Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-30/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Cvitić, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr- 1242/2025-12 od 19. studenog 2025., 5. ožujka 2026

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se žalba ovršenika kao djelomice neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1242/2025-12 od 19. studenog 2025. u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel Sesvete č. zem. [katastarska čestica]. krčevina, Šuma površine 9390 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to 20. suvlasnički dio 32/64, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 10.000,00 eur.

II. Uvažava se žalba ovršenika kao djelomice osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1242/2025-12 od 19. studenog 2025. u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel Sesvete č. zem. [katastarska čestica]. krčevina, Šuma površine 9390 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to 20. suvlasnički dio 32/64, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja na ime zateznih kamata te se za navedeno rješava:

Odbija se prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel Sesvete č. zem. [katastarska čestica]. krčevina, Šuma površine 9390 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to 20. suvlasnički dio 32/64, radi namirenja zateznih kamata koje na iznos od 10.000,00 eur teku od 30.09. 2013. do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur uvećano za PDV, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Sud određuje predloženu ovrhu na nekretninama ovršenika na temelju prijedloga za ovrhu od 29. listopada 2025., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja.

II. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 346,46 eura u roku osam (8) dana.

III. Odbija se djelomično zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 304,54 eura kao neosnovan.

IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda izvršiti upis zabilježbe ovrhe. Zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine (čl. 84. st. 2. OZ-a). Nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljenog na raspoložbi ovršenika, bez obzira kada je ta raspoložba poduzeta. (čl. 84. st 3. OZ-a). Promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao ovršenika (čl. 84. st. 4. OZ-a).“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovršenik pobijajući to rješenje u cijelosti ističući žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje u tekstu OZ). Žalitelj u žalbi ističe kako je rješenje o ovrsi određeno na nekretnini no da je isti trebao biti formuliran kao prijedlog za ovrhu na imovinskom pravu pa bi stoga predmetni prijedlog trebalo odbaciti kao nedopušten. Ovršenik navodi kako je to iz razloga jer nekretnina u fiducijarnom vlasništvu ne može biti predmetom ovrhe već da bi se u ovom slučaju mogao podnijeti samo prijedlog za ovrhu na knjižnom pravu. Nadalje ističe prigovor zastare jer da bi sva potraživanja iznad visine upisanog zaloga bila u zastari jer je založno pravo upisano do iznosa 10.000,00 eur bez kamata. Nadalje navodi kako je sud pogrešno dosudio trošak ovrhe kada je naložio plaćanje ovršeniku jer da bi se isti imali namiriti isključivo iz vrijednosti predmeta zaloga. Žalbom se predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za ovrhu u cijelosti podredno u dijelu iznad 10.000,00 eur, a podredno ukinuti rješenje u dijelu koji se odnosi na obvezu plaćanja troškova ovrhe. Ovršenik potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomice osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je ovrha određena radi namirenja glavnice u iznosu od 10.000,00 eur, u smislu žalbenih navoda a pazeći po službenoj dužnosti na određene povrede sukladno članku 50. stavku 5. OZ-a, ovaj sud nije našao da postoji neki žalbeni razlog koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Iz spisa predmeta proizlazi kako je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika na temelju Ugovora o beskamatnom zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 27. ožujka 2013. donesenog po javnom bilježniku Ignacu Vugeru pod brojem OU-152/13 kao ovršne isprave sukladno odredbi članka 23. točke 5. OZ-a. Navedeni ugovor je zaključen između ovrhovoditelja kao zajmodavca i SD kao zajmoprimca.

7. Ovrhovoditelj je uz prijedlog dostavio i izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu na kojoj predlaže ovrhu sukladno članku 82. OZ-a. Iz izvatka proizlazi kako je ovršenik suvlasnik za 32/64 (1/2) idealnog dijela predmetne nekretnine. Također, iz izvatka je razvidno kako je kao teret na nekretnini na kojoj je predložena ovrha, na temelju ranije navedene ovršne isprave, upisano založno pravo – hipoteka u iznosu od 10.000,00 eur. Navedena hipoteka je upisana 04. studenog 2013. Iz izvatka također proizlazi kako je na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 22. ožujka 2016. zabilježeno da je prijenos prava vlasništva u suvlasničkom udjelu 32/64 sa imena SD na ime ovršenika obavljen radi osiguranja tražbine u iznosu 19.000,00 eur obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s rokom dospijeća na dan 01. listopada 2016. Ovršenik je 07. travnja 2016. stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, dakle, nakon što je već bilo upisano založno pravo na nekretnini.

7. S obzirom na to da je nakon upisa založnog prava, upisani vlasnik predmetne nekretnine postao ovršenik, to je ovrhovoditelj u skladu s odredbom čl. 83 OZ-a podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika. Naime, navedenom odredbom je propisano da, ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s ranijeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

8. Odredbom članka 299. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZVDSP) je propisano da se založno pravo ne može odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako zakonom nije drukčije određeno.

9. Kod takvog stanja stvari, u slučaju uknjiženog založnog prava i potom upisa fiducijarnog vlasništva valja primijeniti odredbe o založnom pravu kao ograničenom stvarnom pravu na tuđoj stvari i pravila o prvenstvenom redu namirenja. S obzirom na činjenicu kako je uknjižba založnog prava ovrhovoditelja zatražena i provedena prije uknjižbe fiducijarnog vlasništva na ime ovršenika, razvidno je kako je ovršenik dužan trpjeti predmetnu ovrhu jer je nekretnina koju je stekao u fiducijarno vlasništvo u trenutku stjecanja bila opterećena založnim pravom u korist ovrhovoditelja.

10. Svi upisi u zemljišnoj knjizi napravljeni nakon upisa založnog prava bez utjecaja su na pravo ovrhovoditelja da namiri svoju tražbinu. Ovršenik, kao fiducijar je stekao pravo vlasništva kao prethodni vlasnik, dok je fiducijant iz pravnog posla potonji vlasnik odnosno mogući budući ovlaštenik prava vlasništva za slučaj prestanka osigurane tražbine. Sve dok se ne ostvari uvjet prestanka osigurane tražbine, vlasnik nekretnine je fiducijar kao sadašnji vlasnik, dok je fiducijant, tek mogući budući vlasnik.

11. Iz svega navedenog proizlazi da je neosnovan žalbeni navod ovršenika da nekretnina u fiducijarnom vlasništvu ne može biti predmet ovrhe te da bi ovrhovoditelj mogao podnijeti prijedlog za ovrhu na knjižnom pravu a da bi prijedlog za ovrhu na nekretnini trebalo odbaciti sukladno članku 50. stavku 1. točkama 6. i 7. OZ-a.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članku 380. točki 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao djelomice neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja kao što je odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Međutim, donoseći pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zateznih kamata koje na iznos od 10.000,00 eur teku od 30. rujna 2013. do isplate prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer prijedlog za ovrhu u tom dijelu nije u skladu s pravom ovrhovoditelja kako je ono utvrđeno u zemljišnim knjigama za navedenu nekretninu. Naime, iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu koja je predmet ovrhe, proizlazi da je kao teret, na temelju Ugovora o beskamatnom zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 27. ožujka 2013. solemniziranog po javnom bilježniku Ignacu Vugeru pod brojem OU-152/13 27. ožujka 2013., uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja tražbine u iznosu od 10.000,00 eur obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan vraćanja, s obvezom vraćanja pozajmljenog iznosa u roku od 6 mjeseci od dana potpisa.

14. Odredbom članka 36. stavka 2. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., dalje u tekstu ZZK) koji je bio na snazi u vrijeme upisa hipoteke u zemljišne knjige je propisano da se uz tražbinu za koju je ugovoreno da se plaćaju kamate upisuje i kamatna stopa. Ako su ugovorene zakonske kamate, umjesto kamatne stope, upisat će se: zakonska kamata. Međutim, uz navedenu tražbinu ovrhovoditelja, u zemljišnoj knjizi za navedenu nekretninu nije upisano da se na istu plaćaju i zatezne kamate.

15. Iz navedenog proizlazi da ovršenik, kao založni dužnik odgovara opterećenom nekretninom samo za iznos osigurane tražbine. Stoga, čak i u slučaju da ovršna isprava sadrži odredbu o plaćanju zateznih kamata – što predmetna ovršna isprava sadrži, budući da zatezne kamate nisu upisane u zemljišnu knjigu za opterećenu nekretninu, ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati naplatu zateznih kamata iz vrijednosti založene nekretnine. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije primijenio načelo strogo formalnog legaliteta, koje je trebao primijeniti u predmetnoj situaciji, jer ovrhovoditelj nije ovlašten predlagati ovrhu radi namirenja zateznih kamata ako one nisu obuhvaćene upisanom hipotekom. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog ovrhovoditelja u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a uvažiti žalbu ovršenika kao djelomice osnovanu i pobijano rješenje o ovrsi djelomice preinačiti kao što je odlučeno u točki

II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

17. Ovršeniku nije priznat trošak sastava žalbe (točka III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) jer je ovaj sud pobijano rješenje o ovrsi preinačio u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate, koje je potraživanje akcesorne prirode, dok je odluka suda prvog stupnja u pogledu glavne stvari ostala nepromijenjena. Naime, na temelju odredbe članka 35. stavka 2. ZPP-a, kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju se u obzir za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora, ako ne čine glavni zahtjev.

18. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 5. ožujka 2026.

SUDAC

Marko Pribisalić