Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1232/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu po sutkinji Janji Topol te zapisničarki Spomenki Đurđević, u upravnom sporu tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Tomas, odvjetnik u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 3, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 02433307419, radi izdavanja potvrde za građevine na kulturnom dobru, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/14-02/0210, URBROJ: 532-06-01-

02/1-19-3 od 25. travnja 2019.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/14-02/0210, URBROJ: 532-06-01-02/1-19-3 od 25. travnja 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/I-612-08/14- 06/1736, URBROJ: 251-18-03-14-02 od 9. lipnja 2014.

Predmetnim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde propisane odredbom članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, za izvedeno stanje nezakonito rekonstruirane postojeće stambene zgrade - rekonstrukcija stana i zatvaranje dijela loggie u južnom dijelu 2. kata, bez akta kojim se odobrava građenje u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], jer ista nije izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje Zavod utvrđuje na temelju odredaba Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da mu nije dostavljen na očitovanje stručni nalaz i mišljenje od 26. ožujka 2019. čime je doveden u nepovoljan položaj. Ističe da je intervenirao jednim jednostavnim, minornim građevinskim zahvatom u vlastitom stanu, odnosno djelomičnim zatvaranjem loggie, jer je prijetila opasnost za ostale dijelove njegovog stana ako se ta intervencija ne bi poduzela. Zatvaranjem dijela loggie eliminirano je prodiranje vode kroz balkonska vrata u kuhinju, a koje se redovito događalo kod velikog nevremena koje bi došlo sa zapada. Postojeća su balkonska vrata bila trula, a pod podne plohe galerije prema ’lulicama” za odvodnju oborinske vode s natkrivene terase je bio premali. Promjer cijevi '“lulica” bio je poddimenzioniran za količine oborinske vode koje se pojave kod olujnog nevremena. Zato je, kako bi osigurao kvalitetno održavanje nekretnine, odnosno spriječio daljnja oštećenja uslijed prodora vode, izveo predstijenku u ravnini balkonske ograde. Napominje da se pri zatvaranju loggie maksimalno trudio da se to napravi na način da se postigne sklad u oblikovanju s dijelom zatvorene loggie u susjednom stanu na 1. katu, odnosno općenito da se ne naruši sklad cijele zgrade. Kako u tom trenutku nije mogao osigurati u adekvatnom roku drvenu stolariju, koristio je bijelu PVC stolariju da se ne razlikuje od ostale stolarije na pročeljima zgrade. Dodaje da su svi susjedi poduzeli identičan građevinski zahvat što je osiguralo ujednačenu vanjsku vizuru zgrade što je u osporenom rješenju propušteno na bilo koji način cijeniti. Naglašava da je zapadno pročelje predmetne zgrade skriveno od pogleda s Ksaverske česte gustim zelenilom te da se predmetna dogradnja kroz nju jedva nazire, na što nipošto ne utječe uklanjanje jedne breze, čije grane su dopirale do njegove loggie, što je između ostalog i bio razlog zašto je pristupio njenom djelomičnom zatvaranju. Opisuje probleme s insektima. Smatra pogrešnim zaključak tuženika da, se tražena potvrda ne može izdati, jer je predmetni građevinski zahvat izveden na zgradi koja se nalazi unutar Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba koja ima status kulturnog dobra utvrđen rješenjem Ministarstva kulture od 18. ožujka 2010., jer je predmetnu loggiu djelomično zatvorio još 1998. godine, dakle 12 godina prije nego što je za predmetni prostor unutar kojeg je zgrada koja je njegovo suvlasništvo utvrđen status kulturnog dobra. Zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do retroaktivne primijene Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, jer mu se odbija dati potvrda na građevinski zahvat koji je poduzet u vrijeme kada prostor u kojem je predmetna zgrada uopće nije bio kulturno dobro. Citirajući članka 2. stavak 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, smatra da zgrada u kojoj se nalazi njegov stan i loggia u pogledu koje je izvršen građevinski zahvat nije kulturno dobro niti je intervencijom na zgradi povrijeđen integritet povijesne urbane cjeline, tim više jer je loggia postojala i prije nego je ta povijesna urbana cjelina proglašena kulturnim dobrom. Ako se već ima smatrati da je predmetna povijesna cjelina kulturno dobro, onda je ta povijesna cjelina proglašena kao kulturno dobro zajedno s njom pa je tim više njegov zahtjev za izdavanje potvrde za izvedeno stanje nezakonito rekonstruirane postojeće stambene zgrade u kontekstu odredbi Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama potpuno opravdan. Zahtijeva poništavanje osporenog rješenja tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Iznosi da je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da se za izvedeno stanje nezakonito rekonstruirane postojeće stambene zgrade, odnosno rekonstrukcija stana i zatvaranje dijela loggie u južnom dijelu 2. kata, bez akta kojim se odobrava građenje, u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ne može izdati potvrda iz članka 6., stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Neosnovanim smatra navod tužitelja da je predmetni zahvat izveden 1998. godine, odnosno prije nego što je utvrđeno svojstvo kulturnog dobra, jer se predmetna zgrada i parcela nalaze unutar Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba koja ima status kulturnog dobra utvrđen rješenjem Ministarstva kulture od 18. ožujka 2010. i upisana je u Registar kulturnih dobara RH, Listu nepokretnih kulturnih dobara pod brojem Z-1525. Prethodno je za Povijesnu urbanu cjelinu grada Zagreba utvrđeno svojstvo spomenika kulture rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu od 22. srpnja 1986. Naglašava da se u trenutku uspostavljanja zaštite za predmetni zahvat na zgradi nije izdan odgovarajući akt kojim se nezakoniti zahvat izjednačava sa zakonitim pa se ona smatra nelegalnom i nije bila predviđena za zadržavanje u prostoru zaštite. Napominje da se navedenim Zakonom ne uvjetuje nadležnom tijelu izdavanje potvrda za nezakonito izgrađene građevine od donošenja rješenja o zaštiti, već se o zahtjevu za izdavanje potvrda odlučuje isključivo na temelju činjenice je li nekretnina u tom trenutku zaštićena i je li ona u skladu s posebnim uvjetima koje utvrđuje nadležno tijelo. Sukladno navedenom smatra da vrijeme poduzetog zahvata nije relevantno u odnosu na uspostavljenu zaštitu. Ističe da predmetni neprimjereni zahvat ne bi bio dopušten niti kada bi se za njega zatražih posebni uvjeti iz članka 60. odnosno 61. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Ukoliko bi se nelegalni zahvat ozakonio, trajno i nepovratno bi se legalizirao zahvat koji nedvojbeno narušava izuzetno vrijedno kulturno dobro.

4. Prije daljnjeg obrazlaganja ističe se da je Upravni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Us I-1755/19-9 od 17. veljače 2020. odbio tužbeni zahtjev, koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj. Usž-2874/20-2 od 11. lipnja 2021. Obje presude ukinuo je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-4696/2021 od 11. ožujka 2025. uz argumentaciju da su u odnosu na tužitelja povrijeđena načela ravnopravnost i jednakosti oružja, uz uputu da je u ovom sporu potrebno provesti predloženo građevinsko vještačenje.

5. Sud je u ponovljenom upravnom sporu održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika te je proveo dokaz građevinskim vještačenjem. Sud je odbio dokazne prijedloge da se sasluša tužitelj osobno te svjedoci AE i OEŠ, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Između stranaka nije sporno:

- da se predmetna zgrada nalazi na području Povijesno urbane cjeline Grada Zagreba kojoj je utvrđeno svojstvo kulturnog dobra

- da tužitelj za predmetne radove koje je izvodio krajem 1998. nije zatražio građevinsku dozvolu koja je uvjetovana člankom 2. točkom 7. Zakona o građenju (Narodne novine broj 77/1992)

- da je tužitelj 20. svibnja 2014., s namjerom da legalizira rekonstrukciju, podnio Gradu Zagrebu, Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode, na temelju arhitektonske snimke izvedenog stanja iz svibnja 2014. godine, TD 18/14, izrađenog od ovlaštenog arhitekta, zahtjev za izdavanje potvrde da je rekonstrukcija izvedena u skladu s posebnim uvjetima koje utvrđuje tijelo nadležno za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara.

9. Između stranaka je sporna zakonitost rješenja tuženika, a time i činjenica može li se za predmetnu rekonstrukciju djela navedene zgrade koja se nalazi na području urbane cjeline Grada Zagreba izdati potvrda da je izvedena u skladu s posebnim uvjetima koje utvrđuje tijelo nadležno za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara na temelju posebnih propisa u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja, u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine br. 69/1999, 151/2003, 157/2003, 100/2004, 87/2009, 88/2010, 61/2011, 25/2012, 136/2012, 157/2013) i Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/2012, 143/2013, 65/2017, 14/2019).

10. Odredbom članka 6. stavka 2. točke 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi: unutar arheološkog nalazišta ili zone, prostornih međa nepokretnog kulturnog dobra ili kulturno-povijesne cjeline koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili ako je rekonstruirani dio pojedinačnog nepokretnog kulturnog dobra upisanog u taj Registar, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

Odredbom članka 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da radnje koje bi mogle prouzročiti promjene na kulturnom dobru, odnosno koje bi mogle narušiti cjelovitost kulturnoga dobra, mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Kao radnje iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito: konzerviranje, restauriranje, premještanje kulturnoga dobra i drugi slični radovi, rad industrijskih i drugih postrojenja i radilišta, kao i rekonstrukcija, sanacija i adaptacija kulturnoga dobra u smislu ovoga Zakona i građenje na području na kojem se nalazi kulturno dobro.

11. Budući se predmetna zgrada nalazi na području Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba s utvrđenim svojstvom kulturnog dobra u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja, pravilno je u upravnom postupku utvrđeno da se u predmetnom slučaju primijenjen članak 6. stavak 2. alineja 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Slijedom navedenog, bilo je potrebno utvrditi da li predmetna zgrada zadovoljava uvjete za izdavanje propisane potvrde.

12. Iz stručnog mišljenja višeg stručnog savjetnika - konzervatora Klasa: UP/II- 612- 08/14-02/0210 Ur. broj: 399-02-19-2 od 26. ožujka 2019. razvidno je da je uvidom u stanje na predmetnoj parceli i neposrednom okruženju utvrđeno da je podnesena arhitektonska snimka izrađena u skladu s pravilima struke. Osim toga, utvrđeno je da se radi o urbanistički, ambijentalno i arhitektonski veoma kvalitetnom i vrijednom dijelu povijesne urbane cjeline grada Zagreba formiranom u drugoj polovini 20 stoljeća. Izvedena nezakonita rekonstrukcija stana na II. katu narušila je izvorni izgled zapadnog pročelja zgrade prekidajući naglašene horizontalne elemente oblikovanja, koji se smjenjuju u zatvorenom i otvorenom obliku (zidna masa bez otvora i naglašene lođe duž cijelog pročelja). Zatvaranjem dijela lođe narušen je izvorni koncept arhitekture ritam zatvorenih i otvorenih horizontalnih elemenata kao osnovni koncept oblikovanja. Susjedna zgrada koja se nalazi uz predmetnu zgradu sa sjeverne strane, identična po oblikovanju i sačuvana u izvornom izgledu pokazuje čistoću i jednostavnost izvornika koja je narušena na predmetnoj zgradi. Utvrđeno je da je u međuvremenu uklonjeno i stablo breze koje se nalazilo uz zapadno pročelje zgrade, a koje je u vrijeme izrade arhitektonske snimke izvedenog stanja još postojalo. Hortikulturno rješenje je jedna od vrijednosti naselja i valja napomenuti da su listopadna stabla u sezoni bez lišća prozračna i omogućavaju pogled na naselje sa zapadne strane. Predmetna zgrada je saglediva u punom gabaritu i evidentno je izvedenom intervencijom narušena cjelovitost izgleda zgrade i njenog izvornog oblikovanja, a samim tim i integritet cijelog naselja i povijene urbane cjeline. Tužitelj ne prepoznaje kvalitete arhitekture i okruženja naselja u kom živi te se u skladu s tim i devastira njene dijelove. Navodi tužitelja daje svoj nezakoniti zahvat na pročelju usklađivao s istim takvim zahvatom na I. katu svjedoči o pogrešnoj percepciji vrijednosti zgrade, jer se prilagođava ranijoj devastaciji zgrade kao vrijednosnom oblikovnom parametru. Nezakoniti zahvat na zgradi ne može se smatrati radovima održavanja niti njime opravdati.

Uzimajući u obzir izloženo, prema stavu suda u stručnom mišljenju utvrđeni su relevantni stručni razlozi koji ukazuju da rekonstrukcija stana i zatvaranje dijela loggie u južnom dijelu 2. kata stambene zgrade u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] prema arhitektonskom snimku iz svibnja 2014., nije u skladu s posebnim uvjetima koje nadležni Zavod temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole odnosno rješenja o uvjetima građenja te se za iste ne može izdati potvrda.

13. Međutim osnovan je prigovor tužitelja da mu tijekom upravnog postupka nije dostavljeno očitovanje prvo stupanjskog tijela niti stručni nalaz i mišljenje, čime mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku. Zbog navedenog, sud je radi pravinog i potpunog utvrđivanja spornih činjenica u ovom sporu proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Gordanu Baniću za graditeljstvo i procjenu nekretnina.

14. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da:

- za radove koje je tužitelj izvodio krajem 1998., a koji su obuhvaćali izmjenu postojeće drvene vanjske stolarije stana s ugradnjom nove PVC stolarije istih karakteristika kao i postojeće (cijeli stan), uklanjanje dijela vanjskog zida (parapet ispod prozora u kuhinji) i zatvaranje dijela postojeće loggie, nije zatražena građevinska dozvola

- zahvati i radovi koji je izveo tužitelj, bez obzira na njihov obujam, podliježu regulativi: Zakonu o građenju, i vrednuju se kao rekonstrukcija za koju se izdaju građevinske dozvole, uz prethodno pribavljanje potvrde nadležnih stručnih institucija - Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode

- stvarno izvedeno stanje i stanje prikazano u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja odstupaju od posebnih uvjeta iskazanih Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama

- radovi izvedeni 1998. - zatvaranje dijela loggie na zapadu, uključivo s proširenjem površine stana za 1m2, nemaju karakter nužnosti niti otklanjanja bilo kakve opasnosti za cjelokupni objekt

- izvedena rekonstrukcija, uzimajući u obzir okolnosti usklađenja vizualnog identiteta zgrade, nije učinjena u skladu s posebnim uvjetima za predmetnu zgradu koja je dijelom povijesno urbane cjeline grada Zagreba.

15. Prema stavu suda nalaz i mišljenje vještaka izrađeno je u skladu s pravilima struke te objektivno i nepristrano te sud isti u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan dokaz u ovom sporu. Također, nalaz i mišljenje nepristranog sudskog vještaka u cijelosti je u skladu s utvrđenjima javnopravnih tijela u upravnom postupku i zaključkom da se za predmetnu rekonstrukciju ne može izdati potvrda da je izvedena u skladu s posebnim uvjetima koje utvrđuje nadležno tijelo za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara u postupku izdavanja lokacijske ili građevinske dozvole i rješenja o izvedenom stanju.

Ističe se da stranke nisu imale primjedbe niti prigovore na nalaz i mišljenje, a niti su tražile dodatno očitovanje vještaka.

16. Nadalje, neosnovano prigovara tužitelj da u vrijeme izvođenja predmetne rekonstrukcije 1998. godine na stambenoj zgradi u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ona nije imala svojstvo kulturnog dobra radi čega izvedeni radovi nisu protivni uvjetima zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Ovo iz razloga što je rješenjem od 18. ožujka 2010. svojstvo kulturnog dobra utvrđeno Povijesno urbanoj cjelini grada Zagreba zbog dijelova povijesne cjeline s vrijednom prostornom i graditeljskom strukturom radi čega se mjerama zaštite odredilo očuvanje pojedinih skupina povijesnih građevina. Tim više što se predmetna zgrada nalazi na području zaštićene Povijesne urbane cjeline Grad Zagreb, koja je zaštićena kao spomenik kulture još rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika u Zagrebu, broj: 03/UP/I-802/1 od 22. srpnja 1986

17. Također neosnovano tužitelj prigovara da Zakonom o očuvanju kulturnih dobara nije preuzeto rješenje Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika u Zagrebu, broj: 03/UP/I-802/1 od 22. srpnja 1986., obzirom da je odredbom članka 120. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da spomenici kulture stavljeni pod zaštitu po propisima koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona ostaju pod zaštitom, a njihovi vlasnici i imatelji imaju prema njima sva prava i obveze propisane ovim Zakonom. Stoga je sud odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja i svjedoka ŠE i svjedoka OEŠ na okolnost vremena izvođenja građevinskih radova.

18. Kraj nesporne činjenice da je podnesena arhitektonska snimka izvedenog stanja izrađena sukladno zatečenom stanju zgrade i pravilima struke, a na temelju kojeg je u predmetnom postupku utvrđeno činjenično stanje, sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida na licu mjesta.

19. U odnosu na prigovore tužitelja da rekonstrukcija izvedena radi sanacije štete nastale zbog utjecaja vremenskih neprilika i dotrajalosti, ponavlja se da je vještak utvrdio da predmetna rekonstrukcija nema karakter nužnosti niti otklanjanja bilo kakve opasnosti za cjelokupni objekt. Uz navedeno, ista je nedvojbeno trebala biti izvedena u skladu s posebnim uvjetima koje nadležno tijelo izdaje u skladu s posebnim propisima.

20. Stoga sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora, te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Radi navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.

21. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis