Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1414/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Lukinec Galović, u upravnom sporu tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava Zajamčenje Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I- 224-02/17-01/8976, UR.BROJ: 511-01-203-23-22 od 06. prosinca 2023.

II. Predmet se vraća na ponovni postupak tuženiku, te mu se nalaže odlučiti o zahtjevu tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. veljače podnio tužbu protiv Zajamčenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-224-02/17-01/8976, UR.BROJ: 511-01-203-23-22 od 06.prosinca 2023. i zahtjev za izvršenje presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3245/22-3 od 13. travnja 2023.

2.Tuženik je u izvršenju navedene presude donio Zajamčenje KLASA: UP/I- 224-02/17-01/8976, UR.BROJ: 511-01-203-23-22 od 06.prosinca 2023., a protiv kojeg je tužitelj podnio tužbu.

3. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj gornji od 06. prosinca 2023. poništeni su presuda Upravnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: UsI- 2764/21-5 od 28. lipnja 2022., te rješenje tuženika KLASA: UP/I-224-02/17-01/8976, URBROJ: 511-01-203-21-08 od 13. srpnja 2021. te je predmet povodom zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva vraćen tuženiku na ponovni postupak.

4. Tužitelj je podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi čl. 8. st. 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine, broj 53/91, 28/92, 113/93). Za stjecanje hrvatskog državljanstva po toj pravnoj osnovi redovne naturalizacije potrebno je uz ostale pretpostavke, dostaviti otpust iz stranog državljanstva ili dokaz da će stranka otpust dobiti ukoliko bude primljena u hrvatsko državljanstvo. Cilj odredbe čl. 8. st. 1. Zakona je onemogućavanje dvojnog ili višestrukog državljanstva osoba koje po toj pravnoj osnovi žele steći hrvatsko državljanstvo.

5. Tužitelj u tužbi i tijekom upravnog spora navodi kako izdavanje Zajamčenja u njegovu slučaju dodatno doprinosi nedopustivoj dužini trajanja postupka započetog 15. veljače 2007. i nameće mu prekomjeran individualan teret . Ukazao je na shvaćanje Visokog upravnog suda izneseno u presudi Usž-3245/22-3 od 13. travnja 2023. Pozvao se i na stajalište Ustavnog suda RH iznesena u predmetu U-III-3104/2020 u kojem se navodi kako " pretjerani formalizam u odlučivanju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja problema kao jedinstvene cjeline. S aspekta zaštite ustavnih prava, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske takva je primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva."

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu navodeći kako je postupio po naprijed citiranoj presudi VUS-a donošenjem Zajamčenja protiv kojeg je podnesena predmetna tužba. Naveo je i kako je otpust iz državljanstva Republike Srbija pretpostavka za stjecanje hrvatskog državljanstva.

6.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti tužitelja i tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 6 Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta.

10. Ovaj sud smatra kako izdavanjem Zajamčenja nije postupljeno po odluci Visokog upravnog suda , te "zajamčenje" nije u skladu s pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda koji u točki 14.1. navodi kako "prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenice koje su važne za rješavanje konkretnog slučaja, među kojima i onu da postupak traje više od 15 godina u kojemu su se neminovno promijenile tužiteljeve životne okolnosti.

U točki 14.2.-14.3. presude Visokog upravnog suda navedeno je i kako "sud nije pravilno i u kontekstu okolnosti slučaja cijenio činjenicu da je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije donijelo rješenje o otpustu iz državljanstva Srbije ,ali ga nije dostavilo tužitelju osobno na njegovu adresu u [adresa], nego na adresu Ambasade Republike Srbije u Zagrebu. Tužitelj je tražio uručenje rješenja o otpustu na adresu svog prebivališta u [adresa], što je MUP Srbije odbio učiniti, radi čega je tužitelj podnosio prijave i pritužbe na postupanje službenih osoba o čemu postoje dokazi u spisu tuženika, a koje niti tuženik niti prvostupanjski sud ne respektiraju.

11. Tužitelj je nemogućnost dolaska u Zagreb radi uručenja u Ambasadi obrazložio time što bi uručenjem rješenja o otpustu iz državljanstva Republike Srbije na teritoriju Republike Hrvatske postao de iure apatrid, jer bi mu državljanstvo Srbije prestalo, a državljanstvo Hrvatske još ne bi stekao.

12. Istaknuto je da je i prema stajalištu Ustavnog suda RH pretjerani formalizam u odlučivanju /suđenju postoji kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline, a što je neprihvatljivo.

13. Iz spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj već u vrijeme podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo ispunjavao pretpostavke iz čl.8 st.1.toč.1.3.4.5 (Us-4198/09), a da je uvjet iz toč.2.ispunio prije donošenja osporenog rješenja (Usž-2094/16) jer Republika Srbija ne samo da je donijela rješenje kojim se udovoljava tužiteljevu zahtjevu za otpust iz njezinog državljanstva , nego je i sam tužitelj dao izjavu iz čl.8.st.3. Zakona o odricanju od srbijanskog državljanstva pod pretpostavkom stjecanja hrvatskog državljanstva. Stoga nije bilo objektivnog razloga za odbijanje tužiteljevog zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo. /toč.17. presude Usž-3245/22-3.

14. Tuženik nije postupio po pravnom shvaćanju izraženom u presudi Visokog upravnog suda u kojoj je navedeno kako će "u ponovnom postupku nakon presude tuženik novim rješenjem odlučiti o zahtjevu tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo vodeći računa o pravnim shvaćanjima suda i njegovim primjedbama u vezi postupka i nedopustivoj dugotrajnosti njegova trajanja.

15. Stoga će tuženik u ponovnom postupku odlučiti o zahtjevu tužitelja uz uvažavanje naprijed navedenih stavova.

16. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da tuženik nije postupio po uputi iz predmetne presude Visokog upravnog suda iako je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, budući da nije donio novo rješenje, već je izdavanjem Zajamčenja postupio upravo suprotno utvrđenjima iz provedenih postupaka i jasnim uputama suda.

17. Stoga je sud na temelju članka 117.st.4. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. opunomoćenik za prijam pismena UD, [adresa]

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, [adresa] Zagreb

3. U spis