REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj P-400/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu toga suda Jasni Grgurić u parničnom postupku tužiteljice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, protiv tuženika FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Nenadu Dianiću, odvj. iz Ivanić-Grada, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. siječnja 2026. u prisustvu zastupnika tužiteljice po zakonu AB – zamjenika ODO Velika Gorica, tuženika osobno uz punomoćnika Nenada Dianića, odvj. iz Ivanić-Grada, objavljene 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici zaprimljen 21.rujna 2022. koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku, FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, plati iznos od 136.252,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom i to:

- na iznos od 34.850,85 kuna od dan 01. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 34.850,85 kuna od dan 01. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 34.850,85 kuna od dan 01. srpnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 31.699,95 kuna od dana 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.''

II. Odbija se tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 sa zahtjevom za plaćanje svojih troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 3.625,00 EUR; kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 platiti trošak parničnog postupka tuženiku FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 2.311,00 EUR; u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1.1. U tužbi se navodi da je 27. veljače 2012. godine zaključen Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice između tužiteljice i tuženika, ovjeren je kod javnog bilježnika, a temeljem kojeg su tuženiku dane u zakup nekretnine, tj. poljoprivredno zemljište upisano u k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] na 20 godina te se tuženik obvezao plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 34.850,85 kn godišnje. Obzirom da tuženik nije platio godišnje zakupnine za 2012. -2016. godina te je njegov nepodmireni dug iznosio 29. lipnja 2017. godine 170.769,17 kn, tužiteljica je raskinula Ugovor o zakupu i pozvala tuženika da u roku od 30 dana od prestanka Ugovora preda ovo poljoprivredno zemljište u posjed tužiteljici putem Agencije za poljoprivredno zemljište. Nadalje se navodi da tuženik u ostavljenom roku nije predao u posjed RH ovo poljoprivredno zemljište, niti je platio dospjele zakupnine pa je tužiteljica 20. ožujka 2018. podnijela tužbu protiv tuženika radi predaje u posjed predmetne nekretnine. Pravomoćnom presudom od 8. svibnja 2018. naloženo je tuženiku predati ove nekretnine tužiteljici u posjed. Budući da tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu temeljem navedene presude, tužiteljica je 26. svibnja 2020. podnijela prijedlog za ovrhu radi predaje nekretnine u posjed te je u ovršnom postupku nekretnina i predana u posjed tužiteljici.

1.2. Obzirom da je tuženik u razdoblju od 2018. do 29. studenog 2021. bez pravne osnove držao u posjedu navedenu nekretninu, stekao je od iste imovinsku korist te je dužan tužiteljici sukladno čl. 1111 i čl. 1115 ZOO naknaditi vrijednost ostvarene koristi u visini godišnje zakupnine za 2018., 2019., 2020. i dio 2021. godine. Nadalje se navodi da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, ali se isti na spomenuto oglušio. Radi toga se predlaže donijeti presuda kojom će se naložiti tuženiku plaćanje iznosa od 34.850,85 kn za 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da nikada nije zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora, niti nacrt tužbe. Također nikada nije zaprimio Obavijest o raskidu Ugovora od Agencije za poljoprivredno zemljište. Također ističe da nije bio u posjedu sporne nekretnine u utuženom razdoblju, dakle, od 2018. do konca 2021. godine pa se stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe i to kako tužiteljica pogrešno smatra da cijena zakupnine ne može biti novčani ekvivalent eventualne ostvarene koristi te da je dužna dokazati koristi koju je tuženik navodno ostvario.

2.2. Kod ovog suda pod poslovnim brojem P-347/2022-9 donesena je presuda 20. listopada 2023., a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Sisku broj G - 53/2024-2 od 4. rujna 2025. te je ovom sudu vraćena na ponovno suđenje.

3. U toku ponovljenog dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitano je rješenje o ovrsi ovog suda broj Ovr-150/2020-2 od 4. lipnja 2020. (list 5-6 spisa), zk izvadak (list 7-12 spisa), prijedlog za ovrhu O-DO 75/20 od 26. svibnja 2020. (list 13-15 spisa), rješenje ovog suda o predaji u posjed nekretnine ovrhovoditelju RH od 29. studenog 2021. (list 16-18 spisa), obračun potraživanja tužitelja, tj. Grada Ivanić-Grada od 3. lipnja 2022. (list 19 spisa), dopis tužitelja tuženiku s dostavnicom zaprimljenog 15. lipnja 2022. (list 20-25 spisa), ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta s prilogom (list 26-32 spisa), obavijest o raskidu ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta Agencije za poljoprivredno zemljište od 29.6.2017. (list 33-38 spisa), presuda zbog ogluhe ovog suda broj P-150/2018-2 od 8. svibnja 2018. s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 39-44 spisa), podnesak tužitelja od 27. veljače 2020. (list 50 spisa), i priloženi spis ovog suda broj Ovr-150/2020 te se čitaju iskazi tuženika FB te svjedoka FBI, PB i CB sa zapisnika od 11. rujna 2023. te podnesak Agencije za poljoprivredno zemljište od 29.6.2017. s dostavnicom (list 97-99).

4. Sud je proveo dokaze koje su stranke predložile.

5.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP, odlučio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva; a pri tome je osobito uzeta u obzir okolnost da je na tužiteljici teret dokazivanja.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa za korištenje poljoprivrednog zemljišta od strane tuženika za period od 1. siječnja 2018. do 29. listopada 2021. bez pravne osnove, a visina zakupnine određena je po vrsti, odnosno kulturi poljoprivrednog zemljišta i sukladno Uredbi o načinu izračuna poče tne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH te Naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti radi akvakulture NN (89/18) te s obzirom na kulturu zemljišta i ukupnu površinu zemljišta.

7. U ovom postupku nesporno je da je pod brojem P-150/2018-2 8. svibnja 2018. donesena presuda zbog ogluhe kojom je naloženo tuženiku predati u posjed tužiteljici nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica]. Također je nesporno da je u ovršnom postupku broj Ovr-150/2020-7 od 29. studenog 2021. doneseno rješenje kojim je predana navedena nekretnina u posjed tužiteljici.

8. Sporno je da li je tuženiku dostavljena Obavijest tužiteljice od 13. lipnja 2022. zajedno s nacrtom tužbe, sporno je da li je tuženiku ikad dostavljen nacrt raskida Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, tj. dopis Agencije za poljoprivredno zemljište od 29.6.2017. zajedno s nacrtom tužbe. Nadalje je osobito sporno da li je tuženik bio u posjedu nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] u vremenskom periodu od donošenja presude zbog ogluhe, tj. svibnja 2018. do donošenja Zaključka o predaji nekretnine u posjed tužiteljici, tj. 29. studenog 2021.

9.1. U odnosu na sporne okolnosti sud je izvršio uvid u spisu priložene isprave te je uvidom u dostavnicu za Obavijest tužiteljice od 13. lipnja 2022. zajedno s nacrtom tužbe utvrđeno u priloženu dostavnicu (list 25) da je spomenuto dostavljeno tuženiku je je na dostavnici upisano F dana 15. lipnja 2022.

9.2. U odnosu na nacrt raskida Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, tj. dopis Agencije za poljoprivredno zemljište od 29.6.2017. zajedno s nacrtom tužbe utvrđeno je da je isto dostavljeno opunomoćeniku, 22. ožujka 2018., a da je adresirano na Općinski sud Velika Gorica, Stalna služba u Ivanić-Gradu gdje je i uručeno te spomenuto nije uručeno tuženiku FB.

9.3. Nadalje je sporna okolnost da li je tuženik FB bio u posjedu ovih nekretnina u periodu od 2018. do zaključno 2021., a kao što je naznačeno u tužbi. Na navedenu okolnost ispitani su svjedoci zaposlenici Grada Ivanić-Grada mag. prava ABI, dipl.ing.građ. PB i dipl. ing. agr. BB, a temeljem njihovih iskaza utvrđeno je kako FBI nisu poznati detalji vezani uz ovaj parnični postupak, niti vezano uz uvođenje u posjed za nekretninu k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica]. Iz iskaza svjedoka PB koji je od 1.1.2022. pročelnik za gospodarstvo, komunalno gospodarstvo, urbanizam i poljoprivredu, utvrđuje se da nije upoznat sa slučajem posjeda poljoprivrednog zemljišta u zakupu od strane tuženika. Zna samo da su raspisana dva natječaja za zakup tog zemljišta od 2022. godine. Također je utvrđeno da Grad Ivanić-Grad ne vodi registar posjednika poljoprivrednog zemljišta te ne zna da li netko sada posjeduje ovu nekretninu. Također je utvrđeno da ne postoji kontrola od strane Grada da li su pojedine nekretnine u posjedu nekih i kojih osoba. Zna da su stranke Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta zakupnik i Grad i ne zna da li je sada netko u zakupu sporne nekretnine. Nadalje iz iskaza BB, više stručne suradnice za poljoprivredu u Gradu Ivanić-Gradu gdje radi od 2018. godine proizlazi da ne zna ništa o ovom postupku, osim što joj je poznato da je ODO tražio informacije od računovodstva vezano uz plaćanje zakupa od strane tuženika te joj je poznato da su postojala ranije dugovanja. Sjeća se da je vođena ovrha te se ne sjeća da li je tuženik vratio zemljište u posjed. Utvrđuje se da u okviru upravnog postupka se ne izlazi na teren. Otkada ona radi osnovalo se je Povjerenstvo za zakup koji izlazi na teren, ali o ovom slučaju ne zna ništa. O tome da je raskinut Ugovor o zakupu sa tuženikom poznato joj je iz ovog spisa. Također je utvrđeno kako ne zna da li je ova nekretnina slobodna od posjeda.

9.4. Dakle, na temelju svega naprijed izloženog, tj. izvedenih dokaza na prijedlog tužiteljice; utvrđuje se da tužiteljica nije dokazala da bi tuženik FB bio u posjedu poljoprivrednog zemljišta, tj. kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u utuženom vremenskom periodu, tj. u razdoblju od svibnja 2020. do 29. studenog 2021. Naime, niti jednim dokazom nije utvrđeno da bi bilo koja institucija, Grada Ivanić-Grada, dakle Povjerenstvo za zakup ili Povjerenstvo Agencije za poljoprivredno zemljište izašlo na teren te neposredno utvrdilo i to konstatiralo ispravom da bi spomenuto zemljište u ovom periodu doista bilo u posjedu tuženika FB. Za razliku od toga iz iskaza tuženika utvrđuje se da je on doista potpisao Ugovor o zakupu ovog zemljišta 2012. godine, da je tada zapao u velike financijske teškoće te nikada nije obrađivao niti ušao u posjed ovog zemljišta jer je u vrijeme kada je zaključio Ugovor tamo imao zasijanu pšenicu Grekol d.o.o. Komisija Grada Ivanić-Grada je samo formalno na papiru upisala da je uveden u posjed, iako je drugo tamo imao zasijanu pšenicu. Poznato mu je da su se protiv njega vodili parnični i ovršni postupci, ali nije reagirao na odluke suda da vrati zemlju u posjed Gradu u Ivanić-Gradu zato jer svi u Gradu znaju da on nije bio u posjedu te je često i išao u Grad razgovarati pa je sada pok. SB, zaposlenica Grada, još 2013. obećala da će poslati negdje u Ministarstvo njegov zahtjev za raskid Ugovora. Također navodi da za ovu nekretninu nije dobivao poticaj, a nije niti mogao jer nije platio niti jednu ratu. Objašnjava da je 2010. i 2013 ., bila elementarna nepogoda, došao je u financijske probleme i blokadu. Nadalje navodi kako su ovu nekretninu posjedovali neki A i ovčari, a od 2018. ju posjeduju ČB, KB i IB. Neposredno je vidio da su lani tamo zasijali soju, a ove godine kukuruz te zna da su oni obrađivali sve čestice na području k.o.

[adresa] pa i ovu spornu.

9.5. Slijedom svega izloženog sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako tužiteljica nije dokazala da bi tuženik posjedovao nekretnine u utuženom periodu od donošenja presude kojom se raskid Ugovor pa do predaje nekretnine u ovršnom postupku u posjed tužiteljici, tj. 29. studenog 2021. Nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik bio potpuno inertan u parničnom i ovršnom postupku, tj. u parničnom je donesena presuda zbog ogluhe, a u ovršnom Ovr-150/2020 ovršenik također nije bio aktivan. Nedvojbeno se utvrđuje okolnost da Povjerenstvo Grada, odnosno tužiteljica nikada nije spomenutu nekretninu na terenu predala u posjed tuženiku, niti je utvrdilo da bi tuženik doista ovu nekretninu posjedovao, dakle obrađivao u utuženom periodu. Nema niti jednog dokaza da bi tuženiku bila dostavljen nacrt tužbe i Obavijest od 20.3.2018. i 29.6.2017. jer iz dostavnice proizlazi da je spomenuto uručeno ovom sudu, a ne tuženiku. Osobito se ističe kako tužiteljica nije dokazala niti jednom ispravom, a što potvrđuju svi zaposlenici Grada kako uopće ne postoji registar posjednika državnog poljoprivrednog zemljišta, ne postoji kontrola o tome da li su nekretnine u posjedu nekih fizičkih ili pravnih osoba ili nisu te se niti sada ne zna da li je ova nekretnina u posjedu treće osobe, a osobito nije dokazano da bi nekretnina u utuženom periodu bila u posjedu upravo FB. Sud vjeruje tuženiku da isti, zbog svojih financijskih problema, nikada nije niti bio u posjedu ove nekretnine, da su sada u posjedu druge fizičke osobe koje su bile u posjedu i ranije, opisuje koje kulture su te osobe zasadile, opisuje da te osobe obrađuju cijelu k.o. tj. sve poljoprivredno zemljište; a o navedenome tužitelj nema apsolutno nikakvih saznanja.

9.6. Nadalje, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako tužiteljica nije dokazala opseg vraćanja, odnosno sredstava stečenih bez osnove u smislu čl. 1111 i čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO). Dakle, ne samo što tužiteljica nije dokazala da bi tuženik bio u posjedu ovog poljoprivrednog zemljišta u utuženom periodu; tužiteljica nije niti dokazala koje su poljoprivredne kulture bile zasađene na tom zemljištu. Dakle, nije dokazala tko je bio stjecatelj u smislu čl. 1111 niti je dokazala u smislu čl, 1115 visinu plodova u nominalnom iznosu; dakle vrijednost koja bi eventualno bila stečena bez osnove.

9.7. U skladu s drugostupanjskom odlukom u kojoj je navedeno da nema opisanih razloga radi čega ovaj sud utvrđuje da sporna nekretnina nikada nije predana u posjed tuženiku i da isti nije bio u posjedu te da nema razloga o tome kada je raskinut Ugovor o zakupu. Ističe se kako je uzeta u obzir činjenica da je Agencija za poljoprivredno zemljište dostavila tuženiku dopis od 29. Lipnja 2017. Godine kojim se utvrđuje da se raskida Ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta od 9.11.2011. i od 27.2.2012. i to na prijedlog Grada Ivanić-Grada, a spomenuto je dostavljeno tuženiku 17. srpnja 2017. Iz navedenoga se nedvojbeno utvrđuje da je Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta raskinut Izjavom Agencije i to s danom dostave tuženiku istog, tj. 17. srpnja 2017. Nadalje, u odnosu na okolnost da ovaj sud nije dao razloge temeljem čega je utvrđeno da sporna nekretnina nikada nije bila predana odnosno nikada nije bila u posjedu tuženika. Ponavlja se kako se spomenuto utvrđuje iz okolnosti što je tužitelj, odnosno Grad Ivanić-Grad trebao dostaviti sudu Zaključak ili drugi upravni akt Povjerenstva Grada kojim bi se konstatiralo da je spomenuta nekretnina doista predana u posjed tuženiku. Obzirom na obimnu sudsku praksu i brojne parnične spise na ovom području koji se odnose na istovrsnu materiju, za sud je notorno da Grad Ivanić-Grad uvijek u ovakvim slučajevima imenuje komisiju odnosno Povjerenstvo koje izlazi na teren, tj. Poljoprivredno zemljište gdje se deklaratorno i de facto tuženiku odnosno budućem posjedniku predaje u posjed nekretnina koja mu se pokaže i o tome se sačini upravni akt, tj. Zaključak ili Odluka Povjerenstva Grada Ivanić-Grada koji se čuva u dosjeu i na zahtjev u slučaju spora dostavlja sudu u prilog spisu. U konkretnom slučaju tužitelj, odnosno Grad Ivanić-Grad sudu nisu dostavili ovakav upravni akt, a zaposlenici Grada Ivanić-Grada u svojim iskazima su naveli da oni nemaju saznanja da li je tuženik uveden u posjed ove nekretnine, da otome ne postoji isprava te da nije postojala kontrola da li je kroz utuženi vremenski period tuženik bio u posjedu nekretnine, tj. nema Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, Zaključka Komisije ili Povjerenstva, a niti neposrednih saznanja zaposlenika Grada Ivanić-Grada. Dakle, na temelju iznesenog utvrđuje se da ne postoji, kako je to notorno i uobičajeno, nikakav pisani akt Grada Ivanić-Grada iz kojega bi se utvrdilo da bi tuženik FB ikada bio uveden u posjed nekretnina, kao i da ih je obrađivao u utuženom periodu. Nasuprot tome, iz iskaza tuženika te ispitanih svjedoka utvrđuje se da je tuženik u vrijeme zaključenja Ugovora bio insolventan, uopće više nije imao poljoprivrednih strojeva i alata jer je ovršen te nije uopće mogao obrađivati, dakle nije niti ušao u posjed zemljišta i nije ga nikada obrađivao. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je u vrijeme kada je zaključen Ugovor i kada je trebao ući u posjed, na tom zemljištu posjed imao Grekol d.o.o. koji je imao zasijanu pšenicu, nije želio vratiti zemljište u posjed Gradu Ivanić-Gradu te su protiv njega vođeni ovršni i parnični postupci upravo u tom period radi vraćanja u posjed nekretnine Gradu Ivanić-Gradu. Također je nedvojbeno utvrđeno da je na tom zemljištu pšenicu sijao Grekol d.o.o., a kasnije ČB, KB i IB; dok tuženik nikada nije de facto ušao u posjed te posjedovao ovu nekretninu, već su ju obrađivali i prihod od iste stjecali drugi odnosno treće osobe koje su ju neovlasno posjedovale.

9.8. Obzirom na sve naprijed izloženo sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan jer nije utvrđeno da bi upravo tuženik držao u posjedu nekretninu u utuženom period, niti je utvrdio visinu imovinske koristi koja bi bila stečena bez osnove, odnosno nije uopće utvrđeno da li je netko obrađivao, posjedovao sporno zemljište, tko ga je obrađivao i koja poljoprivredna kultura bi bila zasađena, odnosno kakva bi bila pribavljena korist od osobe koja je bila u posjedu.

10.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 , 2 108/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP), a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku- odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, 107/2025 – dalje u tekstu OT).

10.2. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati kao opravdane troškove trošak zastupanja na ročištu od 11.9.2023. temeljem Tbr. 9.1., trošak podneska od 26.3.2023. i troška sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8, sve uvećano za PDV, a obzirom na VPS koji iznosi 18.083,82 EUR; uvećano za trošak pristupa na raspravu uvećano za PDV.

10.3. Obzirom na uspjeh u parnici, tj. da je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor, dužna je tuženiku platiti zatraženi trošak u cijelosti.

11. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, odbijena je sa zahtjevom za plaćanjem svojih troškova ovog parničnog postupka kao neosnovanim.

12. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 5. ožujka 2026.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- Tužiteljici po zastupniku po zakonu – ODO Velika Gorica

- Tuženiku po pun. Nenadu Dianiću, odvj. u Ivanić-Gradu

4. Sredi spis

5. Kal. 15 dana