REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-183/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, predsjednice vijeća, Renate Marić, izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], T [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marinku Brajku i Marinu Brajku, odvjetnicima u Đakovu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Andreji Šeša, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tužene i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-788/2023-24 od 3. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene Privredne banke Zagreb d.d., kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-788/2023-24 od 3. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja protiv odluke o troškovima postupka iz točke III izreke presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-788/2023-24 od 3. srpnja 2025. odbacuje se kao nedopuštena.

II Odbijaju se zahtjevi tužene i tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I utvrđen je ništetan dio odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj 9013157319, sklopljen dana 11. listopada 2008. godine između tužitelja i tuženika, a koji glasi: „… sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…“ i ista ne proizvodi pravne učinke. U točki II naloženo je tuženoj da plati tužitelju iznos od 4.794,59 eura na ime rasta kamatne stope s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. ožujka 2008. godine pa do isplate. U točki III naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.651,21 eura sa zateznim kamatama počev od dana 3. srpnja 2025. pa do isplate.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te ukazuje na povredu iz čl. 354.st.2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U navodima žalbe tužena ukazuje da presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 nije primjenjiva u ovom predmetu, da tužitelj ničim nije dokazao da je postupanjem tužene prouzročena značajna neravnoteža na štetu tužitelja, da sud nije postavio pravilan zadatak financijskom vještaku, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, poziva se na presude europskog suda, te ističe da je prigovor zastare pogrešno ocijenjen.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/2, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), budući je za svoj pravni stav i svoju odluku prvostupanjski sud dao dostatne i jasne razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, tako da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.1. Ovaj sud nije našao ni da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nesporno je između stranaka da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9013157319 dana 11.10.2007. godine u iznosu od 475.000,00 HRK s rokom otplate na 30 godina. Namjena kredita bila je kupnja stambenog objekta. Odredbom čl. 4. određeno je da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovor a iznosi 4,98% godišnje.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da se o odredbama Ugovora o kreditu koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i koje su bile unaprijed sastavljene od banke – tuženika, nije pregovaralo s tužiteljem kao potrošačem, te da je njima suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Kako takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na trgovca – banku, taj sud utvrđuje odredbe ništetnima s obzirom na nedopuštenost i dosuđuje restitucijski zahtjev.

8. Svaki potrošač, u odnosu na kojeg trgovac zahtjeva ispunjenje obveze temeljem odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom, može se pozvati na učinke te odluke. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti. Odlučno je da obveza potrošača proizlazi iz odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom. Učinci kolektivne tužbe iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. odnose se na kredite sklopljene u vezi CHF valute. Navedena odluka zato nema učinak na kredite u kojima je ugovorena druga valuta vezana za glavnicu, kao u konkretnom slučaju.

9. Međutim, prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio na utvrđenjima iz tog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, već je ocjenjivao i utvrđivao u ovom postupku nepoštenost ugovorne odredbe.

10. Da bi se odredba utvrdila kao nepoštena potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1) izostanak pojedinačnih pregovora; 2) suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3) znatne neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi koje su predmetom tužbenog zahtjeva u ovoj parnici prvostupanjski sud je ocijenio postojanje tih pretpostavki te je uzeo u obzir i ostale relevantne okolnosti sklapanja ugovora i zaključio je da je na štetu potrošača, tužitelja, ugovornim odredbama znatno narušena ravnoteža u pravima i obvezama stranaka i da je ta znatna neravnoteža suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Odluka iz spora za zaštitu individualnih interesa potrošača indirektno može imati utjecaj na način da ukazuje na parametre koje je potrebno cijeniti.

11. U odnosu na žalbene navode koje se tiče zastare, valja navesti, da se prema odredbi čl. 241. ZOO zastara prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika na sudu ili pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarenja tražbine, dok prema odredbi čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07) pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite povrijeđenih subjektivnih prava.

11.1. Nadalje, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su -IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." (Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023.)

11.2. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, to u ovom slučaju nije moglo doći do zastare tražbine tužitelja, kako je to pravilno i zaključio prvostupanjski sud.

12. Kako je u postupku utvrđena nedopuštenost ugovorne odredbe kao odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i suprotne načelu savjesnosti i poštenja, koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, takva odredba je nepoštena u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07 i sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZPP/07 ništetna, a prigovor zastare pravilno ocijenjen neosnovanim, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen. (Rev 210/2023-2 od 20. rujna 2023.)

13. O troškovima postupka sud je pravilno odlučio temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a imajući u vidu važeću Odvjetničku tarifu.

14. Radi iznesenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena prvostupanjska presuda.

15. Tužitelj je 4.7.2025 podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka koji se odnose na trošak pristupa na ročište za objavu presude. Kako je sud o trošku parničnog postupka koji se odnosi na trošak pristupa na ročište za objavu presude odlučio naknadno obrazloženim rješenjem P-788/2023-28 od 9.lipnja 2025. u kojem je odbio zahtjev za troškove ročišta za objavu presude, te je istim rješenjem odbacio i žalbu tužitelja od 4.srpnja 2025. protiv presude P-788/2023-24, a isto rješenje je postalo pravomoćno 14.11.2025. sud je žalbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu sukladno odredbi čl. 380.st.1.točka 1. ZPP-a (točka I izreke rješenja).

16. Zahtjevi tužene i tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovane, sukladno odredbi čl. 166.st.1.Zakona o parničnom postupku u svezi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (točka II izreke rješenja).

U Požegi, 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić