Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ob-12/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Karlovac, OIB 52966791065, Vjekoslava Klaića 3, Karlovac, protiv protustranke TC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici LC, Centar za posebno skrbništvo Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob-454/2024-16 od 22. prosinca 2025., 05. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob-454/2024-16 od 22. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:

"Protustranku TC, rođenu **.**.1959. u [adresa], od oca T i majke L se djelomično lišava poslovne sposobnosti, a to se odnosi na:

- odlučivanje o ambulantnom, a po potrebi i hospitalnom liječenju i uzimanju propisane terapije,

- odlučivanje o promjeni mjesta prebivališta, boravišta i o smještaju,

- davanje izjava i poduzimanje radnji koje se odnose na osobna stanja,

- upravljanje i raspolaganje imovinom, nekretninama, pokretninama i novčanim iznosima iznad 35,00 EUR mjesečno,

- poduzimanje radnji pred sudom, upravnim i drugim tijelima i sklapanje pravnih poslova."

2. Protiv navedenog rješenja protustranka je pravodobno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) s prijedlogom da ovaj sud ukine prvostupanjsko rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovi postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a utvrdio odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti prijedloga.

6. U postupku je medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Jadranki Beus utvrđeno da je protustranka na razgovor za potrebe psihijatrijskog vještačenja došla u dogovoreno vrijeme. Vještakinja je kod protustranke evidentirala nesiguran hod, motoričku nekoordiniranost i usporenost, nejasan i usporen govor s poteškoćama u artikulaciji riječi, probleme pamćenja i pažnje, afektivnu niveliranost, apatiju, hipobuliju, što ukazuje na intoksikaciju psihoaktivnim tvarima, u konkretnom slučaju najvjerojatnije sedativima iz skupine benzodiazepinaLexilium, što protustranka negira. Odgovore na pitanja protustranka je davala nakon duže latencije, sadržajno su oskudni i često nedorečeni. Misaoni tijek joj je usporen i inkoherentan. Sklona je negaciji, racionalizacijama, projektivnim mehanizmima obrane. Kognitivno-mnestičke funkcije su deteriorirane po organskom modelu. Naglašeno je pozitivno viđenje vlastite osobe i vlastitih ljudskih i profesionalnih kvaliteta, površno procjenjivanje posljedica vlastitog neprilagođenog ponašanja i cijele vlastite životne situacije. Abusus sedativa minimalizira i negira ovisnost o njima. Negira ozbiljnije smetnje ponašanja koje se bi se mogle povezati s abususom sedativa. Konfrontirana s činjenicom da je njen odnos prema sedativima unazad više godina jasno ocijenjen kao ovisnost o sedativima te da i tijekom aktualnog psihijatrijskog vještačenja činjenice govore tome u prilog, svim silama se trudi iznijeti svoje argumente zbog kojih smatra da sedativi nikada nisu bili, a ni sada nisu problem u njenom životu, a kamoli da bi o njima bila ovisna. Bez uvida je u svoje stanje, nekritična prema svom stanju i ponašanju, a osobito je nekritična prema ovisnosti o sedativima i svim posljedicama do kojih je ta ovisnost dovela, a jednako nekritično se odnosi i prema potrebni liječenja od ovisnosti o sedativima. Ne pokazuje nikakvu zabrinutost za svoju budućnost i iznosi niz nerealnih planova. Prema raspoloživim podacima kod protustranke je zbog dugogodišnje konzumacije psihofarmatika iz skupine sedativa (Lexilium-bromazepam) došlo do ovisnosti o sedativima (dg. F13.2) s posljedičnim organskim oštećenjima kognitivnih funkcija (F13.74 rezidualni poremećaj s kasnim početkom – dugotrajno kognitivno oštećenje), dodatnim (sekundarnim) karakternim oštećenjima ličnosti (dg. F13.71 poremećaj ličnosti i ponašanja) s posljedičnim znatnim padom na svim planovima njenog osobnog i socijalnog funkcioniranja. Osobe koje su ovisne o sedativima mogu očekivati određene psihičke promjene koje su izravno posljedica višegodišnjeg toksičnog djelovanja sedativa na moždane strukture. Riječ je o specifičnoj vrsti organskog psihosindroma koji se manifestira kliničkom slikom upadljivih kognitivno-menstičnih ispada, ali i promjenama na emocionalnom, voljno-nagonskom i socijalnom planu. Tijekom aktualnog ispitivanja za potrebe vještačenja kod protustranke su evidentna organska oštećenja psihičkih funkcija kako na kognitivno-mnestičkom tako i na afektivno-voljnom planu. Vještakinja zaključuje da je protustranka ovisna o sedativima (dg. F13.2), a uz to su još važnija organska (F13.74) i karakterna (dg. F13.71) oštećenja ličnosti u sklopu dugogodišnje ovisnosti o sedativima i posljedičnim padom na svim planovima njenog osobnog i socijalnog funkcioniranja pa da ju je potrebno djelomično lišiti poslovne sposobnosti i postaviti skrbnika za odlučivanje o ambulantnom, a po potrebi i hospitalnom liječenju i uzimanju propisane terapije, promjenu mjesta prebivališta, boravišta i o smještaju, davanje izjava i poduzimanju radnji koje se odnose na osobna stanja, upravljanje i raspolaganje imovinom, nekretninama, pokretninama i novčanim iznosima iznad 35,00 EUR mjesečno, poduzimanje radnji pred sudom, upravnim i drugim tijelima i sklapanje pravnih poslova, jer da nije sposobna voditi brigu o sebi ni štititi svoja prava i interese.

7. Saslušanjem protustranke prvostupanjski sud je utvrdio da je protustranka potpuno nekritična prema svom zdravstvenom stanju i bez uvida u isto, kao i da je neuvjerljiva njena tvrdnja da živi kod nekoga pa da nije beskućnik, da nerazumljivo i usporeno govori, pa se stječe dojam da je pod znatnim utjecajem sedativa.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke da se protustranku djelomično liši poslovne sposobnosti u djelu osobnih stanja kao što je odlučivanje o ambulantnom, a po potrebi i hospitalnom liječenju i uzimanju propisane terapije, odlučivanje o promjeni mjesta prebivališta, boravišta i o smještaju, davanje izjava i poduzimanje radnji koje se odnose na osobna stanja, upravljanje i raspolaganje imovinom, nekretninama, pokretninama i novčanim iznosima iznad 35,00 EUR mjesečno, poduzimanje radnji pred sudom, upravnim i drugim tijelima i sklapanje pravnih poslova, pravilnom primjenom odredbe članka 234. stavaka 1., 3., 4., 5., 6. i 7. ObZ-a. Prvostupanjski sud je, naime, na temelju provedenog medicinskog vještačenja, na koje predlagatelj i posebna skrbnica nisu isticali primjedbe i nisu predložili drugo vještačenje ni izvođenje drugih dokaza te ga je i prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao stručno i nepristrano, utvrdio da protustranka boluje od ozbiljnih psihičkih bolesti - ovisnost o sedativima (dg. F13.2), organskih (F13.74) i karakternih (dg. F13.71) oštećenja ličnosti u sklopu dugogodišnje ovisnosti o sedativima s posljedičnim padom na svim planovima njenog osobnog i socijalnog funkcioniranja, koje protustranka negira. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je protustranka osoba starije životne dobi koja nije sposobna voditi brigu o sebi ni štititi svoja prava i interese te da je beskućnica, da prima solidnu mirovinu oko 800,00 EURA mjesečno kojom nije sposobna racionalno raspolagati, pa joj je stoga pobijanom odlukom na prijedlog vještaka psihijatra ograničio raspolaganje novčanim iznosima do iznosa od 35,00 EURA mjesečno.

9. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i činjenično-pravni zaključci prvostupanjskog suda iz pobijanog rješenja.

10. Neosnovano se u žalbi ističe da je pobijanim rješenjem povrijeđen članak 35. Ustava Republike Hrvatske, kojim je propisano da se svakomu jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, kao i članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojim je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Protivno žalbenim navodima, pobijano rješenjem se upravo ostvaruje pravna zaštita života protustranke, a ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda iz pobijanog rješenja, kao i primjenu materijalnog prava.

11. Radi iznijetih razloga žalbu protustranke je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, pa je stoga odlučeno kao u izreci.

U Dubrovniku, 05. ožujka 2026.

Sudac:

Srđan Kuzmanić