REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: UsI-975/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja RŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja zastare naplate komunalnog doprinosa, 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-363-03/21-04/16, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 12. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne KLASA: UP/I-363-02/14-009/13, URBROJ: 251-13- 32-1/010-20-13-MB od 8. prosinca 2020. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenjem zastare naplate komunalnog doprinosa i obustave izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja ovdje tužitelj izjavio je žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/21-04/16, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 12. listopada 2022. odbio kao neosnovanu.

3. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi u bitnome navodi da mu je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-02/11-08/760, URBROJ: 251-13-31-11-4 od 16. rujna 2011. utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 242.139,20 kn za gradnju stambene građevine. Ističe da je navedeno rješenje postalo izvršno 14. listopada 2011. pa da je stoga u smislu čl. 135. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, dalje: ZUP) dana 14. listopada 2016. nastupila zastara naplate komunalnog doprinosa. S tim u svezi tužitelj se poziva i na primjenu odredbe čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ), prema kojoj odredbi da je također nastupila zastara naplate komunalnog doprinosa i to 1. siječnja 2018. Stoga pobijano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje smatra nezakonitima uslijed pogrešne primjene materijalnog prava. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i tuženika obveže na naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Grad Zagreb, koji u ovom sporu ima status zainteresirane osobe, u odgovoru na tužbu navodi da nije nastupila zastara prava na naplatu komunalnog doprinosa, jer je rješenje o ovrsi komunalnog doprinosa od 10. travnja 2014. doneseno prije proteka roka od 5 godina od dana kada je rješenje o utvrđenju obveze plaćanja komunalnog doprinosa postalo izvršno, koje rješenje je postalo izvršno 14. listopada 2011. Poziva se i na zaključak Imovinsko-pravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2015. prema kojem se rok za provedbu izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu ocjenjuje prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku i to čl. 135. st. 3. ZUP-a. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Budući da odlučne činjenice među strankama ovoga spora nisu sporne, tužitelj osporava samo primjenu prava, stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud na temelju čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), koji se u ovome sporu primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog zakona, spor riješio bez održavanja rasprave.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi, a što nije niti sporno među strankama ovog spora, da je rješenjem o komunalnom doprinosu prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-02/11-08/760, URBROJ: 251-13-31-11-4 od 16. rujna 2011. tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 242.139,20 kn, te da je predmetno rješenje steklo svojstvo izvršnosti 14. listopada 2011. Nadalje proizlazi da je radi naplate duga po osnovi dospjelog komunalnog doprinosa doneseno rješenje KLASA: UP/I-363-02/14-009/13, URBROJ: 251-13-32/100-14-4-MB od 10. travnja 2014. kojim je tužitelju zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računima kod banaka, do podmirenja duga u iznosu od 226,833,26 kn sa zakonskim kamatama, sve kako je navedeno u izreci tog rješenja te je ujedno naloženo Financijskoj agenciji da izda nalog bankama da sredstva zatečena na svim računima ovršenika koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem i sredstva koja budu pristigla na te račune, prenese na račun ovrhovoditelja Grada Zagreba. Također proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/14-12/11, URBROJ: 531-05- 2-2-2-14-2 od 17. listopada 2014. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog rješenja o ovrsi od 10. travnja 2014., te da je navedeno rješenje o ovrsi dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu.

10. Među strankama ovog spora sporna je primjena materijalnog prava, odnosno je li zakonito odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje zastare prava na naplatu komunalnog doprinosa i obustavu izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu.

11. Predmetni zahtjev tužitelja od 30. kolovoza 2018. podnesen je nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, dalje: ZKG/18), koji u odredbi čl. 83. st. 3. propisuje da rješenje iz st. 1. ovoga čl. donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

12. Dakle, zakon na kojeg upućuje navedena odredba ZKG/18-a je Opći porezni zakon. Prema čl. 108. st. 1. OPZ-a, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema st. 2. tog čl. zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.

13. Prema shvaćanju Suda, sukladno citiranoj odredbi zastara prava na naplatu poreznog duga ne može nastupiti za vrijeme trajanja ovršnog postupka koji je pokrenut u roku od šest godina od kada zastara počinje teći, a isto je pravno shvaćanje izneseno u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 1953/2022-3 od 11. listopada 2023, Usž-3024/2017-2 od 20. travnja 2018., Usž- 3379/2023-2 od 21. ožujka 2024., poslovni broj: Usž-1541/2022-2 od 37. travnja 2022. i dr. Da je riječ o ustaljenoj sudskoj praksi, upućuje i okolnost što je na sjednici financijskog i radnopravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 22. studenog 2021. bio zauzet zaključak da je za nastupanje apsolutne zastare prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe odlučno je li zastara nastupila do donošenja rješenja o ovrsi.

14. U konkretnom slučaju, nije sporno da se rješenje o ovrsi od 10. travnja 2014. odnosi na naplatu obveze s osnove komunalnog doprinosa utvrđene rješenjem od 16. rujna 2011. (izvršnim 14. listopada 2011.), pa stoga u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi nije bila nastupila zastara prava na naplatu te obveze. Suprotno stavu tužitelja, zastara prava na naplatu teče do donošenja rješenja o ovrsi, nakon čega, sve dok se vodi ovršni postupak, ista više ne može nastupiti.

15. Stoga su tužbeni navodi da je nastupila zastupila zastara naplate komunalnog doprinosa po navedenom rješenju o ovrsi neosnovani.

16. Također, do jednakog zaključka dolazi se i primjenom odredbe čl. 135. st. 3. ZUP-a, budući da u trenutku donošenja rješenja o ovrsi od 10. travnja 2014. još nije bilo proteklo pet godina od izvršnosti rješenja o komunalnom doprinosu, pa stoga u trenutku donošenja rješenja o ovrsi nije nastupila nemogućnost izvršenja tog rješenja (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4481/22-3 od 25. listopada 2023.).

17. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim te je stoga na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod t. I. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima spora temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora odbijen te je odlučeno kao pod t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Igoru Svilaru, Gredička 23, Zagreb,

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb,

- zainteresiranoj osobi Gradu Zagrebu, Stručnoj službi Gradske uprave, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb