Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5142/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu I-tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik RG, odvjetnik u [adresa]-tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi šutnje uprave , nakon usmene i javne rasprave, 5. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I Preotvara se rasprava zaključena 19. veljače 2026.
II Tužba se odbacuje...
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 12. prosinca 2025. podnio tužbu radi propuštanja postupanja tuženika da nakon ispunjenja pretpostavki za primjenu treće programske mjere , što proizlazi iz činjenice da je tuženik već izdao Pisanu obavijest sukladno čl.27.st.1. Zakona Statileo, dostavi bez odgode zaštićenom najmoprimcu propisani obrazac izjave, što je tuženik bio obvezan učiniti, čime je prekoračio rok i propustio postupiti po zakonu.
1.1. Predlažu sudu da naloži tuženiku da dostavi zaštićenom najmoprimcu obrazac izjave u koju je zaštićeni najmoprimac dužan upisati dan iseljenja i predaje stana u posjed vlasniku s uputom o ispunjavanju i dostavu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je dana 12.lipnja 2025. donio Privremeno rješenje, KLASA: UP/I-371-01/24-13/1721, URBROJ: 531-14-3-25-6 kojim je sukladno čl.. 18.,19.,i 20. Zakona o izvršenju presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo proitv Hrvatske i Odluke Ustavnog suda RH U-I- 3242/2018 i dr. (Narodne novine, br. 153/2024, dalje Program mjera Statileo) između zaštićenog najmoprimca ČG i tadašnje vlasnice stana MGFH.
2.1. Tužitelji su obavijestili tuženika kako je došlo do promjene vlasništva,, te su dostavili Izjave (su)vlasnika o odabiru mjere za zaštićene najmoprimce. Dostavili su i podatke o bankovnom računu i nazivu banke kako bi se mglo izdati rješenje kojim će biti naloženo plaćanje najamnine.
2.2. Tuženik je 03.listopada 2025..donio Privremeno rješenje kojim se utvrđuje da je došlo do promjene u vlasništvu nekretnine , te se utvrđuje iznos prosječne najamnine koji zaštićeni najmoprimac i RH moraju plaćati za razdoblje provedbe Zakona., odnosno iznos prosječne najamnine utvrđen temeljem omjera u suvlasništvu te načina i vremena stjecanja vlasništva na predmetnom stanu.
2.3 Vlasnici predmetnog stana dostavili su 01.listopada 2025. ispunjenu I ovjerenu Izjavu o odabiru programeske mjere, a zaštićeni najmoprimac je 06.lisopada 2025. dostavio ispunjenu I ovjerenu Izjavu o odabiru programske mjejre kojom je izabrana treća programska mejra.
2.4Tuženik je napomenuo kako prije dostave obavijesti od strane suvlasnika 25.rujna 2025 o promjeni vlasništva, prijašnji vlasnik nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, niti je izabrana mjera te se nisu mogle primjenjivati odredbe čl ..42.iIi 43. Zakona. Tužitelj RG je 07.listopada 2025. tražio informaciju o statusu predmeta koju je dobio 13.listopada 2025. Tužitelj je obaviješten kako će se obavijest izdati nakon izdavanja Privremenog rješenja, te kako se rok utvrđen čl.46.st.2.Zakona, koji propisuje kako je službena osoba dužna pisano obavijestiti stranke u svim predmetima gdje je zaštićeni najmoprimac izabrao drugu ili treću programsku mjeru do 30.svibnja 2025.,iz razloga što vlasnik u to vrijeme nije bio dostupan.
2.5 Tužitelji su obaviješteni kako će Obavijest o odabranoj programskoj mjeri biti poslana u razumnom roku, te je objašnjeno kako se treća programska mejra ne može provesti jer Republika Hrvatska nema raspoloživih stanova.
2.6 Tuženik je naveo kako je 29.listopada 2025. donesena Obavijest o odabiru programske mjere, KLASA:UP/I-371-01/24-13/1721, URBROJ:531-14-3-25-14 (dalje Obavijest) kojom su stranke obaviještene kako je u predmetu izabrana treća programska mjera. U istoj obavijesti u točki III utvrđeno je kako će službena osoba bez odgode dostaviti zaštićenom najmoprimcu obrazac izjave u koju je zaštićeni najmoprimac dužan upisati dan iseljenjai i predaje stana u posjed vlasniku ili podredno RH, kada se ispune pretpostavke za primjenu treće programske mjere, a kako je rečeno tužiteljima.
2.7 Točkom IV. iste Obavijesti utvrđeno je da ako je izvjesno da RH ne može ispuiniit svoju obvezu koja se sastoji u davanju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske u najam zaštićenom najmoprimcu u razumnom roku, nadležno ministrarstvo po službenoj dužnosit izdaje rješenje kojim bivšem zaštićenom najmoprimcu priznaje pravo najma odgovarajućeg stana na slobodnom tržištu uz obvezu bivšeg zaštićenog najmoprimaca da novom najmodavcu plaća iznos slobodno ugovorene najamnine, pri čemu RH subvencionira tu najamninu na način predviđen Zakonom.
2.8 Tuženik je istaknuo kako se u konkretnom predmetu u ovom trenutku ne može u cijelosti provesti treća programska m jera jer RH nema mogućnosti osigurati zaštićenom najmoprimcu najam odgovarajućeg stana u državnom vlasništvu , to nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje traženog obrasca kako je propisano čl. 27.st.2.Zakona. U trenutku kad bude dostupan odgovarajući stan u odnosu na zaštićenog najmoprimca, a u skladu s čl.4.st.1.toč.11.Zakona, tuženik će uz ponudu odgovarajućeg stana poslati i obrazac koji zaštićeni najmopimac mora solemnizirati.
2.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
3. Tužitelji u očitovanju na odgovor na tužbu navode da tuženik izričito priznaje kako nije postupio sukladno čl.27.Zakona , te Odluci Ustavnog suda, jer nije dostavio zaštićenom najmoprimcu obrazac izjave koji je on dužan solemnizirati kod javnog bilježnika.
3.1 Dodaje kako činjenica da RH nema stanova ne smije biti prepreka vlasnicima ili suvlasnicima stanova u kojima su zaštićeni najmoprimci živjeli i stanovali cca 60-70 godina, a RH je dužna osigurati navedene stanove. Uvjeti za primjenu treće programske mjere ispunjeni su u trenutku slanja pisane obavijesti pa je tuženik trebao uz pisanu obavijest odmah, bez odgode, dostaviti i sporni obrazac izjave.
4.Nespornim se ukazuje kako ne postoji zahtjev tužitelja povodom kojeg je otvoren upravni spis koji ima upravnu klasu i povodom kojeg je tuženik trebao i mogao postupati. Tuženikovo dostavljanje obrasca ovdje zainteresiranoj osobi ne predstavlja postupanje tuženika.
4. Tužba nije dopuštena..
5. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 3 Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 34/24) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
6. Prema članku 46. stavku 1. točki 2. i 7. Zakona o upravnim sporovima sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja ili da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Prema članku 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
8. .Odredbom čl.2. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone , druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuća upravno područje, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
9 Upravni akt je, prema tome, akt kojim tijelo iz čl.2.ZUS-a dakle tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne samouprave , pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga) rješava u upravnoj stvari o stanovitom pravu, obvezi ili pravnom interesu fizičke i pravne osobe
10 Cijeneći citirane odredbe zakona sud u cijelosti prihvaća jasne i argumentirane razloge koje obrazlaže tuženik u odgovoru na tužbu..
11. Naime. Prema pravnom shvaćanju suda odluka, odnosno postupanje koje tužitelj traži nema karakter upravnog akta donesenog u postupku koji bi mogao biti predmet ocjene u upravnom sporu
12. Stoga se niti u slučaju nepostupanja, odnosno nedostavljanja obrasca koji nije upravni akt ne može voditi upravni spor jer to ne predstavlja „šutnju uprave“ u smislu članka 3. stavak 3. ZUS-a.
13 Kako je tužitelj podnio tužbu zbog nedostavljanja odluke koja nema elemente upravnog akta, niti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek to je na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima tužbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, obzirom da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
14. Odluka suda o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je odlučeno kao u točki II.
.izreke ove presude.
U Zagrebu, 05. ožujka 2026.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. odvjetnik RG, [adresa]
2. RG, [adresa]
3. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Ulica Republike Austrije 20, [adresa] Zagreb
4. U spis
