REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VF, kojeg brani Josip Čiček, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika VF, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. rujna 2022., broj: 68.Pp-1884/2022-8, na sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbe okrivljenika VF, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se temeljem odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07.), odbija optužba podnesena protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 52. stavka 4., prekršaja iz članka 163. stavka 8., prekršaja iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te prekršaja iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih pod točkom 2., 4., 5. i 6. izreke pobijane presude.
II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba okrivljenika je u tom dijelu postala bespredmetna.
III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VF i pobijana presuda se u preostalom dijelu potvrđuje.
IV. Uslijed odluke iz točke I. ove presude, pobijana presuda se preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se prihvaća utvrđena novčana kazna u iznosu od 663,61 (šesto šezdeset tri eura šezdeset jednog centa) eura, za prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan pod točkom 1. izreke pobijane presude, temeljem istog pravnog propisa, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, N.N. 107/07 i 39/13).
V. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VF i pobijana presuda se u preostalom dijelu potvrđuje.
VI. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik VF je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 (pedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik VF proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 30 dana, temeljem članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje, kažnjen je ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 995,42 eura zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 39,82 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik VF pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, te odluke o novčanoj kazni.
4. Žalba je djelomično bespredmetna.
5. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaje iz članka 52. stavka 4., prekršaja iz članka 163. stavka 8., prekršaja iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te prekršaja iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka. Naime, kako je odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da za navedene prekršaje koji se okrivljeniku stavljaju na teret apsolutna zastara prava na prekršajni progon nastupa protekom tri godine od dana počinjenja prekršaja, te kako su prema okrivljenju inkriminirana djela počinjena dana 24. ožujka 2022., trebalo je optužbu podnesenu protiv okrivljenika u tom dijelu odbiti.
6. Žalba je djelomično neosnovana.
7. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u preostalom pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona neosnovan, s obzirom da okrivljenik ne obrazlaže u čemu se ta povreda sastoji, već je povezuje s pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem (o čemu u daljnjem tekstu). Također, neosnovan je žalbeni navod da je u presudi izostalo obrazloženje o subjektivnom odnosu okrivljenika prema počinjenim prekršajima, s obzirom da se u prekršajnom postupku, za razliku od kaznenog postupka, uvijek odgovara za nehaj, ukoliko nije izričito propisano da je potrebno utvrditi namjeru.
9. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona nije osnovan. Naime, okrivljenik smatra da nije uredno pozvan na raspravu. Međutim, uvidom u spis ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik uredno pozvan. Glavna rasprava provedena je u odsutnosti uredno pozvanog i upozorenog okrivljenika sukladno članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona. Dakle, neosnovan je žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka.
10. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod da je došlo do povrede materijalnog prava odnosno da se radi o već pravomoćno presuđenoj stvari, s obzirom da je protiv okrivljenika pravomoćno okončan kazneni postupak za djelo iz članka 314. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, a što smatra istim djelom u ovom prekršajnom postupku iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, u kaznenom postupku, okrivljenik je odgovarao zbog napada na službenu osobu – policijskog službenika, a u prekršajnom postupku zato što nije postupio po naredbi policijskog službenika, dakle, radi se o različitom zaštićenom dobru, pa u ovom slučaju nema konzumacije djela.
11. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Svjedok – policijski službenik, detaljno je i okolnosno posvjedočio da je okrivljenik počinio sve prekršaje kojima ga se tereti. Sud je izvršio uvid u pisane dokaze. Dakle, činjenično je stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno, a okrivljenik osnovano proglašen krivim zbog prekršaja koji mu se stavljanju na teret, temeljem svih provedenih dokaza.
12. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje.
13. Ispitujući u smislu žalbenih navoda odluku o novčanoj kazni, ovaj sud utvrđenu novčanu kaznu u iznosu od 663,61 eura za prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, smatra razmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Stoga nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne.
14. Međutim, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 39/13), koji je stupio na snagu 1. lipnja 2013. godine, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07 i 39/13) i okrivljenika upozoriti da će se, ukoliko u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.
15. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odluci o određenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je ta odluka pravilna i zakonita, a da okrivljenik uz žalbu nije podnio ni jedan dokaz da bi plaćanjem tog troška bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, stoga nema opravdanja da ga se temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobodi plaćanja troškova postupka.
16. S obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki II. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 5. ožujka 2026.
Izvjestiteljica:
Predsjednik vijeća:
Sofija Kovačević
Nediljko Boban
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.