REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1025/2025-14

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ĐL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici iz Imotskog, protiv tuženika: 1. SL pok. SL, 2. RL pok. FL, 3. ZL, 4. CL, 5. EL, 6. EL ud. FL i 7. FL pok. FL (oni ad/1 – ad/7 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 3. ožujka 2026. god. zaključio glavnu raspravu, dana 5. ožujka 2026. god.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljičin zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica ĐL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], vlasnica nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] k.o.. Podbablje u površini od 1601 m², koja čestica je nastala cijepanjem od 2759/10 zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označena i prikazana toč. A-B-C-D-A skice HL od dana 17.02.2026.god. koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog Suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u postupku – u bitnome – navela da su njeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu kroz razdoblje dulje nego je stopedesetogodišnje i da su svi pravni učinci stečeni tom i toliko dugom vlašću naposljetku pripali njenoj neposrednoj prednici, majci, PL, a pak kako da je njena označena prednica baš njoj/tužiteljici darovala i predala u posjed predmetnu nekretninu, ona/tužiteljica da je isključiva vlasnica posrednog predmeta spora ove parnice.

1.1.Zahtijevala je da sud deklarira opisano pravo i nju/tužiteljicu ovlasti na upis tog prava u zemljišnu knjigu.

2. Bez posebnog obrazloženja takvog raspolaganja, privremeni zastupnik tuženika ad/1 – ad/7, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je osporio istinitost tužiteljičinih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku pročitan je z.k. izvadak za uparničenu kat. č. zem., pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-108/99 od 16. travnja 1999. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka mjernika HL od 17. veljače 2026. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na predmetnim kat. č. zem., zaprimljeno je očitovanje OL pok. FL te su u statusu svjedoka saslušani RL pok. RL i UL pok. RL.

4. Pravno su osnovana zahtijevanja koja je tužiteljica postavila u ovoj parnici.

5. Naveo je u svom iskazu svjedok RL pok. RL – u bitnome

– da je uparničena nekretnina zajedno sa još četiri prostorne cjeline danas postojeće na promatranom lokalitetu pripadala sada pok. FL, a u diobi njegovih nasljednika ostvarenoj sedamdesetih godina prošlog stoljeća da je pripala tužiteljičinom ocu sada pok. FL pok. FL.

5.1.Nadalje, nakon smrti potonje označenog tužiteljičinog prednika, predmetna nekretnina da je pripala tužiteljičinoj majci PL ud. FL, a ona da je tom nekretninom, uz pravu predaju stvari, raspolagala u tužiteljičinu korist.

5.2.Naglasio da je to sve njemu poznato zato jer da su on i tužiteljica osobe koje imaju zajedničkog uvodno označenog prednika, a on sam da je vlasnik jedne iz skupa pet prostornih cjelina koje su pripadale pok. FL zv. Đ i baš one prostorne cjeline koja sa zapadne strane graniči s uparničenom nekretninom.

6. Legitimirajući se vlasnikom istočno položene granične nekretnine u odnosu na uparničenu nekretninu, istovjetno posvjedočenju svjedoka RL pok. RL, posvjedočio je i svjedok UL pok. RL.

7. Očitujući se na rezultate dokazivanja pribavljene u postupku, baš se očitujući na predmetnoj nekretnini, i sam nasljednik osoba koje je tužiteljica označila kao njenu neposrednu prednicu PL odnosno prednika te njene neposredne prednice FL pok. FL, iznio je očitovanje sadržajno istovjetno prethodno iznijetim suglasnim iskazivanjima svjedoka.

8. Dakle, svi oni kojima se ne može spočitati neupućenost u predmet svjedočenja te pristranost u tužiteljičinu korist posvjedočili su da su tužiteljičine tvrdnje iznijete u ovom postupku istinite tvrdnje, a te tvrdnje potvrđuje i sadržaj Izvješća vještaka mjernika HL o upisanim posjednicima u katastru nekretnina nad uparničenom kat. č. zem., pa je tim i takvim iskazivanjima u cijelosti valjalo podariti vjeru.

9. Pak, nakon podarivanja vjere rezultatima provedenog dokaznog postupka naposljetku je, bez bilo kakve dvojbe, valjalo držati dokazanim da kontinuirani, samostalni i mirni posjed tužiteljičinih prednika i njen neposredni posjed na predmetnoj nekretnini postoje kroz – barem – pedesetogodišnje razdoblje.

10. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN – 91/96

– 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

11. Prethodno smo izložili utvrđenje da su tužiteljičini prednici i ona osobno predmetnu nekretninu kontinuirano, samostalno posjedovali/posjeduju kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja.

11.1.Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičke vlasti tužiteljičinih prednika na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužiteljici.

11.2.Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojalo isključivo tužiteljičino vlasničko pravo, naprosto preostalo zaključiti da nad tom nekretninom, stečeno baš u smislu st. 3. čl. 159. ZV, postoji isključivo tužiteljičino (izvanknjižno stečeno) vlasničko pravo. Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjev koji je tužiteljica postavila u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

12. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24), pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

12.1.Tužiteljica je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekla na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem./dijelom te kat.č.zem./ koja tvori tu nekretninu, stekla je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

12.2.Stoga i njen kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

13. Dakle, tužiteljičini zahtjevi (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

13.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 5. ožujka 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.