Poslovni broj: P-13246/2019-81
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Martinkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Martinkovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Topića, odvjetnika, dana 26. veljače 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici EE sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici HE sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 30.500,00 EUR, sve zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
500,00 EUR-a od 1. listopada 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. studenog 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. prosinca 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. siječnja 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. veljače 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. ožujka 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. travnja 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. listopada 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. studenog 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. prosinca 2012. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. siječnja 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. veljače 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. ožujka 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. travnja 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. listopada 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. studenog 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. prosinca 2013. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. siječnja 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. veljače 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. ožujka 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. travnja 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. listopada 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. studenog 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. prosinca 2014. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. siječnja 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. veljače 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. ožujka 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. travnja 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. listopada 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. studenog 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. prosinca 2015. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. siječnja 2016. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. veljače 2016. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. ožujka 2016. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. travnja 2016. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2016. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2016. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2016. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2016. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2016. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. listopada 2016. godine do isplate,
do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica HE potražuje od tužene EE isplatu iznosa od 32.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice i to:
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2006. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2006. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2006. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2006. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2006. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. listopada 2006. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. studenog 2006. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. prosinca 2006. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. siječnja 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. veljače 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. ožujka 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. travnja 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. listopada 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. studenog 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. prosinca 2007. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. siječnja 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. veljače 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. ožujka 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. travnja 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. listopada 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. studenog 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. prosinca 2008. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. siječnja 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. veljače 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. ožujka 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. travnja 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. listopada 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. studenog 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. prosinca 2009. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. siječnja 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. veljače 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. ožujka 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. travnja 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. listopada 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. studenog 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. prosinca 2010. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. siječnja 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. veljače 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. ožujka 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. travnja 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. svibnja 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. lipnja 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. srpnja 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. kolovoza 2011. godine do isplate,
500,00 EUR-a od 1. rujna 2011. godine do isplate,
kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženici EE sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi HE sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 9.400,07 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05. ožujka 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 31.10.2016. godine navodi kako su ona i tužena dana 21.04.2006. godine potpisale izjavu kojom se tužena obvezala tužiteljici plaćati iznos od 500,00 EUR mjesečno na osnovu usluge za davanje stana u [adresa] u [adresa], u vlasništvu tužiteljice, upisanog u zemljišne knjige u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] tuženoj, odnosno vratiću tužene Mali Svijet, a radi upisa založnog prava u svrhu osiguranja tražbine po Ugovoru o kreditu broj 011-74/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19.4.2006. godine, a koji je tužena sklopila sa Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d. i to u iznosu od 200.000,00 EUR uvećano za pripadajuće kamate i ostale troškove. Tužiteljica je višekratno pozivala tuženu na postupanje sukladno postignutom dogovoru, od čega posljednji put dopisom od dana 15.4.2016. godine, međutim tužena do današnjeg dana nije postupila sukladno dogovoru, odnosno nije uplatila niti manji ido dugovanog iznosa, dok je gore citirana nekretnina i dalje opterećena gore navedenom hipotekom.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da predmetna tužba nikada nije dostavljena na njezinoj adresi prebivališta, već tek putem njezinog punomoćnika dana 08.02.2018.g., tužena je tek sada u mogućnosti dati odgovor na tužbu. Prvenstveno, a prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, tužena daje prigovor mjesne nenadležnosti Naslova. Naime, tužena je već duže vremena, od 2014.g., prijavljena na adresi u [adresa], te stoga predlaže da se Naslov proglasi mjesno nenadležnim i ustupi ovaj postupak Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i netočnom, te se protivi i osnovi i visini tužbenog zahtjeva, a što obrazlaže kako slijedi, i to po točkama tužbe, počevši od toč. II. tužbe. Toč. II. tužbe je posve lažna i netočna. Naime, tužena nikada nije potpisala izjavu od 21.04.2006.g., nikada je nije vidjela, nikada nije bila upoznata sa istom te u cijelosti osporava istu. Sukladno gore navedenom, posve je jasno da je predmetna izjava falsifikat i očigledno krivotvorena sa ciljem da tužiteljica sebi pribavi protupravnu korist, te takvo postupanje tužiteljice sadrži u sebi elemente kaznenog djela iz čl. 236 i 279 Kaznenog zakona. Stoga se prvenstveno predlaže dostaviti original iste fabricirane izjave (ako ista uopće postoji), a tužena će nakon istog poduzeti potrebne pravne radnje, a poziva se Naslov da učini isto. Također, ista izjava je sastavljena posve protivno bilo kakvoj životnoj i poslovnoj logici, ista predstavlja prekomjerno oštećenje i nerazmjerna je u odnosu na navodnu danu uslugu, te je posve protivna bilo kakvoj namjeri tuženice, posebice zato jer tužena u stvari koju spominje tužiteljica nije imala nikakvu imovinsku korist, te je stoga ovdje i promašena pasivna legitimacija. Naime, jedino točno je da je dječji vrtić Mali svijet, a čija je tuženica ravnateljica (a ne vlasnica kako se posve netočno navodi) kupio od FE poslovni prostor, te da je ista kupoprodaja financirana od predmetnom kreditu kao i da je tužiteljica bila založni dužnik po istom kreditu, ali ne zato što je tuženica osobno išta dala ili obećala dati tužiteljici, već isključivo da se ista kupoprodaja izvrši a kako bi tužiteljica, a koja se tada bavila posredovanjem u kupoprodaji nekretnina, dobila svoju naknadu za isti posao kupoprodaje, i to je bio razlog zašto se tužiteljica odlučila na zasnivanje istog založnog prava. Dječji vrtić Mali svijet je sve svoje obveze i prema prodavatelju i prema posredniku a i prema banci uredno izvršio, te je posve nezakonito da tužiteljica po istoj osnovi traži bilo što, posebice jer je ista sama ponudila svoju nekretninu kao zalog, bez traženja ikoga, a kako bi dobila svoju proviziju. Ista provizija je isplaćena putem kredita prodavateljici FE, a što je kasnije bilo sa istim, tužiteljica nije podrobno upoznata, osim što zna da je jednom upravo u parnici tužiteljice protiv FE bila pozvana na sud, i to kako je shvatila, baš povodom traženja isplate predmetne provizije. Tužena nije sačuvala nikakve dokumente o istoj parnici, pa se predlaže tužiteljici da se izjasni o istoj i obavijesti Naslov o poslovnom broju iste, a kako bi se po potrebi napravio uvid u predmetnu parnicu koja se vodila pred tadašnjim Općinskim sudom u Zagrebu. Nadalje, ističe se i to da je predmetna izjava, a koja glasi na toliki mjesečni iznos, (500 EUR-a), što godišnje predstavlja čak 6.000,00 EUR-a, prema datumu na istoj sklopljena isti dan kao i predmetni ugovor o kreditu, a nije niti ovjerena kod javnog bilježnika, niti sastavljena kod odvjetnika, pa čak nije niti napisana na računalu i isprintana, već sastavljena rukom (a isto nije rukopis tužene), a na istoj se tužena naziva vlasnicom vrtića (što ista nije niti može biti), što je sve jednostavno teško za povjerovati, a posebice kada se zna koliki je to sveukupno iznos (sveukupno, budući je rok isplate kredita 10 godina, to iznosi čak 60.000,00 EUR-a). Također, tužiteljica nigdje niti ne tvrdi da joj je bilo koja „mjesečna rata“ po predmetnoj izjavi plaćena, što je također teško za povjerovati, posebice zato jer ista ni na koji način nije reagirala, sve do 2016.g., a kada je predmetni kredit u cijelosti otplaćen od strane tuženice. Iz svega navedenog slijedi da je ista izjava potpuno nevjerodostojna i lažna. Toč. II tužbe je također lažna, a budući da tužena nikada nije dobila nikakvu obavijest od tužiteljice na svoju adresu, a najbolji dokaz za to je navođenje posve netočne i zastarjele adresu tužiteljice. Glede opomenu priložene uz tužbu, jasno je vidljivo da je ista adresirana na vrtić Mali svijet, a i to je pokazatelj promašene pasivne legitimacije u ovom postupku. Također, ista opomena se pozivala na neodređeni dokument, a koji nije bio priložen uz isti dopis, a budući je tuženica kao ravnateljica bila upoznata da su sve obveze Dječjeg vrtića prema gđi HE izvršene, po istom nitko iz vrtića i nije postupio, kao očigledno promašenom. Također, opreza radi, ističe se i prigovor zastare. Naime, isti posao kupoprodaje i predmetnog kredita izvršen je 2006.g., tako da je jasno da je nastupila zastara. Također, protek istog vremena, a bez ikakvog poduzimanja bilo kakve radnje od tužene, jasno pokazuje da su njezine tvrdnje i zahtjevi lažni i neosnovani, te bez ikakvog pravnog i činjeničnog uporišta. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu o imovnom stanju (list 8, 27 spisa), izjavu (list 9, 145 spisa), izvadak iz zk (list 10-11, 70, 84 spisa), Ugovor o kreditu (list 12-19, 75-83 spisa), presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-626/2017 od 15.1.2028. godine (list 47-48 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 85-87 spisa), dokumentacija (list 88-118 spisa), karton putovnice tužene (list 128 spisa), sms poruke (list 143 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za rukopise Zvonimira Čorića, dipl.ing. (list 146-151 spisa), saslušanjem tužitelja na ročištu dana 18.5.2022. godine (list 161-165 spisa), saslušanjem tuženika na ročištu dana 18.5.2022. godine (list 165-166 spisa), saslušanjem tuženika na ročištu dana 7.2.2023. godine (list 174-175 spisa), saslušanjem svjedoka KE na ročištu dana 16.1.2024. godine (list 225-227 spisa), saslušanjem svjedoka TE na ročištu dana 16.1.2024. godine (list 227-228 spisa), saslušanjem svjedoka NE na ročištu dana13.5.2024. godine (list 242-243 spisa), saslušanjem svjedoka OE na ročištu dana 13.5.2024. godine (list 244-246 spisa) i saslušanjem svjedoka VE na ročištu dana 1.10.2024. godine (list 249-250 spisa). Sud je izvršio uvid u ovosudni predmet posl.br. P-9840/2006 i u njemu sadržane isprave te dokumentaciju. Sud nije saslušao svjedoka ŠE obzirom da je za istog adresa nepoznata.
4. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
5. Sud je izvršio uvid u predmet ovog suda P-9840/2006 i s njim povezani P- 12654/2006 te je utvrdio da je isti vođen između tužiteljice HE te tuženika FE radi isplate iznosa od 28.000,00 EUR. U tom predmetu je dana 17.9.2010. godine donijeta presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 28.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na ime ugovorene naknade za dopuštenje da se osnuje hipoteka na nekretnini tužiteljice a koja hipoteka je služila za osiguranje kredita SE. Istom presudom je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatom 3.560,00 EUR vezano uz istaknutu nevaljanost ugovora o posredovanju. Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-6353/2011 od 23.4.2013. godine.
6. Sud je izvršio uvid u kupoprodajni predugovor od 20.7.2005. godine te je utvrdio da je isti sklopljen između FE kao prodavatelja i SE kao kupca vezano uz nekretninu, u naravi kuća, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] na adresi [adresa]. U istom se spominje da će kupoprodajna cijena biti sporazumno utvrđena u iznosu od 200.000,00 EUR. Prodavateljicu je u tom predmetu zastupala HE po punomoći.
7. Sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnina koji su dana 01.02.2006. godine sklopili FE kao prodavatelj i dječji vrtić Mali svijet zastupan po SE kao kupcu za gore navedenu nekretninu s tim da je utvrđena kupoprodajna cijena od 178.00,00 EUR.
8. Sud je izvršio uvid u Potvrdu kojom se potvrđuje da je FE isplatila HE kao posredniku u kupoprodaji kuće u [adresa] proviziju od 2 % koja iznosi 3.650,00 EUR.
9. Sud je izvršio uvid u dvije izjave potpisane i ovjerene po javnom bilježniku i to jednu od CE a drugu od VE iz kojih proizlazi da potvrđuju da su prisustvovali kod ugovaranja prodaje predmetne nekretnine između kupca GE i prodavatelja HE. Iz nje proizlazi da je navedena cijena od 200.000,00 EUR radi dobivanja kredita, a da je stvarna cijena kuće 150.000,00 EUR. Dalje se navodi da 22.000,00 EUR iz kredita ide za obnovu dječjeg vrtića a 28.000,00 EUR ide za uslugu osiguranja hipoteke za taj kredit.
10. Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 011-74/2006 te je utvrdio da je isti sklopljen dana 19.4.2006. godine. Korisnik kredita i založni dužnik je dječji vrtić Mali svijet zastupan po SE, zatim ČE je založni dužnik, kao i dječji vrtić Didi zastupan po UE. dok je kreditor Hypo-Alpe-ADria-Bank d.d. navedeni kredit glasi na iznos od 200.000,00 EUR. Sva naprijed navedena utvrđenja sud je utvrdio iz priklopljenog predmeta P-9840/2006.
11. Sud je izvršio uvid u rukom pisanu potvrdu iz koje proizlazi da je SE dogovorila s HE iz [adresa], da će joj na osnovu usluge za davanje njenog stana u [adresa] dati njoj, tj. njenom vrtiću Mali svijet dopuštenje na upis hipoteke na taj stan, a da će SE za to isplaćivati HE iznosu od 500,00 EUR mjesečno. navedena obaveza je dogovorena dok se ne skine hipoteka sa stana. Dolje lijevo se nalazi potpis HE a dole desno SE, sada NE. Samo pismeno je datirano sa 21.4.2006. godine.
12. Sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak te je utvrdio da je na nekretnini, u naravi kuća, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] na adresi [adresa] upisana hipoteka na stan broj 90, na devetom katu površine 42,60 čm a čiji je vlasnik ČE.
13, Na okolnost utvrđenja da li je tužena SE, sada NE, vlastoručnoj potpisala predmetnu Potvrdu od 21.4.2006. godine sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je proveo grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i novčanice Zvonimiru Čoriću, dipl. ing.
14. Provedenim grafološkim vještačenjem sud je utvrdio da je tužena SE skriptor spornog potpisa na pismenu od 21.04.2006. godine, a čiji je sadržaj utvrđen u točki 11. obrazloženja ove presude. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi.
15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonimira Ćorića obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima grafološke struke i znanosti.
16. U svom iskazu danom na ročištu dana 18.05.2022. godine tužiteljica HE je iskazala kako je ona vlasnica stana u [adresa]. Preko jedne osobe je upoznala tuženu SE. Ista je već ranije imala dječji vrtić u [adresa] koji je dobro išao, ali je bila u iznajmljenom prostoru te je već tada plaćala relativno visoku najamninu od cca 2.000,00 EUR mjesečno. Ona je željela kupiti jednu kuću i preseliti svoj vrtić u nju. Banka je tražila sredstva osiguranja u vidu hipoteke na nekretninama. Kako je tužena željela uzeti kredit kod banke u iznosu većem od onoga koji vrijedi nekretnina koju je kupovala, banka je tražila da se još neka nekretnina stavi kao zalog. Tužiteljica je razgovarala s tuženom te su se dogovorile da će tužiteljica dopustiti da se osnuje hipoteka kao osiguranje kredita tužene na stanu tužiteljice u [adresa], a ona joj je rekla da će joj za tu uslugu plaćati 500,00 EUR mjesečno. Tužiteljica ima saznanja da postoje još neke nekretnine drugih osoba koje su iz istog razloga založene, ali ne zna sada sve detalje. Rečeno joj je da će ona zapravo taj svoj kredit riješiti relativno brzo, dakle i prije nego istekne rok vraćanja svih rata. Nisu točno dogovorile kojeg dana u mjesecu će biti plaćena najamnina za taj mjesec, no ponavlja da je prvotni dogovor bio da cijeli taj odnos neće dugo trajati jer da će ona riješiti taj kredit relativno brzo, prije nego što dođe na naplatu zadnja rata. Kada joj je trebala početi plaćati tužena joj je rekla da je imala velike troškove uređenja i otvorenja vrtića i da li može još malo pričekati, tako da joj ona nije zapravo platila niti jednu ratu. Mora reći da je u to vrijeme tužena bila jako fina i pristojna prema njoj, pa je čak tužiteljica na dan otvorenja vrtića dobila zahvalnicu od nje i ista joj se javno zahvalila pred drugima što joj je pomogla jer inače ne bi bio otvoren taj vrtić. Nakon tri godine neplaćanja, našla se s tuženom te joj je ona rekla da je u novčanim problemima, da joj posao ne ide dobro kao što je mislila, te je tražila od tužiteljice da ponovno da isti stan u zalog za isti kredit u visini od 7.200,00 EUR na što sam je ona pristala no ni nakon toga joj tužena nije počela plaćati. Što se tiče dokumenta na listu 9 sudskog spisa može reći da je taj dokument vlastoručno napisala kod javnog bilježnika prilikom potpisa dokumenata za kredit i zalog nekretnine, a to joj je potpisala u donjem desnom kutu ovdje tužena. Na kraju može reći da niti jednu ratu i niti jedan novčani iznos nije dobila od tužene. U više navrata je i osobno odlazila u vrtić tužene da vidi kako se to okreće i šta će biti sa njenim novcima no nije uspjela naplatiti niti jedan novčani iznos, jedino što je jednom prilikom dobila isti obrok kao i djeca u vrtiću. Na upit da li je neka treća osoba bila prisutna njihovim razgovorima oko predmeta spora odgovorila je kako je prilikom razgovora i postizanja dogovora sama tužena ponudila tužiteljici plaćanje tih 500,00 EUR mjesečno te joj rekla da će ona to moći podnijeti obzirom na visinu rate kredita. Ponavlja da joj nije oprostila niti jednu ratu kredita. Navodi da je tim dogovorima bio prisutan njen nevjenčani suprug OE. On je bio u susjednoj sobi i sve je slušao kroz poluotvorena vrata. U više navrata je odlazila u vrtić, nekih 4-5 puta, te je tražila od tužene da joj počne plaćati dug. Ona ju je u najmanje jednom putu primila u vrtić te joj je rekla da joj je nešto drugo potrebno i da će joj početi plaćati. Uvijek je nešto novo izmišljala da joj treba da će početi plaćati. Tužiteljica je nadodala da je jedan takav razgovor bio vođen u samoposluzi i da je tamo bila prisutna svjedok KE koja živi na adresi [adresa]. Dodaje da ju je u vrtić vozila BE kako tužena ne bi prepoznala njen auto i odmah ju spriječila da uđe u vrtić. Navedena hipoteka je brisana 2018. godine s tim da je u to vrijeme dobila pismo od tužene, a zatim i poziv iz banke te sa slomljenom nogom morala hitno u banku da se to riješi. Punomoćnik tužiteljice je dodao da je iz povijesnog izvatka vidljivo da je 14.3.2018. godine predan podnesak radi brisanja založnog prava temeljem brisovnog očitovanja od 13.3.2018. godine. Na upit da li je između stranaka ugovoreno ono što piše u rukom pisanom dokumentu od 21.04.2006. godine ili taj dokument zapravo skriva neki drugi pravni odnos odgovorila je da je ogovoreno ono što tu piše. Na pitanje da li je netko treći platio tužiteljici za dug ovdje tužene iz ovog postupka odgovorila je da nije te dodala da je FE njoj platila troškove elaborata i etažiranja stana koji je dan u zalog jer prije toga nije bio upisan u zemljišne knjige pa se nije mogla staviti hipoteka. Ta zgrada nije bila uopće etažirana i taj čovjek je zapravo došao samo etažirati njen stan da bi se mogao upisati u zemljišne knjige i na njemu osnovati hipoteka, a nije bila etažirana cijela kuća. FE je to pristala platiti jer je ona prodavala kuću tuženoj u [adresa]. Ne zna o kojem se iznosu radilo. Punomoćnik tužene je naveo da želi da se u zapisnik upiše njegova primjedba da je tužiteljica prvo rekla da je dio platila FE, a zatim se ispravila na način kako je naprijed ušlo u zapisnik. Navela je kako je u kontakt s ovdje tuženom došla na način da je ona prijateljica sa FE, a koja je bila vlasnik kuće u [adresa] i koja je imala namjeru tu kuću prodati. Preko treće osobe je upoznala ME te joj je on obećao da će naći kupca za kuću FE. Kako je ZE došao u kontakt s ovdje tuženom tužiteljica ne zna, te može tome samo nagađati. Nadalje je navela kako je imala dogovor s FE te da je zapravo bila posrednik u prodaji te kuće jer je od nje dobila specijalnu punomoć za prodaju iste. Zatim da je ona čak i napisala predugovor za tu nekretninu, ali nije sudjelovala oko dogovora i sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora i ne zna detalje što se tamo dogovaralo. Na pitanje da li je tužiteljici za to posredovanje FE išta obećala odgovorila je da joj je obećala da će joj dati 10.000,00 EUR ako pronađe kupca kome će prodati kuću. FE joj nije htjela platiti nakon prodaje kuće pa ju tužiteljica tužila i dobila je presudu i tek je temeljem te presude naplatila to potraživanje. To nije bio cjelokupni iznos koji joj je dugovala FE jer je tužiteljica djelomično popravila kuću kako bi se ista mogla prodati, a poslije nje radove je nastavila osoba DE, koji je radio to za tuženu i njen je prijatelj. Tužiteljica je naglasila da je prvo neke radove izvodila ona, a poslije je bio taj svjedok. Nakon radnje predugovora više nije sudjelovala u kupoprodaji predmetne kuće, te dodala da je FE tražila neki novčani iznos kao garanciju da će kupoprodaja biti završena, te joj je ZE dao na ruke 10.000,00 EUR koje je ona proslijedila FE. ZE je prijatelj tužene i ne zna kakav je bio dogovor između njih dvoje oko tog iznosa. Taj iznos je bio dan kao kapara za kupnju kuće. U vrijeme kada je bio sklapan predugovor FE je bila na moru pa ju je onda tužiteljica zastupala temeljem punomoći, a kada se trebao sklopiti glavni ugovor FE bila je u Zagrebu, pa nije bilo potrebe da bude osobno prisutna tom činu. Nije bila prisutna kod sklapanja glavnog ugovora. U vrijeme kada je potpisivan glavni ugovor tužena ju je zvala da hitno dođe kod javnog bilježnika u Draškovićevoj te da treba potpisati taj papir i to svi koji su dali zalog jer inače neće pustiti kredit. Tada je rekla tuženoj da ona nije njoj potpisala ono što joj je rekla, te je tako nastala potvrda sa lista 9 koju je vlastoručno napisala na licu mjesta kod javnog bilježnika, a tužena joj je potpisala. Nije tom prilikom tražila ovjeru od strane javnog bilježnika potpisa tužene, jer joj je vjerovala i mislila da će sve biti u redu te da je tog dana u tom uredu bila velika gužva i mislila je da će ovaj papir biti dovoljan. Na upit zašto nije napisala u strojnom obliku navedeno očitovanje kad je već išla kod javnog bilježnika odgovorila je da je dobila hitan poziv od tužene da dođe tamo i da nije bilo vremena za pisanje na drugi način, već kako je na listu 9 spisa. Dogovoren je iznos od 500,00 EUR mjesečno za uslugu što će joj dati da upiše hipoteku na njen stan kao osiguranje kredita nedugo prije samog sklapanja ugovora o kreditu, te misli da je u to vrijeme tužena već znala preko prijatelja H da joj je odobren kredit. Dodaje da nije htjela bez veze potpisati takvu obvezu. Tužena joj je ponudila 500,00 EUR mjesečno da pristane založiti svoj stan za njen kredit, na to je pristala, te to nije bilo prvo njena ideja. Na pitanje koji iznos je dobila po odnosu kupoprodaje od FE odgovorila je da se ne sjeća. Na pitanje za koji iznos je tužila FE u drugom postupku odgovorila je za 28.000,00 EUR no to nema veze s ovim postupkom.
17. U svom iskazu danom na ročištu dana 18.05.2002. godine tužena je iskazala kako je ona imala vrtić u [adresa] u iznajmljenom prostoru. To joj nije odgovaralo te je željela kupiti vlastiti prostor i u njemu se nastaviti baviti tom djelatnošću. U to vrijeme je aktivno tražila prostor te je našla jedan oglas koji joj se svidio u Oglasniku i nazvala je broj koji je tamo bio naveden i javio joj se taj gospodin ZE koji ju je spojio s tužiteljicom te se ona s njom našla i ona joj je rekla da ona nije vlasnica, ali da je ovlaštena pregovarati i prodati kuću jer joj je vlasnica dala specijalnu punomoć za to. Odmah su tada pregledale kuću koja joj se činila povoljnom mada je trebalo ulaganja u nju. Nakon tog sastanka prvo je istraživala sve oko navedene kuće, posebno da li je zk izvadak čist, te je do sklapanja predugovora došlo nakon nekoliko mjeseci. Taj predugovor je u ime prodavateljice FE sklapala ovdje tužiteljica. Vrijednost te kuće je bila 150.000,00 EUR, a predugovor je već sklapan na 178.000,00 EUR. S tim predugovorom otišla je u banku te su joj tamo rekli da joj tvrtka postoji samo godinu dana i ne može dobiti kredit temeljem samo kupljene nekretnine već treba još jednu nekretninu i još jednog jamca osobno. Jamac osobno joj je bila IE. Obzirom na činjenicu da nije imala drugih nekretnina za založiti odlučila je odustati od cijelog posla. Tada joj se sama tužiteljica ponudila da će dati svoj stan pod hipoteku da bi se taj posao realizirao. U tom trenutku nije znala da li ikakav dogovor postoji između tužiteljice i FE oko tog posla. Tužiteljica joj nije ponudila hipoteku na svom stanu besplatno već je rekla da za tu uslugu traži 28.000,00 EUR i to predstavlja razliku između vrijednosti kuće i konačnog iznosa, koji je kasnije stavljen u predugovor. Kako kuća ne bi bila prodana trećoj osobi, bilo je potrebno sklopiti predugovor u kojem je ugovorena kapara od 10.000,00 EUR koji je iznos trebala dobiti FE, prodavateljica. Ona taj novac nije imala te joj je gospodin ZE pozajmio 10.000,00 EUR te je taj iznos predao tužiteljici, a to je trebala dobiti gđa. FE. S bankom je dogovorila kredit od 200.000,00 EUR jer joj je preostalih 22.000,00 EUR trebalo za uređenje te kuće za potrebe vrtića. U trenutku kada je trebalo sklopiti glavni ugovor počela je pregovarati i dogovarati s gđom FE i s njom je sklopila glavni ugovor. Sklapanju glavnog ugovora misli da nije bila prisutna ovdje tužiteljica, ali se ne sjeća točno. Dokument temeljem kojeg je zasnovati hipoteku na nekretnini tužiteljice kao sredstvo osiguranja vraćanja kredita je sastavila banka. Banka je organizirala datum i mjesto potpisivanja tog dokumenta cca tjedan dana unaprijed pa je obavijestila tužiteljicu o tome. Nakon što je sud upoznaje sa rukom pisanim dokumentom na listu 9 spisa od 21.04.2006. godine odgovorila je da nije imala saznanja za taj dokument i nije ga potpisala. Nakon što ju raspravni sudac pita da li je upoznata sa sadržajem grafološkog vještačenja odgovorila je da je, ali i dalje ostaje kod svog navoda da ja taj dokument nije potpisala.
18. Na ročištu održanom dana 07.02.2023. godine tužena je iskazala kako ostaje kod svog prvog iskaza u cijelosti. Od banke je tražila kredit na 200.000,00 EUR od kojih je 150.000,00 EUR išlo za kupnju kuće, 28.000,00 EUR za uslugu druge hipoteke, a s 22.000,00 EUR je htjela urediti unutrašnjost kuće za vrtić. Banka je isplatila 178.000,00 EUR na račun gospođe FE, a 22.000,00 EUR na račun vrtića. Njoj je gospođa HE rekla da se dogovorila s gospođom FE da će joj 28.000,00 EUR ona predati. Što se tiče potvrde od 21.04.2006. godine tužena je rekla kako ju vidjela po primitku tužbe s odvjetnikom, ali kako tu potvrdu nije potpisala. Saznala je da taj novac gospođa FE nije isplatila gospođi HE tek kad je u njihovom međusobnom sporu davala svoj iskaz. Na pitanje zašto smatra da ona nije potpisala navedenu potvrdu odgovorila je da to nije njen tekst i nije njen potpis te smatra da nije mogla sebe opteretiti za vrtić i da nikada ne bi preuzela takvu obvezu jer istu ne bi mogla ispunjavati i sebe bi dovela u tešku financijsku situaciju. Na pitanje da li je sa gospođom FE i gospođom HE ikada razgovarala o kakvoj drugoj naknadi osim tih 28.000,00 EUR odgovorila je da nije. U oglasniku je ta nekretnina bila oglašena s cijenom od 150.000,00 EUR. Kada bi platila sve ono što gospođa HE traži tada bi joj zapravo za uslugu hipoteke platila 100.000,00 EUR. Na pitanje zbog čega je banka inzistirala na još jednoj hipoteci odgovorila je da su bili tek godinu dana stara firma te je zato banka tražila još jedno sredstvo osiguranja. Da je imala taj novac o kojem govori tužiteljica tada joj ne bi trebala hipoteka i mogla bi sve podmiriti sama. U drugoj je parnici dala iskaz da je iznos od 28.000,00 EUR prema međusobnom dogovoru bio namijenjen gospođi HE i njoj treba pripasti. Javnog bilježnika i datum potpisa većeg broja isprava dogovorila je banka te smatra da je ona ista u dogovoru sa javnim bilježnikom Ilinkom Lisonek gdje se sve to odvijalo. Sjeća se da je bilo više primjeraka ugovora, solemnizacije i da je to kružilo po stolu radi potpisa, ali ne sjeća se koliko se puta morala potpisati.
19. U svom iskazu danom na ročištu dana 16.1.2024. godine svjedok KE je iskazala HE poznaje iz viđenja kao osobu koja stanuje u njenoj zgradi. Može reći da je uvijek srdačno pozdravi na stubištu ili hodniku te su znali razmijeniti nekoliko riječi o djeci ili sličnome. SE je vidjela vrlo kratko u lokalnoj samoposluzi u Petrovarodinskoj, obzirom da je ista najbliža njenom mjestu stanovanja. Tom prilikom dok je srela HE u toj samoposluzi naišla je i SE te je načula njihov razgovor. Gospođa HE je bila uzrujana te se sjeća da je pitala gospođu SE kad će joj početi vraćati novac koji joj je dužna. Zatim je gospođa SE počela govoriti da će to početi plaćati, krenuti, a daljnji razgovor nije čula jer je krenula prema blagajni. Kada je izašla iz dućana ponovno je srela gospođu HE koja se kretala prema istoj zgradi kao i ona te ju je pitala o čemu se radi na što joj je tužiteljica ispričala kako je dozvolila SE da se upiše s hipotekom na njezin jedini stan radi dobivanja kredita te da joj je za to trebala plaćati neku nagradu, ali da joj ništa nije platila. Sjeća se da je gospođu HE ponovno srela nakon nekog vremena i pitala je da li joj je plaćeno ono o čemu je pričala, a ona joj je rekla da joj ništa nije plaćeno. Sam događaj u dućanu se dogodio negdje 2009. godine, a to povezuje zato jer joj se tada rodila treća unuka. Na upit da li je u vrijeme događaja iz dućana poimenično znala za tuženu odgovorila je da nije, no da je na ročištu sudac prilikom upisivanja tko je došao rekao da je tužena došla osobno pa je povezala ime s licem tužene. Na pitanje da li je prijateljica s tužiteljicom odgovorila je da nije u prisnim odnosima s tužiteljicom odgovorila je da je poznaje isključivo kao susjedu i da su znali porazgovarati u i oko zgrade, najčešće oko djece, a da bliske nisu bile. Na pitanje da li zna o kojem se iznosu radi odgovorila je da se o iznosu nije razgovaralo, da je tužiteljica spominjala samo hipoteku bez navođenja iznosa te da joj je tužena za dozvolu upisa hipoteke na njen stan trebala plaćati naknadu dok traje hipoteka. Svjedokinja je tužiteljici rekla da je luda jer kako ona ne bi nikome dala upis hipoteke na svoj stan, osim sinu kako je i napravila. Na upit tko je prvi prišao kome u prodavaonici odgovorila je da se ne sjeća točno. Na pitanje tko je prvi počeo spominjati prvi novčane iznose odgovorila je da je HE pitala tuženu kad će početi plaćati novčane iznose odgovorila je kako ona u pravilu ne razgovara s drugim susjedima o novčanim temama, no da je ovaj put bila iznimka iz razloga što je u dućanu čula dio razgovora stranaka, zatim da je tužiteljica izašla iz dućana vidno uzrujana, pa joj je ona ispričala naprijed navedeno. Na pitanje zašto je ponovno upitala tužiteljicu da li je riješila onaj problem odgovorila je zato što je sada znala za njega, a tužiteljica joj je odgovorila da nije. Na pitanje da li se sjeća što je gospođa SE kupovala odgovorila je da ne zna. Na pitanje da li joj poznato zvuči ime FE odgovorila je da takvu osobu ne poznaje. Na pitanje da li je razgovarala s HE da li ona vodi neke sporove odgovorila je da nije. Na pitanje da li poznaje odvjetnika tužiteljice od ranije odgovorila je da ga nikada nije vidjela. Na pitanje zašto je onda razgovarala s odvjetnikom Vukojom prije ročišta odgovorila je da su razgovarali o stvarima nevezanim za njen iskaz, npr. o vremenu, hladnoći, da li čekaju istu parnicu. Svjedokinja je sama dodala da joj je u zgradi prišla HE te da ju je pitala da li bi joj bila svjedokinja, na što je ona odgovorila da može i da je to sve. Iz dućana se sjeća da se tužena zvala SE te da je na cesti ne bi prepoznala prije ročišta i da nije bila prisutna tijekom cijelog njihovog razgovora. Na pozivu piše njeno prezime. Punomoćnik tužene je naveo da na pozivu ne piše prezime SE, već NE što dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedokinje. Svjedokinja se ispravila da na pozivu piše NE, no da je sudac na početku ročišta rekao SE, što je punomoćnik tužene osporio.
20. U svom iskazu održanom na ročištu dana 16.01.2024. svjedok TE je iskazala kako HE poznaje iz razloga što su išle u istu školu, mada je ona nekoliko godina starija od nje, a SE, sada NE, ne poznaje. S HE je poznanica, bila je u njenom stanu otprilike desetak puta kroz razdoblje od 15 godina. Gospođa ČE joj je govorila da ima nekih problema, da je nekome nešto posudila, da je dozvolila nekome upis hipoteke na stan i slično. Ono što može reći je da joj je HE rekla da je više puta išla kod tužene, da joj ova isplati dužni iznos, no bez uspjeha te ju je zamolila da je tamo odveze svojim autom, a sve kako ne bi njezin auto odmah iz daleka prepoznali i onemogućili joj ulaz u vrtić. Prije toga je ona jednom ili dvaput bila u vrtiću, od kojih je jednom bila na otvorenju, no ni tada nije ništa riješila. Svjedokinja ju je vozila oko tri puta tamo, ali nikad je nisu pustili da uđe u vrtić. Ona je ostajala sjediti u autu. Vrtić se nalazi u [adresa]. Radi se o privatnoj zgradi na kat. Ne zna u kojoj je traženi vrtić. Ne zna nikakve pojedinosti o tom njihovom poslu, niti iznose, niti bilo što drugo. Nikada nije razgovarala s tuženom. to je bilo prije desetak godina. Na pitanje tko tužiteljicu nije pustio u vrtić odgovorila je da ne zna tko je došao na vrata jer je bila u autu. Misli da su rekli tužiteljici da tužene nema tamo. Na pitanje koliko je gospođa HE bila kod svjedokinje u stanu odgovorila je jednom ili dvaput. Na pitanje da li joj se gospođa HE povjeravala o drugim dugovima drugim osobama odgovorila je da joj je govorila nešto vezano uz familiju, misli da je spominjala brata. Ne zna da li je tužiteljica vodila neke druge sporove na sudu.
21. U svom iskazu danom na ročištu 13.05.2024. godine svjedok NE je iskazao kako je tužena njegova supruga od 10. lipnja 2017. godine, kako ona vodi vrtić Mali svijet u [adresa]. Prvo je taj dječji vrtić bio u iznajmljenom prostoru u Hrastovičkoj ulici, a sada je na adresi [adresa], u prostoru koji je u vlasništvu vrtića. Njegova supruga je osnivač i ravnatelj tog vrtića. On ne poznaje ovdje tužiteljicu HE, a niti zna gospodina ZE. Njegova supruga nije željela trajno ostati u iznajmljenom prostoru te je razmišljala o kupovini prostora koji bi ispunio zahtjev za otvaranje vrtića te je u tu svrhu počela gledati oglase. Tamo je našla oglas za predmetni prostor na adresi [adresa] te je stupila u kontakt s oglašivačem. Sjeća se kako je on dovezao svoju suprugu do tog objekta, no ona je samo isti obišla, a on je sam ostao u autu. Ona je utvrdila da navedeni prostor odgovara potrebama vrtića te je razgovarala sa prodavateljima. Kako u to vrijeme ona nije bila mogućnosti gotovinom platiti takvu cijenu odlučila je zatražiti kredit u banci. Tamo su joj rekli da ne zadovoljava uvjete za dobivanje kredita od 150.000,00 eura koliko je bilo oglašeno kao cijena te nekretnine. Ona je htjela odustati od svega. Tada je njegova supruga razgovarala s tužiteljicom preko telefona, a koji razgovor je on čuo jer je bio uključen time mood te joj je tužiteljica rekla da ne treba tek tako odustati od kupnje i da će ona pokušati naći neko rješenje. Nakon mjesec ili dva dana tužiteljica HE je nazvala njegovu suprugu SE te joj je rekla da ima rješenje. To rješenje je bilo da gospođa HE dozvoli da se na njen stan upiše hipoteka za predmetni kredit, a ona će zauzvrat dobiti od njegove supruge 28.000,00 eura kao naknadu. Sama isplata je trebala ići tako da se uzme kredit od 178.000,00 eura te da taj kredit bude isplaćen na račun prodavateljice gospođe FE koja je trebala zadržati iznos od 150.000,00 eura, a 28.000,00 eura proslijediti gospođi HE. Zna da je banka isplatila na račun gospođe FE cjelokupni iznos od 178.000,00 eura, a nema saznanja da li je gospođa FE isplatila 28.000,00 eura gospođi HE. Nije u početku imao saznanja za Izjavu koja se spominje u tužbi, a da bi se istom njegova supruga obvezala plaćati 500,00 eura mjesečno HE dok god je na njenom stanu navedena hipoteka. Naime, on smatra da je iznos od 28.000,00 eura sasvim dovoljna naknada za tu uslugu, a za samu Izjavu je saznao kasnije. Želi precizirati svoj iskaz u smislu da je ukupan kredit iznosio 200.000,00 eura, a razlika je isplaćena njegovoj supruzi za uređenje vrtića. Nije bio prisutan kad su se sklapali ti poslovi kod javnog bilježnika i slično. Nema saznanja da bi njegova supruga ikada platila bilo koji mjesečni iznos od 500,00 eura HE. Nije nikada bio prisutan npr. događaju da bi tužiteljica dolazila na kućnu adresu ili adresu vrtića i tražila od njegove supruge isplatu tog iznosa od 500,00 eura. Nije osobno upoznao niti jednu od osoba koje se spominju u ovom spisu te poznaje isključivo njegovu suprugu. O ovom predmetu nije razgovarao niti s bilo kojom trećom osobom. Na pitanje da li je ikada čuo neki razgovor svoje supruge s tužiteljicom u kojem bi se pored iznos od 28.000,00 eura spominjao još neki iznos kao naknada za opterećenje hipotekom stana tuženice odgovorio je da ne. Navodi da je prvi puta za rate od 500,00 eura čuo kada je počeo ovaj proces. Ima saznanja da je vođena parnica između gospođe HE i gospođe FE upravo radi isplate tih 28.000,00 eura, jer da to gospođa FE nije isplatila gospođi HE kako je to bilo dogovoreno. Na poseban upit punomoćnika tužene navodi da je u tom postupku njegova supruga svjedočila upravo u smislu kako je dosad iskazivao, a to je da je dogovoreno da će 28.000,00 eura gospođa FE proslijediti HE kao naknadu što je ona dozvolila da se na njenu nekretninu upiše hipoteka. Punomoćnik tužitelja se usprotivio navedenom pitanju obzirom da je priklopljen predmet o kojem se govori te se iz njega mogu iščitati svi bitni elementi tog Ugovora. Sud je dopustio navedeno pitanje obzirom da je navedeno predmet postupka.
22. U svom iskazu danom na ročištu 13.05.2024. godine svjedok OE je iskazao kako on preko 30 godina živi u nevjenčanoj zajednici sa HE, a ta zajednica je prekinuta prije tri godine. Poznaje ovdje tuženu jer je ista dolazila njegovoj supruzi u stan na adresi [adresa], a i kao susjedu, jer ona živi u [adresa]. Što se tiče predmeta ovog postupka, a i svih pitanja oko spomenutog kredita nije upoznat s tim detaljem. On je sa suprugom živio u jednom dinamičnom odnosu te je bio jako involviran u sportu, politici i biznisu, a njegova supruga je imala vlastitu firmu pa je često bio odsutan i nije pratio sve detalje. Jedino čega se sjeća je da je jednom prilikom kad je gospođa NE bila kod njegove supruge u stanu da se ista obvezala plaćati joj 500,00 eura mjesečno dok se ne otplati taj kredit. Naime, njegova supruga je njoj dozvolila da stavi hipoteku na suprugin stan, ali detalje ne zna. Nema saznanja da li je pored tih 500,00 eura mjesečno bila dogovorena još neka druga naknada između ovdje stranaka. Nije bio prisutan kad je njegova supruga dogovarala s tuženom sve te poslove i nije išao s njima u banku i kod javnog bilježnika. Na pitanje kada se odvijao razgovor između stranka koji je čuo odgovorio je da je tužena dolazila kod tužiteljice u stan 3-4 puta, što je on vidio, a da se taj razgovor o 500,00 eura mogao dogoditi negdje oko 2006. godine. On i tužiteljica su se sreli sa ovdje tuženom ispred zgrade negdje oko 2011. godine i tada je tužiteljica pitala tuženu što je s ovih 500,00 eura mjesečno. Tužena je tada odgovorila da će ona to vrlo brzo riješiti. Ne zna tko je prodao nekretninu za vrtić. Poznato mu je ime FE, ali ne zna detalje o toj osobi. Na pitanje da li se sjeća da se između njegove supruge i gospođe FE vodio spor odgovorio je da ne zna, da se ne sjeća. Misli da nije bio svjedok na sudu za to. Nije mu poznato da bi njegova supruga HE dobila 28.000,00 eura na ime ovog posla. Na pitanje da li je svjedoku jasno da je njegov današnji iskaz u suprotnosti s iskazom njegove supruge koja je rekla da je samo jedanput on čuo navedeni razgovor kroz odškrinuta vrata sobe odgovorio je da je on upravo o tome sada iskazivao.
23. U svom iskazu danom na ročištu dana 01.10.2024. godine svjedok VE je iskazao kako ne poznaje niti tuženicu niti svjedoka FE kao niti ostala imena ne prepoznaje, CE poznaje, no sve ostaje na poznajem. Kada mu se predočava njegov iskaz na ovom sudu 2010. godine odgovorio je da je to bilo prije 14 godina i da se više toga ne sjeća kao niti osoba koje se spominju u ovom predmetu. Vezano uz pitanje da li se je bavio adaptacijom stanova i kuća odgovorio je da je inženjer strojarstva te bi samo znao pomoći ljudima npr. oko promjene vodokotlića i slično. Ne sjeća se da je bio prisutan sklapanju nekog predugovora. Nakon što mu se predočava izjava koja se nalazi na listu 13 spisa, P-9840/06 odgovorio je da se te izjave i teksta ne sjeća, a što se tiče rukopisa i potpisa odgovorio je da je moguće da se na isti potpisao i napisao ali se ne sjeća. Što se tiče CE sjeća se da mu je popravljao jednu pipu na kadi i misli da živi negdje u Šenoinoj ulici blizu Draškovićeve. Sjeća se da je na uglu bila dobra pekara. Već dugo vremena nije vidio CE te se više radilo o usputnom poznanstvu, a ne o nekakvom prijateljstvu.
24. Iz svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužena SE, sada NE radila u vrtiću Mali svijet u [adresa] te je imala želju kupiti prostor u nekom stambenom objektu a koji bi bio pogodan za njeno vođenje privatnog vrtića. Kako nije imala dovoljno vlastitih novčanih sredstava ista je razmišljala o podizanju kredita kod banke kojim bi bio plaćen taj prostor. Isto tako tužena je trebala i određena novčana sredstva za adaptaciju tog prostora kako bi se on prilagodio djelatnosti dječjeg vrtića.
25. U daljnjem kontaktu između tužiteljice, tužene i ČE, a uz pomoć i osobe ZE, došlo je do usmenog dogovora da će FE prodati kuću pogodnu za tu djelatnost dječjem vrtiću Mali svijet čija je ravnateljica bila ovdje tužena te je u tom smislu dana 01.02.2006. godine sklopljen ugovoru o kupoprodaji nekretnine s kupoprodajnom cijenom od 178.000,00 EUR. Navedeni iznos je bio osnova za sklapanje Ugovora o kreditu broj 011-74/2006 između Hypo-Alpe–Adria-Bank d.d. kao banke kreditora, dječjeg vrtića Mali Svijet kao korisnika kredita i založnog dužnika, te ovdje tužiteljice HE kao založnog dužnika i dječjeg vrtića Didi kao jamca platca. Naime, iz iskaza saslušanih osoba sama nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje, po ocjeni banke nije bila dovoljno sredstvo osiguranja da bi banka pristala dati kredit te je na zamolbu tužiteljica pristala da se njen stan u [adresa], iskoristi kao nekretnina na kojoj će se zasnovati hipoteka u korist banke.
26. Dalje je sud utvrdio da je tužiteljica HE s obje osobe koje su bile kao kupac i prodavač uključene u ovaj pravni posao sklopila dogovore koje je sud utvrdio uvidom u dokumentaciju u priklopljeni spis P-9840/2006. Prvi dogovor je bio da će ČE dobiti od FE na ime posredovanja prilikom kupoprodaje kuće iznos od 2% ili 3.560,00 EUR.
27. Nadalje, sud je iz provedenih dokaza, a posebno iz Izjave Ante ZE te pravomoćne presude iz predmeta P-9840/2006 utvrdio da se FE, prodavateljica nekretnine, obvezala isplatiti ovdje tužiteljici HE na ime njenog pristanka da se hipotekarno optereti njen stan u [adresa], kao sredstvo osiguranja vraćanja gore navedenog kredita iznos od 28.000,00 EUR. Ovdje treba spomenuti da iz svih provedenih dokaza proizlazi da je od ostvarenih 200.000,00 EUR na ime cijene kupljene nekretnine išlo 150.000,00 EUR, zatim da je 22.000,00 EUR dobila tužena na ime potreba za adaptacijom tog prostora dok je 28.000,00 EUR trebala dobiti HE od FE sukladno naprijed navedenom utvrđen ju obveze na ime dopuštenja za hipotekarno opterećenje nekretnine ovdje tužiteljice.
28. Navedenih 28.000,00 EUR je pravomoćnom presudom ovog suda posl. br P- 9840/2006 od 17.09.2010. godine utvrđena kao obveza FE temeljem opisanog pravnog posla u smislu da isti iznos mora isplatiti HE.
29. Zatim, postoji još jedan pravni odnos koji je nastao između ovdje tužene EE (ranije SE) i tužiteljice HE, a čija je podloga izjava od 21.04.2006. godine potpisana po obje stranke, a kojom se tužena AE (ranije SE) obvezuje da će ovdje tužiteljici HE na osnovu usluge za davanje njenog stana u [adresa] njoj odnosno njenom vrtiću Mali svijet dopustiti upis hipoteke na taj stan te za to isplaćivati mjesečno 500,00 EUR dok se ne skine hipoteka sa stana.
30. Sud je provedenim grafološkim vještačenjem nepobitno utvrdio da je tužena potpisala navedeno pismeno s naprijed utvrđenom obvezom.
31. Odredbom čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO-a) određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredbom čl. 183. st. 1 ZOO-a određeno je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odredbom čl. 29 st. 1 ZOO-a određeno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Odredbom čl. 29 st. 2 određena je i visina stope zakonske zatezne kamate.
32. Slijedom naprijed utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da je tužena uistinu preuzela obvezu prema tužiteljici plaćati na ime usluge za to što je tužiteljica dopustila upis hipoteke na svom stanu kao sredstva osiguranja vraćanja kredita za naprijed navedenu kupoprodaju nekretnine potrebnu za dječji vrtić Mali svijet te da se tužena obvezala plaćati mjesečno iznos od 500,00 EUR dok se ne izbriše hipoteka. Sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak sa stanjem 04.06.2009. godine (list 110 spisa) te utvrdi da je na taj da još uvijek bila upisana hipoteka na predmetnom stanu tužiteljice. Isto tako sud je utvrdio da je tužena bila upisana u sudski registar kao osoba koja zastupa ustanovu dječji vrtić Mali svijet samostalno i pojedinačno.
33. Vezano uz glavni prigovor tužene da tužiteljica pokušava dvostruko naplatiti za svoju uslugu davanja svoje nekretnine kao hipotekarnog osiguranja za predmetni kredit kod banke valja naglasiti da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o pokušaju dvostruke naplate iz istog obveznog odnosa. naime, ovdje tužiteljica je sa dvije različite osobe ušla u obvezno pravni odnos vezano uz svoju uslugu davanja svoje nekretnine za hipoteku. Prvi je odnos između tužiteljice HE i FE gdje su te dvije osobe dogovorile kao novčanu naknadu za tu uslugu iznos od 28.000,00 EUR dok je drugi odnos između ovdje tužiteljice i tužene gdje su njih dvije za tu uslugu dogovorile iznos od 500,00 EUR mjesečno dok traje upis hipoteke na stanu tužiteljice. Sud smatra da su i prodavatelj FE i kupac DV Mali svijet zastupan po ovdje tuženoj bili zainteresirani da se navedeni pravni posao kupoprodaje između njih ostvari no objektivno to nisu mogli realizirati bez ovdje tužiteljice jer su kao sredstvo plaćanja imali u vidu kredit banke a za što im je bilo potrebno dodatno sredstvo osiguranja koje im je objema osigurala ovdje tužiteljica. Da se radi o dva različita obvezno pravna odnosa vidljivo je i iz činjenica da je na različiti način dogovoreno izvršavanje obveze prodavatelja i kupca prema ovdje tužiteljici i da su o tome sačinjena dva različita akta koji potvrđuju ta dva obvezno pravna odnosa.
34. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio postojanje obvezno pravnog odnosa između tužiteljice i tužene po kojem je tužena tužiteljici dužna plaćati iznos od 500,00 EUR mjesečno za vremenski period dok na stanu tužiteljice bude upisana hipoteka koja je bila neophodna da bi tužena, odnosno njen vrtić koji je zastupala samostalno i pojedinačno dobio predmetni kredit za kupnju i adaptaciju prostora.
35. Tužena je vezano uz zadnje precizirani tužbeni zahtjev od 26.02.2018. godine koji obuhvaća period od svibnja 2006. do kraja listopada 2016. godine uložila prigovor zastare. Ovdje valja naglasiti da je tužbenim zahtjevom iz tužbe obuhvaćen period od 1.11.2011. do kraja lipnja 2016. godine (tužba od 31.10.2026. godine), zatim da je podneskom tužiteljice od 21.2.2018. godine zatražena isplata za period od 1.5.2006. godine do kraja listopada 2016. godine.
36. Prema stavu ovog suda u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti rok iz čl. 225. ZOO- a koji određuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Valja naglasiti da prema stavu ovog suda svaki pojedinačni iznos predstavlja zasebnu tražbinu koja nastane ukoliko za taj mjesec nije došlo do brisanja hipoteke na stanu tužiteljice tako da svaki pojedinačni iznos se zastara pojedinačno utvrđuje. Dakle, obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31.10.2016. godine to ovaj sud smatra da je nastupila zastara za period od svibnja 2006. do kraja rujna 2011. godine jer su za sve te mjesečne iznose postavljen zahtjev izvan roka od 5 godina računajući od datuma podnošenja tužbe. Osnovnom tužbenom je postavljen zahtjev i za listopad 2011. godine pa kako je tužba podnesena 31.10.2016. godine to ovaj sud smatra da za taj mjesec nije nastupila zastara obzirom da je kroz cijeli taj mjesec tužiteljica mogla postaviti zahtjev za isplatu tog mjesečnog iznosa. Za period od studenog 2011. do kraja lipnja 2016. godine nije nastupila zastara obzirom da je taj period obuhvaćen već i osnovnom tužbom kojom je prekinut tijek zastare.
37. Obzirom da nije navedeno kojeg dana u mjesecu je tužiteljica trebala primiti dužan iznos to ovaj sud smatra da je ista ovlaštena zahtijevati isplatu istog od bilo kojeg dana u mjesecu pa je stoga ovaj sud prihvatio zahtjev tužiteljice kojim potražuje zakonsku zateznu kamata s prvim u mjesecu za taj mjesec.
38. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 277 ZOO-a, Zakonu o visini stope zatezne kamate (NN br. 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate (NN br. 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) i to za razdoblje do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 i 8 ZOO NN 35/05, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 114/22 i NN 156/22), a od 30.12.2023. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 114/22 i NN 155/23).
39. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i dr.).
40. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je uspjela sa dokazivanjem osnovnosti svog zahtjeva sa 100 %, a vezano uz visinu istog sa 48.41 % dok je tužena obzirom na visinu uspjela sa 51,59 %. Dakle ukupan uspjeh u parnici tužiteljice je 74,21 %, a tužene 25,79 %. Kada se od većeg postotka odbije manji sud je utvrdio da je tužiteljica u uspjela u ovoj pravnoj stvari u omjeru od 48,42 %.
41. Sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe od 31.10.2026. godine sa 1.000,00 EUR (tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 19.2.2018., 22.3.2018., 29.12.2020. i 31.3.2021. godine sa 1.000,00 EUR za svaki podnesak (tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta od 30.9.2019., 8.6.2020., 2.2.2022., 18.5.2022., 7.2.2023., 16.1.2024., 13.5.2024., 2.10.2024., 9.12.2024. i 20.1.2026. godine sa 1.000,00 EUR za svako ročište (tbr. 9/1) ili ukupno 15.000,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti pripadajući PDV u iznosu od 3.750,00 EUR pa se dobiva iznos od 18.750,00 EUR. Nadalje tom iznosu također treba pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR pa je sveukupni trošak tužiteljice 19.413,61 EUR. Ali, kako je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari obzirom na sve naprijed navedeno uspjela u omjer od 48,42 % to je sud tužiteljici dosudio iznos od 9.400,07 EUR na teret tužene.
42. Tužiteljici je na njen zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužiteljici od 05. ožujka 2026. godine pa do isplate.
43. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, dana 05. ožujka 2026. godine.
Sudac:
Hrvoje Vučić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.