Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -330/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Goran Srebačić iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa odvjetnik Andrej Šooš Maceljski iz Zagreba, poradi utvrđenja isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2769/24-18 od 24. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  je

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka pod točkom I. i II. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice i djelomično žalba tuženika kao osnovane i prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod točkom II izreke koja se odnosi na troškove postupka preinačuje i sada sudi:

"Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da naknadi trošak parničnog postupka od 996,80 eura s zateznim kamatama od 24. studenog 2025. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana dok je za više zatraženo zahtjev odbijen kao neosnovan".

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koji glasi:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu broj 9012267770 od 6. veljače 2007. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta, Karlovačka ulica 2 dana 07. veljače 2007. godine pod brojem OU-240/2007, zaključenog između tužiteljice UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, sve u dijelu u kojem je ugovoreno da se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10% sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., platiti tužiteljici UZ iznos od 582,25 EUR s zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2007. godine pa do isplate, te naknadi trošak parničnog postupka od 1.168,68 eur s zateznim kamatama od 24. studenog 2025. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja UZ kojim zahtjeva zatezne kamate na 582,25 eur od 31. kolovoza 2006. godine do 28. veljače 2007. godine".

2. Žali se tužiteljica na odluku o troškovima postupka sadržane pod točkom II izreke sve s prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi.

3. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku presudu sve zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istom.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana, glede merituma spora, ali je osnovana žalba tužiteljice i tuženika glede troškova postupka.

6. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnim odredbe članka 11.3 Ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka dana 6. veljače 2007.. te isplata iznosa od 582,25 EURA s naslova uplate naknade za obradu kredita i osiguranja kredita.

7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o kreditu 6. veljače 2007. u iznosu od 26.039,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti s tim da je člankom 11.3. Ugovora određena naknada za obradu zahtjeva i odobrenje kredita u visini 1,50 % na iznos kredita obračunata sa datumom ugovora te naknada za osiguranje kredita u visini od 2,10 % sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila.

8. S obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

9 Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud i to iz sljedećeg razloga: Kako se sa tužiteljicom prema rezultatima dokaznog postupka nije pregovaralo oko naknade za obradu kredita i naknade osiguranja benefita jer je u pitanju unaprijed formulirana odredba Ugovora o kreditu (članak 11.3 Ugovora) to očito tužiteljica nema utjecaja na sadržaj odredbi Ugovora.

10. Iako tuženik zasigurno ima određene troškove kod obrade kredita, to prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je ništetna odredba članka 11.3. Ugovora o kreditu.

11. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

12. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

13. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, kao i naknade za osiguranje kredita to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te obveza vraćanja uplaćenog iznosa. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kao bi ista mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica zasigurno nije bila u poziciji pregovaranja.

14. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

15. Pitanje zastare sud prvog stupnja je razjasnio i u potpunosti prihvaća žalbeni sud. Tako je za prigovor zastare sud utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga:

Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj SuIV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

16. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

17. S obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita kao i naknade za osiguranje kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

18. Žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi o stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

19. Kako je sud prvog stupnja prema mišljenju ovog suda pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, to i u ovom dijelu žalbeni navodi nisu osnovani.

20. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi ugovora te činjenice da je tužiteljica bila upoznata sa visinom naknade za obradu kreditu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužiteljici kao potrošaču onemogućeno je pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.

21. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda RH ugovorena odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu prema članku 49. Zakona o zaštiti potrošača, može biti utvrđenom ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, što u kontekstu predmetnog slučaja također ukazuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja što prihvaća i žalbeni sud.

22. Kako žalbeni navodi tuženika u ovom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, to je odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21).

23. Žalbeni navodi tužiteljice glede troškova postupka s naslova pristupa na ročište za objavu sudske odluke su osnovani jer sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) Tbr. 9 osnovano je potraživanje s ovog naslova.

24. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno obračunavao trošak jer prema pravnom shvaćanju VSRH – Rev 1927/17) kod deklaratornog zahtjeva koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba položiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju, vrijednosti predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu. Tako sukladno Tbr. 7 OT tužiteljica ima pravo na trošak sastava tužbe, sastav podneska od 27. lipnja 2024., pristup na ročišta od 17. siječnja 2025. i 6. studenog 2025. u pojedinačnom iznosu od po 150,00 eura te za pristup ročištu od 19. svibnja 2025. u iznosu od (25%) 37,50 eura, što sve zajedno daje (uvećano za PDV-e) iznos od 796,87 eura. Prema Tbr. 10 OT s obzirom da se radi o odluci o troškovima postupka, što se rješava rješenjem to tužiteljica ima pravo na tužbu sastava žalbe (s PDV-om) 95,75 eura, što sve zajedno s troškovima pristojbe koji su plaćeni (prema stanju u spisu) od 106,18 eura, daje ukupan iznos od 996,80 eura. Stoga je sukladno odredbi čl. 380. t.3. ZPPa- odlučeno kao u izreci.

Split, 5. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić