Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj Pr-3108/2021-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 16. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene Romane Petrić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, po objavi od 5. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 4.728,55 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:
- za mjesec siječanj 2016. godine na iznos od 105,86 eura, od 16.02.2016.;
- za mjesec veljaču 2016. godine na iznos od 152,49 eura, od 16.03.2016.;
- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 38,00 eura, od 16.04.2016.;
- za mjesec travanj 2016. godine na iznos od 91,13 eura, od 16.05.2016.;
- za mjesec svibanj 2016. godine na iznos od 145,45 eura, od 16.06.2016.;
- za mjesec srpanj 2016. godine na iznos od 94,66 eura, od 16.08.2016.,
- za mjesec kolovoz 2016. godine na iznos od 8,79 eura, od 16.09.2016.,
- za mjesec rujan 2016. godine na iznos od 90,33 eura, od 16.10.2016.,
- za mjesec listopad 2016. godine na iznos od 94,66 eura, od 16.11.2016.,
- za mjesec studeni 2016. godine na iznos od 194,06 eura, od 16.12.2016.,
- za mjesec veljaču 2017. godine na iznos od 60,00 eura, od 16.03.2017.;
- za mjesec ožujak 2017. godine na iznos od 96,46 eura, od 16.04.2017.;
- za mjesec travanj 2017. godine na iznos od 96,25 eura, od 16.05.2017.;
- za mjesec svibanj 2017. godine na iznos od 254,86 eura, od 16.06.2017.;
- za mjesec srpanj 2017. godine na iznos od 174,28 eura, od 16.08.2017.,
- za mjesec kolovoz 2017. godine na iznos od 272,15 eura, od 16.09.2017.,
- za mjesec rujan 2017. godine na iznos od 180,29 eura, od 16.10.2017.,
- za mjesec listopad 2017. godine na iznos od 161,66 eura, od 16.11.2017.,
- za mjesec prosinac 2017. godine na iznos od 132,57 eura, od 16.01.2018.,
- za mjesec veljaču 2018. godine na iznos od 106,09 eura, od 16.03.2018.;
- za mjesec ožujak 2018. godine na iznos od 417,57 eura, od 16.04.2018.;
- za mjesec travanj 2018. godine na iznos od 313,17 eura, od 16.05.2018.;
- za mjesec svibanj 2018. godine na iznos od 201,84 eura, od 16.06.2018.;
- za mjesec lipanj 2018. godine na iznos od 99,21 eura, od 16.07.2018.;
- za mjesec srpanj 2018. godine na iznos od 284,19 eura, od 16.08.2018.,
- za mjesec kolovoz 2018. godine na iznos od 258,05 eura, od 16.09.2018.,
- za mjesec rujan 2018. godine na iznos od 401,26 eura, od 16.10.2018.,
- za mjesec listopad 2018. godine na iznos od 67,12 eura, od 16.11.2018.,
- za mjesec prosinac 2018. godine na iznos od 144,73 eura, od 16.01.2019.
kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 2.159,97 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (15. ožujka 2026.) pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.096,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:
- za mjesec siječanj 2016. godine na iznos od 23,29 eura, od 15.02.2016.;
- za mjesec veljaču 2016. godine na iznos od 10,89 eura, od 15.03.2016.;
- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 23,44 eura, od 15.04.2016.;
- za mjesec travanj 2016. godine na iznos od 12,64 eura, od 15.05.2016.;
- za mjesec svibanj 2016. godine na iznos od 35,21 eura, od 15.06.2016.;
- za mjesec srpanj 2016. godine na iznos od 16,84 eura, od 15.08.2016.,
- za mjesec kolovoz 2016. godine na iznos od 16,11 eura, od 15.09.2016.,
- za mjesec rujan 2016. godine na iznos od 16,08 eura, od 15.10.2016.,
- za mjesec listopad 2016. godine na iznos od 16,84 eura, od 15.11.2016.,
- za mjesec studeni 2016. godine na iznos od 39,05 eura, od 15.12.2016.,
- za mjesec veljaču 2017. godine na iznos od 17,26 eura, od 15.03.2017.;
- za mjesec ožujak 2017. godine na iznos od 15,76 eura, od 15.04.2017.;
- za mjesec travanj 2017. godine na iznos od 25,90 eura, od 15.05.2017.;
- za mjesec svibanj 2017. godine na iznos od 52,54 eura, od 15.06.2017.;
- za mjesec srpanj 2017. godine na iznos od 39,46 eura, od 15.08.2017.,
- za mjesec kolovoz 2017. godine na iznos od 60,09 eura, od 15.09.2017.,
- za mjesec rujan 2017. godine na iznos od 33,96 eura, od 15.10.2017.,
- za mjesec listopad 2017. godine na iznos od 52,59 eura, od 15.11.2017.,
- za mjesec prosinac 2017. godine na iznos od 56,31 eura, od 15.01.2018.,
- za mjesec veljaču 2018. godine na iznos od 66,97 eura, od 15.03.2018.;
- za mjesec ožujak 2018. godine na iznos od 87,25 eura, od 15.04.2018.;
- za mjesec travanj 2018. godine na iznos od 80,66 eura, od 15.05.2018.;
- za mjesec svibanj 2018. godine na iznos od 49,90 eura, od 15.06.2018.;
- za mjesec lipanj 2018. godine na iznos od 41,87 eura, od 15.07.2018.;
- za mjesec srpanj 2018. godine na iznos od 69,07 eura, od 15.08.2018.,
- za mjesec kolovoz 2018. godine na iznos od 48,36 eura, od 15.09.2018.,
- za mjesec rujan 2018. godine na iznos od 62,32 eura, od 15.10.2018.,
- za mjesec listopad 2018. godine na iznos od 17,51 eura, od 15.11.2018.,
- za mjesec prosinac 2018. godine na iznos od 43,84 eura, od 15.01.2019.,
zatim za isplatu zatezne kamate za 15. dan u mjesecu za iznose dosuđene pod točkom I izreke, kao i u dijelu kojim se zahtjeva da se dosudi da je tužena dužna platiti svote iz točke I izreke - «pod prijetnjom ovrhe».
III. Zahtjev tužene za naknadu troška postupka odbija se u cijelosti, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Primorsko-goranske, Postaja pomorske policije Rijeka, tijekom 2016., 2017. i 2018. ostvario kod tuženika plaću. Nadalje navodi da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd. Prema odredbama čl. 84. Zakona o radu, čl. 33. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/2000, 41/2008, 76/2009, 34/2011, 130/12, 89/4, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16, 112/17, 12/18) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika rad noću uvećava 40% za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% itd. Tijekom 2016., 2017. i 2018. tužena da nije tužitelju pravilno obračunavala i isplatila razlike uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinila kako je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj je sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora 11. veljače 2021. Tužena je dostavila svoj odgovor na zahtjev u kojem odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kako slijedi, s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tuženik dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja, koje će se provesti u ovom postupku.
2. U odgovoru na tužbu tužena osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj u historijatu tužbe u bitnome ističe kako mu tužena za razdoblje 2016., 2017. i 2018. nije pravilno obračunavala i isplatila razliku uvećane plaće ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a na koju isplatu tužitelj da ima pravo sukladno odredbama čl. 94. Zakona o radu, čl. 33. Zakona o policiji, te čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. S navedenog pravnog osnova tužitelj u tužbenom zahtjevu traži isplatu dijela bruto plaće u neutvrđenom iznosu mjesečno počev od mjeseca siječnja 2016. do mjeseca prosinca 2018., s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tužena dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja. Tužena prvenstveno ističe da su tužitelju obračunati i plaćeni svi pripadajući dodatci na plaću prema utvrđenom radnom angažmanu (stvarno odrađeni sati rada), kao prema jedinom pravilnom kriteriju za obračun plaće. Ukazuje se pri tome da radno vrijeme nije isto što i pojedine vrste i oblici rada, koji se različito vrednuju, te se tako na jedan način vrednuje redovan rad, različito prekovremeni rad, različito slobodno vrijeme kod terenskog rada tijekom kojeg djelatnik može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojem je smješten itd., iako se sve ove vrste rada odvijaju tijekom radnog vremena. Naime, u razdoblju potraživanja tužitelj je bio raspoređen na radno mjesto policijski službenik-mornar u Postaji pomorske policije Rijeka. Na tom radnom mjestu staž osiguranja se računa u povećanom trajanju tako da se kao 16 mjeseci staža osiguranja računa svakih 12 mjeseci stvarno provedenih na tom radnom mjestu. Po opisu poslova radnog mjesta tužitelj obavlja sve policijske poslove na moru propisane Zakonom o policiji, kontrolira propisane evidencije i potrebna odobrenja na brodovima u domaćem i međunarodnom prometu, kontrolira propisana odobrenja za bavljenje gospodarskim i športsko-rekreacijskim ribolovom, poduzima mjere na sprječavanju narušavanja javnog reda i mira, vršenja kaznenih djela i drugih nedopuštenih radnji te na hvatanju počinitelja istih na mjestu izvršenja uz primjenu ovlasti policije na moru. Poduzima preventivne mjere na ophodnom rajonu te se stara o zaštiti života, osobne sigurnosti građana i njihove imovine, obavlja i druge poslove po nalogu rukovoditelja. Temeljem Zakona o policiji (NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 I 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika ( NN 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 109/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tužitelju je utvrđena plaća koja se sastoji od osnovne plaće i dodataka za rad na poslovima s posebnim uvjetima (specifičnost policijske službe uključuje dodatke na plaću za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje, odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja). Sukladno Zakonu o policiji policijska služba se organizira na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno. Policijski službenik dužan je u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj i koji uključuje: rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad na drugačiji način. Tužitelj je službu obavljao u Postaji pomorske policije Rijeka ili je bio upućivan da službu obavlja na terenu, odnosno policijskom plovilu. Za vrijeme terenskog rada tužitelju su isplaćeni svi dodaci za rad na terenu i plaća za stvarno odrađeni redovan rad te dodaci za rad u smjeni, dodaci za rad u turnusu, dodaci za rad noću, subotom i blagdanom te dodaci za prekovremeni rad za angažiranje izvan redovnog rasporeda rada. Boravak na terenu mimo stvarno određenih sati rada ne može biti osnova za isplatu uvećane plaće, bilo da je to na brodu, bilo u okviru smještaja na području druge policijske uprave (IJP), odnosno za vrijeme kada policijski službenici ne obavljaju službu, ali nisu u mogućnosti otići kući. Ističe se da se radi o terenskom radu pa podnositelji zahtjeva kao ni drugi državni službenici kada su više dana na terenu ne mogu ići kući već su u terenskom smještaju. Zbog naravi posla RH MUP, Policijska uprava primorsko-goranska i druge kategorije policijskih službenika upućuje na višednevno obavljanje policijskih poslova izvan područja Policijske uprave primorsko-goranske. Za vrijeme obavljanja službe na terenu svim policijskim službenicima se isplaćuje naknada za terenski rad i plaća za stvarno odrađeni rad s pripadajućim dodacima. Radi primjera navodimo npr. djelatnika Interventne jedinice policije koji službu uglavnom obavljaju višednevnim terenskim radom na području drugih policijskih uprava i tijekom terenskog rada nisu u mogućnosti napustiti mjesto gdje su smješteni i po potrebi se angažiraju i mimo unaprijed utvrđenog rasporeda rada za što im se isplaćuju pripadajući dodaci. Poziva se na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Prs-70/09 od 23. 12. 2010.g. Nadalje, sati rada utvrđeni radnim nalogom i ostalim evidencijama za obračun plaće su stvarno odrađeni sati rada. Svim policijskim službenicima se za obračun plaće uzimaju stvarno odrađeni sati rada. Boravak na terenu mimo stvarno odrađenih sati rada ne može biti osnova za isplatu uvećane plaće, bilo da je to na brodu, bilo u okviru smještaja na području druge policijske uprave, odnosno za vrijeme kada policijski službenici ne obavljaju službu, ali nisu u mogućnosti otići kući. Naime, službe na plovilima organizirane su sukladno mjesečnom Planu policijske postaje koji se dostavlja na suglasnost Sektoru za granicu Policijske uprave i to kroz jednodnevne i višednevne službe 2-7 dana, ovisno o tipu plovila. Višednevne službe su organizirane na način da služba traje 2-7 dana, s time da posada ima radno vrijeme koje se sastoji od 8, 10 ili 12 radnih sati. Djelatnicima koji su bili raspoređeni u višednevne službe na moru, kao i nadzore radova u brodogradilištu u trajanju 2-7 dana, isplaćuje se terenski dodatak za svaki dan proveden na terenu. Od 01. srpnja 2014. godine, tijekom višednevnih službi, posade su između smjena bile na pasivnom dežurstvu, za što im je sukladno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora (2013), tj. čl. 38. st. 4 Kolektivnog ugovora (2017) isplaćena naknada. Na temelju podataka iz Posebnog rasporeda rada, Radnih naloga, Izvješća zapovjednika plovila, Naloga za prekovremeni rad, Naloga za terenski rad i Naloga za pasivno dežurstvo, svi podaci upisuju se u Registar službenih poslova RH MUP R-27. Navedeni podaci se na kraju mjeseca upisuju u Nalog za obračun plaće i COP (Centralni obračun plaća), poštujući mjesečni fond radnih sati, uključujući i sva materijalna prava sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora (2013), tj. čl. 38. Kolektivnog ugovora (2017). Dakle tuženik je tužitelju u razdoblju potraživanja, za vrijeme terenskog rada kojeg je obavljao na policijskom plovilu, pravilno obračunao i isplatio plaću sa svim pripadajućim dodacima za stvarno odrađene sate rada, kao i dodatke za dane rada provedene na terenu. Činjenicu stvarnog obavljanja službe tužitelja dokazuju i podaci o ukupnom broj sati rada motora ostvarenih tijekom terenskog rada na policijskom plovilu, kao i podaci o izvanrednim intervencijama za vrijeme službe tužitelja. Naime, nakon završetka predviđene službe plovilo se veže u luci i policijski službenici mogu napustiti plovilo što, dakle, predstavlja dokaznu podlogu za pouzdan zaključak o radnom vremenu, odnosno o stvarnom radu podnositelja zahtjeva. Također u vezi s gore navedenim, napominjemo i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijeto u rješenju broj Revr-1424/13 od 07.06.2016. g. iz kojeg proizlazi da nije životno i logično da efektivni rad službenika traje neprekidno 24 sata dnevno, kroz više dana. Neprekinuti rad od 24 sata dnevno nije životno realna jer bi to značilo da je tužitelj više dana za redom radio neprekinuto 24 sata, a nije biti pravno dopušteno obzirom da je izričito propisano da zaposlenik ima pravo na dnevni odmor, da se može raditi od 8 do 12 sati te da se može raditi i prekovremeno uz poštivanje instituta prekovremenog rada. Rad tužitelj, zbog specifičnosti poslova pomorske policije, nije moguće organizirati kao redovan rad od ponedjeljka do petka, po osam sati dnevno tj. 40 sati tjedno. Konkretno, poslovi pomorske policije uključuju, redovito, tijekom cijele kalendarske godine, nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko- goranske županije, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru. Stoga, navedeni poslovi, zbog svoje naravi i okolnosti obavljanja, nisu privremenog karaktera, već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine pa je tako i organiziran sustav rada. Pritom valja istaknuti da je radno vrijeme državnih službenika i namještenika propisano Kolektivnim ugovorom te nije predviđena mogućnost preraspodjele radnog vremena. Međutim, Kolektivni ugovor predviđa mogućnost rada na drugačiji način sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora (2013), tj. čl. 38. Kolektivnog ugovora (2017.) Slijedom svega navedenog predlaže se tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.
3. U pogledu procesnih pretpostavki za dopustivost podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno traženja sudske zaštite, napominje se kako se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a), prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu Zahtjevom za mirno rješenje spora od 11. veljače 2021. (stranica 6-9 spisa), koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo dopisom broj: N-DO-82/2021 od 30. ožujka 2021. (stranica 10 spisa).
4. Obzirom da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pisanim nalazom stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Petra Blašković, osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186.b ZPP-a, jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagala tužena kao poslodavac. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je nakon što je tužena dostavila tražene isprave i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 12. travnja 2023. i to na isplatu iznosa od 5.824,71 eura bruto, a zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji je u utuženom razdoblju bio zaposlen kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko- goranske, Postaje pomorske policije Rijeka, za isplatom naknade za obavljeni rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom), a koji rad je tužitelj odradio u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 31. prosinca 2018.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenom tužbenim zahtjevom bio raspoređen u Policijsku upravu Primorsko-goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, na radnom mjestu policijskog službenika, s time da mu je posao bio organiziran u vidu višednevnih službi na moru. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima za utuženo razdoblje.
7. Sud je proveo dokaz uvidom u izvatke iz Registra službenih poslova, radne naloge i izvješća, evidenciju radnog vremena, platne liste tužitelja (sve priloženo odgovoru na tužbu – list 19-659 spis), na temelju suglasnog prijedloga stranaka pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka RO, ČO, ŽO i ZO u ovosudnom predmetu poslovnog broja Pr-228/2020 (list 989-998 spisa), saslušan je tužitelj (list 1048-1049 spisa) te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financijsko- računovodstvene poslove Petri Blašković, čiji Nalaz i mišljenje prileži listu 827-864 spisa, očitovanje listu 1001 spisa te Dopuna financijskog vještačenja listu 1012 spisa). Sud je odustao od dokaza saslušanjem svjedoka VO jer su na temelju ovako provedenog dokaznog postupka utvrđene sve odlučne činjenice.
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
9. Iz analize iskaza svjedoka RO, ČO, ŽO i ZO slijedi da svjedok ŽO nema saznanja o relevantnim činjenicama za ovaj spor. Nadalje, iz suglasnih iskaza svjedoka RO i ČO i bitnom proizlazi da je posada broda imala 5 do 7 članova, da su smjene znale trajati 5 do 8 dana i da su raspored radnog vremena određivali neposredno nadređeni i to načelnik postaje pomorske policije i njegov pomoćnik. Svjedoci RO i ČO suglasno su iskazali i to da za vrijeme trajanja predmetnih višednevnih smjera nisu smjeli napuštati brod i da su izvan radnog vremena svi članovi posade bili u pripravnosti za intervenciju te da jedan član posade nije mogao zamijeniti drugoga. Izvan radnog vremena plaćene su im intervencije koje su trajale nekoliko sati. I tužitelj je, kao i imenovani svjedoci, iskazao da mu je u utuženom razdoblju radno vrijeme bilo organizirano kao višednevne službe u trajanju od 3-4-7 dana. Unutar tih višednevnih službi raspored radnog vremena određivao je zamjenik načelnika i radno vrijeme je bilo organizirano u smjenama od 8 ili 12 sati. Nakon završetka smjene tužitelj je morao ostati na brodu, a da je i u radnom nalogu pisalo da je zabranjeno napuštanje plovila. Plovilo se napuštalo jedino kad je bio kakav izvanredni radni zadatak, odnosno napuštalo se jedino u slučaju obavljanja posla. I nakon završetka smjene članovi posade su morali biti u pripravnosti, brod se i nije vezao u luci osim po zadatku jer su se obavljali poslovi nadzora državne granice, carine i ostali policijski poslovi koji se obavljaju 24 sata. Cijelo vrijeme tih višednevnih službi članovi posade su morali slušati policijsku vezu i pomorsku stanicu i morali su se odazvati svakom pozivu nadređene osobe i nakon proteka smjene. Na plovilu je uvijek isključivo jedna posada što znači da niti jedan član posade nema zamjenu a razlog toga su kapaciteti plovila koji ima samo dvije kabine i nije u mogućnosti smjestiti dvije posade. Suprotno ovim iskazima, svjedok ZO je iskazao da su članovi posade dok je plovilo bilo privezano na vez uz kopno svoje slobodno vrijeme mogli iskoristiti po svojoj volji, pa tako i napuštati brod. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka RO i ČO te tužitelja o organizaciji radnog vremena te načinu korištenja slobodnog vremena jer iz samih pisanih izvješća o izvršenjima radnih naloga nisu evidentirana nikakva tužiteljeva napuštanja plovila na kojem je obavljao službu, niti vremena i / ili trajanje takvih radnji odlazaka s privezane brodice. Isto tako, svjedoci i tužitelj iskazali su da su morali biti u pripravnosti izvan radnog vremena, za svo trajanje višednevne službe, što je i životno i logično kod ove vrste posla, u okolnostima kakve su u konkretnom slučaju, kad na brodu nema zamjenske posade.
10. Nadalje, uvidom u radne naloge i registar službenih poslova utvrđeno je da je tužitelj zaista u utuženom razdoblju bio raspoređivan u višednevne službe. Raspored djelatnika na brodice je rađen na način da se sastavljao radni nalog u kojem je bilo točno naveden dan i vrijeme odlaska na brodicu, te dan i vrijeme povratka s brodice. Radnim nalogom bilo je točno određen broj radnih sati na svakoj brodici te je isti iznosio 8, 10 ili 12 radnih sati. Međutim, kako na to sam naziv službe ukazuje (višednevna) jasno je da su članovi posade bili na brodu 24 sata unutar vremena obuhvaćenim radnim nalogom. Iz određenih radnih naloga (primjerice broj 77/16, 78/17,) proizlazi i to da je napuštanje službe dežurstva na plovilu dopušteno uz izričito odobrenje šefa smjene policijske postaje, no napuštanje nije evidentirano u evidencijama rada.
11. Sukladno odredbi članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., u nastavku teksta: ZR) za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Člankom 60. stavkom 1. ZR-a propisano je da se radno vrijeme određuje kao ono vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Prema članku 62. st.2. ZR-a puno radno vrijeme ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno.
12. Odredbom članka 33. stavci 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., dalje: ZP) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati duže od punog radnog vremena, te da mu u tom slučaju pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.
13. Člankom 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13., 150/13., 153/13. i 71/16., dalje: KU/13), kao i člankom 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17., 12/18., dalje: KU/17), propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl. 41. KU/13 i članka 35. KU/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.
14. Odredbom članka 194. stavka 1 ZR-a propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, dok je člankom 9. stavkom 3. istog ZR-a određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
15. Nadalje, Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL2003., L 299., str.9) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31), u članku 2. točka 1. i 2. definira radno vrijeme kao razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme. Što se tiče pitanja primjene citiranog izvora prava na policiju, konkretno tužitelja kao policijskog službenika, oportuno je ukazati da je u službenoj obavijesti "Komunikacija o tumačenju Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena (2017/C 165/01)" od 24. svibnja 2017 (I. 11. Komunikacije) rečeno da isključenje iz područja primjene ne ovisi o tome rade li radnici u nekom od sektora navedenih u čl. 1. Direktive 89/391/EEZ, nego o posebnoj prirodi određenih zadaća koje obavljaju djelatnici tih sektora, pa se tako Direktiva o radnom vremenu primjenjuje na aktivnosti oružanih snaga, policije ili službe civilne zaštite, a i na druge posebne aktivnosti javne službe dok se provode u normalnim uvjetima. U smislu prethodno navedenog, iako se poslovi djelatnika pomorske policije obzirom na njihovu temeljnu karakteristiku vršenja u višednevnoj službi nadzora državne granice na moru mogu supsumirati pod pojam specifičnih poslova u kojima je rad organiziran na drugačiji način, ti se poslovi ipak obavljaju u normalnim uvjetima, dakle ni u kakvim izvanrednim okolnostima te djelatnici pomorske policije (raspoređeni u svoje timove odnosno organizacijske jedinice od po nekoliko članova) tu službu izvršavaju jednoobrazno (na jednak način) tijekom čitave godine (ili bilo kojeg drugog referentnog / promatranog razdoblja) kontinuirano (neprekidno).
16. U odnosu na pojmove «radno vrijeme» i «odmor», oba su autonomni pojmovi definirani člankom 2. Direktive 2003/88/EZ od čijih definicija države članice EU ne mogu odstupiti. Samo vrijeme Direktivom 2003/88/EZ je definirano ili kao radno vrijeme ili kao odmor. Direktiva ne predviđa međukategorije između radnog vremena i odmora, niti u odnosu na ta dva pojma sadrži ikakve niže rodne pojmove. Dok je odmor definiran u članku 2. točki 2. Direktive kao vrijeme koje nije radno vrijeme, članak 2. točke 1. Direktive i sudska praksa Suda EU kod radnog vremena zahtijevaju kumulativno ispunjenje triju elemenata: 1. radnik mora biti na radnom mjestu, odnosno na mjestu koje odredi poslodavac; 2. radnik poslodavcu mora biti na raspolaganju na način da može odmah započeti obavljati rad; i 3. radnik mora obavljati svoje poslove i zadatke pri čemu intenzitet rada nije bitan. (Sud EU, presuda od **.**.2018. Đ, C- 518/15 ECLI:EU:C:2018:82, t. 55. - 60). Dakle, članak 2. točke 1. Direktive predstavlja odredbu prava EU koja je uključivo i u kontekstu aktivnog i pasivnog dežurstva već bila predmet tumačenja Suda Europske unije (primjerice presude od 3. listopada 2000., Simap, od **.**.2003. G, C-151/2002., od 1. prosinca 2005., Dellas, C-14/04. C-303/1998, od 10. rujna 2015., Federacion de Servicios Privados del sindicato Comisiones obreras, C-266/2014. i od 9. ožujka 2021. Radiotelevizija Slovenija, C- 344/2019 i Stadt Offenbach am Main, C-580/2019.). Iz tumačenja, povezujući smisao u bitnom, naglašeno je da je na nacionalnim sudovima da izvrše opću provjeru svih okolnosti pojedinog predmeta kako bi utvrdili treba li dežurstvo u stanju pripravnosti kvalificirati kao «radno vrijeme» ili kao «odmor».
17. U ovom je postupku utvrđeno da je tužitelj za vrijeme trajanja radnih naloga bio raspoređivan na višetjedne službe na moru, tijekom kojeg vremena je cijelo vrijeme morao boraviti na brodici, na način da je morao biti na radnom mjestu i biti spreman izvršavati radne zadatke i da je u svakom trenutku morao biti na raspolaganju poslodavcu. Rad na plovilu nije bio organiziran na način da se plovi 8 ili 12 sati dnevno, nakon čega bi slijedio odmor od slijedećih 12 sati kontinuirano, već je bio bez organiziranog dnevnog i tjednog odmora. Uz to, tužena nije dostavila dokaz da je vršila preraspodjelu radnog vremena u smislu odredbe članka 67. ZR-a. Nadalje, u predmetnom razdoblju obračun plaće tužitelja, kao uostalom i svakom službeniku na brodici, vršio se na način da se uzimao u obzir broj radnih sati utvrđenim radnim nalogom za svakog službenika (uz koeficijent složenosti radnog mjesta i ostalo). Međutim, nije se uzimalo u obzir broj stvarno provedenih radnih sati na brodu obzirom da navedeni službenici nakon obavljenog posla, odnosno broja radnih sati utvrđenim radnim nalogom nisu mogli kao drugi djelatnici otići kući, već su morali ostati na brodici i biti spremni, tj. u pripremnosti za isplovljenje, a koji trenutak nije nikada bio unaprijed određen. Uz to, povremeno se vršila isplata naknade za prekovremeni rad, koja naknada se obračunavala na način da bi se uzimalo vrijeme nakon odrađena smjene utvrđene radnim nalogom, u kojem je bio naveden početak i završetak radnog vremena, te ako bi izvan određenog radnog vremena došlo do potrebe hitne intervencije, kao i naknada za rad vikendom i blagdanom. Isto tako bila je obračunavana naknada za rad noću. Tužitelju, kao i drugim djelatnicima na brodici isplaćivao se dodatak za rad u smjenama i turnusu i naknada za pasivno dežurstvo.
18. U konkretnom slučaju radi se o specifičnoj prirodi posla koji je nepredvidljiv, tako da svi članovi posade kao tim moraju biti na raspolaganju 24 sata dnevno, budući da u svakom trenutku mogu dobiti zapovijed za pokretanje akcije, odnosno aktivnosti u okviru djelokruga službe Pomorske policije i to bez odgode. U tim okolnostima, tužitelj, odnosno bilo koji član posade, ne može (ne smije) nakon 8 ili 12 sati rada odbiti nalog pretpostavljenog za izvršenje u njemu sadržanog zadatka službe, jer mu je isteklo radno vrijeme uz argument da se tada odmara. S obzirom da je tužitelj bio raspoloživ poslodavcu u svakom momentu i bio je dužan postupiti po nalogu, ta raspoloživost predstavlja radno vrijeme člana posade, odnosno tužitelja, a ne odmor. Naime, u kontekstu opisane raspoloživosti, okolnost što je tužitelj bio dužan biti tj. ostati prisutan na mjestu koje mu je odredio poslodavac (na plovilu / brodu) i nakon proteka redovnog dnevnog radnog vremena, te što je po iznenadnom (neplaniranom) nalogu poslodavca bio dužan postupiti odmah, predstavljaju elemente (faktore) koji su krucijalno i u odlučujućoj mjeri bitno ograničavali tužiteljevu slobodu upravljanja vremenom tada, a sve ovo u smislu objektivne nemogućnosti da se posveti svojim vlastitim interesima, obitelji i dokolici.
19. Nadalje, stav je ovoga suda, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženom u odlukama Revr-1318/16 od 26. listopada 2016., Rev- 1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017.) iz činjenično i pravno istih osnova, da nije životno prihvatljivo da bi rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti mjesto rada tijekom višednevnih službi na moru i otoku ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. U sadržajnom smislu istovjetan stav reafirimiran je i u recentnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-908/2023-2 od 30. travnja 2024. s istim pravnim pitanjem, prema kojoj ocjeni ovog suda, u situaciji kada tužitelj obavlja poslove dežurstva ili plovidbe više dana uzastopno, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba ili policijski službenik na zadatku, koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti radno mjesto, ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmara neovisno o činjenici odgovara li po kvaliteti navedeni odmor stvarnim potrebama tužitelja. No, tako provedeno slobodno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na radnom mjestu, ne može se smatrati prekovremenim radom te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao prekovremeni rad (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr- 753/09-2 od 17. studenog 2009. te Revr-1085/13). Prema tome, tužitelju u utuženom razdoblju pripada naknada za prekovremeni radi, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje višednevnih službi na moru, umanjeno za 8 sati dnevnog odmora, a što nije u suprotnosti s normama europskog prava, jer je tužitelju isplaćena naknada za pasivno dežurstvo i naknada za izvršeni prekovremeni rad temeljem izdanih radnih naloga za obavljanje intervencije izvan redovnog radnog vremena.
20. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenim tužbenim zahtjevom, tijekom višednevne službe na plovilu bio u obvezi obavljati poslove, odnosno biti spreman obavljati poslove po uputama poslodavca i to na plovilu koje ne smije napuštati ili po potrebi i nalogu pretpostavljenih na kopnu, takav režim rada se ne može smatrati pasivnim dežurstvom u smislu odredbe članka 57. KU/13 i 51. KU/17, već ovakav način rada odgovara pojmu radnog vremena kako je definiran ranije citiranom odredbom članka 60. ZR-a.
21. Naime, pasivno dežurstvo, koje je imala u vidu tužena prilikom obračuna plaće za sate rada na moru, podrazumijeva slučajeve u kojim radnik tijekom dežurstva ne mora boraviti na mjestu koje odredi poslodavac već jedino biti dostupan i za slučaj poziva doći u mjesto rada. Međutim, u konkretnom slučaju, to nije bila situacija jer je tužitelj čitavo vrijeme tijekom obavljanja radnih naloga tužene bio na brodu, a tužena u postupku nije dokazala da je izvršila preraspodjelu radnog vremena, pa stoga tužitelju pripada pravo na utuženu razliku plaće.
22. Nužno je ukazati, u smislu već navedenog u ranijem dijelu ovog obrazloženju, da vrijeme tužitelja, odnosno službenika, koje on provodi na plovilu nakon odrađenog radnog vremena od 8, 10 ili 12 sati (ne računajući unutar svakog dana vrijeme odmora od osam sati), nije slobodno vrijeme jer djelatnik to vrijeme i nadalje provodi na plovilu, odnosno mjestu rada na koje je od strane poslodavca raspoređen više dana, uz obvezu održavanja i osiguranja plovila, dakle to vrijeme nije bilo slobodno (pasivno dežurstvo u smislu članka 57. KU/13, 51. KU/17), već je bilo u funkciji rada, službe na plovilu te predstavlja aktivno dežurstvo koje se prema tumačenju KU broj 28/44 od 20. svibnja 2014. koje ima snagu i pravne učinke KU smatra – prekovremenim radom.
23. Glede visine tužiteljevog zahtjeva, u kontekstu utvrđenog činjeničnog stana, kao i zaključaka koji iz njega slijede kako je sve već ranije argumentirano u vezi s citiranim relevantnim odredbama materijalnog domicilnog prava, prava Europske unije, te imajući u vidu i sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Petri Blašković, sa zadatkom da se utvrdi broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom i blagdanom te visinu naknada za navedeni rad za tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018., uzimajući u obzir osam sati odmora unutar 24 sata, te imajući u vidu da je tužitelj imao pravo na dnevni odmor od 12 sati neprekidno, koji nije mogao koristiti u cijelosti, te dodatno da utvrdi iznos (bruto i neto) tužitelju isplaćenih naknada za pasivno i aktivno dežurstvo, za koje dane i sate rada su iste isplaćene, te taj iznos oduzeti (odbiti) od potraživanja tužitelja, te iznose (bruto i neto) koji su u utuženom razdoblju tužitelju isplaćeni na ime dodataka za rad u smjenama i turnusima, za koje dane i sate rada, te tako dobivene iznose oduzeti (odbiti) od potraživanja tužitelja.
24. Vještak je u nalazu naveo da je uvidom u Registar službenih poslova i izvješća tužitelja utvrdio broj sati rada u svakom pojedinom mjesecu. Pri obračunu ostvarenih sati vještak je uzeo u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata kada je tužitelj bio na višednevnim plovidbama, a sukladno danom zadatku. Na ovaj način utvrđene sate rada vještak je usporedio sa plaćenim satima iz obračunskih isprava što je dano u Prilogu 1 nalaza. Uvidom u Registar službenih poslova i izvješća te usporedbom sa brojem sati iz Obračunskih isprava za isplatu plaća u razdoblju vještačenja, utvrđeno je da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazao sve sate, a koji bi predstavljali sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, kao prekovremeni rad tužitelja. Uvidom u dokumentaciju razvidno je da je tuženik evidentirao i obračunavao dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kad je primjenjivo, rad na dane blagdana, rad subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio, primijenivši propisana uvećanja iz Kolektivnog ugovora, te ne isključujući međusobno dodatke. Dodaci za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom obračunati su na broj radnih sati koji su iskazani u obračunskim ispravama. Vještak je u nalazu iskazao mjesečni fond sati, broj odrađenih sati sukladno podacima iz Registra službenih poslova i izvješćima, na način kako mu je naloženo u zadatku te je izvršio usporedbu sa isplaćenim satima iz obračunskih isprava. Na dobivene razlike ukoliko se radilo o satima iznad mjesečnog fonda sati, izvršen je obračun potraživanja po osnovi prekovremenog rada. Nadalje, vještak je prikazao po mjesecima ostvarene sate noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, za koje je usporedbom s obračunskim ispravama utvrđeno da nisu obračunati pripadajući dodaci, te se daje ukupan iznos neobračunatih dodataka po mjesecima. U dopuni nalaza vještak je izvršio izračun razlike između potraživanja utvrđenog u nalazu te isplaćenih naknada za smjenski rad i rad u turnusu te naknada za pasivno i aktivno dežurstvo. Na ova način vještak je utvrdio da u utuženom razdoblju visina potraživanja tužitelj po osnovi prekovremenog rada iznosi 5.197,25 eura, a po osnovi dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima iznosi 627,46 eura. U istom razdoblju tužitelju je po osnovi pasivnog dežurstva isplaćeno 1.077,26 eura (8.116,62 kuna), a po osnovi dodatka za smjenski rad i rad u turnusu 18,88 eura (142,27 kuna). Razlika između navedenih iznosa iznosi 4.728,55 eura, kako je to prikazano u Tabeli 1., stupac 6. Dopune nalaza i mišljenja.
25. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje. Tužena je podneskom od 3. listopada 2023.(list 1002) odustala od primjedbe koja se odnosila na obračun satnice od veljače 2018. do srpnja 2018., dok je vezano za primjedbu da je potrebno izvršiti izračun naknada koje su tužitelju isplaćene za aktivno i pasivno dežurstvo i dodataka za rad u smjenama i turnusima, određena dopuna vještačenja kako je gore navedeno, na koju tuženica nije imala primjedbi, a tužiteljeve primjedbe na taj dio nalaza bile su isključivo pravne prirode (list 1020 spisa). Tuženica je, nadalje, isticala primjedbe na sam zadatak vještačenja, no takav je zadatak dan nastavno na utvrđenja i zaključke navedene u odlomku 18. obrazloženja ove presude. Slijedom navedenog, sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunu nalaza i mišljenja, prihvatio kao stručne, objektivne i argumentirane te utemeljene na dokumentaciji u spisu.
26. Po ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo na iznos umanjen za naknade koje su mu isplaćene za aktivno i pasivno dežurstvo i na ime dodataka za rad u smjenama i turnusima. U konkretnom slučaju se ne radi o prigovoru prijeboja, već o pravilnom izračunu manje isplaćene plaće tužitelju. S obzirom na to da djelatnik pomorske policije na brodu ne može biti tzv. aktivno ili pasivno dežuran u vrijeme prekovremenog rada niti može istovremeno za vrijeme prekovremenog rada raditi u smjenama ili turnusima, eventualnu naknadu razlike plaće za sate odrađene u prekovremenom radu potrebno je umanjiti za naknadu za tzv. pasivno dežurstvo i dodatke za rad u smjenama i turnusima.
27. Tužitelju na dosuđene iznose pripadaju i zatezne kamate tekuće od 16. dana u mjesecima za iznose dosuđene u točki I izreke. Naime, prema članku 92. stavku 3. ZR-a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO)dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. S obzirom da plaća, kao i dodaci na plaću, dospijevaju do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, to znači da tuženik dolazi u zakašnjenje prvi idući dan, to jest 16.og u mjesecu, od kojeg dana tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a te članka 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 155/23).
28. Prema odredbi članka 45. stavci 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak («Narodne novine», broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, u daljnjem tekstu: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak («Narodne novine», broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15., u daljnjem tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD- a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Prema tome, i u dijelu kojim se izuzima od plaćanja svota zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće, tužbeni zahtjev je pravilno postavljen, pa je stoga odlučeno sadržajem dispozitiva presude (točka I).
29. Nije osnovan dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži donošenje presude sa sadržajem da je tuženik dužan iznose platiti «pod prijetnjom ovrhe», jer su kondemnatorne presude (kao primjerice predmetna odluka, iako bi bilo pravno preciznije u tužbenom zahtjevu koristiti riječi «nalaže se tuženiku da tužitelju», umjesto «tuženik je dužan tužitelju»), osnov za ovrhu temeljem izričite odredbe članaka 22., 23. i 29. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), a ne po osnovi «klauzule» - pod prijetnjom ovrhe.
30. Sud je troškove dosudio sukladno uspjehu u sporu pozivom na članak 154. stavak 2. i 155. ZPP-a. Tužitelj je u pogledu dokazivanja osnove uspio sa 100% svojeg zahtjeva, a u pogledu visine 81,18 %, čime je njegov ukupan uspjeh 90,59%, a uspjeh tuženice 9,41%. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela) proizlazi da je tuženica dužna tužitelju naknaditi 81,81% ukupnih troškova koje je imao u postupku, prema vrijednosti predmeta spora od 2.654,46 eura (po oznaci tužitelja) do postavljanja određenog tužbenog zahtjeva te 5.824,71 eura od postavljanja određenog tužbenog zahtjeva 12. travnja 2023. i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa). Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za:
– sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura (Tbr. 8. 1. Tarife)
– sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. 1. Tarife)
– sastav četiri obrazložena podneska od 24.08.2022., 9.9.2022., 24.3.2023. i 12.4.2023. 200,00 eura po radnji (Tbr. 8. 1. Tarife)
– sastav daljnjeg obrazloženog podneska od 27.3.2024. 100,00 eura (Tbr. 8. 3. Tarife)
– zastupanje na ročištima od 8.9.2022., 18.4.2023. i 16.2.2026. 200,00 eura po radnji (Tbr. 9. 1. Tarife)
ukupno 1.900,00 eura što uvećano za PDV iznosi 2.375,00 eura. Tuženik mu je dužan naknaditi 81,81% tog iznosa, odnosno 1.940,98 eura. Tužitelju u cijelosti pripada i naknada troška vještačenja u iznosu od 218,99 eura. Sveukupno radi se o iznosu od 2.159,97 eura. Tužitelju ne pripada trošak konferencije sa strankom jer taj trošak nije dokazao, a također prema Tarifi odvjetniku ne pripada posebna naknada za pravne upute, mišljenja i savjetovanja danih radi pokretanja postupka, te za vrijeme trajanja postupka. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP- a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
31. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.
U Opatiji 5. ožujka 2026.
Sutkinja:
Ana Župić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku
3. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Rijeka, Rijeka, Riva 16– nakon pravomoćnosti
