Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-582/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Koraljke Lukačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DZ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO-DO-454/2025-1 od 27. studenog 2025., nakon javne rasprave održane 5. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice ODO u Varaždinu DZH, optuženog DZ, branitelja optuženika, odvjetnika Svena Požgaja te sudskog tumača Žanne Kopjar, dana 10. ožujka 2026. objavio je, a 5. ožujka 2026. donio je te

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi DZ, MB stranca 0406960090418, sin D i PZ, rođene P, rođen **.**.1960., s prebivalištem u [adresa], državljanin Ukrajine, umirovljenik, sa mjesečnom mirovinom od oko 50,00 do 60,00 eura, SSS, oženjen, oca jednog djeteta, vlasnik osobnog vozila marke Mazda CX-5, godine proizvodnje 2014., zastavnik, odlikovan zahvalnicama i medaljama za zalaganje u pružanju pomoći u ratu u Ukra jini, bez podataka o osuđivanosti

k r i v  j e

što je:

dana 29. listopada 2025., u jutarnjim satima, temeljem dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske sa Republikom Slovenijom, za unaprijed obećani neutvrđeni novčani iznos koji je trebao primiti po izvršenom prijevozu, na neutvrđenom mjestu u Republici Hrvatskoj u svoje osobno vozilo marke Mazda CX-5, njemačkih registracijskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo tri državljanke Narodne Republike Kine po imenu KZ, GZ i IZ, koje nisu ispunjavale uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku, svjestan da navedene osobe nemaju dozvolu boravka i kretanja u Republici Hrvatskoj, te ih prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Republikom Slovenijom, nakon čega je na autocesti A4 Zagreb – Goričan, na naplatnoj postaji Varaždinske Toplice zaustavljen od strane policijskih službenika PU varaždinske,

dakle, iz koristoljublja omogućio drugoj osobi nedozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. KZ/11.

II. Temeljem članka 326. stavka 1. KZ/11, optuženi DZ

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

III. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 29. listopada 2025., pa nadalje.

IV. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi sa članka 42. KZ/11 optuženom DZ se

izriče

SPOREDNA NOVČANA KAZNA OD 100 (STO) DNEVNIH IZNOSA U VISINI OD 40,00 (ČETRDESET) EURA, ŠTO IZNOSI 4.000,00 (ČETIRI TISUĆE) EURA

Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženik je dužan sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju članka 43. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

V. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26; dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi DZ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv optuženika u uvodu citiranu optužnicu, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženika, te je pročitao Izvješće o postupanju policijskih službenika od 29. listopada 2025. (list 21-22), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta br. 01450861 od 29. listopada 2025. (list 23), zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta od 29. listopada 2025. (list 24-25, 28-29), presliku prometne dozvole za osobno vozilo marke Mazda CX-5, vlasništvo okrivljenika (list 26), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta br. 01450862 od 29. listopada 2025. (list 27), zapisnik sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedokinje IZ od 30. listopada 2025. (list 64-66) i zapisnik sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedokinje GZ od 30. listopada 2025. (list 67-69). Na pročitano i razgledano nije bilo primjedbi.

3.1. Sud je na prijedlog obrane ispitao u svojstvu svjedoka AZ i SZ.

3.2. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točka 3. i 4. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka pozove sin optuženika DZ na adresi [adresa]/ [adresa] str. 24 s obzirom da bi pozivanje i dolazak navedenog svjedoka iziskivalo dulje vrijeme, imajući u vidu ratno stanje u Ukrajini, a ispitivanjem navedenog svjedoka, po ocjeni ovog suda, ne bi se mogla utvrditi neka važna činjenica u ovom postupku, ili bi se to moglo učiniti s velikim poteškoćama.

4. Optuženi DZ ispitan na raspravi iskazao je da je 29.listopada 2025. krenuo iz Njemačke za Ukrajinu iz grada [adresa]. Prolazio je kroz Hrvatsku prema Mađarskoj i vozio se autoputom A4. Uz autocestu su stajale 3 žene koje su mu mahale i zaustavio se. To je bilo 3 do 4 minute prije no što je ušao na naplatne kućice na autocestu. Kada su ušle u automobil te 3 ženske osobe pričale su na svom jeziku, a potom ga je mlađa cura zamolila i rekla "please stop the bus" i on je shvatio da žele da ih ostavi na autobusnoj stanici. Naveo je da se sažalio nad njima jer su ga molile da ih odveze do autobusne stanice i onda ih je povezao. Dodao je da on nije izlazio iz automobila već su one ušle u auto i stavile svoje stvari sebi u krilo. Dodao je da na autocesti nije vidio autobusnu stanicu i kada je došao na naplatne postaje gdje je trebao platiti cestarinu ispričao im se i rekao im da ih ne može dal je voziti jer je ispred njih samo autocesta i nema autobusnih stanica. Tijekom vožnje mlada K je stalno tipkala na mobitelu. Odlučio je izaći s autoceste kod naplatnih postaja Novi Marof i zaustavio se jer nije znao kako treba platiti cestarinu, a odlučio je izaći kako bi ostavio G jer ih nije htio voziti u Mađarsku. Naveo je da je shvatio da nema autobusnih stanica na auto cesti. Pojasnio je da im je krenuo dati im reflektirajuće prsluke i izlazio je iz vozila i onda je iza njegovog vozila došlo policijsko vozilo. Iz policijskog vozila izašla je policajka koja se nije predstavila i tražila ih je dokumente na što je on pokušao objasniti da putnice traže autobusnu stanicu, a policajka je počela pričati da su to imigranti. Dodao je da nije mogao prepoznati da se radi o policijskoj službenici jer mu nije pokazala značku, niti je bila u doori, samo je izašla iz policijskog auta. Potom je policijska službenica ušla u njegov automobil, uzela njegov mobitel i pretražila mu automobil i to sve bez rukavica. Policijski službenici su pregledali njegove osobne stvari, a policajka je snimala što se nalazi unutar vozila. Nakon toga su mu stavili lisice, na što je on pomislio da se radi o šali, ali onda je shvatio da nije šala jer je počelo dolaziti još policijskih vozila. Nakon što je policajka snimila video, nekog je nazvala, misli da vučnu službu i nekog tko je preuzeo G. To je sve trajalo oko sat vremena. Na licu mjesta nitko nije napravio zapisnik, nije bilo svjedoka, dok su policijski službenici brojali novac koji su mu oduzeli. Dodao je da su sve to snimili, a isto tako su snimili prtljažnik njegovog automobila. Potom su G ušle u drugo vozilo s time da je najstarija K jedva ušla, optuženik je procijenio da navedena svjedokinja ima 80 godina, druge dvije G su ju držale za ruke. Pojasnio je da mu je nedavno umrla majka te da se sažalio nad tom 80 godišnjom I. U odnosu na postupanje policijskih službenika naveo je da su brojali njegove novce i sve snimali mobitelom, dok je u policijskoj potaji Novi Marof umjesto 230,00 eura koje je imao pisalo da su mu uzeli 130,00 eura. Kako je vidio da mu fale novci, odlučio se braniti šutnjom. Dodao je i da kada su mu dali taj zapisnik na potpis, požalio se da mu fali 100,00 eura, na što mu je policijski službenik rekao da njegov potpis nije ni nužan. U odnosu na ispitane svjedokinje, kineske državljanke, osvrnuo se na njihove iskaze pred Županijskim sudom u Varaždinu, te naveo da su u tim iskazima svjedokinje izjavile da ga ne poznaju i da nisu dobile sliku automobila u koji moraju ući. Pojasnio je da ni on nije imao nikakvu komunikaciju s nikim, niti je imao slike putnika. Putnice su isto tako na tom sudu potvrdile da nisu čule policijske sirene i obje su rekle da se policijsko vozilo zaustavilo iza njegovog auta. Dodao je da nije imao nikakvu korist od tog prijevoza, nije ih tražio novac, samo im je htio pomoći.

4.1. Na pitanje suda zašto je iz Njemačke u Ukrajinu putovao preko Hrvatske kada mu je bliže preko Češke i Poljske optuženik je pojasnio da su se njegov sin i njegova žena trebali nalaziti u malom mjestu na granici Ukrajine i Mađarske u mjestu Užgorod. Naime u [adresa] je kritično zbog rata, a ovo je sigurnije i mirnije mjesto i on je išao do sina.

4.2. U odnosu na iskaze svjedoka policijskih službenika svjedok je u bitnom prigovorio njihovim iskazima u dijelu kojem je navedeno da je auto izgledao težak s obzirom da je prevozio 3 sitne ženske osobe, nadalje, da nisu mogli vidjeti unutrašnjost automobila jer su stakla na automobilu zatamnjena. Potom se osvrnuo na svjedočki iskaz ispitanih kineskih državljanki jer su iste navele da su one išle iz Sarajeva, dok on nikada nije bio ni blizu granice BiH te je naveo da je svjedokinje vozio 15 do 20 minuta. Nadalje, naveo je da su kineske državljanke zatražile azil u Hrvatskoj, što su i same rekle u svojim iskazima.

4.3.Na pitanje branitelja ima li i inače naviku pomagati ljudima koji autostopiraju naveo je da kada je započeo rat u Ukrajini, vozilom je pomagao ljudima i prevozio ih na sigurno, 60% su to bila djeca. Isto tako je član Međunarodne udruge policajaca koja skuplja humanitarnu pomoć po Europi i dostavlja na ratište. Na pitanje branitelja naveo je da nije razgovarao s putnicama u vozilu jer slabo govori engleski, a kako je vidio da nema autobusnih stanica na putu, ispričao im se i odlučio ih ostaviti. Pokušavao je nešto pričati na njemačkom, ali one nisu razumjele pa nisu mogli komunicirati. Na pitanje zastupnika optužbe kako to da nije izašao na naplatnoj postaji Novi Marof pojasnio je da se zaustavio jer je htio da G izađu iz automobila jer je on išao prema Mađarskoj, a na toj naplatnoj postaji nije izašao, jer je stigla policija. Pojasnio je da se zaustavio na zaustavnoj traci 50 m od naplatnih postaja i tada su G izašle van i nakon toga je došla policija. Dodao je da nakon što ga je policija zaustavila, nisu mu rekli koja prava ima, niti su mu popisali osobne stvari u vozilu iako ih je zamolio. U vozilu je imao inzulin i zamolio ih je zato da popišu sve stvari.

5. Analizom iskaza optuženika, te usporedbom navedenog iskaza s provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da je optuženi DZ svojim radnjama ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

6. Ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage svjedokinja MZ navela je da je državljanka Kine, no zbog ugroženih vjerskih sloboda u Kini odlučila je otići u Italiju i tamo zatražiti azil. Prije polaska u Italiju nije ishodila nikakve dozvole ili vizu, nego je stupila u kontakt sa određenim posrednicima koji su je spojili s organizatorom, a koji su joj pomogli oko organizacije puta i koji se time bave. Ishod tih pregovora bio je da će joj organizator pomoći da se prebaci u Italiju za 30.000 juana. Taj iznos trebao je pokriti sve troškove, uključujući i smještaj te troškove vozača koji će ih prevoziti do Italije, a sama je trebala platiti još samo trošak avionske karte. U skladu s dogovorima na put je krenula s još dvije sunarodnjakinje koje su imale istog organizatora puta. Cijelim putem držale su se zajedno. Najprije su avionom došle u Srbiju gdje su se zadržale oko 10 dana, a na put su krenule 7.10.2025. Organizator je uredio gdje će u Srbiji boraviti. One nisu ništa organizirale jer je organizator tijekom svih dionica uredio da ih netko čeka na svakoj dionici puta i da se pobrine za njihov smještaj. Nakon toga su prema uputama pokušale ući u Rumunjsku, no vraćene su u Srbiju te su nakon toga avionom došle u Sarajevo. Na aerodromu ih je pričekao automobil kojeg je dogovorio organizator i prebacio ih je u privatni smještaj u kojem su se zadržale nekoliko dana. Potom je po njih došao vodič koji ih je odvezao na autobusni kolodvor i tamo im kupio autobusne karte za Banjaluku. U Banjaluci se nisu zadržavale, nego ih je po dolasku odmah preuzeo automobil i vozač ih je prevezao do jednog mjesta na kojem su puštene iz automobila te su uz vodstvo vodiča pješačile oko 20 minuta. Nakon toga su pričekale automobil, na to je upravo ovaj automobil u kojem ih je zaustavila policija. Navela je da je tim automobilom upravljao optuženi DZ . Navela je da se ne sjeća marke tog vozila niti boje, jer nije obraćala pažnju, a kada ih je preuzeo bili su noćni uvjeti. Prije ulaska u vozilo vozač ih je fotografirao i nakon toga su se sve tri smjestile na stražnje sjedište. S vozačem nisu razgovarale tijekom vožnje jer ne govore isti jezik i nisu se razumjeli. Dodala je da nije obraćala pažnju na to da li vozač razgovara s nekim pomoću mobitela ili da li nekom šalje ili prima poruke mobitelom. Navela je da ih vozač tog automobila u kojem ih je zatekla policija nije tražio da mu plate prijevoz i nijedna od njih nije mu platila ništa jer je iznos koji su platile, 30.000 juana pokrivao troškove vozača i smještaja do Italije – tako je dogovoreno sa organizatorom. Navela je da joj nije poznato do koje lokacije ih je taj vozač trebao prevoziti. Pojasnila je da ih je vozač tog automobila fotografirao prije ulaska, ali ih je i organizator fotografirao još su još bile u Kini, pretpostavlja da je to bilo potrebno radi organizacije puta u komunikaciji sa ostalim osobama. U odnosu na okolnosti u kojima ih je zaustavila policija, navela je da se policijsko vozilo kretalo iza njihovog, ali nije obraćala pažnju je li to policijsko vozilo uključilo zvučne ili svjetlosne signale prilikom zaustavljanja. Na pitanje optuženog DZ je li u policijskoj postaji potpisala neke papire, u odnosnu na to je li zatražila azil u Hrvatskoj, navela je da čim ih je policija zaustavila, uz pomoć prevoditelja pomoću mobitela pokušala je objasniti policijskom službeniku da traže azil. Na pitanje je li vozač sam zaustavio vozilo ili ga je zaustavila policija, navela je da se sjeća samo da je vozač koji ih je vozio zaustavio automobil te da je onda pristupio policijski službenik i tražio dokumente. Vozač automobila u kojem su zaustavljeni nije prilikom ulaska u automobil od njih tražio nikakve dokumente.

7. Svjedokinja CZ na dokaznom ročištu navela je da je državljanka Kine i da je odlučila otići u Italiju i tamo zatražiti azil. Pojasnila je da je vjernica, a crkva u Kini je pod kontrolom države i nema vjerskih sloboda kakve želi. Prije puta za Italiju nije ishodila nikakve dokumente koji bi joj omogućavali boravak ili radi u Italiji, nego je u Kini stupila u kontakt sa organizatorima koji su joj omogućili ilegalni put do Italije. Naime, još u Kini je s nepoznatim osobama dogovorila da će joj organ izirati put do Italije za iznos od 30.000,00 kineskih juana, time da je sama trebala platiti avionske karte. Taj iznos je uplaćen još u Kini. U skladu sa dogovorom na put je krenula 7.10.2025. najprije avionom za Srbiju gdje se zadržala više dana. S njom u grupi bile su još dvije državljanke Kine. Odande su najprije htjele ući u Rumunjsku, ali im je ulazak u Rumunjsku bio odbijen i vratile su se u Srbiju. Prema dobivenim uputama, iz Srbije su otišle avionom u Bosnu i u Bosni su se u jednom hostelu zadržale oko 3 dana. Čim su došle na aerodrom, po njih je došlo vozilo koje ih je prevelo do tog hostela. Navela je da je još u Kini bila fotografirana, organizator puta je raspolagao s fotografijama svih njih koji su bili u prijevozu i on je te fotografije dalje proslijedio osobama koje su trebale sudjelovati u organizaciji puta. Nakon što su u hotelu boravile nekoliko dana po njih je došlo slijedeće vozilo kojim su prebačene do jednog mjesta zajedno sa vodičem. Vodič ih je onda pješice vodio kroz polja, u blizini je bila i šuma, hodali su nekih 20 minuta. Na nekoj točki su s vodičem čekali slijedeće vozilo. To naredno vozilo koje je stiglo bilo je vozilo s kojim su zatečeni po policijskim službenicima. Sve tri su se ukrcale u taj automobil kojim je upravljao optuženi DZ dok se vodič nije ukrcao, on je otišao svojim putem. Ne zna koje marke je bilo vozilo u koje su se ukrcali, bila je jako umorna i sjela je na stražnje sjedište iza mjesta suvozača. S obzirom na umor uopće nije obraćala pažnju na to što vozač radi i ne zna je li s nekim komunicirao putem mobitela tijekom vožnje. Navela je da nijedna od njih tri nije s njim razgovarala jer nisu znale jezik kojim se vozač služi. Prije nego što su ušle u to posljednje vozilo u kojem su zatečene po policiji vozač ih je fotografirao svojim mobitelom. Vozač nije tražio da mu plate, taj dio puta trebao je biti podmiren iz onog iznosa koji je uplatila još u Kini. Navela je da ni ona, ni druge dvije putnice nisu ovom vozaču ništa platile. Navela je da joj nije poznato na kojoj točno lokaciji ih je vozač (optuženik) preuzeo, a ne zna niti do koje točke ih je trebao prevesti. Brigu o tome vodio je organizator, koji je znao da je njen krajnji cilj Italija. Na posebno pitanje tužitelja navela je da se ne sjeća da bi se na nekom dijelu puta vozila u kamionu.

7.1. Na pitanje optuženog DZ navela je da prije spornog prijevoza nikada nije vidjela vozača automobila u kojem ih je zatekla policija, te da su sve tri u vozilu sjedile na stražnjem sjedištu, nijedna od njih nije sjedila na mjestu suvozača. Dodala je da su svu prtljagu čuvale svaka na svojim nogama, odnosno držale su je u krilu jer nisu imale puno prtljage. Iskazala je da ih je zaustavilo policijsko vozilo koje se kretalo iza vozila u kojem se nalazila ali nije mogla opisati kako je točno do zaustavljanja došlo, te se nije mogla sjetiti je li policijsko vozilo koristilo kakve svjetlosne ili zvučne signale prilikom zaustavljanja.

8. Svjedokinja AZ u bitnom je navela da su ona i kolega FZ u zimu 2025. stajali u službenom vozilu na izlazu benzinske postaje INA odmorište Ljubešćica u smjeru Varaždina te da su ugledali auto u kojem je vozač sjedio sam naprijed, dok su se na stražnjem sjedalu nalazile 3 osobe koje su na glavi imale šiltericu i djelovalo je kao da prevoze više stvari. Kada su ih te tri sobe na stražnjem sjedalu ugledale, spustile su glavu. Kako im se vozilo učinilo sumnjivo krenuli su za njima, pretekli ih i vidjeli smo da te 3 osobe na stražnjem sjedalu cijelo vrijeme drže spuštene glave. Nakon toga su upalili zvučne i svjetlosne signale i izašli skupa sa vozilom ovdje optuženika na izlazu Varaždinske toplice. Potom su od vozača tražili dokumente i provjerili smo ga, dok su im putnice sa stražnjeg sjedala pokazale svoje putovnice iz Kine. Nakon toga su zamolili vozača da izađe iz automobila, sve su pregledali i javili šefu smjene da postoji sumnja da se radi o krijumčarenju. Preventivno su optuženiku stavili lisice i čekali dolazak kriminalističke policiju. Na pitanje suca svjedokinja je navela da je jedna od 3 putnice bila starija, dok su se druge dvije činile da imaju oko 30 godina.

9. Svjedok FZ iskazao je da su on i kolegica AZ **.**.2025. oko 6,50 sati u jutro bili na odmorištu Ljubešćica istok na autocesti A4 kada su uočili vozilo Mazda njemačkih registracijskih oznaka koje se kretalo iz smjera Zagreba prema Varaždinu. Na mjestu suvozača nije bilo nikoga, dok je na stražnjem sjedalu bilo više osoba te su odmah posumnjali na nezakonitu migraciju. Kada su krenuli za tim vozilom i bili iza auta optuženika vidjeli su da se na stražnjem sjedalu nalazi troje ljudi ko ji su počeli spuštati glavu. Jedno vrijeme su se vozili iza vozila optuženika, potom su ga pretekli i onda smo ga zaustavili zvučnim i svjetlosnim signalima, prije izlaza Varaždinske toplice. Kolegica je od vozača i putnica uzela osobne podatke, utvrdili su o kome se radi, vidjeli da u putovnicama Kineskih državljanki nema pečata koji bi ukazivao da su legalno ušle u Republiku Hrvatsku, te su o svemu obavijestili šefa smjene. Vidjeli su da Kineske državljanke u krilu drže torbe, ispod nogu su imale vrećice i bile su zabundane. Nakon što su ih zaustavili i pregledali, kolege iz PPP Varaždin su preuzeli Kineske državljanke, Oryx asistencija je preuzela vozilo optuženika dok su oni optuženika prevezli do PP Novi Marof na kriminalističke istraživanje. Na pitanje suda naveo je da su vozaču stavili sredstva prisile preventivno da ne pobjegne.

10. Iz izvješća o postupanju policijskih službenika od 29. listopada 2025. (list 21 -22 spisa) proizlazi da su policijski službenici AZ i SZ dana 29. listopada 2025. u 6.50 na autocesti Zagreb Goričan (A4) u smjeru Varaždina uočili osobno vozilo marke Mazda u kojem se nalazilo više NN osoba i kretalo se iz smjera Zagreba prema Goričanu. Zbog sumnje na prijevoz nezakonitih migrana ta uputili su se za navedenim vozilom te su ga zaustavili kod naplatne postaje Varaždinske Toplice te je utvrđeno da je vozač ovdje optuženi DZ, dok su putnice bile KZ rođena **.**.1978., GZ, rođena **.**.1986. i IZ, rođena **.**.2005. Nadalje je navedeno da je optuženik priveden u prostorije PP Novi Marof radi daljnjeg kriminalističkog istraživanja, da su kineske državljanke predane policijskom službeniku Postaje prometne policije koji ih je prevezao u PP Ivanec, dok je vozilo Mazda prevezeno s Oryx asistencijom u dvorište PP Ivanec.

10.1. Nadalje, iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 01450861 od 29. listopada 2025. (list 23), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 29. listopada 2025. (list 24-25, 28-29), preslike prometne dozvole za osobno vozilo marke Mazda CX-5, vlasništvo okrivljenika (list 26) i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 01450862 od 29. listopada 2025. (list 27) proizlazi da su od optuženika tom prilikom privremeno oduzeti osobno vozilo marke Mazda CX-5 s odgovarajućim kontakt ključem, registarske pločice njemačkih oznaka ES-BH2120 te kopija prometne dozvole za navedeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], te mobitel marke "Iphone".

10.2. Sud je navedenu dokumentaciju cijenio kao istinitu i vjerodostojnu s obzirom da je izdana od nadležnih tijela, a nitko tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost navedene dokumentacije.

11. Analizom iskaza svjedoka AZ i SZ s pročitanom dokumentacijom, sud je ocijenio da su navedeni iskazi u suglasju s pročitanom dokumentacijom, ali da su i međusobno suglasni. Oba svjedoka iskazivala su uvjerljivo i detaljno o onome što im je poznato i što su uočili prilikom obavljanja policijske službe inkriminiranog dana, detaljno odgovarajući na pitanja optuženika, obrane i suda. Svjedoci nemaju razloga iskazivati lažno protiv optuženika, ne poznaju ni njega niti kineske državljanke te nisu osobno zainteresirani za ishod ovog postupka. Oboje su detaljno i vjerno opisali svoje postupanje i ono što su taj dan uočili te je sud njihove iskaze cijenio kao detaljne, dosljedne, uvjerljive, istinite, suglasne s pročitanom materijalnom dokumentacijom i vjerodostojne.

12. Nadalje, sud je kao istine i vjerodostojne cijenio i iskaze svjedokinja ĐZ i MZ jer su one iskazivale detaljno o planu puta, kako su došle do Republike Hrvatske, gdje su put dogovorile, koja zemlja im je bila krajnje odredište, u kojim zemljama su boravile te naposlijetku kako su se našle u vozilu ovdje optužen ika. Svjedokinje su iskazivale suglasno o tome gdje su ušle u vozilo optuženika, dok se razlike u iskazima u pogledu marke i boje vozila mogu pripisati umoru, činjenici da su u vozilo ušle po mraku te općenito da nisu obraćale pažnju na samo vozilo u koje ulaze s obzirom na to da ih je do tog vozila, sukladno njihovim suglasnim iskazima, dopratio vodič koji je bio jedna od karika očito dobro uhodanog posla prevoženja ilegalnih migranata u zemlje članice Europske unije, te svjedokinje, po vlastitim iskazima nisu morale o ničemu voditi računa na tom putu. Isto tako iskazale su da ovdje optuženiku nisu ništa platile te da su u Kini platile svaka po 30.000 juana, a koji iznos je pokrivao troškove vozača i smještaja do Italije, dok su one same morale platiti samo avionsku kartu. Sud je iskaze navedenih svjedokinja cijenio kao uvjerljive, detaljne i vjerodostojne.

13. Nasuprot tome, obranu optuženika sud je cijenio kao neuvjerljivu, proturječnu i nelogičnu. Optuženi DZ se fokusirao na postupanje policijskih službenika očito u uvjerenju da su ga zaustavili bezrazložno jer smatra da nisu mogli vidjeti osobe na stražnjem sjedalu. Međutim policijski službenici imaju ovlaštenje zaustaviti bilo koje vozilo u prometu radi provjere vozača i dokumenata vozača, te je postupanje policijskih službenika u ovom postupku prilikom zaustavljanja optuženika i postupka s optuženikom bilo u skladu s njihovim ovlastima i u okviru njihove nadležnosti.

13.1. Obrana optuženika svodi se na to da je on krenuo iz Njemačke, iz grada [adresa] prema Ukrajini, odnosno prema gradu Užgorod u Ukrajini koji se nalazi na granici s Mađarskom. Međutim, najkraći put od grada [adresa] u SR Njemačkoj do grada Užgorod u Ukrajini vodi preko Austrije i Mađarske ili preko Češke i Poljske, dok prolazak kroz Republiku Hrvatsku predstavlja značajno skretanje s puta te nije ni životno ni logično da bi netko išao na tako daleki put, a potom izabrao još dužu rutu. Nadalje, obrana optuženika u kojoj navodi da se zaustavio na autocesti A4 prije prolaska kroz naplatne postaje kako bi iz sažaljenja povezao tri državljanke Kine nije logična jer bi prije svega boravak tri osobe na autocesti u svojstvu pješaka zasigurno predstavljano veliku opasnost za promet te iste ne bi slobodno šetale uz autocesti. Zatim zbog velike brzine kojom se vozila na autocesti kreću, nije uvjerljiv navod da bi se vozač automobila samo tako zaustavio jer mu je ipak za smanjenje brzine i zaustavljanje vozila potreban duži put, s obzirom na velike brzine kojima se auti kreću autocestom. Nadalje, po ocjeni ovog suda, najmanje uvjerljiv navod optuženog DZ je da se trima državljankama Kine zaustavio jer ga je jedna podsjećala na njegovu nedavno preminulu majku. Naime, iz osobnih podataka optuženika proizlazi da je isti rođen 1960. godine dok je najstarija državljanka Kine koja je zatečenu u vozilu optuženika rođena 1978., dakle 18 godina je mlađe od optuženika. Po ocjeni ovog suda, ne samo da bi optuženik teško mogao zamijeniti osobu koja je od njega mlađa 18 godina za staricu u dobi njegove majke, još je manje uvjerljiv navod da je zamijetio tu "staricu" dok je vozio autocestom, a ona, u skupini s još dvije osobe šetala po autocesti. Stoga je sud obranu optuženika ocijenio kao neuvjerljivu, nelogičnu, suprotnu iskazima svjedokinja ĐZ i MZ u pogledu mjesta gdje ih je optuženik preuzeo, te stoga nevjerodostojnu i usmjerenu isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

13.2. Sudu nije uvjerljiv ni navod optuženika da su kineske državljanke koje je prevozio imale dozvolu boraviti i kretati se u Republici Hrvatskoj s obzirom na to da iz iskaza svjedoka AZ i SZ proizlazi da iste nisu u putovnicama imale pečate da su legalno ušle u Republiku Hrvatsku, dok su svjedokinje CZ i MZ obje iskazale da su namjeravale zatražiti azil u Italiji koja im je bila krajnje odredište, dok je svjedokinja MZ iskazala da je putem Google prevoditelja policijskim službenicima koji su ju zaustavili u vozilu optuženika pokušala objasniti da traži azil. Dakle iskazi svjedoka, koje je sud cijenio kao uvjerljive i vjerodostojne u suprotnosti su s navodima obrane da su svjedokinje već zatražile azil u Republici Hrvatskoj.

13.3. Sud je naime nedvojbeno utvrdio da je optuženik, temeljem dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca, na nepoznatom mjestu na teritoriju Republike Hrvatske preuzeo tri državljanke Kine KZ, GZ i IZ, što su u svojim iskazima na dokaznom ročištu potvrdile svjedokinje CZ i MZ. Svjedokinje su detaljno opisale put do Republike Hrvatske te navele da ih je do automobila optuženog DZ doveo vodič iz Bosne i Hercegovine te da ih je policija zaustavila u tom automobilu, dakle nisu potvrdile ionako neuvjerljive navode optuženika da se svjedokinjama zaustavio na autocesti A4 3-4 minute prije prolaska kroz naplatne postaje. Sud je nadalje nedvojbeno utvrdio i da je optuženik postupao iz koristoljublja jer je prijevoz obavljao za unaprijed obećanu naknadu u neutvrđenom iznosu. Bez obzira na to što optuženik navodi da mu svjedokinje, kineske državljanke nisu ništa platile, iz iskaza navedenih svjedokinja proizlazi da one nisu ni trebale ništa platiti svakom pojedinom vozaču u organiziranom lancu ilegalnih prijevoza osoba koje ne ispunjavaju uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku, drugu državu članicu Europske unije ili potpisnicu Šengenskog sporazuma. Naime, svjedokinje su suglasno, jasno i uvjerljivo iskazale o tome da su u Kini platile put u iznosu od 30.000 juana svaka, te da je to pokrivalo sve troškove puta, od troškova smještaja do troškova vozača. Stoga je sud našao nedvojbeno utvrđenim da je optuženi DZ prijevoz navedenih državljanki Kine vršio za unaprijed obećanu novčanu nagradu, dakle iz koristoljublja.

14. Međusobnom analizom iskaza saslušanih svjedoka, obrane optuženika i priložene materijalne dokumentacije u spisu sud je utvrdio da je nedvojbeno dokazano da je optuženik dana 29. listopada 2025., u jutarnjim satima, temeljem dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske sa Republikom Slovenijom, za unaprijed obećani neutvrđeni novčani iznos koji je trebao primiti po izvršenom prijevozu, na neutvrđenom mjestu u Republici Hrvatskoj u svoje osobno vozilo marke Mazda CX-5, njemačkih registracijskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo tri državljanke Narodne Republike Kine po imenu KZ, GZ i IZ, koje nisu ispunjavale uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku, svjestan da navedene osobe nemaju dozvolu boravka i kretanja u Republici Hrvatskoj, te ih prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Republikom Slovenijom, nakon čega je na autocesti A4 Zagreb – Goričan, na naplatnoj postaji Varaždinske Toplice zaustavljen od strane policijskih službenika PU varaždinske, dakle, iz koristoljublja omogućio drugoj osobi nedozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11 te ga za isto osudio.

15. Dakle, optuženik je ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 jer je postupao izravnom namjerom jer je kritične zgode preuzeo i kroz Republiku Hrvatsku prevozio tri strana državljana, koji su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku i nisu imali dozvolu kretanja po Republici Hrvatskoj a niti dozvolu ulaska u druge države Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, kako bi ih se za neutvrđenu novčanu naknadu prevezlo dalje u druge države Europske unije, dakle, optuženik je postupao, iz koristoljublja, s ciljem protuzakonitog prebacivanja u druge države Europske unije uz unaprijed obećanu naknadu u neutvrđenom iznosu, pa ih prevozio od neutvrđenog mjesta u Republici Hrvatskoj sve dok nije zaustavljen na autocesti A4 Zagreb – Goričan, na naplatnoj postaji Varaždinske Toplice po policijskim službenicima, pa je optuženik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, jer je, postupajući na opisani način bio svjestan svojeg protupravnog postupanja i htio je to učiniti.

15.1. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojben utvrđeno da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, to je proglašen krivim, a optuženikova ubrojivost nije dovedena u pitanje, niti za optuženikovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

16. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je optuženiku olakotnom cijenio korektno držanje pred sudom čime je doprinio bržem okončanju ovog kaznenog postupka te zdravstveno stanje optuženika koji boluje od dijabetesa . Kao otegotna okolnost optuženiku je cijenjena činjenica da je kao strani državljanin u Republiku Hrvatsku došao isključivo u namjeri da počini kazneno djelo te što je kritične zgode prevozio tri državljanke Kine koje su ilegalno ušle u Republiku Hrvatsku.

16.1. Slijedom navedenih okolnosti sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Nadalje, s obzirom na to da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio iz koristoljublja sud mu je izrekao sporednu novčanu kaznu od 100 dnevnih iznosa u visini od 40,00 eura, što iznosi 4.000,00 eura. Visina dnevnog iznosa je određena sukladno članku 42. stavku 5. KZ/11, dakle na temelju slobodne procjene, jer je sud ocijenio da bi njihovo utvrđenje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, pri čemu je sud cijenio okolnost da optuženik ne uzdržava dijete jer je punoljetno te da ostvaruje primanja s osnova mirovine. Navedenu sporednu novčanu kaznu optuženik je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju čl. 43. st. 6. u vezi sa st. 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora. Ocjena je ovog suda da će se ovakvom izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i da će utjecati na njegovu svijest o pogibeljnosti tih kaznenih djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, posebno ovakvih kaznenih djela koja su u porastu na području Republike Hrvatske, zatim jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije koja je osobito važna u ovome trenutku kada postoji povećano počinjenje upravo ovakvih kaznenih djela pa je ovakvim strožim kažnjavanjem potrebno poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti činjenja takve vrste kaznenih djela.

17. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

18. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 29. listopada 2025., pa nadalje.

19. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, optuženi DZ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem. Troškovi su određeni u skladu sa trajanjem i složenošću samog kaznenog postupka, s jedne strane i materijalnim i obiteljskim prilikama optuženika, s druge strane i sud je uvjerenja da će ih optuženik moći namiriti i bez opasnosti za svoje uzdržavanje.

U Varaždinu 5. ožujka 2026.

Sudac:

Matea Bulka

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-454/2025

2. Optuženi DZ, uz ovjereni prijevod na ruski jezik, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Sven Požgaj

4. Sudski tumač Žanna Kopjar

5. U spis