REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1038/2025-6

[adresa] U 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice UŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi obiteljske mirovine, 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140- 03/25-03/03417903278, URBROJ: 341-99-06/2-25-1326 od 12. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I 140-03/23-03/03417903278, URBROJ: 341-20-06/2-23-33562 od 20. rujna 2024. priznato je tužiteljici, kao udovici umrlog osiguranika SŽ, pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 193,98 eura počevši od 1. prosinca 2022. Ujedno je tim rješenjem određeno da se, budući da je tužiteljica zaposlena, mirovina ne isplaćuje.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/25-03/03417903278, URBROJ: 341-99-06/2- 25-1326 od 12. ožujka 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednice suda, broj: 31 Su-369/2025-12 od 29. svibnja 2025. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu.

4. Tužiteljica u tužbi navodi, u bitnome, da je nelogično tumačenje tuženika da se ona može zaposliti i da može dalje zadržati pravo na isplatu obiteljske mirovine samo ako se je zaposlila dok je obiteljska mirovina bila u ispati. Navodi da bi to značilo da ukoliko ona samo na jedan dan prekine rad u Austriji i da joj se taj dan obiteljska mirovina stavi u isplatu, da bi se nastavilo s isplatom obiteljske mirovine nakon što bi sljedeći dan nastavila raditi polovicu radnog vremena. Smatra da je takvo tumačenje tuženika pogrešno i da se takvim tumačenjem diskriminira. Pojašnjava da je ona austrijska državljanka i da je ona u mirovini u Republici Austriji od 1. svibnja 2020. i da sukladno austrijskim propisima radi u privatnoj logopedskoj praksi pola radnog vremena. Navodi da prema austrijskim propisima nema mogućnost prekidati rad niti jedan dan, a da bi nakon toga mogla nastaviti raditi polovicu radnog vremena, pogotovo za konkretno zanimanje koje se obavlja ne temelju licence nadležnog tijela. Navela je da ukoliko Sud ocijeni da je potrebno, da predlaže da Sud postavi prethodno pitanje Sudu Europske Unije za tumačenje prava Unije kako bi se provjerila usklađenost zakonskih odredbi bitnih za ovaj predmet s pravom Unije. Stoga predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, a podredno predlaže da Sud sam meritorno riješi ovu upravnu stvar na način da joj se prizna pravo na isplatu obiteljske mirovine počevši od 1. prosinca 2022.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod osporavanoga rješenja te je naveo da je odluka donesena primjenom čl. 72. st. 4. ZOMO prema kojem tužiteljici ne pripada isplata obiteljske mirovine budući da je zaposlena. Predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Dakle, u sporu nije sporno da je tužiteljica državljanka Republike Austrije te da je korisnica svoje mirovine u Republici Austriji i da istodobno obavlja samostalnu djelatnost po osnovi obveznog osiguranja (obvezno osiguranje samostalno zaposlenih osoba - obrtnika) u Republici Austriji do polovice punog radnog vremena kao logoped. Sporno je, je li tuženik pravilno protumačio da radi tog zaposlenja tužiteljica nema pravo na isplatu obiteljske mirovine iza smrti bračnog druga u Republici Hrvatskoj.

7. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužiteljica osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Čl. 72. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) propisano je da članu obitelji kod kojega zbog nastale promjene više ne postoje uvjeti o kojima ovisi stjecanje i korištenje prava na obiteljsku mirovinu, to pravo prestaje s danom nastanka te promjene, a isplata mirovine obustavlja se od prvoga dana sljedećeg mjeseca nakon nastale promjene. St. 4. istog članka propisano je da članu obitelji koji je u trenutku podnošenja zahtjeva i ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu zaposlen ili obavlja djelatnost na osnovi koje je osiguran, obiteljska mirovina se isplaćuje od prvoga idućeg dana nakon prestanka zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti. St. 5. istog članka propisano je da članu obitelji koji zahtjev za obiteljsku mirovinu podnese nakon prestanka zaposlenja ili obavljanja djelatnosti na temelju koje je bio osiguran, obiteljska mirovina koja mu pripada unatrag, prema st. 1. tog članka, ne isplaćuje se za ono razdoblje u kojem je bio zaposlen ili obavljao djelatnost na temelju koje je bio osiguran.

10. Čl. 99. st. 1. ZOMO propisano je da korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine se obustavlja. St. 3. t. 12. istog članka propisano je da se iznimno od st. 1. i 2. tog članka, mirovina ne obustavlja korisniku obiteljske mirovine ili dijela obiteljske mirovine koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena.

11. Čl. 8. t. 1. ZOMO propisano je da je korisnik mirovine osiguranik kojem je priznato pravo na mirovinu.

12. Čl. 37. st. 6. ZOMO propisano je da iznimno od stavaka 1. do 5. ovoga članka, osiguranik koji je nakon ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prema ovome Zakonu nastavio raditi, ali ne više s punim radnim vremenom, nego do polovice punog radnog vremena koje je radio prije ispunjenja uvjeta, može i bez prestanka radnog odnosa steći pravo na tu mirovinu od dana s kojim je nakon ispunjenja uvjeta nastavio raditi do polovice punog radnog vremena. St. 7. istog članka propisano je da kada osiguranik tijekom postupka za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika bez prekida radnog odnosa nastavlja raditi do polovice punog radnog vremena, a ispunjava uvjete za tu mirovinu, poslodavac je obvezan u skladu s člancima 111. i 112. ovoga Zakona dostaviti prijavu o promjeni nastaloj tijekom osiguranja na temelju izmijenjenog ugovora o radu.

13. Tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja naveo da je tužiteljica zaposlena i da joj stoga na temelju citiranog čl. 72. st. 4. ZOMO ne pripada isplata obiteljske mirovine. Tuženik je još naveo da se iznimka iz citiranog čl. 99. st. 3. t. 12. ZOMO ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer da se ta odredba odnosi na korisnika obiteljske mirovine kome je obiteljska mirovina bila u isplati te se može zaposliti do polovice punog radnog vremena uz zadržavanje isplate te mirovine, a da u konkretnom slučaju obiteljska mirovina nije bila u isplati.

14. Pravilno obrazlaže tuženik da tužiteljici ne pripada isplata obiteljske mirovine. To stoga što da bi tužiteljica ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu ona ne smije biti zaposlena sukladno citiranom čl. 72. st. 4. ZOMO. Citirani čl. 99. st. 3. t. 12. ZOMO odnosi se na korisnika obiteljske mirovine, a sukladno citiranom čl. 8. t. 1. ZOMO korisnik mirovine je osoba kojoj je priznato pravo na mirovinu. Dakle, da bi se kod tužiteljice mogla primijeniti navedena iznimka iz čl. 99. st. 3. t. 12. ZOMO potrebno je da tužiteljica prvo postane korisnik obiteljske mirovine, a za to mora ispunjavati uvjet iz čl. 72. st. 4. ZOMO odnosno u trenutku ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu ne smije biti zaposlena. Stoga je potrebno da tužiteljica izvrši promjenu statusa na način da više nije korisnik svoje mirovine već da je korisnik obiteljske mirovine i onda se treba s te osnove ponovo zaposliti do polovice punog radnog vremena. Stjecanje prava na mirovinu bez prekida radnog odnosa i s nastavkom rada do polovice punog radnog vremena, propisano je samo u situaciji iz citiranog čl. 37. st. 6. i 7. ZOMO.

15. Sud nije našao da je potrebno uputiti zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije radi tumačenja prava Europske unije, jer tužiteljici nije eventualno uskraćeno pravo na obiteljsku mirovinu, već je ZOMO propisana procedura koju tužiteljica treba ispuniti da bi ostvarila to pravo, a ovaj Sud ne nalazi da bi propisivanje procedure za ostvarivanje određenog prava iz mirovinskog osiguranja bilo u nesuglasju s pravom EU ( Uredbama Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti).

16. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Rijeci 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- tužiteljici putem opunomoćenice za primanje pismena BŽ iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb,

Antuna Mihanovića 3