Poslovni broj: P-382/2023-20
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Nives Grubišić Đogić u pravnoj stvari tužiteljice CUV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivi Matiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Vukiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, 6. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba podnesena ovom sudu 17. listopada 2022. kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 17. listopada 2022. podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika u kojoj tvrdi da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O - 1963/2016 od 20. prosinca 2019. tuženik proglašen oporučnim nasljednikom iza pokojne ČU iz [adresa], Tumbri III. OIB: [osobni identifikacijski broj]. Rješenjem o nasljeđivanju obuhvaćena je imovina koja je pripadala ostaviteljici u trenutku njene smrti, između ostalog i nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je nećakinja pokojne ostaviteljice i njen zakonski nasljednik. Između istih stranaka je po tužbi tužiteljice vođena parnica pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba u Krku pod brojem P-547/2020 gdje tuženik na ročištu prilikom saslušanja stranaka izjavio da je ostaviteljica "ranije prodala garažu te da je prodavala i kuću uz koju se garaža nalazila". Radi se o garaži koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Obzirom na načelo pravnog jedinstva nekretnine proizlazi da prodaja garaže obuhvaća i česticu ispod objekta. Na istoj čestici sagrađena je kuća koja je također prodana za života ostaviteljice. Prema tome, iz iskaza tuženika proizlazi da u ostavinsku imovinu ostaviteljice nije trebala ući nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer ista nije bila vlasništvo ostaviteljice u trenutku njene smrti. Tužiteljica je za navedene činjenice saznala tek prilikom saslušanja tuženika pa iste nije mogla iznijeti prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Radi se o novoj činjenici koja je mogla dovesti do drugačijeg ishoda ostavinskog postupka pa tužiteljica predlaže da sud temeljem odredbe čl. 327. st. 1. toč. 10. Zakona o nasljeđivanju u vezi čl. 421. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku dopusti ponavljanje ostavinskog postupka broj O-1963/2016 okončanog rješenjem o nasljeđivanju od 20. prosinca 2019. i da presudom utvrdi da nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, ne predstavljaju oporučnu imovinu ostaviteljice ČU.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedopuštenosti tužbe navodeći da je tužiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku pa je vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ovog suda broj O-1963/2016 u pogledu činjenice što ulazi u sastav ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu je nasljedni dio, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako te postoje li kakva prava na zapise. U ovoj tužbi tužiteljica ne iznosi nikakve navode koji bi opravdavali pokretanje parnice radi osporavanja činjenica koje se utvrđene pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju kojim je tužiteljica vezana.
3. Na ročištu 15. rujna 2025. sud je pozvao tužiteljicu da objasni svoj pravni interes za ovu tužbu u smislu konkretne pravne koristi koju bi postigla donošenjem odluke o tužbenom zahtjevu. Na pitanje suda, tužiteljica je navela da njen pravni interes proizlazi iz potrebe poštivanja pravnog poretka Republike Hrvatske i raspolaganjem imovinom od strane ostaviteljice.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud izmijeni pravomoćno rješenje o nasljeđivanju na način da iz sastava ostavine izdvoji nekretnine koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk.
5. Između stranaka nije sporno:
- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O - 1963/2016 od 20. prosinca 2019. tuženik proglašen oporučnim nasljednikom iza pokojne ČU iz [adresa], C III. OIB: [osobni identifikacijski broj],
- da je tužiteljica kao zakonska nasljednica aktivno sudjelovala u tom postupku,
- da su rješenjem o nasljeđivanju obuhvaćene nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk,
- da se između istih stranaka vodila parnica pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba u Krku pod brojem P-547/2020 po tužbi tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem dosjelosti koja je okončana pravomoćnom presudom kojom se odbija tužbeni zahtjev,
- da je tuženik, saslušan na ročištu pred tim sudom 11. listopada 2022. izjavio „Što se tiče te kuće još želim ukazati kako je ona tu kuću htjela prodati, bila je angažirala agenticu koje je za nju oglašavala prodaju kuće, a što se tiče garaže ona je tu garažu uz kuću bila već ranije prodala“ referirajući se na nekretninu iz tužbenog zahtjeva.
6. Članak 232. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) je propisano da se smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno.(2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.(3) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.(4) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.(5) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.
7. Člankom 421. stavak 1. točka 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) je propisano da postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen se može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
8. Primjenjujući navedene zakonske odredbe na činjenično stanje ovog predmeta sud smatra da tužiteljica ne može osnovano voditi ovu parnicu jer nije osporila vezanost pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Naime, činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev za drugačijim odlučivanjem u pogledu sastava ostavine, ne predstavlja razloge iz članka 421. stavak 1. točka 10. zbog kojih bi tužiteljica mogla ishoditi ponavljanje postupka. To stoga što tužiteljica ne bi uspjehom u ovoj parnici za sebe ishodila povoljniju odluku u ostavinskom postupku jer izdvajanjem predmetnih nekretnina iz ostavine ne bi za sebe ishodila nikakva prava na istima, niti bi se što izmijenilo u vlasničkoj strukturi u njenu korist. Pritom valja reći, da je pravilo iz članka 232. stavak 5 točka 3. Zakona o nasljeđivanju iznimka od pravila da su osobe koje su sudjelovale u postupku vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju pa je sud dužan te razloge tumačiti restriktivno. Pritom je sud imao u vidu da je tužiteljica u ostavinskom postupku imala sva prava na raspravljanje, da je ista u postupku aktivno sudjelovala, da je ona sama tvrdila da je u posjedu nekretnina za koje sad tvrdi da su otuđene za života ostaviteljice, da je vodila parnicu radi utvrđenja vlasništva na navedenim nekretninama u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, a posebno činjenicu da tužiteljica tijekom postupka ne obrazlaže u čemu bi se sastojala za nju povoljnija odluka kad bi uspjela u ovoj parnici, to je sud stava da ova tužba predstavlja novi pokušaj tužiteljice da obezvrijedi pravomoćnu odluku koja je donesena u ostavinskom postupku. Stoga tužiteljici ne pripada pravo na sudsku zaštitu.
9. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 6. ožujka 2026.
S u d a c:
Nives Grubišić Đogić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
