RepublikaHrvatska

Općinski sudu

Karlovcu Trg hrvatskih

branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-254/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, Stjepana pl. Horvata 36 protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE - Ministarstvo obrane OIB 66486182714 zastupane po ODO u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 03. veljače 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 05. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2013.g. do 31. svibnja 2014.g. u iznosu od 201,12 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za srpanj 2013. na iznos od 20,34 EUR (153,27 kn) počev od 16. kolovoza 2013. do isplate,

-za kolovoz 2013. na iznos od 132,22 EUR (996,22 kn) počev od 16. rujna 2013. do isplate,

-za veljaču 2014. na iznos od 24,87 EUR (187,38 kn) počev od 16. ožujka 2014. do isplate,

-za ožujak 2014. na iznos od 23,69 EUR (178,46 kn) počev od 16. veljače 2014. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2013.g. do 31. svibnja 2014.g. u iznosu od 61,95 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za travanj 2013. na iznos od 4,63 EUR (34,90 kn) počev od 16. svibnja 2013. do isplate,

-za lipanj 2013. na iznos od 3,25 EUR (24,50 kn) počev od 16. srpnja 2013. do isplate,

-za srpanj 2013. na iznos od 35,80 EUR (269,72 kn) počev od 16. kolovoza 2013. do isplate,

-za siječanj 2014. na iznos od 15,97 EUR (120,32 kn) počev od 16. veljače 2014. do isplate,

-za svibanj 2014. na iznos od 2,31 EUR (17,37 kn) počev od 16. lipnja 2014. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III.

Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za siječanj 2013. na iznos od 1,04 EUR (7,82 kn) počev od

16. veljače 2013. do isplate,

IV.

Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 2.687,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 05. ožujka 2026. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tužene MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem u [adresa].

2. Tužitelji tvrdi da je kao djelatna vojna osoba u vremenskom razdoblju od 01. siječnja 2013. godine do dana podnošenja tužbe 07. svibnja 2018. godine imao pravo na uvećanu plaću i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima, rada u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, rad na terenu te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost. Također tužitelj je sukladno propisima Zakona o radu, kolektivnom ugovoru i Pravilniku imao pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca.

3. Tužena nije u skladu s propisima isplaćivala dio plaće i dodatke na plaću pa je tužitelj zbog neisplaćivanja dijela plaće i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima, rada au smjenama, turnusima, prekovremeni rad, rad na terenu te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost u svojim materijalnim pravima iz osnova vojne službe u OS RH uskraćen za iznos od 3.000,00 kuna bruto.

4. Također, tužena u razdoblju od 01. siječnja 2013. godine do dana podnošenja tužbe 07. svibnja 2018. godine nije isplaćivala naknade plaće za godišnji odmor sukladno propisima ( Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom) u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja pripada tužitelju. Zbog neplaćanja naknada plaće za godišnji odmor) u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca, sukladno propisima tužitelj smatra da je oštećen za iznos 500,00 kuna godišnje, odnosno za ukupno bruto iznos od 2.500,00 kuna. Tužitelj stoga nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na dio potraživanja tužitelja. Naime, zahtjevi za mirno rješenje spora podneseni su 18. listopada 2016. i 29. studenog 2016. čime je u skladu s čl. 186a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP) zastarijevanje zastalo na rok od tri mjeseca.

6. Sukladno čl. 238. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, u daljnjem tekstu ZOO), ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

7. Nakon isteka roka od tri mjeseca propisanih čl. 186. a ZPP-a, koji rok predstavlja negativnu procesnu pretpostavku jer prije isteka istog nije moguće podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, zastara u ovom predmetu nastavila je teći sve do podnošenja tužbe, kada je nastupio prekid zastare.

8. Dakle, zastoj zastare nastupio je 18. listopada i 29. studenog 2016. i trajao je neprekidno do 18. siječnja 2017. i 01.03.2017. Prekid zastare nastupio je podnošenjem tužbe 10. svibnja 2018. pa je s obzirom na zastarni rok od 5 godina i na rok od tri mjeseca tijekom kojih je zastara zastala, zastarjelo potraživanje tužitelja zaključno sa 10. veljače 2013.

9. Tuženik također prije upuštanja u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari predlaže da sud pozove tužitelje da sukladno odredbi članka 109. Zakona o parničnom postupku urede tužbu. Naime tužitelji u tužbi traže isplatu razlike plaće i dodataka na plaću temeljem paušalno nabrojanih oblika rada , straže, dežurstva, prekovremene sate, rad subotom, nedjeljom blagdanom, praznikom, noću, terenski dodatak, razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, ne navodeći niti okvirno u utuženom razdoblju kada su obavljali određene navedene vrste rada i po kojoj osnove traže isplatu razlike plaće za te oblike rada.

10. Temeljem ovako općenitog nabrajanja svih dodataka na plaću tuženik nije u mogućnosti dati precizan odgovor na tužbu niti brzo dostaviti potrebnu dokumentaciju budući je kod ovako postavljene tužbe i tužbenog zahtjeva potrebno pregledavati cjelokupnu radnu dokumentaciju za tužitelja za sporno razdoblje od pet godina. Također ukoliko se za neki od vidova dodataka na plaću za tužitelja dokaže da je neosnovan, ne zna se za koji dio tužbenog zahtjeva tužitelj povlači tužbu što je bitno kod određivanja visine parničnih troškova.

11. Jednako tako tužitelji u predmetima radi mirnog rješavanja spora nisu tražili naknadu za rad u dežurstvu pa je za taj oblik rada nastupila zastara potraživanja razlike naknade plaće.

12. Tuženik opreza radi u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Tuženik ističe da je u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. u primjeni bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09, 118/12, dalje Odluka 09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09, dalje Pravilnik 09), koji su stupili na snagu 1. listopada 2009., a koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama te predstavljaju posebne propise kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba.

13. Odlukom 09 bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu.

14. U odnosu na službu dežurstva ističemo da je točkom V. Odluke 09 propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom i dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe.

15. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano člankom 12. Pravilnika o službi u OS RH.

16. Jednako tako stražarska služba u kojoj djelatna vojna osoba provodi 24 sata dnevno od kojih može raditi najviše 12 sati također se ne smatra prekovremenim radom. Djelatna vojna osoba u stražarskoj službi ostvaruje pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe pri čemu se posebno ističe da se dodatak za obavljanje stražarske službe i aktivno dežurstvo međusobno isključuju. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1.

17. Zakon o službi u Oružanim snagama RH (Narodne novine 73/13, 75/15, dalje ZSOSRH13), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., člankom 155. izričito propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego isti ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

18. U konkretnom slučaju na tužiteljev radno-pravni status mogu se primjenjivati isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i odredbe podzakonskih akata donesenih na temelju navedenog zakona, a u prilog navedenoj činjenici također prilaže odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr- 1795/12, u kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s općim propisima o radu. Nadalje, iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da prema odredbi članka 14. Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09) o svim pitanjima koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju njega primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, dok ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (članak 198.-200.). Ministarstvo obrane ovlašteno je za donošenje Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (članak 96. stavak 1.) i Pravilnika o dodatka na plaću i načinu isplate plaće (članak 170. stavak 4.). Stoga Pravilnik i Odluka kojima je uređeno pitanje dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donijetog na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, a s obzirom na odredbu članka 114. toga Zakona glede pitanja koja uređuju ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

19. Dakle, s obzirom da se u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. u odnosu na tužitelja primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12; u daljnjem tekstu: Odluka) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09; u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji su stupili na snagu 1. listopada 2009., a koji predstavljaju podzakonske akte donesene na temelju ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i zajedno s tim zakonom predstavljaju posebne propise koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe i imaju prednost pred općim propisima o radu te kolektivnim ugovorima tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti i to tim više što je ranije navedenom Odlukom propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim radnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, dok je ranije navedenim Pravilnikom regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe, uključujući i tužitelja, imaju pravo, te su tužitelju svi dodaci i isplaćeni, uključujući i dodatak za terenski rad sukladno čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (Narodne novine broj 141/2004, 22/05).

20. Dani korištenja slobodnih dana tužitelja jasno su vidljivi iz evidencija radnog vremena, te je vidljivo da je tužiteljima za pet sati prekovremenog rada pripao jedan slobodan dan. Sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Dakle jasno je da se eventualni prekovremeni sati prvenstveno rješavaju preraspodjelom radnog vremena, a novčana naknada je moguća samo na temelju izvješća zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine, s jasno navedenim razlozima zbog kojih preraspodjela radnog vremena nije bila moguća.

21. Iz očitovanja nadležnih postrojbi jasno je vidljivo kako je za tužitelje vršena preraspodjela radnog vremena te su mu svi prekovremeni sati kompenzirani slobodnim danima sukladno odredbama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12).

22. Tuženik ponovno ističe da tužitelj mora imati mjesečno izvješće s potvrdom časnika HV-a da bi ostvario pravo na isplatu naknade za prekovremeni rad, a sve sukladno točki XII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12). Dakle samo na taj način tužitelj može dokazati osnovanost zahtjeva za isplatu dodataka za prekovremeni rad na terenu.

23. U tom smislu tuženik upućuje na sudsku praksu izraženu u presudi Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-R-241/2015 od 16. srpnja 2015. i presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Gž-1705/14 od 27. listopada 2015. u kojima su sudovi izrazili stav da tužitelju ne pripada naknada za prekovremeni rad nakon 01. listopada 2009. obzirom da tužitelji nisu dokazali da imaju opisano mjesečno izvješće s potvrdom časnika HV-a na pravo za isplatu naknade za prekovremeni rad a sve sukladno citiranoj Odluci.

24. Za vrijeme godišnjeg odmora tužiteljima je isplaćena naknada plaće sukladno važećim propisima i izračun je sačinjen na način kako je to detaljno opisano u očitovanju Uprave za proračun i financije od 07. svibnja 2018. koja se dostavlja u prilogu.

25. Tuženik na spis predmeta dostavlja kompletnu dokumentaciju za sve tužitelje za sporno razdoblje.

26. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan u cijelosti uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi od 6,82 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

27. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, u odluku o rasporedu od 08. 12. 2015. godine, u dokumentaciji o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka te u dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

28. Odlučujući u ovoj pravnoj stavari ovaj sud je našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da isti prigovor nije osnovan.

29. Imajući u vidu da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 18. listopada 2016. godine to je sukladno odredbama čl. 186a st. 5 ZPP-a danom 18. siječnja 2017. godine protekao rok od 3 mjeseca u kojem je sukladno odredbama čl. 186 a st. 3 ZPP-a zastarijevanje zastalo, pa je ovaj sud sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19 našao za shodno utvrđivati kada je zastara počela teći za svako od utuženih potraživanja te je li zastarni rok istekao do podnošenja tužiteljeva zahtjeva za mirno rješenje spora odnosno prije podnošenja tužbe.

30. U tom smislu sud je utvrdio da zastara za najstarije potraživanje tužitelja na ime razlike neisplate plaća i dodataka na plaću za prekovremeni rad subotom i nedjeljom za srpanj 2013. godine počinje teći od dospjeća 16. kolovoza 2013. godine, pa da ista zastaje do 18. listopada 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (3 godine 2 mjeseca i 2 dana) te nastavlja od 18. listopada 2016. godine sve do 17. kolovoza 2018. godine ( 1 godina 9 mjeseci i 29 dana), tako da je navedeno potraživanje nije palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 07. svibnja 2018. godine.

31. Sud je utvrdio da zastara za potraživanje tužitelja na ime razlike plaće za godišnji odmor za siječanj 2013. godine počinje teći od dospjeća 16. veljače 2013. godine, pa da ista zastaje do 18. listopada 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (3 godine 8 mjeseci i 1 dan) te nastavlja od 18. listopada 2016 . godine sve do 16. veljače 2018. godine (1 godina 3 mjeseca i 30 dana), tako da je navedeno potraživanje palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 07. svibnja 2018. godine.

32. Sud je utvrdio da zastara za potraživanje tužitelja na ime razlike plaće za godišnji odmor za tavanj 2013. godine počinje teći od dospjeća 16. svibnja 2013. godine, pa da ista zastaje do 18. listopada 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (3 godine 5 mjeseci i 3 dana) te nastavlja od 18. listopada 2016 . godine sve do 17. svibnja 2018. godine (1 godina 6 mjeseca i 28 dana), tako da navedeno potraživanje nije palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 07. svibnja 2018. godine.

33. Uvidom u Odluku o rasporedu tuženika od 23. svibnja 2014. godine ovaj sud je utvrdio da je istom tužitelj kao vojnik raspoređen na ustrojbeno mjesto vozača u gardijsko oklopno mehaniziranoj brigadi sa mjestom službe u Našicama u razdoblju od 01. lipnja 2014. godine do 31. prosinca 2016. godine, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

34. Odlučujući u gornjoj pravnoj stvari sud je utvrdio da su u utuženom razdoblju (od siječnja 2013. godine do 01. lipnja 2014. godine), bili na snazi slijedeći propisi:

35. Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od siječnja 2013. do 01.06.2014. godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine, Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 - 124/09)

36. Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću za: - prekovremeni rad 50% - rad noću 40% - rad subotom 25% - rad nedjeljom 35% - rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% itd. time da se dodaci na plaću se međusobno ne isključuju.

37. Ovaj sud je radi odlučivanja u gornjoj pravnoj stvari našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje te utvrditi je li u razdoblju od siječnja 2013. do 1. lipnja 2014. godine :

- je li tužitelju isplaćivana plaća i dodaci na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima, prekovremeni rad sukladno važećim propisima u periodu od 1.1.2013. do 1.6.2014. a ako nije da se utvrdi razlika neisplaćenih dijelova plaće i dodataka na plaću s danom dospijeća svakog pojedinog iznosa,

- je li tužitelju isplaćivan dnevni dodatak za bavljenje stražarske službe i dali je pravilno isplaćivan dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe u periodu od 1.1.2013. do 1.6.2014.

-je li tužitelju isplaćivan dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva odnosno dodatak za dežurstvo u funkciji unutarnje službe i da li su pravilno isplaćivani ti dodaci u periodu od 1.1.2013. do 1.6.2014.

-da vještak utvrdi točan broj radnih dana koje je tužitelj proveo na terenu od 1.1.2013. do 1.6.2014.

-da vještak napravi izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 1.1.2013. do 1.6.2014. i to za svaki mjesec pojedinačno -da vještak napravi obračun rada tužitelja u razdoblju od 1.1.2013. do 1.6.2014. koji uključuje dane i sate terenskog rada za koje ne postoji točan sat dolaska i odlaska sa posla niti ima oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno već samo oznaka "TR" i da specificira neisplaćene mjesečne iznose plaće i dodatka na plaću za prekovremeni rad na terenu s dospijećem svakog pojedinog iznosa.

38. Vještak je u osnovi sačinio nalaz i mišljenje sukladno zadatku suda pa je nakon prigovora tužitelja temeljem dokumentacije u spisu za utuženo razdoblje od siječnja 2013.g. do 1.6.2014.g. utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. svibnja 2014. iskoristio 48 slobodnih dana, što je 6 dana više nego što tužitelju u skladu s važećim propisima pripada (uključuje i preraspodjelu prekovremenog rada).

39. Visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. svibnja 2014. s osnova neisplaćenih dodataka iz čl. 13. Odluke 2009., izuzev dodatka za prekovremeni rad, iznosi 365,84 kn (pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘k’ Tabele 2 iz osnovnog nalaza, s dospijećem 15. u narednom mjesecu)

40. Tužitelj je u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. svibnja 2014. u stražarskoj službi proveo 45 dana, te mu je u cijelosti isplaćen pripadajući dodatak, o tužitelj je u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. svibnja 2014. u dežurstvu unutarnje službe proveo 11 dana, za koji rad mu nije isplaćen pripadajući dodatak u bruto iznosu od 1.149,49 kn (pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'g''' Tabele 3 iz osnovnog nalaza, s dospijećem 15. u narednom mjesecu),

41. Visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. svibnja 2014. s osnova razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi 474,63 kn (pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘o’ Tabele 4 iz osnovnog nalaza, s dospijećem 15. u narednom mjesecu).

42. Kako je tuženik prigovarao varijanti u kojoj se ne uzimaju slobodni dani to je ovaj sud isti prigovor tuženika prihvatio pri tome uzimajući u obzir varijantu vještaka u kojem su oduzimani slobodni dani, pa je ovaj sud sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01. siječnja 2013. do 01.06.2014. godine, Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), usvojio tužbu i specificirani tužbeni zahtjev te dosudio tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremene sate rada noću, subotom, nedjeljom rad na terenu za utuženo razdoblje od 01. siječnja 2013. .g. do 01. lipnja 2014.., ukupan iznos od 201,12 € bruto (1.515,33 kune) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. po pojedinim iznosima kako je to navedeno pod točkom I izreke presude dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17

43. Nadalje, sukladno odredbi čl.60 st.1. Zakona o radu (NN 149/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12), u članku 14. navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.

44. Uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za korištenje godišnjeg odmora vještak je obračunao u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna 3 mjeseca time da je satnicu za obračun naknade plaće za godišnji odmor iz članka 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora izračunao na način da se visina prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca podijeli s mjesečnim fondom sati, u mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor. U slučaju kad službenik i namještenik nije ostvario plaću u prethodna tri mjeseca, nego naknadu plaće, odnosno kad je cijeli mjesec ili dio mjeseca ostvario naknadu plaće za bolovanje, ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini tri posljednje prosječne mjesečne plaće koje je ostvario za puno radno vrijeme prije mjeseca u kojem je koristio bolovanje.

45. U izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično, osim dodatka za minuli rad), a dodatak na minuli rad posebno je obračunat na novo izračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, množenjem naknade sa postotkom uvećanja za minuli rad.

46. Kako je vještak utvrdio da neisplaćena bruto plaća tužitelja s osnova razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. svibnja 2014. iznosi 61,95 EUR bruto to je ovaj sud sukladno odredbama čl. 60 st.1. Zakona o radu i čl. 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora dosudio tužitelju navedeni iznos uz zakonsku zateznu kamatu po pojedinim iznosima sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17 kako je to navedeno pod točkom II izreke presude, time da je tužitelj odbijen s viškom tužbenog zahtjeva za siječanj 2013. na iznos od 1,04 EUR (7,82 kn) počev od 16. veljače 2013. do isplate kako je to navedenog pod točkom III izreke presude.

47. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 i 5 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, pa kako tužitelj nije uspio u u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva to mu je ovaj sud dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 187,50 EUR za sastav tužbe u iznosu od 187,50 EUR, trošak sastava podneska od 30. siječnja 2019. godine u iznosu od 187,50 EUR, zastupanje na ročištu od 26. studenog 2019. godine u iznosu od 187,50 EUR, trošak sastava podneska od 19. lipnja 2020. godine u iznosu od 187,50 EUR, trošak sastava podneska od 09. srpnja 2021. godine u iznosu od 187,50 EUR, zastupanje na ročištu od 05. listopada 2021. godine u iznosu od 187,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 93,75 EUR, zastupanje na ročištu od 22. ožujka 2022. godine u iznosu od 187,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 93,75 EUR, trošak sastava podneska od 22. prosinca 2025. godine u iznosu od 187,50 EUR, zastupanje na ročištu od 03. veljače 2026. godine u iznosu od 187,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 93,75 EUR knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 530,89 EUR, sveukupno 2.687,14 EUR uz zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 05. ožujka 2026. godine, pa sve do isplate.

U Karlovcu, 05. ožujka 2026. godine

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, Stjepana pl. Horvata 36

2. ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu na br. P-DO-2/2026