo dokaz saslušanjem zastupnika tuženika kao stranke koji je tom prilikom istaknuo kako u prostoru u kojem posluje tvrtka tuženika nema grijaćih tijela (radijatora), a na što je usmenim putem upozorio tužitelja odlaskom u poslovne prostorije istog gdje je razgovarao sa službenicom koja mu je dala informaciju da je netko bio na predmetnoj adresi kao i da zna da u navedenom poslovnom prostoru nema radijatora, no o navedenom mu nije dala ništa u pisanom obliku. Prikupljao je potpise od stanara predmetne zgrade radi izdvajanja iz sustava zajedničkog grijanja te nije uspio skupiti dovoljan broj potpisa budući je veći dio njih u najmu čime nije dobio dovoljan broj potpisa vlasnika navedenih nekretnina. Također napominje kako je službenici tužitelja naveo kako će podmiriti paušalni iznos, ali ne i potrošnju budući navedenu uslugu ne koristi te da će takve račune podmirivati kada mu isti budu ispostavljeni. Tužitelj nikada nije postupio po njegovoj zamolbi te kontinuirano računi dolaze uz naznaku iznosa koje nije podmirio i novog dugovanja. Napominje da ne osporava kako utuženo potraživanje nije podmirio iz gore navedenih razloga. U navedenom prostoru koristi toplu vodu preko bojlera na struju, a ne preko usluge koju pruža tužitelj. Nije prema tužitelju uputio nikakav službeni pisani zahtjev, a vezano za preraspodjelu toplinske energije. Nema saznanja je li predstavnik stanara dao suglasnost za preraspodjelu toplinske energije. Smatra kako nije bio dužan podmiriti utuženo potraživanje obzirom je ušao u navedeni poslovni prostor u kojemu nije bilo grijaćih tijela niti tople vode. Nitko nikada nije pristupio radi postavljanja grijaćih tijela (radijatora).

11. Prvostupanjski sud je proveo i dokaz očevidom na adresi poslovnog prostora u [adresa], kojom prilikom je utvrdio kako u predmetnom prostoru od 37m2 nema vidljivih grijaćih tijela već se na ulazu u prostor sa lijeve i desne strane nalaze po dvije cijevi koje idu iz poda u strop na sljedeći kat u zgradi, a da je na samom kraju prostora vidljivo da dvije cijevi izlaze iz poda i završavaju na visini prve dvije pločice i kao da na istima nema spojenih grijaćih tijela. Prostor se sastoji od jedne prostorije i WC-a sa umivaonikom i sanitarnim čvorom, uz napomenu da se u WC-u nalazi električni bojler. Na zidovima nema vidljivih rupa kao priprema za spajanje bilo kakvih grijaćih tijela te su vidljive utičnice za električnu energiju. Cijevi koje se nalaze sa lijeve i desne strane u kutu prostorije na ulazu tople su na dodir i to po jedna sa svake strane dok je druga cijev hladna.

12. Polazeći od navedenog, prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio iskaz zastupnika tuženika kao stranke jer je isti iskazivao životno, logično i u suglasnosti sa utvrđenim stanjem na lokaciji predmetnog poslovnog prostora gdje je nedvojbeno utvrđeno kako u istom nema grijaćih tijela niti pripremljenih instalacija za spajanje istih.

13. Prema odredbi članka 3. točke 6. Zakona o energiji ("Narodne novine" br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

14. Nadalje, odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14 i 129/15, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Dakle, obveza na ispunjenje predmetne tražbine proizlazi iz činjenice ukoliko je isti krajnji kupac u smislu citirane odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta. Odredbom čl. 2. st. 2. točka 2. i 3. propisano je da su instalacije krajnjeg kupca – instalacije grijanja u samostalnoj uporabnoj cjelini od radijatorskog ventila, odnosno ventila trošila i samog trošila, u slučaju vertikalnog razvoda (uključujući radijatorski ventil, odnosno ventil trošila), odnosno instalacije grijanja za samostalnu uporabnu cjelinu od zasebnog mjerila toplinske energije (uključujući zasebno mjerilo toplinske energije), a da se isporuka toplinske energije – regulacija i razvod toplinske energije provodi unutarnjim instalacijama u zgradi/građevini, zagrijavanje potrošne tople vode do izlaza iz spremnika potrošne tople vode. Odredbom istog članka, točke 6. i 7. Općih uvjeta propisano je da obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije za krajnje kupce koja, ovisno o vrsti toplinskog sustava, obuhvaća sljedeće usluge: stručno upravljanje, rukovanje, održavanje unutarnjih instalacija, obračun toplinske energije i izdavanje računa krajnjem kupcu, izvještavanje krajnjeg kupca, upravljanje kotlovnicom i nabavu energenta za proizvodnju toplinske energije, a da su unutarnje instalacije zajedničke instalacije grijanja u zgradi/građevini, odnosno cijevi, uređaji i oprema instalacije grijanja od obračunskog mjernog mjesta u toplinskoj podstanici do radijatorskog ventila, odnosno ventila trošila u samostalnoj uporabnoj cjelini u slučaju vertikalnog razvoda, odnosno do zasebnog mjerila toplinske energije.

15. Polazeći od svega navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da u slučaju kada nema grijaćih tijela, a što je ovdje slučaj, tada nema potrošnje i nema obveze plaćanja te obveza plaćanja toplinske energije postoji samo ako je toplina stvarno isporučena ili kada je barem postojala mogućnost isporuke. Kako je sud utvrdio da u poslovnom prostoru nema grijaćih tijela, time predmetna nekretnina nije mogla koristiti toplinsku energiju, nije postojala mogućnost potpisa topline preko radijatora, te time ne nastaje obveza plaćanja troškova energije.

16. Površina grijanog prostora koja je navedena u ispostavljenim računima za utuženo razdoblje nije dovoljna ako grijanje faktično nije moguće pa iako toplane nerijetko obračunavaju energiju prema kvadraturi, vežući isto za tvrdnju da je zgrada priključena na toplinski sustav, sud ukazuje kako navod da je zgrada priključena na sustav grijanja nije dovoljan dokaz da je toplina isporučena pojedinom stanu budući bez grijaćih tijela, nema ni potrošnje. Nadalje, ako korisnik ima radijatore, ali ih je isključio, i dalje može postojati određena obveza plaćanja „fiksnog dijela“ no navedeno nije slučaj u ovom predmetu obzirom je sud očevidom utvrdio kako predmetni poslovni prostor nema grijaćih tijela - radijatora. No ako radijatora uopće nema, smatra se da niti varijabilni niti fiksni dio ne mogu biti naplaćeni, jer nema mogućnosti preuzimanja energije, gdje korisnik bez grijaćih tijela ne koristi sustav, te gubici u sustavu mogu biti naplaćeni samo onima koji su korisnici sustava. Također, naplata usluge koja nije izvršena, jer nije postojala mogućnost da se izvrši s obzirom na činjenicu da u poslovnom prostoru ne postoje radijatori nije u skladu s načelima savjesnosti i poštenja. Vezano za ishođenje pisane suglasnosti suvlasnika za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava valja istaknuti da se u ovom postupku ne radi o sporu između suvlasnika zgrade niti o sporu vlasnika posebnih dijelova zgrade te stoga nema mjesta primjeni odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), kojima su regulirani međusobni odnosi vlasnika/suvlasnika zgrade, kao i vlasnika zajedničkih dijelova zgrade. Ovdje se radi o sporu koji proizlazi iz obveznopravnog odnosa tužitelja kao trgovca, pružatelja usluge isporuke toplinske energije i tuženika kao potrošača toplinske energije. Radi navedenog, prvostupanjski sud navode tužitelja da izdvajanje nije izvršeno na odgovarajući propisani način, smatra irelevantnim za ovaj spor s obzirom da je u ovom postupku relevantno je li tuženik u utuženom razdoblju koristio uslugu tužitelja ili ne.

17. Teret dokaza da je nekretnini stvarno isporučena toplina ili da je postojao tehnički uvjet da toplina uopće uđe u taj prostor je upravo na isporučitelju topline, ovdje tužitelju, a tužitelj u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a isto nije dokazao, niti je predložio izvođenje dokaza na navedene okolnosti.

18. Prvostupanjski sud pravilno smatra da s obzirom da tuženik nema grijaćih tijela u predmetnom poslovnom prostoru te da time isti nije korisnik usluge opskrbe toplinskom energijom, usluge koju pruža tužitelj zbog čega tužitelj nema pravo tražiti naknadu za uslugu koju tuženiku nije pružio te bi svako drugo tumačenje bilo protivno općim odredbama ZOO-a, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu jednake vrijednosti davanja te načelu savjesnosti i poštenja i za tuženika nepravično. Nametanje tuženiku obveze da bude priključen na sustav toplinske energije, bez mogućnosti korištenja usluge i slijedom čega bi trebao u evidenciji tužitelja biti isključen iz zajedničkog sustava grijanja, a kada takvo isključenje ne šteti ostalim korisnicima, predstavljalo bi nerazmjeran teret za potrošača i kao takvo imalo karakter nepoštenog postupanja prema potrošaču. Takvo pravno shvaćanje je prihvatio i Vrhovni suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev x-670/11 od 10. studenog 2011.

19. Prvostupanjski sud smatra kako bi navedeno pitanje dopuštenosti isključenja iz toplinskog sustava moglo biti predmet eventualno pokrenute parnice radi naknade štete, gdje bi suvlasnici stambene zgrade morali dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu (štetna radnja, šteta, štetnik, oštećenik, protupravnost i uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete). Prema sudskoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III/2774/03), isključenjem iz sustava zajedničkog centralnog grijanja nije automatski povrijeđeno pravo vlasnika drugih stanova niti su povećani troškovi njihovog centralnog grijanja.

20. Prema odredbi članka 24. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14) distribucija toplinskom energijom smatra se javnom uslugom te se prodaja takve usluge potrošačima mora obračunavati prema stvarnoj potrošnji čim je tuženik dužan plaćati potrošnju toplinske energije prema stvarno pruženoj usluzi isporuke toplinske energije.

21. S obzirom da tuženiku nije isporučena usluga toplinske energije u utuženom razdoblju, odnosno da isti nije ni koristio navedenu uslugu budući isti u svom poslovnom prostoru nema grijaćih tijela i valjanih instalacija za dotok i protok toplinske energije, to tuženik nije u obvezi podmiriti utuženi iznos čime nije dokazana osnova potraživanja tužitelja. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

22. Prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj 138/23), tužitelju naložio da tuženiku naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

23. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

24. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 5. ožujka 2026.

SUTINJA

dr. sc. Lidija Vojković