Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-258/2025.-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Marko Galović iz Kutine, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 5. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Marka Galovića i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 151-50-4420437 koji su 25.9.2007. sklopili tužitelj PI iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria Zagreb d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditor, sadržana u članku 3. predmetnog ugovora koja glasi: ''3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.''

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju PI iz [adresa] iznos od 349,75 € (tristo četrdeset i devet eur i sedamdeset i pet cent), sa zakonskom zateznom kamatom počam od 27.9.2007. do 31.12..2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 757,72 €, zajedno sa zakonskom zateznom računajući ovu od 5.3.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 25.9.2007. Ugovor o kreditu broj 151-50-4420437 a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 18.103,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

Nadalje tužitelj navodi da je odredbom članka 3. Ugovora propisano da tužitelj prilikom prvog korištenja kredita plati Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% od iznosa kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

Tužitelj ističe da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjev, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora odnosno o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 151-50-4420437 koji su stranke sklopile 25.9.2007. u dijelu kojim se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini 3,30% od iznosa kredita i da se tuženiku naloži tužitelju isplatiti na ime naplaćene naknade troškova obrade kredita iznos od 349,75 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik nije dostavio pismeni odgovor na tužbu.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 25.9.2007., izvršio uvid u knjigovodstvenu karticu i saslušao je tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 25.9.2007. Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 18.103,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

6. Odredbom članka 3. Ugovora propisano je da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada 3,30% od iznosa kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije pregovarao sa bankom o ugovornim odredbama nego mu je dan na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor. Nije bilo mogućnosti pregovaranja sa bankom, te tužitelj uopće nije niti bio u banci nego je ugovor o kreditu potpisao u auto kući.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama odnosno da on nije mogao pregovarati o uvjetima kreditiranja, pa tako niti o predmetnoj naknadi za obradu kredita.

8. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na ugovaranje jednokratne naknadu za obradu kredita nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva sadržana u članku 3 je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru odnosno radi se o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao tuženik.

Odredba je neodređena jer se njom uopće ne navodi od čega se sastoji predmetna naknada i zbog čega se ona naplaćuje upravo u visini 3,30% od iznosa kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog kredita.

14. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, te je stoga odredba članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna.

15. Kako je odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna i stoga je valjalo utvrditi njenu ništetnost.

16. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti je sadržano u članku 323. stavak 1. ZOO koji glasi: u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17. Tuženik ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

18. Slijedom svega navedenog tužitelju je na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva dosuđen iznos od 349,75 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 214. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

19. Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP- a.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, zastupanja na ročištu od 5.2.2026. 200,00 €, na ročištu od 5.3.2026. 100,00 €, PDV-a 125,00 € i sudske pristojbe na tužbu 66,36 € i na presudu 66,36 €

20. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 5. ožujka 2026.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Marko Galović, Kutina

2.Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb