REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-14637/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Horvath na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužiteljice SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Eme Vukić, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te presude javno objavljene 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, da tužiteljici SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.654,65 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 19,93 EUR od 16.6.2016. do isplate

- na iznos od 87,69 EUR od 16.7.2016. do isplate,

- na iznos od 87,69 EUR od 16.8.2016. do isplate,

- na iznos od 87,69 EUR od 16.9.2016. do isplate,

- na iznos od 87,69 EUR od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od 87,69 EUR od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 87,69 EUR od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od 193,75 EUR od 16.1.2017. do isplate,

- na iznos od 180,27 EUR od 16.2.2017. do isplate,

- na iznos od 157,28 EUR od 16.3.2017. do isplate,

- na iznos od 113,98 EUR od 16.4.2017. do isplate,

- na iznos od 114,69 EUR od 16.5.2017. do isplate,

- na iznos od 50,86 EUR od 16.6.2017. do isplate,

- na iznos od 110,55 EUR od 16.7.2017. do isplate,

- na iznos od 152,53 EUR od 16.8.2017. do isplate,

- na iznos od 85,01 EUR od 16.9.2017. do isplate,

- na iznos od 170,06 EUR od 16.10.2017. do isplate,

- na iznos od 91,16 EUR od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od 30,99 EUR od 16.12.2017. do isplate,

- na iznos od 95,09 EUR od 16.1.2018. do isplate,

- na iznos od 68,74 EUR od 16.2.2018. do isplate,

- na iznos od 34,26 EUR od 16.3.2018. do isplate,

- na iznos od 112,01 EUR od 16.4.2018. do isplate,

- na iznos od 161,34 EUR od 16.5.2018. do isplate,

- na iznos od 75,52 EUR od 16.6.2018. do isplate,

- na iznos od 65,90 EUR od 16.7.2018. do isplate,

- na iznos od 42,13 EUR od 16.4.2020. do isplate,

- na iznos od 1,92 EUR od 16.7.2020. do isplate,

- na iznos od 0,39 EUR od 16.8.2020. do isplate,

- na iznos od 0,15 EUR od 16.9.2020. do isplate,

i to prema kamatnoj stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 2.654,65 eura, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, naknaditi tužiteljici SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu 1.400,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je od 27. siječnja 2016. zaposlena kod tuženika na radnom mjestu – doktor medicine – specijalizant oftalmologije i optometrije na Klinici za očne bolesti. U navedenom razdoblju tužiteljičina plaća regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Odredbama Zakona o radu propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Isto tako, odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a sve kako je to detaljno opisano u tužbi. Ovom tužbu tužiteljica potražuje neisplaćeni dio osnovne plaće uslijed umanjenja osnovice, kao i manje isplaćene iznose plaća na ime ostvarenih prekovremenih sati, te dodatke na plaću za vrijeme odrađenih prekovremenih sati.

Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09). Člankom 5. stavkom 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano je da se osnovica plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, dok je stavkom 3. propisano da osnovicu utvrđuje Vlada RH posebnom odlukom, u slučaju da se ista ne utvrdi do donošenja državnog proračuna.

Tužiteljica ističe da su dana 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum), a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka Sporazumu) koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke dana 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u vezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Nadalje, dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući je odredbom članka VII. c. stavak 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava ¨za mjesec¨ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećava na iznos od 5.415,37 kuna.

Budući da je tuženik plaću tužiteljice za rad obavljen od 1. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017. obračunavao i isplaćivao prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn odnosno 5.211,02 kn s plaćom za mjesec siječanj 2017. umjesto prema osnovici u iznosu od 5.415,37 kn, tuženik nije u cijelosti isplatio tužiteljici plaću za rad obavljen u navedenom razdoblju, a posljedično tome nije u cijelosti isplatio tužiteljici naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

2. Tužiteljica u tužbi nadalje ističe da je tuženik u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao, a slijedom toga i pogrešno isplaćivao prekovremene sate. Zbog prirode posla rad tužiteljice organiziran je u raznim oblicima rada, i to u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom i blagdanima te prekovremeno, pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu ostvarila velik broj prekovremenih sati. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu. Tuženik nije evidentirao, pa onda ni isplaćivao, plaću/naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, a osobito tijekom ožujka 2020. i travnja 2020. Isto tako, tužiteljica u tužbi navodi da tuženik nije u utuženom razdoblju isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada, kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate (redovni i prekovremeni sati). Odredbama članka 51. i 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Ističe da je odredbama čl. 57 KU/13, čl. 55. KU/18 propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Isto tako odredbama čl. 59 KU/13 i čl. 57 KU/18 i čl. 57 KU/19 propisano je da radnici u djelatnosti zdravstva ostvaruju pravo i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Tužiteljica smatra da ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene. Naime, niti iz jedne odredbe KU-a i TKU-a ne proizlazi da navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu ili da se međusobno isključuju.

Obzirom da je tuženik tužiteljici isplaćivao manje isplaćenu plaću po gore navedenim osnovama, posljedično tome je pogrešno isplaćivao tužiteljici i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u visini njezine prosječne plaće u prethodna tri mjeseca kako je to određeno čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19) te odredbama čl. 36. st. 1. KU/13 i čl. 34. st. 1. KU/18, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i za vrijeme plaćenog dopusta. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica od tuženika na ime razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju potražuje ukupan bruto iznos od 2.654,65 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troška parničnog postupka uvećanog za zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare pri čemu ne spori činjenicu da je tužiteljica zaposlenica tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se nisu ostvarile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kuna bruto iz odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a, stopa rasta za drugo tromjesečje bila je 1,2, a za treće 2,8 iz čega proizlazi da je prosjek 2. Međutim, dodatnim izračunom Državnog zavoda za statistiku na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2 % te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. iznosi 1,99948 %. Naime, stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880 %, a u trećem 2,84015 % što u prosjeku daje broj manji od minimalno propisanih 2% realnog rasta BDP-a uslijed čega se nisu ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III. navedenog sporazuma. U članku 7. Izmjena Dodatka Sporazumu navedeni su uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena Dodatka Sporazumu. Tako se u točki I. istoga članka navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP (u odnosu na isto razdoblje prethode godine) trajao. Ta odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu Izmjena i dopuna. Smatra da citirano nesporno uređuje "odgodu uskladbe" za onaj broj razdoblja "pada realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom III. Izmjena Dodatka Sporazumu. Kako je nakon sklapanja Izmjena Dodatka Sporazumu, prema dostupnim podacima DZS-a, BDP Republike Hrvatske, promatran na tromjesečnoj razni - "realni tromjesečni BDP" - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počam od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., smatra da se uskladbu prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje.

Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu valjanost sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Tuženik ističe da su Izmjene Dodatka Sporazumu potpisane od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum i Dodatak Sporazumu potpisani od osmero potpisnika odnosno da je navedene Izmjene i Dopune parafirao, ali nije i potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbe Hrvatske. Da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzira na njihov naziv, bile pravno valjane, potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor. Slijedom navedenog, pravno su nevaljane Izmjene Dodatka Sporazumu te ne postoji nikakva obveza, pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, kao niti drugih usklađivanja plaća. Isto tako, tuženik ističe da je Sporazum odnosno Izmjene Dodatka Sporazumu na koji se poziva tužiteljica sklopljen na vremensko razdoblje od pet godina, te je predmetni Sporazum istekao dana 26. listopada 2016. godine te nakon toga nema mjesta daljnjoj primjeni. Tuženik navodi kako je člankom 2. Zakona o izmjenama zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Sukladno tome, Vlada RH je dana 29.12.2016. donijela odluku kojom je osnovica određena u visini od 5.211,02 kuna i koja je u primjeni od 1.1.2017., a temeljem čega je tužiteljici i izvršen obračun plaće.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je sve dodatke na plaću isplaćivao sukladno pozitivnim propisima. Člankom 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, te iz navedenog proizlazi da se pod pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada se plaćaju posebno i uvećano, na način propisan kolektivnim ugovorom. Tuženik ističe da se svi dodaci i uvećanja plaća obračunavaju u propisanim postocima od osnovne plaće kako je definirana u odredbama Kolektivnog ugovora. Slijedom navedenog tuženik ističe da je netočan navod tužiteljice da joj dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće.

U odnosu na potraživanje tužiteljice glede manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odnosno bolovanja tuženik navodi da su osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja je vrijednost prosječne satnice - upravo kako je tuženik i obračunao te isplatio tužiteljici za sva utužena razdoblja. Tuženik zaključno ističe da su tužiteljici isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaća, kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama.

Slijedom svega gore navedenog, budući da se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u obračunske isprave za isplatu plaća, izračun potraživanja i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, te proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Petri Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće zbog pogrešnog obračuna osnovice, isplate uvećanja plaće po osnovi dodataka na plaću s osnove otežanih uvjeta rada te dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za utuženo razdoblje za sve efektivno odrađene sate rada u redovnom i u prekovremenom radu, kao i pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalizant, a što proizlazi i iz obračunskih lista plaća tužiteljice.

8. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. Isto tako sporno je i pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću za sve efektivno odrađene sate, uključujući i prekovremene, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

9. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP- a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

10. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007. , 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

11. Nisu osnovani prigovori tuženika vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. Da bi činjenica nepotpisivanja predmetnih dokumenata od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske utjecala na valjanost istih, navedeni sindikat trebao je biti isključen iz samog pregovaranja. Tuženik nije dokazao da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio isključen iz pregovaranja, pa su Izmjene Dodatka Sporazumu valjane i proizvode učinke. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr 847/10-2 od 7. prosinca 2011. te odluke Revr 1797/09-2 od 7. veljače 2012.), te odluke Ustavnog suda RH broj:

U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. Također, navedene Izmjene i dopune unesene su i u odredbu čl. 51. st. 4. TKU/12 od 12. prosinca 2012., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju. Ujedno se napominje da je činjenica da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim, prema odredbi iz čl. 192. ZoR-a, kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Upravo se u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

Navedene Izmjene i dopune zaključene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZoR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog rok važenja navedenih Izmjena istekao je 26. siječnja 2017.

12. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU/10, a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

13. Nisu osnovani prigovori tuženika vezani za neispunjenje pretpostavki iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011. Naime, iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

14. Slijedom navedenog, ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe čl. III. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u odredbi čl. VII. navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. -IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., na koju se poziva tuženik, ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. obzirom je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

15. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku, kao njegovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelj može ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelj može zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika tužiteljici isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi iz čl. 8. st. 1. ZoR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

16. Odredbom članka 83. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11 i 73/13; dalje ZR/09), odnosno članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje: ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Nadalje, odredbom članka 47. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13, dalje KU/13) odnosno članka 45. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18, dalje KU/18), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a stavkom 2. istog članka da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. stavak 1. KU/13 odnosno članka 49. stavak 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom članka 57. stavak 1. KU/13 odnosno članka 55. stavak 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

Odredbom članka 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, dalje TKU/12) odnosno članka 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužiteljicu plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

17. Sud smatra da tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužiteljici pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati.

Isto se temelji na odredbi članka 57. KU/13 odnosno članka 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18 navodi se i radno mjesto tužiteljice kao radno mjesto za koje joj pripada dodatak za posebne uvjete rada, s time da je navedene dodatke tuženik obračunavao tužiteljici za redovne sate rada u utuženom periodu.

Nadalje, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, članka 59.a Dodatka I KU- a, odnosno članka 58. KU/18 i članka 60. KU/13 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, jer tužiteljica i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata.

Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, kao i po osnovi dodataka za staž u zdravstvu, međusobno isključuju.

Dakle, tužiteljici za prekovremene sate treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak za posebne uvjete rada kao i za dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

Nadalje, treba naglasiti da pozivanje tuženika na Zaključke Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nije odlučno u ovoj pravnoj stvari s obzirom da se navedeni Zaključci ne odnose na dodatke koji se potražuju u ovom postupku, (već na položajni dodatak) te iz istih ne proizlazi da tužiteljica ne bi imala pravo na dodatke za sve efektivno odrađene sate rada.

18. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe članka 86. ZR/09 odnosno članka 94. ZR/14, te članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18.

Također je utvrdio osnovanim i zahtjev tužiteljice za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate za 4% prema članku 59. a Dodatka I KU odnosno članka 58. KU/18.

Slijedom navedenog, sud smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora u utuženom razdoblju, jer je tu naknadu tuženik pogrešno obračunao zbog umanjenja plaće po prethodno navedenim osnovama.

19. Radi utvrđivanja visine potraživanja, sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju od 28. travnja 2025. temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća i evidencija rada tužiteljice utvrdila da u razdoblju od 25. svibnja 2016. do 30. lipnja 2021.:

- potraživanje po osnovi prekovremenog rada iznosi 25,95 eura,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 873,21 eura,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada iznosi 657,01 eura,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 344,39 eura.

Nadalje, u nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno je da u razdoblju od 25.5.2016. do 31.1.2017., pod pretpostavkom da tužiteljici pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice, visina potraživanja po toj osnovi iznosi 754,09 eura. Slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužiteljice po ovim osnovama iznosi 2.654,65 eura, a sve prema pojedinačnim mjesečnim iznosima iskazanim u Tabeli 5. stupac 7. Nalaza.

20. Tužiteljica je imala primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka koje je stavila podneskom od 16. svibnja 2025. Tužiteljica ukazuje da sudska vještakinja nije računala razlike dodataka na prekovremeni rad ostvaren noću, subotom, subotom noću, nedjeljom, nedjeljom noću, rad nedjeljom u drugoj smjeni, blagdanom itd. pozivajući se pritom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzetog na sjednici od 9. prosinca 2019. Tužiteljica pritom navodi da nije sve prekovremene sate odrađivala samo u periodu od ponedjeljka do petka, već je prekovremene sate odrađivala i noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, radom u smjenama itd., a što je sve razvidno iz platnih lista i iz evidencija o radnom vremenu. Nadalje, tužiteljica prigovara nalazu i mišljenju vještaka navodeći da se cijena prekovremenog rada mora uvećati za kategoriju dana i kategoriju vremena u kojem se prekovremeni rad odvijao. Slijedom navedenog, nalaz vještaka je nepravilan te je posljedično tome tužiteljica zakinuta za određeni iznos novca koji joj pripada. Tužiteljica stoga predlaže sudu da pozove vještaka na dopunu nalaza i mišljenja, a podredno imenovanje novog stalnog sudskog vještaka.

21. Na primjedbe tužiteljice vještakinja se očitovala podneskom od 25. rujna 2025. u kojem ističe kako je tuženik evidentirao i obračunavao dodatke za rad noću, subotom, subotom noću, nedjeljom, nedjeljom noću, rad nedjeljom u drugoj smjeni, rad blagdanom, rad u drugoj smjeni itd., odnosno ovisno o dobu dana te ovisno o tjednu kada je tužitelj radio, primjenivši propisana uvećanja iz Kolektivnog ugovora, te ne isključujući međusobno dodatke, a što je vještak i naveo na str. 3 Nalaza i mišljenja. Radi izbjegavanja nejasnoća, vještakinja je dala prikaz obračunate plaće tužiteljice na primjeru za mjesec listopad 2017. iz kojeg je razvidno da su dodaci na plaću obračunati na broj sati koji odgovara odrađenom broju sati ovisno o dobu dana kada je tužiteljica radila, kao i ovisno o danu u tjednu. Slijedom navedenog, vještak ostaje u cijelosti pri danom nalazu i mišljenju.

22. U odnosu na prigovore tužiteljice o načinu obračuna dodatka na plaću za sate prekovremenog rada, sud je iste cijenio na temelju gore citiranih odredaba čl. 47. i čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. i čl. 55. KU/18, kao i čl. 21. II. Dodatak KU (NN 92/19) te utvrdio da je sudski vještak prilikom izračuna dodatka na plaću za prekovremeni rad ispravno utvrdio kako je tuženik obračunavao dodatke na plaću za sve oblike rada te ih međusobno ne isključujući, a sve kako je to detaljno navedeno u Nalazu i mišljenju. Iz navedenog proizlazi da je vještak temeljem dokumentacije u spisu ispravno izračunao potraživanje tužiteljice po osnovi prekovremenog rada, kao i po osnovi neobračunatih dodataka na plaću za sate prekovremenog rada.

23. Slijedom gore navedenog, sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke. Sud je utvrdio kako je vještak u svojem pismenom očitovanju na obrazloženi način otklonio prigovore tužiteljice. S obzirom da su prigovori tužiteljice pravne prirode, te budući da tužiteljica nije osporavala matematički izračun već pravni osnov, sud je odbio prijedlog tužiteljice da vještak sačini Dopunski nalaz i mišljenje, kao i prijedlog da se imenuje novi vještak radi izrade novog Nalaza i mišljenja.

24. Tužiteljica je tijekom postupka podneskom od 12. veljače 2026. uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. U podnesku kojim je uređen tužbeni zahtjev sud je utvrdio da su omaškom navedeni pogrešni datumi dospijeća zateznih kamata. Naime, odredbom čl. 92. st. 4. ZR-a propisano je da se plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Stoga su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate.

Prilikom ocjene visine tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir činjenicu da tuženik nije osporio utuženu visinu tužbenog zahtjeva.

25. U pogledu tuženikova prigovora promašene pasivne legitimacije odnosno da je tuženik isplaćivao sve dodatke sukladno pozitivnim propisima te da nije bio dužan, a niti ovlašten samoinicijativno izvršiti sporno uvećanje osnovice plaće, već da je to ovlaštena isključivo Vlada Republike Hrvatske, sud je navedeni prigovor otklonio kao neosnovan iz razloga što je nesporno da je tuženik kao poslodavac dužan temeljem članka 7. ZR-a za obavljeni rad isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava COP ne ekskulpira tuženika od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad. Tuženik je, kao poslodavac tužiteljice, na temelju odredbe čl. 90. st. 2. ZR-a dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, u skladu s povećanom osnovicom te mora odgovarati za svoje obveze.

26. Vezano za tuženikov istaknut prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan, ovo iz razloga što je sukladno odredbi članka 139. ZR-a propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina pa imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 14. lipnja 2021., a čije najranije potraživanje dospijeva 15. lipnja 2016., razvidno je kako isto nije u zastari. Sud ističe da je u tužbenom zahtjevu omaškom navedeno da zatezne kamate na iznos od 19,93 eura teku od 16. svibnja 2016. do isplate. Iz nalaza i mišljenja vještaka je razvidno da se navedeno potraživanje od 19,93 eura odnosi na mjesec svibanj 2016., stoga isto dospijeva kako je prethodno navedeno 15. lipnja 2016., sa tijekom zateznih kamata od prvog idućeg dana nakon dospijeća tj. od 16. lipnja 2016. do isplate.

27. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, sud je usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici na ime razlike bruto plaće za utuženo razdoblje iznos od 2.654,65 eura, te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

28. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

29. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007.; Klasa: 410-01-07-01/632, Urbroj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

30. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a. Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom 29. stavak 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora.

Tako su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastav obrazloženog podneska od 19.5.2025. - 100 bodova po Tbr. 8/1, pristupa na ročište dana 20.9.2024. i dana 13.2.2026. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, ukupno 400 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.000,00 eura.

Tužiteljica ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužiteljici iznos od 1.400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a). Valja reći i da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 10.9.2024. radi očitovanja na odgovor na tužbu, jer isti, iako obrazložen, nije bio nužan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, budući da se zapravo radi o istovrsnim predmetima u kojima je donesen veliki broj sudskih odluka i u kojima postoji brojna sudska praksa koja je zauzela pravno stajalište glede prave osnove, a navedenim podneskom tužiteljica obrazlaže pravna pitanja spora te ističe navode koji predstavljaju relevantnu sudsku praksu i pravna stajališta Vrhovnog suda RH. Pojedine navode iz podneska tužiteljica je mogla iznijeti i na ročištu, za što joj je priznat trošak zastupanja. Tužiteljici također nisu priznati troškovi sastava požurnica od 9.2.2022., od 25.3.2022. i od 4.5.2022., kao niti podneska od 10.7.2024. kojim na zahtjev suda dostavlja tužbu s prilozima putem e-komunikacije. Isto tako tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 16.12.2024. kojim predlaže zadatak vještaku kao niti podneska od 14.3.2025. kojim dostavlja sudu dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, budući da bi priznavanje navedenih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

32. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od dana primitka otpravka ove presude, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku